Blogovi

Ni jedan stih me veceras nece
Pesme sam zaboravila da pisem Ni jedan stih me veceras nece, Od placa jos uzdisem Umesto da sijam od srece… Sta se to sa nama zbiva? Prva je misao moja… Reci ces, ja sam za sve to kriva. Zar nista nije krivica tvoja? Nestaje polako vatre plam U toplom oku i srcu tvom, Dok se u mojoj dusi desava Uzasan krah i pravi lom. Kidas me, lomis, nestajem, Negde sam na pola puta… Ali te voleti ne prestajem Iako mi misao o tebi luta. Da li se to igras sa mnom Mozda od samog pocetka? Obicno igru prepoznajem Od starta do zavrsetka… Mozda sam ovoga puta Sve pogresno shvatila… Samo mi reci : igram se! Da ne bih vise patila… Molim te reci mi samo jedno: Da li je bas sve bila sala? Ne mogu da verujem Da sam bila bas tolika budala!
MOĆ LJUBAVI
Nekada davno ziveo je veliki čovek koji se oženio ženom svojih snova. Iz njihove ljubavi rođena je jedna mala devojčica.Bila je bistra i vesela,i veliki čovek mnogo je voleo svoju devojčicu. Dok je bila sasvim mala, on bi je uzeo u naručje, pevušio neku melodiju i igrao s njom po sobi govoreći joj»Volim te mala devojčice». Devojčica je rasla, a veliki čovek bi je grlio i govorio joj:»Volim te mala devojčice».Mala devojčica bi se durila i govorila»Više nisam mala devojčica».Čovek bi se tada nasmejao i rekao»Ali, za mene ćeš zauvek ostati moja mala devojčica». Mala devojčica, koja to više nije bila, napustila je kuću i otišla u svet.Kada je upoznala sebe, tada je bolje shvatila čoveka.Uvidela je da je on bio velik i jak, tek sad otkrila...
Jos se klizam, ali ne na klizalistu, vec po trotoarima ulica ko zna kog prioriteta... Da li ce skoro prolece, pa da ono ocisti njima nevazne, a nama najbitnije... nase ulice. Mimoze su jos uvek, ne samo na Kalenicu sto dinara. I lepse i manje lepe... onako tuzno otrgnute iz porodice i smotane u (ne)ekoloski papir... Da skoro nece prolece predvidjaju neki eminentni i uvazeni profesori meteorologije, a da je prolece na pragu, ubedjuje druga grupa takodje visoko kotiranih i respektabilnih meteorologa... Hm! Slusam vremensku prognozu, gistro... Sta vi mislite da li ce uskoro prolece? I koliko uskoro? Utesite me tako sto ce te mi javiti sve moguce vesnike proleca i gde se nalaze... (Ova molba ne vazi za one kojima je sada vec prolece u dusi...
Ne znas ti koliko je gorak ukus prevare i lazi produzi korak,vise me ne trazi cak ni onda kada prestanem da mislim na tebe. Ne vracaj se. Vidis da zelim da nestanem da me nema dosta mi je i tebe i tvojih problema. idi sto dalje, najdalje Ne vracaj se. Ne govori da me volis jer ti me samo bolis. Ne dolazi mi ni na javi ni u snove iz moje sobe iz mog zivota se odjavi ne zele vise da te grle ruke ove. Sta sada hoces zar ti nije bilo dosta?! Idi baci se pod voz, sa mosta Idi ljubi drugu idi zivi zivot idi svuda,idi bilo gde.... nek te djavo nosi nekuda,bilo kuda samo ne ovde. Idi od mene, bezi jer nikad ovaj zivot nije bio tezi nego sada s tobom idi ne zelim da slusam idi bez reci ne reci ni zbogom. Samo idi...
Jao, bas je beeezveeeze kad meni stavljaju oznake na blog koje mi se ne svidjaju, a bas je suuuuper kad ja stavljam neprimerene oznake na blogove drugih. Narocito volim tako da oznacavam blogove zena prema kojima moj bivsi ljubavnik pokaze kakvu aspiraciju. :mrgreen: Znate, ponekad ni lekovi ne pomazu, a inace sam fiiiiina dama i tako graciozna u uvlacenju na internetu da cu sigurno uci u anale istoga. :D
Devojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebalo dugo da čeka, odlučila je da kupi knjigu da bi joj vreme brže prošlo. Kupila je knjigu i paketić keksa. Sela je u čekaonicu VIP da je niko ne bi uznemiravao. Pored nje je bila stolica sa keksom, a na sledećoj jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela da uzima keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa ne reče i nastavi da čita knjigu. Pomislila je : "Ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila!" Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovek pored nje, ne obazirući se ni na šta, je uzimao isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i devojka...
Hladan zimski dan. Temperatura prilicno ispod nule. Zurno koracam ulicom, sto da bih na vreme stigao na odrediste, sto od hladnoce. Onda ugledam gotovo nadrealni prizor. Devojcica ne starija od pet, sest godina , odevena u tanku, letnju garderobu, stoji pored starca koji sedi na trotoaru uz zgradu, zureci ispred sebe. Pored njih mala kartonska kutija sa nesto kovanog novca.Prolazim i cujem devojcicu kako govori starcu : "Kupi mi burek. Hocu burek". Zastanem, izvadim novac i dam devojcici. Kazem - kupi burek. (Dva izloga dalje je pekara). Devojcica je cutala. Samo me pogledala ocicama koje su svetlele. Zadjoh za ugao sporedne ulice. I nisam siguran, mada cini mi se, da su mi krenule suze. Ili je to bilo od zime. Desava se kad je jako...
NARANDŽAST DAN
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) NARANDŽAST DAN Nešto mi se ne radi danas. Zapravo, znam sebe.....počeću da radim tek popodne. Dodje takav dan, kada mi misli lete kao muve, ma nikako da se svrte, smire. I ne teram takav dan od sebe.....baš mi prija.......malo gluvaranja po ovom virtualu. Nemir ih neki vuče, svud bi, a nigde mira nemaju te misli moje brljive i lude što moj mir uporno bude. I tako od jutros, još u cik zore počeše da skitaju skirate male. Ajd na svet životinja, malo smeha uz jutarnju kafu, pa na DIP, pa na blog.......pa u krug. Malo klijenti zovu, malo dodju........pa ja malo radim, pa opet obrnem još jedan krug. Malo sebičnosti sebi priuštih.....ionako neće smetati nikome osim meni...
Ako cu da pijem Donesite vina Ne štedite noćas Truda oko mene Ne žalite čaše Ni te sitne čase Pustite me noćas Duša bi da krene Putem ne poznatim Gde se jednom ide Da zažmurim,zaspim Da oči ne vide Da srce ne sluti.... Ako ću da plačem Svirajte gitaru Znate vi šta treba Onu našu staru O ljubavi jednoj Večitoj i čednoj O pustoj samoći U smiraju dana I besanoj noći U proleća rana Ako ću da umrem Dovedite njega Neka me ubije Pogledom od leda Ako ću da umrem Ubite me nežno Uz vino, gitaru I ovo veče snežno.... :heart::heart::heart:
Zvao je.Nisam se javljala.Stotinu propustenih poziva.I poruka. Prvo je slao nekoliko dugih.Svakog dana.U decembru su postale redje.Svaki drugi dan,pa svaki treci. krace.Samo:Mislim na tebe.Ili: nedostajes mi. Nisam odgovarala.Osim jednom.Bilo je tesko.I poklekla sam.Pocetkom decembra sam pustila jednu poruku.Praznu. Rekao je u redu,kako ti zelis,necu vise.Razumem te. Pa opet pisao. Njduze ga nije bilo u Januaru.12 dana. Taman kad sam pomislila da vise nece stigla je sledeca. Ljubim te. pa Nedostajes mi pa. Mislim na tebe,stalno. Nije znao da sam za Bozic dosla kuci. Sedela sam sa bratom u kaficu,i kroz prozor sam ga videla. Zabih lice u novine. Nije bio on,ucinilo mi se. Nisam htela reprizu.Da se pretvori u ono sto mi je predstavljao...
Sreca i lepota dolaze iznutra....!
Ne postoji smrt tek tada sam besmrtna Setacu pored tebe videces me u casi vina crvenoj nekoj tresnji u soljici kafe opojnom mirisu sto iznenada do tebe dodje ucinice ti se kad neko prodje da cujes moje korake Senke sa zida pricace ti o meni vise Moj osmeh ce da te seca uvek na ono sto je Sreca Bog znao je zasto nas ovakve spoji nas niko vise ne razdvoji ! Nemir *** *** **** Shvatila sam ja ma shvatila sam sve pricala il cutala Da se ne bezi od sudbine da ne mozes splesti njene tokove Mozda ces i ti da bas ti sto gledas kad ovo procitas da shvatis Kad te neko zavoli to se ne moze vise da zbrise Kad nekog zavolis tu si da ga ljubavlju svojom utesis cak i kad nesto zgresis toplota iz krvotoka naterace...
Nekoliko godina pre Hrista prestupna godina finansijska godina Koliko ti je godina? Nova godina plakati kao kišna godina srećna Nova godina!
Razmnozavanje pcela
Medonosne pcele razmnozavaju se potpunim preobrazajem kroz stadijume jajeta,larve,lutke i odraslog insekta-imaga.Zalezeno jaje velicine 1.5-1.6 mm,srebrnasto bele boje,prvog dana stoji u celiji uspravno,drugog koso,a treceg polozeno na dnu celije.Sada mlade pcele dodaju jajetu maticnu mlec,tako da ono pliva u mlecu i upijajuci ga raste,pri cemu kosuljica jajeta postaje tesna i prska.Od tog momenta nastaje stadijum larve,koju pcele intenzivno hrane maticnim mlecom u prvom delu njenog razvoja,a u drugom delu larva je hranjena mesavinom meda,polenovog praha i vode.Kada larva rascenjem ispuni celiju,pcele pristupaju poklapanju larve poroznim vostanim poklopcicem.Pod poklopcicem larva prelazi u stadijum lutke,a iz ovog u odraslog insekta...
Ima narodnih priča koje su toliko opštečovečanske da zaboravimo kad i gde smo ih čuli ili čitali, pa žive u nama kao uspomena na naš lični doživljaj. Takva je i priča o mladiću koji je, lutajući svetom i tražeći sreću, zašao na opasan put za koji nije znao kuda ga vodi. Da se ne bi izgubio, mladić je u debla drveta pored puta zasecao sikiricom znake koji će mu docnije pokazati put za povratak. Taj mladić je oličenje opšte i večne ljudske sudbine: s jedne strane opasan i neizvestan put, a s druge, velika ljudska potreba da se čovek ne izgubi i snađe, i da ostavi za sobom traga.Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbeći sudbinu svega što je ljudsko. Prolaznost i zaborav. Možda će ostati uopšte nezapaženi? Možda ih niko neće razumeti? Pa...
" Zlo sto ljudi ucine, zivi i posle njih". ( Marko Aurelije ) * * * Zatalasana gomila U vazduhu napetost Milosti nikakve Za "Cara Judejskog" Prokurator dade znak Masa se utisa Rimski casnik zapovedi Da mu poliju Kako bi oprao ruke Podize ih u vis Njemu su se bar Cinile cistim (...nema nista u krvi ovog Pravednika) A nije znao Pilat Da pocasti i slava Zavrse u prasini Da on od toga casa Do kraja istorije Ne moze oprati ruke
Stigla mi je poruka.Gledam broj i ne verujem.Otkud?Kako?Odakle mu broj?Razmisljam.Da je otvorim ili ne.Zelja je prevladala. Gledam u ekran.Pise: Zaboravila si me. Te veceri zove me kuma.Kaze dolazio je.Nisam pitala sta joj je rekao.Verovatno je slagao nesto.To mu bar ide. Sutradan stize nova: Stvarno si me zaboravila. Preksutra opet: Kako si mogla da zaboravis? Sta hoce? Sto me ne ostavi na miru?Stid me.Sram me je.Ali...odgovorila sam. Samo jedno: Nisam. Bilo je dovoljno.Da opet pocne da pise.Da pita: Kako sam mogla tek tako da odem,zar mi nista nije znacio,zar mi ne predstavljamo nista? Koji mi?Nema NAS. Zvao je.Svakog dana.Mislila sam, umorice se.Prestace,ako ne odgovaram.Nije. Pisao je.Poruke od kojih mi se srce cepalo. Jedanaestog...
Sve je bilo u redu dok sam mislila da ga vise necu videti.Ili je to laz vise?Jer svaki put kada bi telefon zasvetlio nisam mogla sakriti osmeh.Svaki put srce bi se popelo do grla,i udaralo,tako snazno. Zabranih sebi,cak i da pomislim..da je to sto je bilo izmedju nas,nesto vise od kratkotrajne avanture,strasti.Potrudih se da mu stavim do znanja da je to samo sex,nista vise.Nije znao da je telesni kontakt samo odraz moje zelje da se upijem u njega,da moji prsti zapamte dodir njegovog tela...da ostave trag na njegovoj kozi.Dok uporno, i dalje, govorih sebi,da to nije nista,da nista ne znaci...Ma ne verujem u zaljubljenost. Zabranih sebi da pomislim na rec lj.... da izgovorim rec sreca. Veciti realista u meni postavio je stvari na svoje...
Septembar.Dvadeset i neki.Proslo je skoro mesec dana.Mislim na njega jos uvek.I na onaj odmor na koji nismo otisli.Stari broj ne koristim.Zaturila sam ga negde.Sakrila od sebe. Da ne saznam.Misli li na mene.Ili jos gore-da ne misli. Ljutim se na sebe.Radim ono sto sam rekla da nikada necu.Upala sam u klise. Ruzan kisni dan.Vracam se s posla.Slusalice na usima.Premotavam stalno jedne iste pesme,dok mi se njegovo ime poput svrdla zabija u mozak. Zapistao je telefon.
Budjenje je bilo prijatno. Polako sam shvatio da cujem muziku i da nije san.Pogledao sam na zidni sat u 10 do 5 bio sam budan. Spavao sam skoro 9 sati i do posla imam jos dosta vremena. Glad me je naterala da zaronim u frizider dok sam, usput, stavio vodu za kafu. Procedura se nastavila ukljucenjem racunara, pregledao sam mailove, utrcao na teme, nista me nije zanimalo. Ugledao sam papiric, ime i broj. Misao me odvela u proslost. Setih se da sam izlazeci iz autobusa nabrzinu napisao ime i broj telefona na novinama. Dalje je istorija.Juuuuuuuhu, Milorade uhvatice te guzva. Na brzinu sam spakovao neophodne stvari u ranac i neseser i utrcao u kola. Lako se uvezba da malom brzinom brzo putujes, prevara na prvom semaforu, gas na drugom o sam...
Kao mlad majstorski kandidat, imao sam privilegiju da u klubu za koji sam nastupao, bude trener , meni i nekolicini mojih sahovskih drugara, izuzetan covek, blistavog i vrcavog duha , internacionalni majstor Petar Smederevac. Gospodin prof. Pera bio je savezni kapiten jugoslovenske reprezentacije u vreme najvecih uspeha naseg saha . Onda kada smo bili druga sahovska zemlja na svetu. Jednom prilikom, Majstor postavi neku poziciju na tabli i kaze - Castim onog ko bude nasao dobitak u jednom (!) potezu. Svi gledamo. Niko ne vidi dobitnicki potez. Odjednom, moj sahovski drugar Zoki, povuce potez. -Majstore mozete slobodno da castite. Onda pokaze svoju analizu. Citavu varijantu. Majstor Pera gleda, gleda. Onda ga pita - Ko ti to pokazao...
Bila sam prestravljena.Njemu je sve bilo prirodno.A meni...uh.Dugo sam ostala u kupatilu pokusavajuci da smirim drhtanje ruku.Znate ono kad drhtanje krene negde iz kicme i nece da stane. Rekla sam kako nemam vremena za dorucak,ni za kafu,kako moram da idem,kako me cekaju velike obaveze za taj dan. Vozio me je nazad.Veci deo vremena sam cutala.Ili razgovarala telefonom sa nekim,dok mi je milion misli prolazilo kroz glavu.Kad smo stigli nagnuo se da me poljubi.A ja sam rekla:Stani.Slusaj,moram nesto da ti kazem.Ne mozemo vise da se vidjamo. Zbunjenost. -Zasto? -Suvise vremena provodimo zajedno,moramo malo da oladimo. Cutao je dugo.Konacno je rekao: -U redu.Da se dogovorimo?Cekacu da ti nazoves mene. Poljubila sam ga. -Necu te zvati. Ono...
Bes.Uhvatio me nerazumljiv bes.Odakle mu samo ideja?S kojim pravom?S kojim pravom je dosao tu,kod moje majke,da sipa svoje lazi i svoj otrov?Zar mu nije bilo dosta?Za mene ne postoji,mrtav je.Sta sad hoce?Bolje bi mu bilo da se ne sretnemo nikad vise.Los,veoma los dan. A onda se javila sumnja.Zasto je tako cesto iskljucivao telefon?Zasto se cesto nije javljao na pozive?Ma nije,sigurno.Rekao je da je to neko nevazan.To je da nas ne ometa niko. Ma,nema sanse.Pa ne bi mogao da bude stalno samnom da je to istina.Upoznao me je sa bratom.Rekao je da sam njegova devojka.Ne bi trazio da ga upoznam sa roditeljima da je istina.Pa i onda,u njegovom gradu,zar nismo setali usred dana,zagrljeni glavnim gradskim ulicama?Ljubili se na trgu usred...
Неки кажу да је живот као река неки кажу да је као сан А живот је потрага неограничена коритом он је камен који се котрља са планине и нико заиста не зна где ће и када и како да заврши И, оно што знамо јесте да ударац камена никад није сан јер бол је увек стваран кад је линчно наш А, једно је сигурно ма како се одбијао и куда путовао крај којег другог стао и колико близу на крају сваки камен у долини заврши сам
LUTANJE KROZ VREME
Snovi su moj izvor lutanja kroz vreme koje mi prethodi i vreme koje upravo treba do dodje... Snovi su moji izvor nadanja i zelja i molim se da mi zelja za snovima ne prodje. Snovi se nalaze negde u dnu duse i svakog dana po jedan iz nje izleti... Jednom sam imala snovidjenje pricala sam ti, ako mozes ti se seti... Snovima svojim popunjavam vreme u kojem srce na behar ne mirise... A sanjam ja i onda kad volim, tada sanjam jos jace i vise... U snovima si samo ti i tvoje oci jedini zivi stvor na planeti... Oko tebe vulkani, prasume i plime. Iako smo sami na ovom pustom mestu oko nas se nalaze sve velike planine... Snovi su moji izvor lutanja kroz vreme, snovima pokusavam da dam i ime... Sva imena na koja pomislim samo odnesu vetrovi...
Back
Top