Sve je bilo u redu dok sam mislila da ga vise necu videti.Ili je to laz vise?Jer svaki put kada bi telefon zasvetlio nisam mogla sakriti osmeh.Svaki put srce bi se popelo do grla,i udaralo,tako snazno.
Zabranih sebi,cak i da pomislim..da je to sto je bilo izmedju nas,nesto vise od kratkotrajne avanture,strasti.Potrudih se da mu stavim do znanja da je to samo sex,nista vise.Nije znao da je telesni kontakt samo odraz moje zelje da se upijem u njega,da moji prsti zapamte dodir njegovog tela...da ostave trag na njegovoj kozi.Dok uporno, i dalje, govorih sebi,da to nije nista,da nista ne znaci...Ma ne verujem u zaljubljenost.
Zabranih sebi da pomislim na rec lj.... da izgovorim rec sreca.
Veciti realista u meni postavio je stvari na svoje mesto.
Pa zasto bih onda zadrhtala svaki put kad pomislim...kad se setim...Zasto mi je svaki susret sa njim ulivao toliko volje za zivotom,toliko snage za svaki problem?Zasto sam se uz njega osecala kao da imam ceo svet na dlanu?
Uplasih se jednog popodneva kada shvatih s koliko radosti ocekujem taj ponovni susret.Ali pobedih strah.Zeljna ga jos uvek.
U trenutcima sa njim,nije me bilo briga za bilo sta drugo na svetu.
Ne,nije to ta rec...rec na slovo lj...ne moze da bude.
Pa sta je onda?
Sta je to sto me tera da ga pronadjem u recima pesme..sto ga vidim u sumraku na onoj istoj obali...sto iskrsne u mojim mislima,iznenada,i nikako da ode...sto ga pronalazim u milion sitnica??Zasto mi oci zasijaju jace kad mislim o njemu?Zasto mi srce zalupa jace kada u daljini vidim nekoga ko lici na njega,i u delicu sekunde,ludo, pomislim da je on?!
Zasto mi je osmeh iskren samo onda kada se prisecam...ili vidim njegovo ime na displeju..?
Sta je to sto me stegne u grudima kada mi napise da sam gruba prema njemu?Od cega je taj cvor u donjem delu stomaka kad pomislim da ga vise nikada necu videti?Zasto me moj najbolji prijatelj,samoca,sada toliko zaboli....
Odakle me scepa taj strah,kada se usudih da priznam sebi,da je to sto sam osecala dok sam sa njim.. u stvari...sreca?
Pretvorih strah u tugu..i jos citav spektar osecanja..takodje u tugu..jer..
nije to ta rec...rec na slovo lj....nije,jer..ne moze da bude..ne..nije...