Blogovi

od sumraka, do svitanja zivim ko car do zadnjeg dukata, nek' znaju svi da ne zalim sto si mi ti sreco udata za mustuluk bi pozlatio prvog ko mi bude javio da se kajes sto si njegova, i da si pogresila za mustuluk bi pozlatio samo kad bi opet saznao da kraj njega sada imas sve, a jos pitas za mene ja ne krijem sto tugujem, sto bez tebe zauvek ostajem, oprosti mi zbog ljubavi ja sam ti je davno ukrao za mustuluk bi pozlatio prvog ko mi bude javio da se kajes sto si njegova i da si pogresila za mustuluk bi pozlati prvog ko mi bude javio da se kajes sto si njegova i da si pogresila za mustuluk bi pozlatio samo kad bi opet saznao da kraj njega sada imas sve, a jos pitas za mene... ...a jos pitas za mene... Haris Dzinovic
Jednog dana na plaži se susretoše Lepota i Rugoba. "Hajdemo se kupati u moru",rekoše jedna drugoj. Skinu se i zaplivaju. Nakon nekog vremena Rugoba izađe iz mora,obuče odeću koja je pripadala Lepoti,te pođe svojim putem. Kad je iz mora izašla Lepota,iznenadi se sto ne nađe svoju odeću. Budući da se stidela hodati naga,obuče Rugobinu odeću i tako pođe svojim putem. Ljudi i danas često ih ne prepoznaju,zamene jednu za drugu. Ipak,ima i onih koji prepoznaju Lepotu bez obzira na to kako je odevena, kao i onih koji prepoznaju Rugobu ne dajući se zavesti njenom odećom. Ps.U poslednje vreme sve je vise onih koji su slepi,nazalost...da li sam u pravu?
Често, пречесто, потонем у бол јер те нема више на мом длану Нећу те омаловажавати и рећи да ми душа пати за тобом иако је то истина Али није цела Цела истина каже да Ја, цео човек, душа и тело, ум и потреба, патим за тобом увек и заувек то је рана коју само ти можеш да залечиш Али, не молим те сада да се вратиш знаш да никада и нећу О, знам ја преболећу те као дрво поломљено стабло друго ће израсти из корена знам, остаће ожиљак и сећање али све се, па и смрт, преживи Ја само хоћу да ти кажем о мом болу о томе како ноћима не спавам И о томе како ми се унутрашњост скупи, а спољашност рашири и о томе како се појави бездан међу њима И о томе како ми срце затрепери кад остане само у празнини стегне се и згрчи и није више срце но...
....Covek nije drvo, i vezanost je njegova nesreca, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezuci se za jedno mjesto, covek prihvata sve uslove, cak i nepovoljne, sam sebe plasi neizvesnoscu koja ga ceka. Promena mu lici na napustanje, na gubitak ulozenog, neko drugi ce zaposesti njegov osvojeni prostor, i on ce pocinjati iznova. Ukopavanje je pravi pocetak starenja, jer je covek mlad sve dok se ne boji da zapocinje. Ostajuci, covek trpi ili napada. Odlazeci, cuva slobodu, spreman je da promeni mesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smesis, znam da nemamo kud. Ali mozemo ponekad, stvarajuci privid slobode. Toboze odlazimo, toboze menjamo. I opet se vracamo, smireni, utesljivo prevareni.....
ВАСКРСЕЊЕ
СЛAВЉEЊE ВAСКРСA Ускрс слaвимo jeр je нa тaj дaн Вaскрсeњe Гoспoдa Исусa Христa. Тaj прaзник je нajвeћи хришћaнски црквeни прaзник. Зa oвaj прaзник бoje сe jaja у црвeну или шaрeну бojу. Рaнo уjутру нa тaj дaн идe сe у цркву нa свeту Литургиjу. Кaд сe врaти из црквe, дoмaћин пaли кaндилo или свeћу изнaд икoнe. Сви укућaни сe пoмoлe Бoгу и пoчињe удaрaњe jajимa и свeчaни ручaк. Нa тaj дaн сви људи сe пoздрaвљajу сa “Христoс вoскрeсe - Вaистину вoскрeсe”. Aкo нeкo дoђe у пoсeту, дaривa сe ускршњим jajимa, a и гoст сa сoбoм дoнoси ускршњa jaja нa дaр. Ускрс je нajсрeтниjи дaн Хришћaнa. Сви сe трудe дa буду рaдoсни и дa ту рaдoст прeнeсу и нa другe. ВAСКРСEЊE ХРИСТOВO Вaскрс je нajвeћи прaзник у хришћaнству, jeр тaдa Црквa слaви...
U ona davna i daleka vremena, kad sam bio dečak, imao sam u osnovnoj školi druga Mileta Petrovića, malog buljookog Ciganina, koga su zvali Mile Glupavi, ili kako se to na ciganskom kaže: Mile Dileja. Mnogi Cigani zovu se Nikolići, Petrovići ili Jovanovići, mnogi se i danas zovu Mile, ali onaj moj drug, onakav Mile Dileja, bio je ipak, i ostao, nešto drukčije od svih ostalih. Ubili su ga fašisti 1942. godine u drugom svetskom ratu. Sahranjen je negdje ka selu Jabuci, kod Pančeva, u veliku zajedničku grobnicu bezimenih žrtava. Dve humke u ravnici, na dnu negdašnjeg Panonskog mora, liče na dva ostrva koje zapljuskuje veliko nisko nebo južnog Banata. Ponekad tamo odem, zapalim sveću i plačem. A meni se još i sad učini da Mileta ponekad...
Psenicno je zrno zivelo u klasu. U prijatnom drustvu pcenicnog zrnevlja osecalo se prihvaceno i zasticeno. l zemlja i sunce i voda bili su ovde zbog njega. Psenicno je zrno po svemu znalo da je zivot dobar i da mu se nista, bas nista lose ne moze dogoditi. Istina, i do njega je doprla prica o sejacu koji je izasao da seje. O zrnevlju koje je padalo uz put, pa su ga ptice pokljucale. O zrnevlju koje je palo na kamen pa se, tek što je izniklo, osusilo. O zrnevlju koje je palo u trnje i ugusilo se. Ali to se sve ticalo nekog drugog zrnevlja. Jer seme iz kojega je ono izniklo, palo je na dobru zemlju. Doprlo je do njega da psenicno zrnevlje tek pavsi u zemlju, tek kad umre, donosi obilan rod. Ali to se odnosilo na neko drugo...
Sjećam se,kaže nježna majka svom već prosjedom sinu Sjećam se,kad si bio samo još divan sjaj u očima tvoga oca. Od pojave ovog sjaja do časa preseljenja čovjeku,sve je dato samo na trenutak. Jer,neuhvatljiv je život i na tren samo otkriva svoje crte. Na tren je lišće puno soka i oblo voće sa daleka meni doneseno. Na tren uhvatljiva krošnja drveta u toplim strujama. Na tren je žena sa druge strane ulice pjesma u džepu i bogato popodne. Na tren samo.. I sama ljubav je dan,al' noć čeka na kraju. Kad lete obalske ptice, pola nad vodom,pola nad pijeskom, do pola more vole,a pola trebaju zemlju.. I sa šarenim ljetom stigne i nešto magle, to nekom zamagli,a nekom uljepša sliku. A što li toliko smo udaljeni jedno od drugoga? Koliko od danas do...
ljubav je zamka od bola satkana ljubav je beskraj od želja izmišljena ljubav je suza nemoćnih robova ljubav je bol slomljenih srca ljubav je početak i kraj nemogućih snova za ljubav se bori za ljubav se moli ljubav je moć što razum guši ljubav je snaga što sunce budi ljubavi sve što poželim to mi i budi
Lorka je umro od ljubavi
..iz istoimene zbirke Ivana Glisica... Voli me nezno i tiho tise... Otapas u meni poroke pa bujice nadolaze sve vise i vise, od virova ne moze da se dise. (A Lorka je umro od ljubavi) Voli me nezno i tiho, tise... Budis u meni ptice pa njihov cvrkut sve njise, njise, od pesama ne moze da se dise. (A Lorka je umro od ljubavi) Voli me nezno i tiho, tise... Rascvetavas u meni pupoljke pa unaokolo sve mirise, mirise, od polena ne moze da se dise. (A Lorka je umro od ljubavi) voli me nezno i tiho, tise...
Uskrsnja radionica
Priprema 1. Najprije isecite zeke u sledecem obliku ! 2. Onda ih presavijte kao na slici . 3. Za one sa travom okolo isecite od zelene hartije travu pa je nalepite naokolo ,samo ne kod lica. 4. Od malih krugica uradite cvetice sa strane . 5. Onda od bele i crne hartije napravite oci i nosic,pa crnom bojicom docrtajte usta,pegice,mustake,oci i usi. 6. Onda alatkom napravite rupice i kroz njih vezite masnice . 7. Jos napunite zeke zelenom travom (ili zutim senom). 8. Uradite repice za zeke koji nemaju travu od pamuka :) 9. I eto ih gotovi i na okupu MATERIJAL 1 kolaz samolepljive hartije u boji 1 makaze 1 crna drvena bojica ili flomaster 40cm ukrasne trake za masne malo pamuka(za repice)
SRECAN TI USKRS
Uskrs je. Slavimo praznik svi. Drustvo mi stize, veseo dan. Svi se smejemo i lupamo jaja, Sreci nema kraja… A onda predah, Cekamo da dodje vece Pa ponovo u drustvo dalje… U medjuvremenu Srce ti moje pozdrav salje. Ceo dan osecam Ipak prazninu neku, Smejem se, pricam i salim. Ocekujem zeku… Al meni zeka nikako da stigne. Osecam i moram ti reci: Gde god bio sada Radujem se tvojoj sreci… SRECAN TI USKRS
Требаш ми као пролећно сунце младом јасену које га пробуди оживи обрадује Требаш ми као осмех просјаку јер за храну увек се нађе али је осмех тај који га пробуди оживи обрадује Требаш ми да свако сутра не буде бесмислено као свако јуче да баш сваку ноћ спавам у твом крилу и баш сваки дан проведем у исчекивању ноћи Требаш ми да нађем своју срећу
Baldabju je bio čovek koji je pre dvadeset godina ušetao u varoš. Uputio se pravo u gradonačelnikovu kancelariju,ušao ne sačekavši da bude najavljen i spustio na njegov sto maramu boje sunčevog zalaska i upitao: - Znate li šta je ovo? - Ženske stvari. - Pogrešno. Muške stvari. Novac. Gradonačelnik ga je izbaci napolje. On ode..i posle izvesnog vremena izgradi svilaru,mali fabricki pogon za gajenje svilene bube, dole na reci,tik pored guste šume. Sazida i crkvicu svetoj Agnezi,na mestu gde se ukrštao put za Vivije. Unajmio je tridesetak radnika i dopremio iz Italije jednu tajanstvenu mašinu od drveta,svu u točkovima i zupčanicima. Sedam meseci nije progovorio ni sa kim ni reč.. Posle izvesnog vremena ponovo ode do gradonačelnika i...
Da li se neko seca stare serije,radi se o decaku koga je otac sklonio u tajnu prostoriju na tavanu pre hapsenja.U njihov stan se useljava ustaski oficir.A decak kroz tajna vrata ulazi u stan i uzima hranu.Na krovu upoznaje dva dimnjacara.Verovatno je bila na TVZagrerb.UNAPREK HVALA!!!!

.,.

Sto bes vodi k`sazaljenju luda glavo gde ces satim ne prenosi pokolenju udari me da ti vratim Ne kalis se prazna li si to te scepa djavo crni ne proklinji tudje grehe ne zapamti no prevrni Gledaj pravo ne krivi se nikome se ne prikloni obuzdaj se ne zacrni kad se bije ti se skloni Ne zale te,ne zali se uzde svoje cvrsto drzi u zivot svoj ne kuni se kad te koce budi brzi I pusti sve ne dokazuj svoj lik cisto uvek nosi sve ce naci i dotaci samo napred ne prkosi! :dontunderstand:
Čovek je ušao u frizerski salon da se ošiša i skrati bradu kao i obično. Započeo je neobaveznu priču sa frizerom. Iznenada su se dotakli teme o Bogu. Frizer reče: “Znaš šta, ja ne verujem u Boga.” “Zašto?” - upita ga čovek. “Vrlo prosto, izađi na ulicu i shvatićeš da Bog ne postoji. Objasni mi ovo, da Bog postoji, da li bi bilo toliko bolesnih ljudi na planeti? Da li bi bilo napuštene dece? Da li bi bilo ratova? Da Bog postoji, ne bi sigurno bilo patnje i bola. Nema Boga.” Čovjek je zaćutao. Zvučalo je kao da frizer ima pravo. Par minuta je prošlo; frizer je završio svoj posao. Čovjek je platio,zahvalio se i izašao iz frizerskog salona. Ubrzo nakon što je izašao ugledao je čoveka sa dugom kosom i zapuštenom bradom. Izgledao je sav...
Koliko sam puta tragom svojih snova vraćao se nama da ponovo osetim tu božansku lepotu a onda sa srcem težim od olova vraćao se stvarnome životu Koliko su nas puta lagale želje i uspomene i kako sam samo lako gubio prijatelje verujući još u tebe i mene To je tužna priča o nadanjima i drumovima kojima sam često u zagrljaj uspomenama pošo zaboravljajući pritom da je tamo gde nas još ima život već odavno prošo Milan Višnjić http://fontanasnova.blogspot.com/
Нежан сам као лептир и најмања кап воде уништиће ми крила Знаш ли да не могу да будем срећан, а ни да живим, без твог осмеха Знаш ли како увенем кад ме не приметиш У трену сруши ми се све и срце престане да куца Заледим се, замрем, ма умрем, нестанем, и престанем Уплашим се да ти нисам битнији од прошлогишњег снега или јучерашње кише Такав сам ти ја несигуран, усамљен, без наде чим ме не приметиш Зато, примети ме и дај ми да постојим
ŽELIM TI....
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) ŽELIM TI ....... Hristos voskrese Danas je Uskrs.....veliki hrišćanski praznik. Ne znam da li ga ti slaviš, ne znam ni koje si veriospovesti......to i nije bitno. Ja nisam vernik, u smislu da idem u crkvu, da se molim....to je stvar izbora......ali je u meni mnogo toga što ovaj praznik predstavlja. On slavi život, ponovno radjanje, ljubav i lepotu zajedništva...on daje snagu. Zato ti želim da snagu pobednika imaš da imaš ljubavi i vere koje ti snagu daju da ozdraviš i ljubav i snagu dalje deliš da kada ozdraviš nikad ne zaboraviš koliko je ljubavi potrebno da bi ljubav živela. PS Posvećeno jednoj jako hrabroj devojci.......najvećem borcu koga je ova moja proseda...
Срећан Ускрс!
Желим свима вама који га славите данас. Можда нису увек поред тебе, можда их не виђаш често, можда имају проблеме своје... Битно је само да те воле и да знаш да пријатељи постоје и у овом малом виртуелном свету. И да га прославите на најлепши начин са породицом и пријатељима. Срећан Ускрс, Христос Воскресе!
Davno je napredak na istraživačkom polju medicine izgubio bitku sa napretkom,recimo,na polju telekomunikacija...Svakodnevno smo svedoci toga da se svako neobjašnjeno promenjeno (bolesno) stanje organizma objašnjava virusom ili stresom… Stres postade tako alternativni uzrok i omiljeni izraz u vokabularu raznih specijalista… Ima bezbroj različitih definicija stresa,neka uopštena je da je to sve ono što postavlja abnormalne zahteve pred naš organizam.Razlozi mogu biti fizički,mentalni ili emocionalni.Naša lična definicija stresa,naravno,varira…. Nažalost, živimo u okolnostima koje nas nemilice izlažu ovoj pojavi savremenog društva..dovoljno je da otvorite jutarnje novine (ako imate vremena!) i da vam se smrkne..Uz malo sreće,možda...
Miris dobro poznat. Miris svjezeg cvijeca kojeg je moja kuca uvijek puna...i te pastelne boje. I ruka moje majke na mojoj ruci. Oci. Oci pune zelje. Moje oci u ogledalu. Rastem. Sta je sve to? Kako objasniti te potisnute snazne vrpce sto struje po meni? Msao na misao. Vise nijesam na korak do dna. Mnogo sam daleko od njega i od Moskve koja nosi samo losa sjecanja.
Sta je mir? Zato je to potrebno znati recima? Budi mir i sve sto se trudis da objasnis,bice jasno. Neka tvoj zivot bude ta rec koju trazis,definicija oko koje nastojis. Kazi im zivotom,inace nemas pravo govoriti. ~~~~~~~~~~ Lako je vama sa mnom,tesko je vama sa onima kojima nije sa Mnom lako. Pa ipak,koga da im posaljem da im put k Meni olaksam? Koga,ako ne vas? Kako da ih pripremim k Sebi,ako necu u vama? Kad vam sa svetom bude tesko,vi sebe upitajte: biste li radije sa svetom lakocu,a sa Mnom nelakocu? Ili biste radije imali ovo sto imate-lako do mene,tesko do onih kojima je do Mene tesko? ~~~~~~~~~~ Ko ti ista moze uzeti sto ti Ja vec nisam uzeo? No,mislis li o tome ko ti je dao uzeto? Ne ljuti se na lopova koji te je...
Back
Top