Postoji ljubav,
Koju ne primjećuješ, zato što ona tako nežno dodiruje našu hladnu svakodnevnicu, da ne bi mogla da je promeni, sve dok joj ne pružimo ruku.
Postoji ljubav,
Koja vitla kao tornado i posle koje ostaju samo razbijene mašte i ostaci života.
Postoji ljubav,
Koju čekaš, danima, mesecima, sedmicama i godinama, a ona nikad da dođe, zarečena na nepostojanje.
Postoji ljubav,
Koja okleva da li da pređe preko praga sadašnjosti. Ponekad to i čini. A nekada prosto ostaje u budućnosti. Vrlo često – zauvek.
Postoji takva ljubav,
Koja bilo da se desi ili ne, mienja svest, ruši stene, čini čudo za čudom.
Ta ljubav ponekad zna jako da boli, a ponekad jako da usreći. Ponekad te vodi, a ponekad je slepa. Ponekad te i...