Blogovi

Da verujem nisam znala
I Kci sam stoletne sume hrastove. Haljinu od lisca na rodjenju mi odenuli, u kosu venac mirisnih blagoslova stavili na krstenju me u izvoru bistrom kupali dugmetom veselja darove kopcali, ime mi srece nadenuli, beskraj mi dali. Slobodna kao ptica,nebesa sam ljubila sto pozelela uvek imala,sanjala,mastala. Mahovinama strane sveta pokazivala travama najlepse uspavanke pevala, uvek volela,osmehom prastala. Ludovala,sa srnama trcala,snevala, na proplancima odrastala,stasavala. Nebesa ljubila,nikada gubila,bila voljena u srecu odevena,radoscu podojena, Munja mi krila sprzila,ranjena pala na zemlji ostala i patnja postala- da verujem nisam znala. II Sestra sam klasju zrelom poleglom U zlatno obojena,naramak veselja nosila, zuto mi...
Savremena bajka I U bajci,princeza poljubi zabu i ona se pretvori u princa. U stvarnom zivotu,princeza poljubi princa,a on se preobrazi u zabu.. KRAJ Ps.No comment.. Savremena bajka II Nekada davno zivela je jedna devojka koja je pitala svog momka da li ce je ozeniti. Momak je ogovorio:"Ne"! Od tog dana devojka je zivela srecno do kraja zivota: nikome nije prala,peglala,kuvala.. Zabavljala se,radila i trosila svoj novac kako je htela. KRAJ Ps.Problem je da nama,kada smo bile male,nisu ovu bajku ispricali,nego su nas za*ebali sa onim idiotom na belom konju.
Bio sam poslednje zrno nade jedina svetla tačka u tvom životu Sećaš se govorila si mi A sad nemaš oči za mene i gasiš opuške u mojim snovima Hajde sad ti ubedi moje želje da ti više nisi ta koju su sanjale jer tebi su uvek više verovale sećaš se
Povedi se mojim okom i videces da nije sve u sjaju Povedi se mojim srcem i cuces vapaje za slobodom koja kao ogledalom prikazana...ne postoji.. i nadji moj glas u vetru i saznaces sta boli kazu....u mojoj dusi ostaju videces svet lep na izgled,otrovan na dodir..tezak za razumeti-otporan na molitve..a kajanja nema.......... I kazi mi sad sta vidis svojim okom?............................. Ni hiljade ocajanja ne gajim samo prelecem vreme da prodje Ja ne mogu nista vise ni manje
KAD SVE PRODJE Za svaku grubu rec ne ljuti se svake nase gluposti seti se kad sve ovo prodje ne zaboravi me ... kad budes trebala prijatelja pozovi me !!!!!!!
Zvone olucima novembra prodane magle neke, jeseni jedne tuzne kao nabujale reke, dok krvotok moj u izandjala uvijaju blata.. Jer,dragi moj tata, sve to je i tesko i nezno, tvoj sin je zaljubljen beznadezno i nem je kao kamen.. ej,tugo maloletna! A sta drugo zna da kaze za razmisljanja setna, kad nema pravdanja za svoja ponasanja, i tajna vrludanja. On nece da prizna, da njegov je pogled ostao tamo negde oko sedamnaeste na jednoj..kako da kazem, a da ne slazem, devojci il`bolje reci zeni koju sanja ociju otvorenih.. pa kazi ti,tata,meni kako da prezivim nestrpljenje, jer.. Volim je bas,dragi tata, ma,volim je k`o mladjeg brata! Volim srcem punim, ne smem da kazem i vise.. dok sumorni novembar po olucima tone sve tise, jer surovo ga...
Upravo iz razloga što Palama razumeva ovo prosvetljenje u okvirima pravoslavne hristologije, on insistira na nestvorenom svojstvu božanske svetlosti: Ova nestvorena svetlost je samo božanstvo Hristovo, koje prosijava kroz Njegovo čovečanstvo. Ako je Hristos istiniti Bog, onda je ova svetlost zaista božanska. Upravo nam ista ova hristologija nameće neizbežnu razliku između transcendentne suštine, ili božanske prirode, i Njegovih energija. Zaista, u Hristu, Njegove dve prirode – jasno definisane u Halkidonu kao ,,nerazdvojne” i ,,nesmešane” – ostaju različite. Tako, oboženje ili zajednica između božanstva i čovečanstva ne podrazumeva i mešanje suština ili priroda. Ali, ona ipak ostaje stvarna zajednica između Nestvorenog i Njegovog bića i...
1. Moj život traje od 10 do 15 godina.Svaki rastanak od tebe za mene znači patnju. Razmisli o tome pre nego što me uzmeš. 2. Voli me onakvog kakav jesam, jer si me ti birao. Ja nemam tu mogućnost da biram prijatelja i gospodara. 3. Daj mi vremena da shvatim šta od mene tražiš. Pre nego što me u toku obuke izgrdiš, preispitaj sebe, možda ti grešiš ili ja ne mogu da shvatim šta ti želiš. 4. Voli me, ja živim od tvoje ljubavi. 5. Nemoj se ljutiti na mene i nemoj me kažnjavati. Ti ipak imaš svoj posao, svoje prijatelje, svoju razonodu, a ja imam samo tebe. 6. Pričaj sa mnom. Iako se tebi čini da te ne razumem, ipak znam šta misliš i osećaš. 7. Znaj, ja ne zaboravljam kako se sa mnom postupa. 8. Razmisli pre nego što me udariš. Sa lakoćom te...
RUŽIČNJAK
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime....) RUŽIČNJAK (ljubavna pesma a la Ljilja :)) Davno,davno igra poče. igrala se oka čet’ri, igrale se čet’ri ruke, i dve glave mislile su šta je koja htela reći i pogledom i osmehom, i sa ljutnjom i sa suzom, i sa vikom i sa drekom, isto vala k’o sa smehom. Te dve glave smislile su šta će ruke da urade. Čet’ri ruke radile su, dan i noć u poslu bile. Čet’tri oka uživaše gledajući u miline, gledajući kako rastu ruže što su posadile. I ružičnjak njihov sada pun k’o oko, liči na nar, ljubav širi, pogled pleni niza stazu i niz pute kud su glave prolazile i ruke su posadile. U špaliru deca uče kako ružu orezati, i kako je negovati. Trn ne boli, trn se voli. Trn je deco deo...
Šta je to u Sl. voj. listu br. 34/09 a što je bitno za ovu pomalo sramnu ponudu da nas kreditom od 20.000 evra trajno reše_ Molim da mi neko odgovori. Nekoliko naših kolega nesrećnika se raspitivalo ovde po okolini Niša, i onako snuždeni, rekoše da za te pare nema šta da se kupi. Istina, u nekim oštinama, kao Kuršumlija, Medveđa, Bela Palanka, Lebane i još nekim na Jugu, ima po napuštenim selima kuća pristojne kvadrature, čak i plac, ali ako su na to mislili, SVAKA IM ČAST!
Svi moji prijatelji pričaju o nekakvim planovima za budućnost, svi znaju gde će i šta će za pet deset godina. Potajno postajem ljubomorna na te isplanirane srećkoviće pa i sama glumim neki plan, a nemam pojma, stverno nemam pojma. Došlo doba da se donose odluke, a ja se preispitujem, i taman da se razočaram u sebe, jedan od njih pukne! Strahovi mu polako isplivaju na površinu, počne da kuka, i onda kao pravi prijatelj, srčem kafu , slušam širom otvorenih očiju i umesto brige za prijatelja osećam olakšanje. Podjenako smo uplašeni i zbunjeni u ovom nenajavljenom procesu odrastanja. Naravno da te niko ni ne pita da li si spreman da se odreknes svih tih mladalackih udobnosti! Jednostavno te vreme nosi kao bujica, mozes samo da se osvrnes...
Možda ne bih razmišljala o vremenu,da nisam samo obična žena,u statitičkom prosjeku,sudbinski osudjena da u svom vijeku doživim bar jedan rat i bar jednu ljubav,ne bih,kada bih se razlikovala od svih onih koje su,kad god su uspjele preživjeti rat,tražile i nalazile mirne i tihe trenutke u kojima su mislile o čežnji,o potrebi i želji da dožive vreme u kojem će sa njima neko voljeno biće ,dijeliti ljubav.....ne bih da nisam samo žena...valjda to još uvijek jesam .... Na kraju,kao i uvijek i kao i sve drugo – čovjek što god da priča,o sebi priča pa tako i ja,a sve je samo mali dokaz u prilog pretpostavci da su ljudi potpuno šašava bića.Kroz ovo spletkarenje o koječemu nadam se da si imao priliku bar malo upoznati jedno od...
Rekla je: - It's almost painful experience not to be with you Draganchik... Tako me zove iz miloste, brkajuci neke slavenske jezike. Suzne oci, sive, plave, hrabre, osmeh, cvrst stisak ruke. Ispratio sam je na aerodrum, ko zna koji put. Deli nas 660 kilometara, razliciti zivoti, poslovi, krediti, karijere. Razliciti jezici i svetovi, ponekad se pitam kako smo se oboje nasli na ovoj neverovatnoj vetrometini, na obali hladnog, tudjeg, nepreglednog okeana. Oboje izgubljene duse negde na kraju sveta. Oboje verovatno suvise stari da pocinjemo ispocetka. Znamo se dugo, godinama i nikada joj nisam rekao da je volim, valjda zato sto sam se, negde pre nego sto sam nju upoznao, pomirio sa cinjenicom da vise nikada necu voleti. Tako sam mislio...

SAN

Sinoc sam nas sanjao kao kako vodimo ljubav na plazi uz zvuke talasa, a u pozadini je mesecina koja nas objasjava i u tom trenutku kao da postojimo samo nas dvoje. Ljubav koja nas spaja u tom trenutku primorava vreme da stoji u mestu kako bi ona trajala zauvek. Na kraju mi ostaje nada da ce se ovaj san pretvoriti u javu koja je nista drugo nego sat koji otkucava do naseg konacnog susreta.
Razmisljanja iz mladosti
1.11.1981. Данас су људи сиромашни осећајима, љубав је заменио тренутни занос и нека туга увукла се међу нас... Ватре нема у срцима више само се у очима виде хладне кише... Данас је свет сиромашнији за љубав па ми се чини да нисам из ових дана... У мени један осећај живи дуго, сваки дан постаје све већи, осећам да волим га, али му то не смем рећи! У ДИМУ... 5. 12.1980. У соби оној, сећам се, пуној дима и људи; у соби оној, сећам се, сви су били пијани и луди, питао си ме нешто лепо, али све лепо кратко траје... Отишао си брзо а моја љубав остала је....
Vec sam intezivno iziveo svoju mladost..-nastavio je,ne obracajuci paznju na moje misli. Upoznao sam druge narode,druge predele. Trazio sam Boga na sve cetiri strane sveta. Voleo sam druge zene,radio za mnoge ljude,bavio se raznim zanimanjima. Cudo zivota me je opcinjavalo i ja sam zeleo da ga bolje upoznam. Trazio sam odgovore gde god sam cuo da postoji neko ko nesto zna o tome. Bio sam u Indiji,u Egiptu. Upoznao ucitelje magije i meditacije. Boravio sam u drustvu alhemicara i svestenika. I otkrio ono sto je trebalo da otkrijem: da se Istina uvek nalazi tamo gde postoji Vera. Istina postoji tamo gde postoji Vera-ponovila sam njegove reci,gledajuci crkvu i njene trosne zidove,koji su nebrojeno puta bili ruseni i vracani na mesto. Sta...
Tamo gdje stanuju želje gdje snovi se ljudima dijele dvije duše vec jednom davno su se srele Odnekud mi je znano to srce u tvojim grudima što bije zar bi moje ovako ludački udaralo da nije te srelo prije Da l' se smijem baciti u rijeku nade hoće li me povući u svoje virove bez dna Da l' se smijem usuditi voljeti nekog iz svoga sna?!
Jednostrano poznanstvo izmedju mene i vas ne razvija se najgore. Znam sta je listic, sta latica, klas, sisarka, stabljika, i sta se s vama dogadja u aprilu, a sta u decembru. Iako je moja zainteresovanost neuzvracena, nad neke od vas specijalno se saginjem, a pred nekim dizem nos. Imam za vas imena: klen, cicak, lijander, vresak, venja, imela, nezaboravak, a vi za mene nijedno. Nase putovanje je zajednicko. Za vreme zajednickih putovanja razgovara se, razmenjuju opaske o vremenu, ili o stanicama minulim u zaletu. Ne bi nedostajale teme, jer nas mnogo sta vezuje. Ista nas zvezda u istom radijusu drzi. Na osnovu istih zakona bacamo senke. Pokusavamo nesto da znamo, svako na svoj nacin, a i ono sto ne znamo slicno je. Kako znam i...
Pre šest vekova ništa se na globusu nije dogodilo značajnije od boja na Kosovu Polju. I danas, posle šest stotina Vidovdana, za sudbinu srpskog naroda ništa nije presudnije od bitke koja traje na Kosovu i za Kosovo. Ishod Kosovskog boja još se ne zna, kako onog negdašnjeg, tako ni ovog današnjeg. Od početka pretrajavaju dve stvarnosti i dve istine. I ne ustupaju jedna drugoj. Što vreme više odmiče, sve se manje zna hoće li nas onebesati ili progutati kosovska rana. Kosovo osvanjuje svakog jutra. Svaki dan je jedna godišnjica i jedna zadušnica. I danas se tamo kao i na Vidovdan 1389. vidi "ko je vera, a ko je nevera". Kao da srpski narod vodi samo jednu bitku, gine u istom boju i na istom polju, proširuje kosovsku...
Majko,dozivam još sa kapije,daj mi nešto da pojedem. Znam šta je to nešto, komad hleba namazan sa mašću i alevom paprikom ili dzemom od kajsija. Prvo idi molim te do česme,vidiš kolika si prljav. Hoću džema kažem i odlazim. Voda pršti na sve strane, nema odvoda za vodu, samo jedna kanta koja se brzo napuni i onda preliva na sve strane. Žurim da se što pre operem, ne uspevam, samo razmazujem prašinu po rukama. Evo gotovo kaže majka i gleda sa čuđenjem u mene.... ti si sad prljaviji nego malopre. Ja uzimam onaj komad hleba i trčeći odlazim na ulicu. Tamo me čeka moj drug Danilo, drži u ruci komad crnog hleba preko koga je namazan pekmez od šljiva. Menjamo hleb, meni pekmez a njemu džem. Moja majka je kupovala hleb a njegova mesila od...
Zavaljen u fotelju, lagano uživam u espresu, i razmišljam... Gledam vesela lica, koja idu gore dole, punih ruku raznih kesa i stvari. Delta city... Ne mogu, a da se ne zamislim... Odličan primer sjaja i glamura, koji je rezervisan za manjinu. Dostupne razne skupe stvari, brandovi o kojima mnogi samo sanjaju. Pitam se često, koliko zaista uživamo u svemu ovome? Šta ovim kupujemo? Radost, ljubav, sreću koju trazimo, sta? Koliko stvari nam završi u ormarima, a da ih skoro i ne pogledamo? A nekada... Bili smo srećni sitnicom koju bi dobili od nekog rodjaka iz inostranstva, kupljenom pločom, koju smo tako brižno čuvali i pazili... Sećam se svojih kanadjanki. Kako sam ih samo voleo, kako sam ih čuvao, mazao po ceo dan. Kako sam samo bio...
Ljubav i kompjuter
Citam da na Zapadu sve vise brakova puca zbog - kompjutera! Preko ovog medija informisanja sve vise ljudi se srece, upoznaje i odlucuje na zajednicki zivot. Ovo sada vec postaje ozbiljan problem i stucnjaci se pitaju kako stati na put virtualnim vezama i time spasti mnoge brakove. Nije daleko dan kada ce se mladi iskljucivo upoznavati putem neta i upoznavanja na igrankama i ulicama ce preci u - istoriju. To je i shvatljivo kada se ima u vidu da se ljudi putem chatiranja mogu bolje, detaljnije i iskrenije upoznati nego kada se gledaju u oci. Iz licnog iskustva Vam mogu reci da net ljubav postoji i da je veoma interesantna i intenzivna. Samo ne trebamo bolovati od predrasuda i biti u startu pesimisticki raspolozeni..
Koristim priliku da se zahvalim svima onima koji su posećivali moj blog...bez obzira da li su ostavljali svoje komentare na njemu ili ne....evo skoro biće još malo godinu dana....Posebno koristim priliku da se zahvalim mojim vecama na struju...Željeni i Gagili koje su izrežirale Novogodišnju žurku u noći prvi na drugi Decembar...Drago mi je zbog toga i zbog svih onih koji su se pridružili toj žurci...Ima li bolje nagrade za čoveka koji se bavi pisanjem od one kad kad jedna mala pesma izazove toliko lepih emocija KOD VAŠIH DRUGARA I INSPIRIŠE IH NA LEPO RASPOLOŽENJE...e..pa nema zato još jednom VELIKO HVALA,ŽELJENA,GAGILI,dJURDJA ,PETRANA...i svima onima koje nisam imenovao :hvala::hvala::hvala::vatromet:
- Reci mi, koliko teži jedna snježna pahuljica? - upita mala sjenica divlju golubicu. - Težina joj nije veća od ništa - glasio je odgovor. - Onda ti moram ispričati jednu priču - reče sjenica - Sjedila sam na grani jele, bliže deblu, kad je počeo padati snijeg. Nije padao kao mećava, već je padao kao u snu, bez žurbe i žestine. Budući da nisam imala pametnija posla, počeh brojati snježne pahuljice, koje su padale na grančice i iglice moje grane. Dobrojala sam do broja tri tisuće sedam stotina i jedne pahuljice. A kad je pala tri tisuće sedam stotina i druga pahuljica, pahuljica o kojoj kažeš da joj težina nije veća od ništa, grana se slomila. Rekavši to, mala je ptičica odjetjela. Golubica, koja je još od vremena patrijarha Noea...
„А, ШТА ТИ КАЖЕШ“? Када кушачи поставише питање: „а, шта ти кажеш?“ наста тајац. Наста тајац међу судијама грешне жене. Наста тајац у сабраном народу наоколо. Наста тајац без дисања у души жене грешнице. Силан тајац настаје у великим циркуским салама, где укротитељи зверова изводе укроћене лавове и тигрове и командују им разне покрете, радње, ставове, према својој вољи. Само што пред нама овде не стоји никакав укротитељ зверова, него укротитељ људи, једна дужност много тежа од оне прве. Јер, често је много теже укротити људе подивљале од греха, него ли животиње подивљале по природи. „А, ШТА ТИ КАЖЕШ“? Пред белокаменим храмом стајао је Онај који је већи од храма. Цео трг био је као патосан људским главама, све глава до главе, све...
Iz dnevnika. (Nastavak bloga – Poledica) .....Ulazim u kancelariju. Na stolu me čeka hladna kafa. Svašta se izdešavalo u poslednjih 12 sati. Noćašnje nespavanje i umor me polako ali sigurno stižu. Zapalio sam cigaretu i uzeo dobar gutljaj kafe. Uh!!. Samo da prođe ovaj dan. I noćašnje dežurstvo kraj bolesne supruge, i proklizavanje auta na raskrsnici, i udes taxiste (vidi prošli nastavak - poledica), sve mi to prolazi kroz glavu, uvek ispočetka. Kako li je ona sada. Nazva ću je nešto kasnije. Sada verovatno spava, još uvek je rano, a i na godišnjem je odmoru. Ćerka! I ona zasigurno spava, pa došla je sa proslave posle 3 . Tatina ćerka. Još jedan gutljaj kafe, Uzimam telefon I zovem kafe kuvaricu. -Halo Vera, dobro jutro! Donesi mi...
Da bi se rodila jedna pjesma stotine moraju da umru, a da bi se rodio jedan covjek milini se moraju zrtvovati..
Back
Top