....Covek nije drvo, i vezanost je njegova nesreca, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezuci se za jedno mjesto, covek prihvata sve uslove, cak i nepovoljne, sam sebe plasi neizvesnoscu koja ga ceka. Promena mu lici na napustanje, na gubitak ulozenog, neko drugi ce zaposesti njegov osvojeni prostor, i on ce pocinjati iznova. Ukopavanje je pravi pocetak starenja, jer je covek mlad sve dok se ne boji da zapocinje. Ostajuci, covek trpi ili napada. Odlazeci, cuva slobodu, spreman je da promeni mesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smesis, znam da nemamo kud. Ali mozemo ponekad, stvarajuci privid slobode. Toboze odlazimo, toboze menjamo. I opet se vracamo, smireni, utesljivo prevareni.....