Koliko me cuvene liste najcitanijih knjiga cine nepoverljivom toliko osecam da moram da preporucim
Senku vetra pisca Karlosa Ruisa Safona.
Kazu da je u pitanju najcitaniji roman u Spaniji u poslednjih par decenija, kazu da lici na Borhesove price (zato sam resila da je kupim pri cemu sam galantno zaobisla mogucnost iznajmljivanja), kazu da treba da je citaju oni koji vole Eka i Markesa. Istina je da ja nisam namirisala ni Markesa, ni Borhesa a posebno ne Eka medjutim, jesam osetila kvalitetan stil, promisljenu ideju, filmsku pricu, "bucmastu" recenicu u kojoj se reci nalaze na pravom mestu a dolaze bas u pravo vreme. Videla sam svoje slike Barselone, misteriju uklete kuce, prepletenog vremena, izbrusenih likova, one klasicne uzrocnosti i paznje koju sam imala ova dva dana dok sam reci ubacivala u sebe kao da slusam pricu u mraku. Ukoliko se odlucite da je procitate, ma sta uradili, nemojte okretati kraj, unisticete magiju