Ne moze velegrad bez tvog sarma i stila,
opet se na Zvezdari vrte dva tvoja ringispila.
Opet ti dani prolaze u galami,picu i pesmi
i slivaju se dinari,kao da ih tocis na cesmi.
Vrte se starci i deca,i gospe,i marionete,
svi bi hteli,bar malo,sa zemlje da odlete.
Da se odvoje od tuge,od ljubomore,od zlobe,
bezeci iz zivota,iz neverstva,iz bracne sobe.
Kao da ce gore,sred` nebeske visine plave
neke lepse sudbine i ljubavi da se jave.
I vlasti te progone od ranog proleca do zime,
al` ti se nekako dovijas,menjas mesto i ime.
Tebe ne muci nevreme,ni besparica,ni kazna,
samo da ti dusa ne ostane samotna i prazna.
Vec gledas u daljinu kroz zavesu od dima
i mislis,koliko li u tebi zivota jos ima?
Mozda do prvih kisa,mozda do prvog mraza...