Blogovi

Juce...Krecu poznati taktovi Oliverove pesme ''Sto to bese ljubav''.moja sestra plese prvi svadbeni ples sa svojim muzem...Srce mi je puno ponosa,ja sam je odgajila,dosta je mladja od mene...U sebi se molim da bude srecna,da u ljubavi i sreci docekaju decu i unucice,da ostare zajedno....Meni nije uspelo...I ne verujem da cu ikada imati priliku da pokusam ponovo na taj nacin... Zvuci romanticne melodije prizivaju NJEGOV lik...Volela bih da je tu,da zaplesemo zajedno,da se naslonim na njegovo rame,prepustim sigurnosti njegovog zagrljaja i da uzivam u trenutku...Ponesena muzikom i emocijama saljem mu sms poruku...A kasnije u toku veceri zovem ga i pricamo dugo....I svaki put kada krene neka melodija koja me podseti na njega,uhvati me...
Pre neko jutro probudila sam se negde izmedju.. Izmedju noci koja je odlazila, izmedju dana koji je dolazio.. Trenutak je potrajao dok sam ja tabanala putevima cudnih misli i osecanja.. Ne secam se da li je bilo vetra,zvezda,tisine.. Nemam pojma sta je tog jutra bilo naglaseno na repertoaru Prirode, ne znam ni zasto mi je to jutro ostalo u secanju.. mozda zbog osecanja da sam u dobrim"vibracijama".. Volim ranojutarnje trenutke, narocito te neke,sto su negde izmedju.. Ponekad ih zadrzim tokom celog dana, nekad potraju tokom nedelje, nekad do nekog sledeceg ranojutarnjeg trenutka.. Izmedju..kako to siroko zvuci.. kako je to ogroman prostor, sta sve tu ne moze da se smesti.. a sve je,ustvari,ponekad samo jedan tren, tren u kome moze da...
Sedim ispred računara, kao i svakog jutra, pijem svoju vruću jutarnju kafu, pod uslovom da je kafe kuvarica donese dovoljno brzo, i da se ne ohladi, nameštam se tako da kičma bolj priđe naslonu stolice, jer me bubreg boli ovih dana samo tako. Prelistavam poštu, čitam novine i čekam da me radni dan ponese... ...u tom trenutku upada kolega, sav izbezumljen. U ruci drži mobilni telefon. Čini mi se kao da duhovi izlaze iz njega... -Vidi! - povikao je on; - zajebo sam stvari do daske, -Kako?- pitam ja njega; -crkla baterija, ili si ga ispustio?? -Ma ne to. Vidi poruku koju sam poslao. - odgovara kolega i pruža mi njegov telefon. Uzeo sam telefon i čitam poslednju poruku. “Vidimo se tu i tu u toliko i toliko...srce..”, i tako dalje...
"SLAŽEM SE" – to je najnečasnija, najbednija misao koju možete da izgovorite. Ona svedoči da ste izgubili svako samopoštovanje. Za to se nikada nigde, ni s kim i ni s čim nemojte složiti. Ne nasedajte argumentima, ne dajte se razlozima, ne verujte očiglednostima, prezirite aksiome - oni su tu da vas ponize. Budite uzvišeno postojani kao onaj velikan duhovne nezavisnosti Gaspar d'Estek, filosof i polihistorik, koji je potopljen u vrelo ulje pobedonosno izjavio: "Ne gori, dakle i ne peče!" – a zatim umro. Nikada nikome i nizašta ne priznajte da je u pravu. Ni po cenu života. Vaše mišljenje je najbolje, jer za njega nikome ništa ne dugujete: ni iskustvu, ni tuđoj mudrosti, ni nauci, ni istoriji, ni otkrovenju – samo sebi. Nemojte se...
SEKS JE VLAZAN O seksu nije lako pisati,uglavnom zato sto je vlazan. Ustvari,on je vise nego vlazan-klizav je. Svako ko zanemari tu cinjenicu imace kost u grlu kada hteo bude da govori o njemu. Znao sam jednu pesnikinju koja je o seksu pisala lepo,ali beskrvno. Govorio sam joj:"Mislim da je pogresno koristiti suve reci da bi se iskazala vlazna osecanja". I ona je pocela da koristi vlazne reci,a ja sam joj onda rekao: "Nisu dovoljne ni vlazne reci.Moras da koristis reci na koje ce se okliznuti ljudska pamet". Njoj se to dopalo i zauzvrat mi je ispricala kako je jedna trudnica sedela kraj prozora i razmisljala o crnoj zmiji. Ja to nisam najbolje razumeo,ali mi je zvucalo sasvim ispravno. Zvucalo je bolje od reci one trudnice sto je...
EPITAF...
EPITAF PUTNICE; TOLIKO SVE BESE PROTKANO SMRCU I GROBOM U ZIVOTU ONOGA, KOJI OVDE ZAUVEK SPAVA, DA MU SE CINI: DA SE ZIVOT ZVASE SMRCU I TESKOBOM, A OVO, STO JESTE, DA JE OSLOBODJENJE I JAVA. JER TEK S OVIM MIRNO I ZAUVEK CE UCI, U ONAJ ZIVOT U KOJI JE TOLIKO ZUDEO DA UDJE . TU MU JE SRODNO SVE, A TAMO MU BESE TUDJE, I TU SE NE BOJI, DA CE MU SRCE PUCI. BEZBRIZAN KAO U RANIJEM SNU, U OVOM ZIVOTU JE SADA. NEMIRAN TAMO, ON OVDE NADJE TOLIKO MIRA VECNOG, DA MU SE CINI: DA JE TAMO BIO ROB, A OVDE DA VLADA CARSTVOM SAMOCE, SNA I ZANOSA NEIZRECNOG. NJEGOVO SRCE PO PRVI PUT SADA CVETA (U NJEMU SE KOREN NEKOG VELIKOG STABLA GNEZDI). NE ZALI ZA NJIM, PUTNICE, DRUZE IZ DALEKOG SVETA, ON SADA SANJA...
Moja cerka koja ima 18 godina napokon je nasla princa na belom konju. Zaljubljeno dete, niti jede, niti spava. "Skola, sta to bese, ja sam u oblacima". Razumem je mada malo strahujem da se ne razocara, ali cutim i pustam je da prica kad joj se prica, da cuti kad za tim ima potrebu. Moj sin od 13 godina, bilo dete na ekskurziji . Kad je doso vidim nesto se umudrio, nekako promenilo. Sinoc dok se cerka sprema za sudar, sin onako stidljivo sagnute glave prosaputa:" Nije samo seka zljubljena i ja sam se smuvao na ekskurziji" Zacudjeno sam ga pogledala a onda prasnula u smeh (tek tada sam shvatila koliko je moja beba porasla). Zamislite moj mali sin pa se smuvo. Pitam ga kako to mislis smuvo, a on kaze "malo smo presali a malo se...
Više je za žaljenje onaj koji zbog pameti izgubi ljubav, nego onaj koji zbog ljubavi izgubi pamet." (B.Knežević) "Voljeti znači u tuđoj sreći naći svoju sopstvenu." (K.Lajbnic) "Ljubav je jedna strast koja neće da zna ni za prošlost ni za sadašnjost." (Balzak) "Ljubav je najjača od svih strasti, jer istovremeno zahvata i glavu i srce." (Volter) "Ljubav nije nikakva zagonetka, jer smo je već sto puta riješili. Naprotiv, ona je zgodna odgonetka, koju svaki put ponovo zamrsimo,da bi smo uživali u njenom rješavanju." "Ljubav ! Čitava knjiga u jednoj riječi, cijeli okean u jednoj suzi, sedam nebesa u jednom pogledu, vihor u jednom uzdahu, grom u jednom dodiru, hiljadu godina u jednom trenu." (Tuper) "Najbolji nacin da se čovjek...
budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama zbog neba razapetog izmedju prstiju budim je zbog reci koje grebu grlo volim je usima treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reci trgova budim je zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova budim je zbog ove nase planete koja ce mozda biti mina u raskrvavljenom nebu zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke kada nebo nije vise bilo veliki kavez za ptice nego aerodrom moja ljubav puna drugih je deo zore budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih budim je mada je to uzaludnije nego li dozivati pticu zauvek sletelu sigurno je rekla neka me trazi i...
Zadrhtala je od treme kada su njegove usne dodirnule njene,stresla se od te nežnosti kao od udara struje,boreći se sa strašću i sa stidom.Postiđena njegovim iskustvom , i uzbuđena njegovom željom prepustila se njegovim rukama ,goreli su njeni obrazi između njegovih dlanova ,bridele su njene usne pod njegovim toplim usnama i ona se prepustila potpuno,nije mislila ,samo je osećala,klizile su njene ruke po njegovim ramenima,snažnim grudima,gurala je njegovu odeću da bi dodirnula njegovu vrelu kožu...Obuzimala je nekontrolisana strast,pripijala se uz njega želeći da se stope u jedno,da oseti svaki kvadratni centimetar njegove kože,da je pritisne svojim snažnim telom,da je obgrli rukama,da toplinom svoga tela zagreje njeno koje je...
negde sa neta... Bio jednom jedan otok … Bio jednom jedan otok, na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Dobra Volja, Tuga, Znanje… i među ostalima i Ljubav. Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino Ljubav željela je ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća Ljubav je odlučila potražiti pomoć. Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: “Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?” “Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta.” Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. “Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?” “Ne mogu ti pomoći, Ljubavi” odgovori Ponos...
SRETAN PRAZNIK
Svim slavarima i postovaocima sv. Petke od srca cestitam danasnji praznik SRETNA SLAVA "Ukrasila si se cestitim zivotom i dobrotom, darovanom ti od Boga, pa si dobila i dar iscelenja bolnih i nesrecnih. Zato te velicamo prepodobna Mati, i postujemo casnu tvoju uspomenu, jer se molis za nas Hristu Bogu nasem". Prepodobna Mati Paraskevo, moli Boga za nas. Amin.
Pre neki dan, bio petak pa još 13-i, zanuždi se meni na veliko, i pošto sam zna' da Če to potraje, ponesem ti Ja sudoku da rešavam na prestolu!! Pošto nisam baš obraČo pažnju, jerBo je bila hića, zgrabiJo sam onaj koji imao samo jedan za rešavanje!! Šta je tu je, aparatura veČ bila postavljena, radni proces se zahuktao, nema sad povratka po dodatni materijal!! Rešim ti Ja taj jedan sudoku, za nekih 10-15 minuta, a kako nemam šta više drugoga, počMem da razmišljam. Nemojte se čuditi, jer zakon čovekove anatomije je takav, kad mozak nema posla....unutrašnji organi rade svoje, neki spoljni i sami znaju šta im je činiti a drugi poput ruku i nogu su obamrli :lol: ...počne se baviti nekim apstraktnim pitanjima i razmišljanjima!! 13 -...
Gledamo ka brodu koji tone ne boj se nista izbubljeno nije to brod je samo ima neceg tamo i tvoje i moje kad smo slabi bili stisni mi ruku i druge puteve ima sve dok smo zajedno sve dok nas ima ako ti je put dug na rukama cu da te nosim nisi teska lako te razumem zato sto volim zato jer me volis.
Grešio sam i kad sam verovao i kad u njenom osmehu želju za avanturom nisam prepoznao Grešio sam i kad sam posumnjao da njene oči iskrenoj ljubavi teže jer tragovi su bili duboki a uspomene još sveže Grešio sam i učio al još ipak ne znam šta bi svom srcu poručio jer sve što više saznajem sve mi više pameti i hrabrosti nedostaje Sem LJubi dok ljubav traje kuj dok je vruće gvoždje dok srce ne iskališ a kad ljubav prodje manje će da se kaješ manje će da žališ
Uzevsi u obzir cinjenicu da su se neke korisnice foruma, popularne urmashice, dosta lezerno pojavile u Africi bez osnovnih potrepstina neophodnih za puko prezivljavanje u izgnanstvu, evo stize mali Know How... Dakle, osnovni princip: treba putovati lako i (u)nositi sto manje stvari. Kad bolje razmislim, postovani clanovi foruma zenskog pola, ovde polako mozete prestati sa citanjem, jer sta god ja ovde napisao i logicno i postupno obrazlozio vi cete i dalje na put od dva dana nositi odece za dva meseca i hemijsko-bioloskih preparata dovoljno za omanji rat u regionu (videti pod: kojica UV ). Dakle, za put od tri dana - ranac. Do sedam - sportska torba. Od 10 do 14 dana - kofer. Sve preko toga nije putovanje vec selidba i zahteva posebna...
Jos zora ne ciknu svojski,kad se "dusman" doseti kako je lepo igrati se dok "gazda" spava.. Sanjah tako lep san pracen nekim zanemarljivim duhovima proslosti,koji se daju zataskati zarad opsteg utiska jednog ljubitelja prirode. I taman kad stvarno poverovah da mozda sve to ipak nije san,sa neslucenih visina se obrusi casa pravo na parket moje spavace sobe. To je bilo surovo budjenje,a jos surovija bese spoznaja da moji sumski prijatelji ostadose sa druge strane realnosti. Naravno,svaka ideja o povratku lepim snovima je iscezla nakon upotrebljene krpe i metle,a ja shvatih duboku mudrost ljudskog bivstvovanja: ako zelis dug i lep zivot,uvek ostavi macku u drugoj sobi,kad podjes na spavanje! Sad kad mi se um potpuno razbistrio,i kad...
Okrećem se i gledam iza sebe...ne vidim ništa, nastavljam svojim putem , ali opet je nešto tu , osećam prati me , svaki moj korak , svaki pogled , svaki otkucaj srca mog.Prati me kao senka i još gore od toga.Tu je ...shvatila sam , to je moj život.Od njega ne mogu pobeći , ne mogu se sakriti ..uvek je tu pored mene..prati me i svaki korak , udisaj ili otkucaj oduzima od mene.Skuplja sebi poene i meni skraćuje vreme...prolazim...odlazim..
NEKAD I SAD..
Nekad si zbog mene lutao, varao, ponekad lagao i skoro uvek se lazno smejao... Ponekad si ponekom lazna obecanja davao, suzu si u jezera pretvarao. Nekad sam zbog tebe cvecu latice nezne otkidala voli- ne voli, voli- ne voli, voli- ne voli... zbog tebe sam poljima lutala, zvezde sa neba skidala, da bih ti ranu vidala,da ne boli. * Zbog mene si ponekom sarenom leptiru krila cupao i nezno ih u rukama drzao, da bi mojim slabim rukama moc da polete davao, zbog mene si zime u proleca pretvarao. Zbog tebe sam se cesto tudjim osecanjima kockala a nisam morala, i nisam trebala... I svaka tudja nezna rec grubo me u dushu bockala srce mi mi ko trnom grebala. * Dani su pobegli, u godine se sakrili, tragovi nisu ostali ni u vecnim mesecevim...

San

Tumbam po netu, otvaram FB. U inboxu poruka. Otvaram je, i lagano palim cigaretu. U momentu mi se pune pluća, ostajem bez vazduha, grlo mi se steže. Javlja mi se brat, za kojeg nisam ni znao da je živ! Gledam i ne verujem. Ne znam gde pre da kliknem, na koje dugme, na koje slovo. Dok mu grozničavo odgovaram, sećanja mi naviru takvom brzinom, da osećam nesvesticu. Otac, Slavonija, detinjstvo...rat. Bože, koliko je prošlo? Poslednji put sam bio tamo 85. Ne umem ni da izračunam. 24 godine!!! Brat je tada bio mali, ali ga po licu prepoznajem u momentu. Dok gledam sliku, ne mogu da zadržim suze. Sve mi se otvorilo. Sve ove godine, bez ikoga sa očeve strane u jednoj poruci nestaju, kao rukom odnesene. Ne mogu da sačekam da mi odgovori, da mi...
Kako ljudi znaju da budu okrtni i losi... :(
Kako umeju da budu bezobrazni i bas onako da ispadnu kreteni to je cudo...Ne verujem... Bozeeee,vise nikog ni za sta nije briga,svi samo gledaju sebe,skoro i da nema pravog prijateljstva...Bozeee... A bas bezveze osecaj...I kad se ti postavis prema nekom kao ortak,oni to sto si ti cool prema njima koriste...I BAS IH BRIGA ZA TEBE!!! Aaaaaa... :sad2: Uvek oni dobri ljudi prodju najgore,i najvise se nerviraju... Strasno. :(
“Da li škola postoji zbog dece ili zbog zaposlenih” ŠZMT u Ćupriji - stanje u školi - Unikatnost škole (poseban program rada, 6.godina osnovno obrazovanje, mala odeljenja, klase), 1993 unikatnost škole, dali je obnovljena 2006 godine - Saradnja sa akademijom (umetnićki direktor, prijemni i završni ispiti, program rada, profesori) - Profesori muz.nastave (neiskusni profesori, diplomci sa biroa rada …) - Vaspitaći (školska sprema, muzički vaspitać ne radi sa decom, više njih je potrebno) - Neodržavanje časova (solfeđo, instrumenti, opšta nastava, …) - Privatni časovi (preporuka profesora …???) - Odbijanje saradnje sa bivšim učenicima (sada priznatima umetnicima u i van Srbije) - Rezultati na takmićenjima su svake godine sve...
Da li prave ljubavi zaista postoje ili se samo prve u velike ljubavi broje Da li neko zna gde ona živi gde joj je kuća ili je samo u željama našim ona moguća i svemoguća Neki izgube kompas dok je traže a neki odustaju kao da im je samovanje draže Poneki srećnik je i nadje a neumorni gubitnici je i dalje traže ali na krmi papirne ladje Da li smo se nekada pitali kada smo kući svraćali od svuda iz daleka ko je ona ta i kako se to zove kad nas ona neumorno čeka i greje naše snove i razumevanje ima za sve što krijemo u njima
Back
Top