Biste li usvojili dete?

Usvajanje deteta

  • NE, ne bi usvojila dete

  • DA, usvojila bi dete

  • usvojila bi dete samo ako ne bi mogla imati svoje


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Delikatno pitanje..i taj Andzelina sindrom je prilicno prisutan medju zenama..neke moje prijateljice su ladno izjavile da bi usvojile dete a ja ih u dusu poznajem i znam da ni dve copave ovce nisu u stanju da cuvaju a ne da usvoje dete.. to je velika odgovrnost i usvojena deca nisu igracka i zamena za neke svoje neuspehe i neostvarenosti u zivotu.. pri tom ne racunam zene koje su bioloski uskracene da budu majke a zele..
Ako bi dosla u neke..godine i ne bih imala dete i oca tog deteta..ne bih ni usvajala dete jer bi to znacilo da nisam ni sposobna da ga odgajam kada ni svoje nisam uspela da imam..

Грешиш!

Има жена које, не да нису "успеле" да имају децу, него нису могле да их
имају из разно разних разлога.
Има жена које су у некој несрећи изгубиле децу и више нису могле да имају
своју децу...
А и једне и друге желе да пруже сву љубав и себе деци!


Способност да се дете одгоји највероватније долази само по себи,
оног тренутка кад се жена суочи са дететом.
Тада се препознаје та "способност",
а до тад постоји само неко
сопствено мишљење, да ли је способна или није за то или
је то била само пука њена жеља.

Постоји она изрека да није мајка она која роди дете,
него она која
одгоји, подиже, васпитава дете.

Према томе само напред и желим да промениш такво размишљање.:bye:

.
Што се мене тиче за децу се (биолошку или усвојену, свеједно) увек
треба одлучити само онда и САМО онда кад се стекну
адекватни услови за то.
А, који су то услови...?............. (Први је љубав према деци...
а, о осталима, такође битним,.....
о том ћу после, ако буде дискусије у овом правцу.

.
 
Деца су нешто најлепше на свету,..зато им се треба максимално
посветити и о њима само озбиљно и искрено размиљати...

Beba6.jpg


.
 
Сад не бих усвојила дете.

Разлози су врло конкретни. Имамо двоје деце, обезбедили смо им где да живе, рачунамо да ћемо моћи да им платимо школовање и да будемо уз њих онолико колико им је потребно.
Кад бисмо усвојили дете, наша рођена деца би морала да деле имовину са усвојеном децом, а ја нисам спремна да то учиним својој деци.
И може то неком зазвучати грозно, али је тако.

Бавим се много туђом децом, волим их јако, али исто тако знам да не бих могла волети усвојено дете као своје рођено.

[B]Рекох већ, да нисам имала своју децу, мислим да бих усвојила.Али је то сасвим другачија прича.

ovo je nekada razlika koja odredjuje odgovor na temu
bravo za iskrenost, nemam vise poena na davanje
 
Moj muz ima dve devojcice iz prvog braka koje sa nama zive od pocetka naseg braka, nas dvoje imamo i svoje dvoje dece, sto znaci da ja prakticno imam cetvoro, nisam ih usvojila ali kao da jesam, njihova majka je ziva, zdrava i prisutna u njihovim zivotima tokom raspusta i praznika. Potpuno se slazem sa Wandom oko onog sto je navela. U mom slucaju nije toliko ni bitan taj materijalni aspekt, koliko ljubav prema deci, mada verujem da ce kad odrastu i taj aspekt biti doveden u pitanje. Neko je naveo da budes u situaciji da zakidas svojoj deci. I jeste tako, puno toga je mojoj deci uskraceno da bi svo cetvoro imali. Ne zalim se, da me neko pogresno ne shvati, jer sam od pocetka bila svesna da ce postojati odredjena odricanja, ali to postoji i svakodnevno je prisutno. Ruzno je reci, ali moja deca bi udobnije zivela. Drugo, sam njihov odnos prema mojoj deci - moja deca njih dve vole jer od kad su se rodila znaju za njih dve i vole ih potpuno isto kao da su rodjeni. Dok njih dve ne - primecujem tu distanciranost od moje dece, vole ih, ali nije to to. Ja se trudim da sa muzem od njih napravim dobre i postene ljude i da ih izvedem na pravi put, to je moja obaveza.
Prema tome, usvojila bih dete samo ako ne bih mogla da imam svoju decu, tada bih, cini mi se, svu svoju ljubav usmerila prema tom detetu. Ja muzevljevu decu odgajam s predanoscu i potuno ravnopravno sa mojom decom, ali istina je i moram priznati da ih ne volim kao svoju. I zaista mislim da nije moguce voleti tudju decu potpuno isto kao svoju. Vrlo je tesko i komplikovano izbalansirati sve u takvim porodicama, briga, odgajanje, povecenost - sigurno da, ali bezuslovna ljubav - ne.
 
Moj muz ima dve devojcice iz prvog braka koje sa nama zive od pocetka naseg braka, nas dvoje imamo i svoje dvoje dece, sto znaci da ja prakticno imam cetvoro, nisam ih usvojila ali kao da jesam, njihova majka je ziva, zdrava i prisutna u njihovim zivotima tokom raspusta i praznika. Potpuno se slazem sa Wandom oko onog sto je navela. U mom slucaju nije toliko ni bitan taj materijalni aspekt, koliko ljubav prema deci, mada verujem da ce kad odrastu i taj aspekt biti doveden u pitanje. Neko je naveo da budes u situaciji da zakidas svojoj deci. I jeste tako, puno toga je mojoj deci uskraceno da bi svo cetvoro imali. Ne zalim se, da me neko pogresno ne shvati, jer sam od pocetka bila svesna da ce postojati odredjena odricanja, ali to postoji i svakodnevno je prisutno. Ruzno je reci, ali moja deca bi udobnije zivela. Drugo, sam njihov odnos prema mojoj deci - moja deca njih dve vole jer od kad su se rodila znaju za njih dve i vole ih potpuno isto kao da su rodjeni. Dok njih dve ne - primecujem tu distanciranost od moje dece, vole ih, ali nije to to. Ja se trudim da sa muzem od njih napravim dobre i postene ljude i da ih izvedem na pravi put, to je moja obaveza.
Prema tome, usvojila bih dete samo ako ne bih mogla da imam svoju decu, tada bih, cini mi se, svu svoju ljubav usmerila prema tom detetu. Ja muzevljevu decu odgajam s predanoscu i potuno ravnopravno sa mojom decom, ali istina je i moram priznati da ih ne volim kao svoju. I zaista mislim da nije moguce voleti tudju decu potpuno isto kao svoju. Vrlo je tesko i komplikovano izbalansirati sve u takvim porodicama, briga, odgajanje, povecenost - sigurno da, ali bezuslovna ljubav - ne.

eto, lepo j rekla žena sve!
 
eto, lepo j rekla žena sve!


Није рекла све, а што је много битно,....на пример,
мене интересује, зашто та деца нису код своје мајке, ако је већ жива
као што каже.

Ако постоји велики разлог, а изгледа да постоји, чим су деца код оца,
не разумем како их онда не може волети као своју?

Шта је препрека?

Колико су деца имала година кад их је прихватила, заједно са
мужем.
Ако воли мужа, а муж је отац те деце, па зар онда није још већи разлог
да може да воли ту децу као своју....
Не разумем!?
 
Није рекла све, а што је много битно,....на пример,
мене интересује, зашто та деца нису код своје мајке, ако је већ жива
као што каже.

Ако постоји велики разлог, а изгледа да постоји, чим су деца код оца,
не разумем како их онда не може волети као своју?

Шта је препрека?

Колико су деца имала година кад их је прихватила, заједно са
мужем.
Ако воли мужа, а муж је отац те деце, па зар онда није још већи разлог
да може да воли ту децу као своју....
Не разумем!?
Pridružujem se pitanju....Ja volim njega, dakle volim i njegovu decu. Valjda se prvo viđaš sa nekim pre udaje. Upoznaš njegovu decu, zavoliš ih pa tek onda im postaneš maćeha.
Ako ti stalno imash osecaj da zakidaš od svoje dece da bi dala njegovoj onda ti tu decu ne voliš. Moja baka je uvek govorila "nije svako ni za majku a kamoli za maćehu"....
 
Није рекла све, а што је много битно,....на пример,
мене интересује, зашто та деца нису код своје мајке, ако је већ жива
као што каже.

Ако постоји велики разлог, а изгледа да постоји, чим су деца код оца,
не разумем како их онда не може волети као своју?

Шта је препрека?

Колико су деца имала година кад их је прихватила, заједно са
мужем.
Ако воли мужа, а муж је отац те деце, па зар онда није још већи разлог
да може да воли ту децу као своју....
Не разумем!?

Moram da te upitam, imas li dece? Prica zasto njih dve nisu kod svoje majke nije predmet ove teme, razlozi su samo njeni, i nisu neki jaki kao sto mislis, ona je zdrava, prava, mentalno sposobna mlada zena, ali...Starija je imala 6 a mladja 3 godine kad smo mi otpoceli zajednicki zivot. Naravno da volim muza, i naravno da volim njih dve, ali ih ne volim kao svoju decu. Ako imas decu onda znas kakva je to bezuslovna ljubav. Ja sam rekla sta mislim i kako se ja osecam, mozda ima i drugacijih misljenja, ljudi koji su sposobni da vole tudju decu kao svoju.... ja nisam. Imaju one dovoljno paznje i ljubavi prvo sa oceve, i sa majcine i moje strane, sa strane sestre i brata (moje dece), nije im nista uskraceno, meni je najbitnije da one izrastu u zdrave mlade zene i da iz ovog naseg odnosa izvuku najbolje. Pa i same se zezaju kako im je ovako super: uvek po dva rodjendana, po dva letovanja....
 
Moram da te upitam, imas li dece? Prica zasto njih dve nisu kod svoje majke nije predmet ove teme, razlozi su samo njeni, i nisu neki jaki kao sto mislis, ona je zdrava, prava, mentalno sposobna mlada zena, ali...Starija je imala 6 a mladja 3 godine kad smo mi otpoceli zajednicki zivot. Naravno da volim muza, i naravno da volim njih dve, ali ih ne volim kao svoju decu. Ako imas decu onda znas kakva je to bezuslovna ljubav. Ja sam rekla sta mislim i kako se ja osecam, mozda ima i drugacijih misljenja, ljudi koji su sposobni da vole tudju decu kao svoju.... ja nisam. Imaju one dovoljno paznje i ljubavi prvo sa oceve, i sa majcine i moje strane, sa strane sestre i brata (moje dece), nije im nista uskraceno, meni je najbitnije da one izrastu u zdrave mlade zene i da iz ovog naseg odnosa izvuku najbolje. Pa i same se zezaju kako im je ovako super: uvek po dva rodjendana, po dva letovanja....

ja te potpuno razumem! razumem o čemu govoriš.
 
Pridružujem se pitanju....Ja volim njega, dakle volim i njegovu decu. Valjda se prvo viđaš sa nekim pre udaje. Upoznaš njegovu decu, zavoliš ih pa tek onda im postaneš maćeha.
Ako ti stalno imash osecaj da zakidaš od svoje dece da bi dala njegovoj onda ti tu decu ne voliš. Moja baka je uvek govorila "nije svako ni za majku a kamoli za maćehu"....

Odgovorila sam u prethodnom postu delom na tvoje pitanje. Naravno da smo se vidjali i da sam vidjala njegovu decu i naravno da sam ih zavolela pre braka. Zar mislis da ih ne volim da bih i dalje bila u tom braku? Nemam ja stalni osecaj da zakidam od svoje dece, taman posla, pa da se tako osecam okoncala bih sve to odavno, nego sam se nadovezala za wandin odgovor da i to postoji. I veoma je ruzno sto si mi citatom tvoje bake odgovorila na post. Nije tema kakva sam ja majka ili maceha, ne poznajes me, niti imam nameru da ti objasnjavam kakva sam ja maceha, meni je bitno da njih dve zele da zive sa nama a ne sa svojom majkom.
 
Odgovorila sam u prethodnom postu delom na tvoje pitanje. Naravno da smo se vidjali i da sam vidjala njegovu decu i naravno da sam ih zavolela pre braka. Zar mislis da ih ne volim da bih i dalje bila u tom braku? Nemam ja stalni osecaj da zakidam od svoje dece, taman posla, pa da se tako osecam okoncala bih sve to odavno, nego sam se nadovezala za wandin odgovor da i to postoji. I veoma je ruzno sto si mi citatom tvoje bake odgovorila na post. Nije tema kakva sam ja majka ili maceha, ne poznajes me, niti imam nameru da ti objasnjavam kakva sam ja maceha, meni je bitno da njih dve zele da zive sa nama a ne sa svojom majkom.

Citat moje bake se nije odnosio na tebe...Ja te ne poznajem. Niti znam kakva si majka. Pa i da se poznajemo ko sam ja da sudim o tuđem životu. Uz to, ovde nemamo stranu tvojih pastorki. Možda bi njihov post bio u stilu "Što je žena našeg tate super!".....
Ni moja baka nije smatrala da su te žene loše. Samo nisu psihički ni emocionalno spremne za ulogu majke ni svojoj a još manje tuđoj deci. Oni koji me duže viđaju na forumu znaju koliko sam puta podvukla da poštujem i smatram ispravnom odluku svake žene da ima ili nema potomstvo. I ne mislim da žene koje ne žele da imju decu vrede manje. Sposobnost reprodukcije nikoga od nas ne čini dobrim ljudskim bićem...
Izvinjavam se ako te moj prethodni post uvredio. Nije bilo namerno.
 
Dve moje prijateljice su usvojile decu.
Jedna je već imala dvoje svoje i planirala i treće, ali ju je strefila rana menopauza.
Druga je pri usvajanju prošla kroz dugu i tešku proceduru zato što je htela bebu, ne stariju od 6 meseci, određenih fizičkih karakteristika (da bude što sličnija usvojiteljima :roll:).
Obe porodice su se potpuno srodile sa usvojenom decom, i deca znaju da im to nisu biološki roditelji.

Sada ne bih usvojila dete, iz razloga koje je navela Wanda. Ranije sam želela, čak i planirala, ali je vreme između te ideje i rađanja prvog a zatim i drugog deteta, proletelo; u onim smutnim i teškim devedesetim više mi tako nešto nije padalo na pamet.

Apropo usvajanja, seća li se neko emisije "I anđeli spavaju" i priče o bračnom paru koji je usvojio troje dece? Ta priča mi je definitivno pojasnila potrebu za dobrom (a ne samo rutinskom) proverom ko su budući usvojitelji. Trebalo je da bude afirmativna storija sa humanom porukom, međutim ... :( Bila je reč o mužu i ženi, fakultetski obrazovanim ljudima, naizgled simpatičnim, sa sjajnim finansijskim mogućnostima, koji svoju usvojenu decu tretiraju kao pokusne kuniće. Deca žive po vojničkom režimu (jedu u tačno određeno vreme, spavaju UVEK pored otvorenog prozora kako bi se "očeličili"), ne smeju da pomaze kućnog ljubimca jer se "može voleti i bez dodira", čitaju samo one knjige koje im roditelji dozvole, druže se samo sa "odabranom" decom. Najluđe je to što usvojitelji sami ne primenjuju isti stil života.
 
Kakav užas. Ali ti ljudi bi se tako ponašali i prema svojoj deci. I sve one priče kako ljudi usvoje dete pa ono bude narkoman...su glupost. Nije narkomanija genetska predispozicija. Kako vaspitaš dete, takvo će ti biti. Tvoja krv ili tuđa...isto je. Roditelj si i omanuo si ako ono krene stranputicom. Znam nekoliko usvojenih osoba. I sjajni su. U svakom pogledu....
 
Kakav užas. Ali ti ljudi bi se tako ponašali i prema svojoj deci. I sve one priče kako ljudi usvoje dete pa ono bude narkoman...su glupost. Nije narkomanija genetska predispozicija. Kako vaspitaš dete, takvo će ti biti. Tvoja krv ili tuđa...isto je. Roditelj si i omanuo si ako ono krene stranputicom. Znam nekoliko usvojenih osoba. I sjajni su. U svakom pogledu....

bogami, ima te jadne dece čije su se majke drogirale za vreme trudnoće. uh, tuga me uhvati kad pomislim na to.
e sad, i ja smatram da je sve do vaspitanja, ali opet, stra` me kad pomislim da može u jednom trenutku (vrlo lako) da se nadje u okruženju lošeg društva i gudrovine, i da kad onjuši to, dobije neverovatnu želju da isproba, jer je ipak njegov organizmić maleni još onomad okusio to. uh! tuga!
mada, ne bi došao do toga da postane narkoman, to kod mene ne mož` da prodje.
 
Odgovorila sam u prethodnom postu delom na tvoje pitanje. Naravno da smo se vidjali i da sam vidjala njegovu decu i naravno da sam ih zavolela pre braka. Zar mislis da ih ne volim da bih i dalje bila u tom braku? Nemam ja stalni osecaj da zakidam od svoje dece, taman posla, pa da se tako osecam okoncala bih sve to odavno, nego sam se nadovezala za wandin odgovor da i to postoji. I veoma je ruzno sto si mi citatom tvoje bake odgovorila na post. Nije tema kakva sam ja majka ili maceha, ne poznajes me, niti imam nameru da ti objasnjavam kakva sam ja maceha, meni je bitno da njih dve zele da zive sa nama a ne sa svojom majkom.

Ово је врло себично што си рекла,
тако и да разумем зашто не можеш волети ту децу исто као своју!
Како ти може да буде БИТИЈЕ то да те две мале душице "више желе"
да живе са вама, а не са својом мајком?
Ако си већ мајка, замисли обрнуту ситуацију, да твоја деца живе са неком другом
женом, поред тебе живе.....

Ако је тема овде о усвајању деце, мислила сам да су у питању само деца без
родитеља,..сирочад,
твоја ситуација је онда нешто сасвим друго.


Не разумем зашто мислиш да није битно,
зашто сам питала, зашто деца не живе са својом мајком?
Можда се у томе крије, зашто ту децу не можеш да волиш као своју!
 
Ово је врло себично што си рекла,
тако и да разумем зашто не можеш волети ту децу исто као своју!
Како ти може да буде БИТИЈЕ то да те две мале душице "више желе"
да живе са вама, а не са својом мајком?
Ако си већ мајка, замисли обрнуту ситуацију, да твоја деца живе са неком другом
женом, поред тебе живе.....

Ако је тема овде о усвајању деце, мислила сам да су у питању само деца без
родитеља,..сирочад,
твоја ситуација је онда нешто сасвим друго.


Не разумем зашто мислиш да није битно,
зашто сам питала, зашто деца не живе са својом мајком?
Можда се у томе крије, зашто ту децу не можеш да волиш као своју!

Bitno mi je zato sto su one konacno shvatile da ih njihova majka nije zelela, da su za nju tada predstavljale obavezu koja bi joj smetala ako nekad odluci da se ponovo uda, i ma koliko to bilo bolno za njih, bez naseg uplitanja same su shvatile, kad su je nekoliko puta pitale da zive sa njom a ona ih je odbila. E to je strasno, mozes li onda da zamislis kako su se tada dve dusice osecale? Strasno je sto sam ja morala da im objasnjavam i da ih tesim, govoreci kako im je ona majka, kako ih voli, kako ce mozda nekad doci vreme da ce moci da zive sa njom, strasno je koliko one pate za njom a ona ih NE ZELI!. Bitno mi je i zato sto su shvatile, sto neko rece, da nije majka ona koja te rodila, vec ona koja te je odgajila. A zasto mislis da otac nije dovoljno sposoban da pruzi ljubavi svojoj deci, nego da je po defaultu samo majkama zagarantovano to pravo? Nekako ispade da je strasno sto njih dve vise zele da zive sa nama nego sa svojom majkom. Zasto je to strasno? Jel mi to nismo u stanju da ih volimo ili sta? Pored mene zive, moja deca nikada ne bi zivela sa nekom drugom zenom, taj scenario u mojoj glavi uopste ne postoji kao opcija. I nemoj mi molim te govoriti da sam sebicna, kad u svojoj kuci imam primer koliko jedna bioloska "majka" moze da bude sebicna, zato give me a break.
Jeste tema usvajanje dece, javila sam se jer prakticno kao sam sam ih usvojila.
 
Znam da je teža tema...
Da li impulsi za usvajanje djece dolaze uglavnom od žena,Majčinski instinkti, plemenitost, nemogućnost imanja vlastite dece...
dok muškarci takvu ideju „prihvaćaju“ Da li je tako?

Biste li usvojile dete da ostanete solo do određenih godina života?

Što bi se desilo da jako želite usvojiti dete ali vaš partner to ne želi?

Ne znam za muškarce i ništa ne mogu da kažem. Nemam pojma kako to kod njih funkcioniše, ali s obzirom da se često "razvedu" od rođene dece kada se razvedu od njihove majke, mogu samo da nagađam da nisu skloni usvajanju, naročito ne bi to uradili da su solo iako ima primera...

Za mene su deca smisao života i tako sam oduvek razmišljala. Prvo sam htela da odgovorim u anketi da bih usvojila samo ako ne bih mogla imati svoje, ali kada malo bolje razmislim, ako bi splet okolnosti bio takav, ne verujem da bih odbila da usvojim dete iako imam svoje.
S obzirom da sam oduvek želela decu, a brak i muž su mi bili nepoželjna kategorija, mislim da bih usvojila dete čak i ako mm to ne bi želeo. Bez muža bih preživela, ali da mi život prođe bez dečjeg osmeha, zagrljaja, ljubavi....to ne mogu zamisliti....

Osim toga, ne mogu voleti ni jedno ljudsko biće koje ne voli decu.
 
Bitno mi je zato sto su one konacno shvatile da ih njihova majka nije zelela, da su za nju tada predstavljale obavezu koja bi joj smetala ako nekad odluci da se ponovo uda, i ma koliko to bilo bolno za njih, bez naseg uplitanja same su shvatile, kad su je nekoliko puta pitale da zive sa njom a ona ih je odbila. E to je strasno, mozes li onda da zamislis kako su se tada dve dusice osecale? Strasno je sto sam ja morala da im objasnjavam i da ih tesim, govoreci kako im je ona majka, kako ih voli, kako ce mozda nekad doci vreme da ce moci da zive sa njom, strasno je koliko one pate za njom a ona ih NE ZELI!. Bitno mi je i zato sto su shvatile, sto neko rece, da nije majka ona koja te rodila, vec ona koja te je odgajila. A zasto mislis da otac nije dovoljno sposoban da pruzi ljubavi svojoj deci, nego da je po defaultu samo majkama zagarantovano to pravo? Nekako ispade da je strasno sto njih dve vise zele da zive sa nama nego sa svojom majkom. Zasto je to strasno? Jel mi to nismo u stanju da ih volimo ili sta? Pored mene zive, moja deca nikada ne bi zivela sa nekom drugom zenom, taj scenario u mojoj glavi uopste ne postoji kao opcija. I nemoj mi molim te govoriti da sam sebicna, kad u svojoj kuci imam primer koliko jedna bioloska "majka" moze da bude sebicna, zato give me a break.
Jeste tema usvajanje dece, javila sam se jer prakticno kao sam sam ih usvojila.

Ето, да си одмах написала, зашто су деца са вама, а
не са својом мајком, не би био овај неспоразум.

Без обзира на све, што је похвално што ти чиниш за ту децу,
твоја ситуација је ипак различитија од оне,
кад су у питању деца без родитеља, па још усвојена, а ова
тема је то!

Твој случај је ипак, онај,...релација маћеха и пасторчад.
Јесте да те речи ружно звуче, увек ме асоцирају на
једну тужну бајку, коју сам као дете са сузама слушала....
Можда би могла једна тема и о томе да се отвори.

До тада ти желим да покушаш да изједначиш љубав према
деци твога мужа са љубављу коју осећаш према властитој деци.
Знај,
(написала си да не можеш да их волиш као своју
децу),.................... да она то сигурно осете и то није добро.

.......
Ја сам написала ту реченицу:
- Није мајка она која роди децу, него она која их одгаја, подиже,
васпитава,...воли!


Може се то, сигурна сам,..ако се потрудиш, макар покушај,
а то ћеш успети, сигурна сам, ако се опустиш!

Поздрав!
 
Poslednja izmena:
U anketi sam glasala da bi usvojila dete bez obzira da li imama svoj ili ne, medjutim posto je anketa stura, moram da dodam da bih to uradila jedino ako bih bila dovoljno materijalno obezbedjena da niko ne oseti neki nedostatak. U tom slucaju bih imala i nekoliko pasa mesanaca naravno i macaka.
Ovo kazem sada kada nemam svoju decu, medjutim ne znam da li bih isto mislila da ih imam.
 

Back
Top