Blogovi

JUTARNJE LJUBAVI
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime.....) JUTARNJE LJUBAVI Zvoni alarm mobilnog u 4,45. Prekidam tu laganu muziku i vraća se tišina. Pogledah kroz prozor, kao i svakog jutra. Mrak grli goleme krošnje komšijskih borova svake noći kao da je poslednja. Osetih tren sreće zbog ove ljubavi koja traje ne zna se koliko decenija. Maca prvi silazi u susret još nekim ljubavima. Svi su već na nogama. Meš se samo ovlaš očeše o njegovu ruku gurajući vrata, Maza udara šapom u staklena vrata dok Maša skiči i vrti se u krug. Meš presreće Mašu u hodniku, ali žuri da se kao vihor popne na sprat i dočeka me. Ispred vrata čujem kako diše jer je njušku nabio uz sam dovratak i duva li duva. Izlazim u susret...
Svi putevi do tebe vode ali ni jedan da mi te vrati Sve će to jednom zauvek proći kao što i mladost u nepovrat ode al ja ću te čekati i mada znam da nećeš doći moja želja neće nikad odustati
FIGURA
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime.....) FIGURA Lokali se lagano bude. Oživljavaju ih svetla koja se pale. Volim tišinu.......volim kada sam malo sama......pre nego krene gungula. Volim tamne izloge iz kojih se naziru u polusenci obrisi haljina i bluza.......a onda naidjem na neki koji je osvetljen cele noći, pa bljesnu šarene tunike i cirkoni. Čuje se lupnjava....i glasovi.Počinje luda kuća........... Moram da požurim da napišem šta mi je u glavi dok nisu počeli da me rastržu na sve strane. Preko puta mene, onaj belo-crveni lokal, koji je još uvek isti kao i prvog dana, bulji u mene i izaziva mi nemir svojim nesadržajem. E, tu uleće kao furija jedna mušterija. Znam...
U ulici postoje 3 krojačke radnje. Sve relativno dobro posluju, ali moraju da se bore sa konkurencijom. Jedan od najboljih načina za to je marketing. Jedna krojačka radnja je postavila natpis: "Najbolji krojač u gradu" Ubrzo zatim druga radnja, da bi nadmudrila konkurenta, postavlja na ulazu: "Najbolji krojač na svetu" Vlasnik treće radnje je razmišljao šta bi on mogao da postavi. Činilo se da ne može nikog ubediti da je on najbolji. Ipak, dosetio se. Postavio je natpis: "Najbolji krojač u ovoj ulici"
ŠAPAT
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime....) ŠAPAT (inspirisano prelepom pesmom jednog blogera koju pročitah večeras) Šapat…….prelepa reč I vrlo samostalna. Možeš je izgovoriti samu, napisati samu a ona će zvučati nežno i tiho. Nisu joj potrebne druge reči da je pojasne, da joj snagu daju. Ona sama je dovoljno snažna da opstane u mnoštvu drugih reči a opet da ostane zauvek tako mila I snena. Šaputanje, tiho ćućorenje u glavi, reči za jedno uho, reči za jednu osobu…..naše reči za taj tren. Šapuću se reči ljubavi, šapuću se tepanja, šapuću se milovanja, šauću se prevare, šapuću se tajne šapuće I vetar, I trava I list šapuće moja ruka u tvojoj sakrivena šapuće se uspavanka šapuće se ljutnja šapuće se dok se...
Šizike
Šizike was a female trio, a band from Begrade, Serbia which was formed in the early 80's. In 1984 they released their only album 'In The Wonderland' from which the single "Don't Stop" was taken. The album was released on PGP RTB and it was produced by Zoran Jeftic. Their sound was combination of early Bananarama and Tom Tom Club, minimal synth with breakbeats, scratching and vocoder inputs.The songs were mostly sung in Serbian. vokali: Jasmina Branković, Jasna Dimitrijević, Ljiljana Dimitrijević instrumenti: Goran Marinković, Milutin Stoisiljević, Zoran Jevtić, Zoran Vračević
Priblizen konacno necem beskonacnom, vise nas zemaljski atari ne dele, ljubavi moja sto buncas u mracnom vilajetu,nadnesi se na ove predele. Da vidis zelenu zemlju u odsjaju, njenog najneznijeg brata nebesnika u trenucima kada se prepoznaju srce Prirode i srce Pesnika. Placu dugokose rakite ovite tankom svilom,smerne u prividnoj tuzi Boze,zar jos postoje ove lekovite noci,u kojima suste kukuruzi! Buja visoka meseceva trska i drhturi svemir sazet u opalom zrnevlju rose sto necujno prska, kao beli biser pod mojim stopalom. Ni cvrcaka nema da mi sluh ogrebu, tisina ce ceo svet da nadjaseni, ja u rosnom polju,a mesec na nebu ko li ce koga nocas da zaseni! NEPOZNAT AUTOR Ps.Pesma skinuta sa Mreze,nepoznatog autora. Nema naziva,pa sam...
Odavno sam vec budna,a otezem sa pripremom za odlazak na danasnje obaveze,tesko mi je napustiti ovaj virtuelni svet.. Ovde se osecam ususkano,ovde opusteno hodam uvek novim i neistrazenim predelima "pisane reci".. I uvek me iznenadi lepota nekog od njih,pa zastanem i prosetam kroz njega,zavirujuci u svaki njegov ugao, da mi ne bi promakao neki znacajan detalj.. Vec druga neskafa se penusa na mom stolu,pretrpanom papirima.. Tu su i drvene bojice svih koloritnih nijansi..da duginim bojama osmislim postojanje ovog bezbojnog papira.. Tu su grafitne olovke,sa tankim i debelim"srcima",koje cekaju na moju ruku da ih povede u svet cudnih,bajkovitih linija.. Mojim razigranim pokretima ce se pretvoriti u neku crno-belu minijaturu ili ce samo...
Čehov "Nema i ne može biti pravednog bogatstva." A.G. Matos "Postati čovek je lepše nego postati kralj." Aristotel "Nemoguće je da se sve dokazuje." Beket "Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine." Bjelinski "Ima istina u koje nije dobro verovati." Darvin "Nisu loša vremena, nego čovek." Deepak Chopra "Najlakši način da dobijete ono što želite je da pomognete drugima da dobiju ono što žele." Don Huan "Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha." Dostojevski "Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao." "Oni koji umeju...

AKO

Ako možeš da sačuvaš razum kad ga svi oko tebe gube i osuđuju te; Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad svi sumnjaju u tebe, Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju; Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući, Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž, Ili te mrze, a da sam ne daš maha mržnji; I da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje reči suviše mudre; Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom, Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu cilj, Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi i Porazu I da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž; Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao, Izopačenu od podlaca u zamku za budale. Ako možeš da gledaš tvoje životno delo srušeno u prah, I da...
Da život može da mi priredi iznenađenje, to znam...ali ne ovakva. Bar ne sada. Kolega sa mobilnim telefonom, slatko ispisane poruke – pogrešno upućene, dolaži kod mene u kancelariju. Sav pokisao. Video sam da nešto nije u redu. -Šta je bilo? Žena provalila za virus ? - pitam ja njega. (videti predhodni blog - Švalerka) -Izgleda da nije. - odgovara on, a vidim ja da je smrknut. -Paaaa, šta onda nevalja čoveče? -Znaš; nastavlja on. - juče kada si poslao poruku mojoj ženi, ja.... ja sam je zvao više puta na mobilnom, i nije bila dostupna. Što je bilo dobro. Isključila je telefon. Ali kada sam posle posla stigao kući i pitao je zašto nije dostupna, ona mi je odgovorila da je njen telefon nešto neispravan i da bi trebalo da ga odnese...
Bas bi bilo super kad bi svako mogao da napravi neku rupu i da u nju ubacuje sve sto mu smeta, sve sto mu se ne svidja, sto ga nervira, sve negativno sto se nakupi u toku jednog sata, dana, nedelje, meseca, godine. A da pri tom rupa nema dno, pa ne moramo da se brinemo dal cemo je prenatrpati, nego se sve to negativno ubaci i prosto nestane... Pa, posto takve rupe nema, onda eto neka danas ovaj blog bude moja rupa... I da pocnem: - bila sam previse lenja prosle nedelje - ne mogu da dodjem do uverenja da sam zavrsila master studije - zbog toga ne mogu da upisem specijalisticke - upis za specijalisticke traje samo do kraja ove nedelje - opet danas nista korisno nisam uradila - moram da se svadjam sa majstorima za plakar koji su lose...
Ma sta da se tuzno zbiva u srcu mom: ja sunce volim. Eno ga bukti u vidika nemirnom naboru; eno ga leprsa u bulki krilatom saboru; eno ga smeje se blistavo na reci ispod mosta. I meni je dosta, da sve zaboravim: jer kratko boravim ovde, gde me je srce zabolelo i zivot cudno zavoleo. Svejedno mi je, ma sta da se tuzno zbiva u srcu mom: ja zivot volim. I u tezak dan meni je dosta za srce vreli makom cvet, za oko blistav tica let, za dusu s grane pesmica prosta, jer zakratko ovde boravimo i jednom cemo da se zaboravimo: i rumeni makov cvet i srebrni tica let i pesmica sa grane i svi zbog kojih mi tuzno biva. O, svi mi sto slucajno zajedno gledamo neba lepotu. I znam, u novom zivotu zaboravicemo ovaj zemlje kraj i necemo nikada ponovo...
ZENA
ZENA Ruza nije lepa, ako uz cvetove njene nema umilnog lica drage, voljene zene. Bez opojna lica, bez dobrog starog vina ni prolece ne vredi, ni njegova milina. I nebo ti je pusto, i sva je basta pusta ako nema poljupca s toplih, rumenih usta. I na svetu ti, brate, nema tuznije stvari nego gledati dragu kad se u licu zari, kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi, a ne brati poljupce, ne milovat joj grudi. I ples vitkog cempresa i umilnost ruze, ako nema ljubavi, sto mogu da ti pruze ? I sva svetlost uma, pa i mudrost sama, bez svetlosti ljubavi nisu nego tama. Divna je lepota pesme, ruze, vina, no kad nema zene sve je to praznina Hafiz
Koncert za Zvezdarsku šumu VREME:Subota, 31. oktobar u 12 sati MESTO: Ulica vojvode Sime Popovića, poljana između zgrada broj 2 i 4 UČESTVUJU: Beogradski sindikat Dejan Cukić Duda Bezuha i njegov bluz bend Mistake mistake DJ Šobaja i Sevdah Baby THCF Marlon Brutal A biće i još prijatnih iznenađenja. GSP: trolejbusi 28 i 40, autobus 77 Dalja obaveštenja slede u toku sutrašnjeg dana. Više na sajtu http://zvezdarskasuma.blogspot.com/ http://sites.google.com/site/zvezdaraforest/
Ne moze velegrad bez tvog sarma i stila, opet se na Zvezdari vrte dva tvoja ringispila. Opet ti dani prolaze u galami,picu i pesmi i slivaju se dinari,kao da ih tocis na cesmi. Vrte se starci i deca,i gospe,i marionete, svi bi hteli,bar malo,sa zemlje da odlete. Da se odvoje od tuge,od ljubomore,od zlobe, bezeci iz zivota,iz neverstva,iz bracne sobe. Kao da ce gore,sred` nebeske visine plave neke lepse sudbine i ljubavi da se jave. I vlasti te progone od ranog proleca do zime, al` ti se nekako dovijas,menjas mesto i ime. Tebe ne muci nevreme,ni besparica,ni kazna, samo da ti dusa ne ostane samotna i prazna. Vec gledas u daljinu kroz zavesu od dima i mislis,koliko li u tebi zivota jos ima? Mozda do prvih kisa,mozda do prvog mraza...

NIT

Toliko mi je puta rekla da me voli i to sa osmehom koji bi mogao i Beduinima pustinju da proda A kad mi je prvi put rekla MRZIM TE osetio sam da je to rekla iz dna duše tako snažno i sa puno žara U meni se tada nešto zauvek duboko prelomilo kao posle zemljotresa od devet Rihtera tada sam joj prvi put poverovao tada sam konačno shvatio koliko joj ovo naše znači i tada sam bivao iz dana u dan sve jači i jači i od tada sam siguran da nikada više neće iz mog života da iskorači
Zamislite koja bi tišina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome što znaju. (Karel Čapek) Mudar čovek čuje jednu reč a razume dve. (Jevrejska poslovica) Svako ko govori nešto i prećuti. Često je to ono najbolje. (Emil Ludwig) Ko mnogo govori - ili mnogo zna ili mnogo laže. (Rumunska) Za govornicom se često menjaju govornici, no kunem se glavom - ništa se drugo ne menja, osim možda, čaša s vodom. (Halim Jagdzioglu)
Šta čovek treba da doživi, da bi shvatio neke stvari? Tek sada, u ovoj kući, čija je tavanica nebo, koja umesto zidova ima otvoren pogled na beskrajne šume, osećam koliko je sve bez značaja. Koliko poklanjamo pažnje krajnje nebitnim stvarima, a zapravo se udaljavamo od pravih vrednosti, sve u želji za, naoko boljem životu. A nekada je ovde, gde sada stojim, sve blistalo. Tu, gde je nekada sve mirisalo na dunje, koje je moja pra-baba držala na svim kredencima i ormarima, sada je ušetao miris samoće i tuge. Pitam se i sam, kako to može mirisati samoća i tuga. Može, osetio sam to tada, dok sam nepomičan stajao na mestu gde je nekada stajao šporet, uz čiju su vatru mnoge generacije odrasle. Dok ga nisu ugasili… Pogled mi je prikovan za...
Čekam je od ponedeljka, i tako već dugi niz godina, U stvari, kad malo bolje razmislim, oduvek mi je bila najlepši dan, praznik. Kao mali, nedelju sam obožavao zbog više stvari i događaja nego sada. Nedeljom sam išao na utakmice, majka je pravila prelepe ručkove, uvek je bilo lepih kolača. Bilo je lepih serija, filmova, za to vreme pravih atrakcija. Uvek sam jedva čekao da dođe, i bio tužan kad proleti. U JNA je nedelja bila takođe dan za uživanje, odmor, izlazak u grad. Nedeljom smo dobijali i kolače po nekada, doduše, ali ih je bilo. A danas? Nedelja mi je ventil od cele nedelje. A posebno njeno jutro. Mnogi od vas će me možda čudno shvatiti kad kažem da se nedeljom budim najranije! Ali, tako je. Iskradam se iz stana, na prstima da...
HVALA,MESEČEVOJEZERO...za još jednu moju pesmu koju si oslikala i poslala na adrese naših prijatelja...HVALA za sve što si dosad učinila za mene :hvala::cmok::bye: p.s.Ostao sam bez teksta...sve ostalo ću da prećutim..i ti ćeš sigurno znati šta je pesnik hteo da kaže... :cmok:
LJUBAV IZ DALEKA
Imam te a nisi pored mene. Osecam tvoj dodir Tvoj dah I usne vrele Osecam kako zelim Da gledaju me tvoje oci snene. Imam te a tako si mi daleko I prosto ne verujem sreci Koja me tako naglo dotakla. Ljubim te snazno A nisam ti se ni primakla. Imam te celog za sebe Osecam to iz daleka… I sve sto zelim u ovom trenutku je Da budem s tobom I samo taj momenat cekam.
Tajna
Nekad te život natera da snimiš film u sopstvenoj glavi i onda ga ureže negde duboko i tu ostane za sva vremena. Ne postoji nikakvo dugme da se isključi,on jednostavno sam emituje slike. Neki ne žele da ikad pogledaju svoj film za razliku od mene koji gledam vrlo često uvek raspoložen za scene koje slede. Tri sata je popodne, žurim sa posla na trolu, bojim se zakasniću. Uvek uspem da se nekako uguram, malo stojim na jednoj nozi ali nikom u toj troli u to vreme nije prijatno. Silazim i ubrzanim korakom stižem do jedne lepe, plavo bele, prizemne zgrade sa dvorištem punim dece. Tu u toj zgradi raširenih ruku čeka me moja mala Mika. Sva je ustreptala kada me je videla, pokazuje mi crtež koji je nacrtala za mene. Ja joj blago ljubim kosu...
Padni mi samo na pamet Misli moje obraz da ti izgrebu Iziđi samo preda me Oči da mi zalaju na tebe Samo otvori usta Ćutanje moje da ti vilice razbije Seti me samo na sebe Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa Dotle je među nama došlo Vrati mi moje krpice Moje krpice od čistoga sna Od svilenog osmeha od prugaste slutnje Od moga čipkastoga tkiva Moje krpice od tačkaste nade Od žežene želje od šarenih pogleda Od kože s moga lica Vrati mi moje krpice Vrati kad ti lepo kažem
Kad sam nesrećna, tužna i bolesna, nemoj da si kraj mene. Godine i život me naučiše - Navikoh se da podnosim muku sama. Kao ranjena zver, koja se u svom brlogu skriva da liže rane sama, zatvaram se i ja u svoje zidove i potpaljujem sav životni plamen. I tada, utonuo u krv otrov, otklonjen sa usana jauk i neizlivene iz očiju suze, u srce pretopljene, postaju bistre kapi i uranjaju u neizgovorene reči upućene tebi. Oslušni, čućeš ih - ma gde bio. Ali kad sam nesrećna, tužna i bolesna, nemoj da si kraj mene. Neću da svoj teret prebacim na tebe. Neću da spuštena na mene senka padne i na tvoje čelo. Neću da moj ugašeni osmeh ugasi plamen tvog nasmejanog oka. Neću da moji zidovi i tebe guše. Neću. Privikoh se da muku sama podnosim. No teško...
Back
Top