Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pročitala sam Bernardijevu sobu Slobodana Tišme i ne razumeh ni jednu jedinu reč.

Zbog nagrade koju ova knjiga onomad dobi, svim srcem želim da verujem da je problem u mom nerazumevanju konceptualne umetnosti (a ova knjiga mora da je to, budući da se i pisac izjašnjava kao konceptualni umetnik i da se na tome, po najviše, insistira u njegovoj biografiji). Alegorije mi ič nisu jasne (nije mi, čak, jasno ni da li to što meni liči na alegorije jesu to), simbolika je potpuno van mog koordinatnog sistema. I tako mogu da nabrajam do u beskraj: ničega tu za mene nema.

Ne mogu da kažem da mi se sviđa, jer ne znam šta ima/treba da se sviđa. Isto važi i za nesviđanje.

Najkraće rečeno, knjiga mi liči na pokušaj mešanja onog jednog dela iz Buke i besa koji priča onaj retardirani brat i Dijalektike prelaznog perioda iz niotkuda u nikuda Viktora Peljevina, pri čemu, u ovom slučaju, nema ničega od potencijalnih vrednosti koje se mogu naći u tim dvema knjigama.

Da slika bude potpuna, ova knjiga je dodatno začinjena Kjubrikovom Odisejom. Ako je iz toga trebalo da shvatim da nisam dostigla dovoljni evolutivni stupanj da razumem šta je već trebalo - priznajem: nisam!


Ako je ovo trebalo da bude pokazatelj da je i Srbija modena (tj. da daje nagrade za moderne stvari), te je, u skladu s tim, raščistila sa nekakvim tradicionalizmom, klasicizmom ili sličnom umetničkom praksom koja je, eto, neprihvatljiva - dobro (mada, zar ne dadoše istu ovu nagradu Arsenijeviću za Potpalublje još davnijeh dana?).

Na Božić sam se sablaznila što je Marko Vidojković pisao za Politiku. Danas mi to ne deluje toliko tragično.

Ja sam, izgleda, staromodna i previše konzervativna. Zato, ne mogu a da se ne zapitam: kad će, već jednom, ovaj brod da se strovali preko te ivice sveta?!

U svakom slučaju, mnogo sam srećna što nisam Slobodan Tišma.


Ah, da! Ne mogu da preporučim ovu knjigu. Ni da ne preporučim. Međutim, kad je reč o, izgleda, pogovoru Maje Solar - svima koji cene smislen tok reči i/ili misli najprijateljskije savetujem zaobilaženje u širokom luku.
 
Poslednja izmena:
Pročitala sam Bernardijevu sobu Slobodana Tišme i ne razumeh ni jednu jedinu reč.

Zbog nagrade koju ova knjiga onomad dobi, svim srcem želim da verujem da je problem u mom nerazumevanju konceptualne umetnosti (a ova knjiga mora da je to, budući da se i pisac izjašnjava kao konceptualni umetnik i da se na tome, po najviše, insistira u njegovoj biografiji). Alegorije mi ič nisu jasne (nije mi, čak, jasno ni da li to što meni liči na alegorije jesu to), simbolika je potpuno van mog koordinatnog sistema. I tako mogu da nabrajam do u beskraj: ničega tu za mene nema.

Ne mogu da kažem da mi se sviđa, jer ne znam šta ima/treba da se sviđa. Isto važi i za nesviđanje.

Najkraće rečeno, knjiga mi liči na pokušaj mešanja onog jednog dela iz Buke i besa koji priča onaj retardirani brat i Dijalektike prelaznog perioda iz niotkuda u nikuda Viktora Peljevina, pri čemu, u ovom slučaju, nema ničega od potencijalnih vrednosti koje se mogu naći u tim dvema knjigama.

Da slika bude potpuna, ova knjiga je dodatno začinjena Kjubrikovom Odisejom. Ako je iz toga trebalo da shvatim da nisam dostigla dovoljni evolutivni stupanj da razumem šta je već trebalo - priznajem: nisam!


Ako je ovo trebalo da bude pokazatelj da je i Srbija modena (tj. da daje nagrade za moderne stvari), te je, u skladu s tim, raščistila sa nekakvim tradicionalizmom, klasicizmom ili sličnom umetničkom praksom koja je, eto, neprihvatljiva - dobro (mada, zar ne dadoše istu ovu nagradu Arsenijeviću za Potpalublje još davnijeh dana?).

Na Božić sam se sablaznila što je Marko Vidojković pisao za Politiku. Danas mi to ne deluje toliko tragično.

Ja sam, izgleda, staromodna i previše konzervativna. Zato, ne mogu a da se ne zapitam: kad će, već jednom, ovaj brod da se strovali preko te ivice sveta?!

U svakom slučaju, mnogo sam srećna što nisam Slobodan Tišma.


Ah, da! Ne mogu da preporučim ovu knjigu. Ni da ne preporučim. Međutim, kad je reč o, izgleda, pogovoru Maje Solar - svima koji cene smislen tok reči i/ili misli najprijateljskije savetujem zaobilaženje u širokom luku.

Hvala Nora na komentaru.
 
Danas crkoh od smeha: jedan prodaje Sabrana dela Fransoaza Sagana. :zcepanje:
Joj, žalosti, ko sve ne poseduje knjige.

Misli da je ona musko?
Pre neki dan mene jedna zena zove telefonom,ima neke knjige da mi ponudi da kupim od nje.Pitam je koji su pisci,ona kaze da ima Lava,ali nije Tolstoj.I onda ja cekam da se ona seti,cak se ni ja ne mogu setiti tad nikog osim Tostoja.I na kraju je ipak ona nasla taj komplet,procitala i sva srecna rece mi da je to Lav Troicki.
Kad je to rekla ja se setim koji je Lav u pitanju.Ali sve je dobro kad teniseri pocnu pisati knjige.



Bas ste me oboje nasmejali od jutros :)
 
Ćao društvo, pratim vas već neko vreme, a sad me Norin post naveo da prokomentarišem NIN-ovu nagradu. Ja sam sličan "susret" imala svojevremeno sa Vladanom Matijevićem, Pisac izdaleka. (NIN-ova nagrada za 2003. godinu). Dosadno, dosadno, besmisleno... I sve vreme sam se pitala zašto je on to napisao. I kakve su bile one druge knjige u konkurenciji kada je ova nagradjena.
Inače, čitam Moramo da razgovaramo o Kevinu, Lajnonel Šrajver. Prilično originalna i nesvakidašnja tema i ugao gledanja, bar za mene. Pre toga sam pročitala Sarajevski Marlboro Miljenka Jergovića i to me malo pomerilo. Mala knjižica, ali snažna. Teško podnosim sećanja na najnovije ratove na ovim prostorima.
 
Pratim NIN-ovu nagradu već izvesno vreme, koliko mogu. I, nekako sam sve bliže zaključku da je ta nagrada veoma dobar pokazatelj stanja u Srbiji na najrazličitijim nivoima. Bar za prosečno inteligentnog i prosečno obrazovanog čitaoca, kakvim sebe smatram. Nisam teoretičar književnosti, i, kao što rekoh, ne razumem baš najbolje avangardu, ali nisam ni neki ekstremista u traženju dlake u jajetu puritanstva.
Tolerišem, na primer, što je g.o.v.n.o. jedan od centralnih simbola ove knjige i nije mi (mnogo) strašno kad glevni lik kaže U.s.r.a.o sam se, ne sasvim, ali sam malo pustio u gaće. Tako mi je bilo lakše ili kad opisuje svoj polni organ i tome slično.
U nekom momentu ga i razapinju na krst u čijem podnožju je petokraka (čemu, možda, prethodi nekakva aluzija na ritualno kupanje prilikom krštenja), pokušava i pol da promeni, želeći da postane žena žene, što obrazlaže rečenicom: Nema polova, ja sam žena žene, svi muškarci su žene, a žene su samo žene.

Ono što mi najviše smeta je korišćenje (i) književnosti u svrhu pospešivanja rivaliteta na relaciji Beograd - Novi Sad. Od srpskih podela mi je, generalno muka, ali, nisam sigurna da i vekovima kasnije ima smisla potencirati na razlici između onih koji su bili pod nazadnim Turcima i onih koje su podjarmili kulturološki napredniji Ugri. I, onda, ponovo, priča o tome kako je neko siromašan, živi na ivici bede...
Sam pisac izjavi kako je prethodni izdavač, iako obavezan ugovorom, odbio da mu objavi ovu knjigu, a ni Samizdat (koji je i od Vidojkovića uspeo da napravi zvezdu!) nije imao sluha za njegov umetnički izraz.

Obrazloženje žirija mi nije ništa jasnije od samog romana: Delo "Bernardijeva soba" se izdvojilo osobenom perspektivom ljudske izolacije i umetničke samodovoljnosti i izuzetno uverljivo komunicira sa čitaocima.
Predispozicije za tu komunikaciju, očigledno - nemam.
 
Pročitao Franc Kafka - Proces

Dok sam čitao, razmišljao sam kako ovde sigurno neko mora biti lud: ili glavni lik koji sve umišlja, ili je on žrtva velike grupe ludaka koji ga hvataju u mrežu laži i psiho-fizičkog mučenja. A možda su svi oni ludi.
Čudna knjiga. Žrtva je čovek koji ne želi ili ne može da mijenja svoje ustaljene navike. Čovek koji se boji velikih i koji ne može da učini ništa kako bi sačuvao svoj integritet.
Knjiga je takođe i osuda totalitarnih režima i predstavlja mračnu viziju ljudske egzistencije.
 
Pročitao Franc Kafka - Proces

a) Dok sam čitao, razmišljao sam kako ovde sigurno neko mora biti lud: ili glavni lik koji sve umišlja, ili je on žrtva velike grupe ludaka koji ga hvataju u mrežu laži i psiho-fizičkog mučenja. A možda su svi oni ludi.

b) Čudna knjiga. Žrtva je čovek koji ne želi ili ne može da mijenja svoje ustaljene navike. Čovek koji se boji velikih i koji ne može da učini ništa kako bi sačuvao svoj integritet.

c) Knjiga je takođe i osuda totalitarnih režima i

d) predstavlja mračnu viziju ljudske egzistencije.

a) Da, Kafka se zaista doima kao preteča paranoičnih mračnjaka kakvih je kasnije, među piscima, bilo na pretek. Zato ga i nazivaju prvim piscem dvadesetog vijeka.

b) Da li su u pitanju samo ustaljene navike ili sama suština ljudske egzistencije?

c) Ovo je, mislim, česta greška u tumačenju Kafke. Kad više čitaš Kafku i o Kafki vidiš da se on društvenim sistemima ne bavi. Njega interesuje ljudska psiha i međuljudski odnosi do nivoa uže porodice i bliskih prijatelja. Sistemom se u knjigama ne bavi. Uostalom, u životu se mnogo bolje snalazio u sistemu, nego u vlastitoj porodici. To što je bio sposoban da u knjigama izgradi čitave pomjerene univerzume, svjedoči o njegovoj imaginaciji i sposobnosti da svoju temu čitaocu predstavi na zanimljiviji, nekamerni način.

d) Očigledno.
 
Dakle, quentin je pitao kakav je Šlink, i evo, posle pročitanog Čitača mogu reći da je sjajan. Po mom je ukusu, reči niže lako, ništa nije suvišno, puno je rekao na malo strana. Profilisao je osobu koja zbog dostojanstva služi "tuđu" kaznu. Svega ima ovde, i ljubavi, i erotike, i holokausta, i zatvora. Prvi put ne mogu da se odlučim šta je na mene ostavilo jači utisak, film, koji sam gledala prošle godine, ili knjiga.

P.S. Jako je zgodna za Čitalački klub, imalo bi se tu šta komentarisati.


Napraviću malu pauzu, pa se bacam na Šlinkove priče. Vidim, po jednoj ("Onaj drugi") je snimljen film.
 
A je l' to Orvel negde rekao ili...?

Možda i jeste, nije važno. Činjenica je da je Životinjska farma knjiga o crvenoj revoluciji u Rusiji. Tačno se vidi ko je Lenjin, ko je Staljin, Trocki...
1984 dozvoljava malo šira tumačenja, ona govori o totalitarizmu kao takvom - crvenom ili crnom i svakako nije tek nekakav antikapitalistički antipod Životinjskoj farmi. 1984 je Orvelovo životno djelo i sublimacija svih njegovih strahova za budućnost ljudskog društva.
 
Nisam znala, zato pitam. Zanimljivo, ako jeste.

Ne mislim da određenje knjige treba isključivo vezivati za periode piščevog života. Obrni - okreni - vazda je bilo nekih jednakih i jednakijih životinja u istoriji, je l' da? Šta bi bilo da si tu knjigu pročitao bez ikakve informavcije o piscu?
Evo, čoveku iznad Kafka liči na kritičara društva. Nekima i Kišlovski liči.
Ako se počne s tim - i kod Sizifa ima izvesne ideologije.

O satirama postoji ima neki aforizam, čini mi se da govori kako je satira kamen bačen u masu koji pogađa...
Sad, logično je da Juvenal nije mogao da baci svoj kamen na Hitlera ili papu, a Domanović na Nerona. Nagađanja su (sem, ako, kao u ovom slučaju, kako kažeš, nema dokaza o činjenicama) da li se Juvenal obraćao baš Neronu, a Domanović Pašiću.
Ima jedna zanimljiva knjižica čija je radnja smeštena u kameno doba, Dar kamena. Šta ćemo s tim?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top