Blogovi

Americki turista
Zivim u malom primorskom gradicu. Svi smo u dugovima do grla. Turisticka sezona ravna nuli - nikoga nema, niko ne dolazi, niko se ne najavljuje da ce doci. Za Uskrs, iznenada kod Mate u penisionu, dodje neki Amerikanac. Trazi apartman. Ima slobodnih! Amerikanac ostavi 100$ na recepciji, uze kljuc i ode da obidje apartman. Mate zgrabi lovu i otrca do mesara da mu vrati dug za nabavljeno meso. Mesar uze pare i ode da plati dug svom dobavljacu. Ovaj je otrcao do farme da plati prase seljaku za koje je dugovao jos od Bozica. Seljak uze pare i otrca do lokalne "kurvice" koja mu je duze vrijeme davala na kredit i zaprijetila, da ce poceti uracunavati i kamate. "Kurvica" dotrca u Matin pension da plati dugovanja za sobu jos od prosle...
Andjeo… (poreklo rechi starogrchko “angelos” ,glasnik u vecini religija su veza izmedju Boga i ljudi i/ili otelotvorenje samog stvaraoca, opste prihvaceno misljenje je da su sinonim za lepotu, a po skromnom misljenju autora ovog teksta usko povezani i/ili u direktnom srodstvu sa zvezdicama) Jasno se secam te misli… Ona se naginje preko mene istezhuci se da dohvati daljinski upravljac koji sam sakrio od nje. Kikoce se i prosipa mi kosu u lice… U jednom od sledecih trenutaka svet oko mene iznenada postaje ispunjen zvezdicama. Svetlucave lete oko moje glave i golicaju osmeh… I chudno zaista, u tom jednom jedinom trenutku, sve tuzne pesme koje sam ikada chuo obukle su svoje sharene pidzame, poljubile me u obraz i krenule na dugo, dugo...
moje vreme...
Pubertet U moje vreme, dok još nije bio pronađen pubertet, nismo ni znali da smo u kriznim godinama. Stiskali smo prstima prištiće po licu i mazali kosu brilijantinom. Fotografije golih dama bile su prava retkost i mogle su se videti jedino u knjizi doktora Aleksandra Kostića Polni život, u kojoj su jedan bezlični muškarac i jedna razbludna gospođa isprobavali čudne gimnastičke poze, potpuno ravnodušnih lica. U moje vreme, seks je bio čista propaganda, mada smo svi pomalo lagali kako već posedujemo neka iskustva. Ko je već spavao sa nekom devojkom, bio je najslavnija ličnost u čitavoj gimnaziji. Možda smo se i osećali pomalo neobično, ali niko nije smeo da prizna da je u pubertetu, a još manje su to primećivali naši roditelji...

14.

Vraćala se kući kroz mrak koji se sve više zgušnjavao. Osećala je čudan umor, kao da je obavljala nekakav fizički zahtevan posao ceo dan; i dok se pitala koji bi tome razlog mogao biti; odjednom joj je pala na pamet ona hladnoća i šaptanje na galeriji. Već je dosta vremena prošlo otkad je bila prisiljena pred sobom otvoreno priznati kako dvorac Muldoona pohode čudne stvari; međutim, još nikad nije osetila nešto toliko izravno. Ovo večeras, to je bilo skoro kao da… Namrštila se. Najtačniji izraz opisao bi taj događaj kao sasvim ličan. Onoliko daleko koliko se uopšte usuđivala misliti o svojoj neobjašnjivoj i nedokučivoj osetljivosti; ona je verovala da nijedan zvuk, lik ili glas nema, u stvari, veze s njom. To što je njoj dozvoljeno da...

13.

Naravno, nije otišla u dvorac da se igra ni s Padmom ni s njim još mnogo vremena; međutim, to nije sprečavalo njenog malog druga da joj ugovara sastanke na visoravni skoro svakog dana tokom svojih poseta lordu. Nekoliko je godina dolazio zaredom, ali su se sprijateljili još tokom prvog leta. Zaista, bilo je pomalo licemerno reći lordu Muldoonu da pozdravi «gospodina» Liama; s obzirom da se nije sećala da ga je u životu tako oslovila. Međutim, nekoliko zadnjih godina njegove su se posete na jug proredile; što zbog promenjenih interesovanja; što zbog internata i, kasnije, univerziteta na koji su ga poslali; a kako se to dogodilo baš u najosetljivijem periodu, tokom adolescencije; Morgana je izgubila osećaj da ga još uvek ima pravo zvati...

12.

Imala je samo devet godina kad se jedno poslepodne vraćala kući iz škole i kad joj je zgodni sivi poni utrčao u vidokrug. Nikad nije imala konja. Konji su bili skupe igračke koje zahtevaju štale, konjušare i hranu; a za tako nešto Reillyevi nisu imali novaca zadnjih sto godina. Možda joj se zato dečak na konju učinio poput princa; u svojoj po meri šivenoj odeći za jahanje i pravim pravcatim visokim jahaćim čizmama ulaštenim do sjaja. Njegove su reči svakako bile veoma nabusite. Usporio je kad ju je ugledao, i odmah potom viknuo: «Hej, ti!… Zašto hodaš ovuda?» Sa devet godina, ni najveća buduća zavodnica ne ume pričati s dečakom; i ona je bila sasvim izgubljena. U njenoj se školi dečaci i devojčice nisu mešali, štaviše, to se smatralo...

11.

Dvorac Muldoona nikao je, pre svega, iz osionog prkosa. On nije bio prvo stecište Muldoona u Irskoj; i dugo vremena niko nije ni pomišljao da će to postati. Međutim, kako je gradnja napredovala; i tadašnji, prvi lord Muldoon u ovom kraju, sve češće dolazio da posmatra radove i imanje; činilo se da se zaljubio. Ubrzo nakon što je dvorac, zamišljen pre svega da ide uz nos nabusitom stanovništvu u kraju koje je otvoreno preziralo uzurpatore; završen; deda današnjeg lorda odlučio je preseliti svoju porodicu i prvi dom Muldoona na severu prepustiti mlađem batu. Tako se dogodilo da prva rezidencija postane nasledno pravo bočne linije u porodici; a ova druga sedište. Muldooni sa severa nisu nosili titulu i uopšteno se uzimalo da su nižeg roda...
Seticu se jednom, nekako, kada se najmanje nadam, prepoznacu otkucaje tvog srca drugacije, stvorene da bas moj nemir smire. Spusticu ruku na tvoju kozu toplu od sunca, preplanulu od leta i znacu bas tada u tom trenutku da sam taj dodir cekao sve ove godine… Cuvajuci se… Pitajuci se… Da li zaista postojis negde… I znam, okrenuces se koji sekund posle tog dodira onako, nehajno, prema meni sa tek zacetim osmehom na uglu usana, u mojoj glavi ce se izmesati maline, tresnje i neki sladoled sa mrvicama od cokolade, i susresce nam se pogledi… I to je ono… Tu negde u toplom nebu tvojih ociju jedan decak u meni pustice sarenog zmaja da leti… I volece te zbog toga dok ga bude… I ja zajedno sa njim ;)

10.

Pomalo se stidela tih svojih misli. Bilo ju je sram kao što ju je bio sram svake slične stvari koja joj se desila. Pretpostavljala je da joj njena racionalna reillyevska krv smeta u tome; kao da ponovo može čuti svog oca kako joj strogo govori da ne izmišlja. Alfred Reilly nije imao sluha za bujnu maštu i preterivanja ma koje vrste. Elizabethin je pristup na određen način bio još gori od očevog. Naime, njena je majka smatrala da se neke stvari nikad ne trebaju imenovati. Govorila joj je: «Zlo će biti ako o tome pričaš, draga. O tome se ćuti. Nikad nikom ne pričaj o tome.» I ona je ćutala. Samo što ćutanje ne menja ništa… Negde otprilike s prvom menstruacijom počele su joj se dešavati, najblaže rečeno, čudne stvari. Poštujući majčinu...
Tu, sa desne strane, imaš. Zategnute plahte. Ni kap vode na umivaoniku kad se, ono, vratiš s posla. Vikend kojeg još nijedan kompromis nije načeo. Novac koji se ne troši na bespotrebne luxuze; i bespotrebne luxuze zbog kojih te više ne peče savest. Sve i jednu odluku koja samo o o tebi ovisi. Pantalone koje ti ležu nisko na bokovima ako ti se, i samo tebi, upravo tako dopada. Telefon kojeg se tek nedeljom uveče setiš potražiti zato što ni na čije poruke ne moraš da odgovaraš. Vreme, i odeća, posloženi po tvom nahođenju. Manje obaveza i manje račune. Možeš reći: ja tako hoću, i ne ispasti sebična. Nepotreba da se sasluša bilo čije mišljenje. Tvoje mišljenje. Zidove u boji koju si sama odabrala. Letovanja po mestima koja se samo tebi...
P O R U K A
Udahni duboko i podigni glavu, Jer sunce sija i ovoga jutra. Prozivi najlepsi dan na svetu, Jer ne znas sta te ceka vec sutra! Od zivota nikad ne trazi mnogo, Budi sretan sa onim sto imas. Ne cuvaj ljubav,ne stedi osmeh, Sto vise dajes,vise i primas! Nikad se ne osvrci iza sebe I nikad nemoj ni za cim zaliti, Sve sto je proslo,ma kako bilo Nikad se vise ne moze vratiti! Nikad o nikom ne misli lose, Za svakog nadji opravdanje, Cak lose dobrim uvek vracaj, Pomozi svima,vise il manje! Veruj u Boga i veruj u ljubav, Podari osmeh svima oko tebe, Nek ti to budu glavne stvari I sreca ce doci sama od sebe!:heart:
kako da verujem
:heart::heart: Verorovati,biti siguran u necije reci ,zelim da je sve istina ,a onda se pojavi ona sumnja i kada misli pocnu da se odvju i da ti remete san......... Zasto? Pa srecna si ? VOLJENA? Cuvana? Nemoze ti niko nista? A,ako to nije istina ako je to samo tvoja velika zelja ........ Kako u ovim kasnim nocnim satima biti siguran da si ti bas ta ? Zasto se mucim i zasto ova glava nedopusta srcu da vodi , zasto?Zar i posle svega postoji sumnja kja vreba i docekala je priliku da poljulja nesto lepo i carobno.Zar je to tako osecanje nezno da i mali vetrovi mogu da ga uzburrkaju? Koliko pitanja a nema odgovora .......:heart: Ne ,lazem ,odgovor je u srcu ,ali umesao je neko svoje prste pa sada neda mi mirno da spavam,da sanjam...........
TRNJE U RUZI
Majka sam svakome ko majku treba, Veselim osmehom da ga docekam da mu dam vode i hleba, da ga nasmejem i razveselim i podignem do neba... Sestra sam svakome ko sestru treba, Rame da mu dam za plakanje Ako ga nevolja vreba, Da mu recima iscelim rane I ulepsam buduce dane... Prijatelj sam svakom ko ga trazi, Da placem zajedno sa njim I utehu mu pruzim, Da svaku nevolju osetim I sa svima da se druzim... Zena sam ipak, pre svega toga Koja u ruzi trnje pronalazi I svaki je ubod zaboli. Zena sam koja ume da sanja Ponekad gresi ali ume da voli...
Ljudi interesuje me ima li ko kakve iskustva sa ovim svim agencijam i agentima u Novom Sadu. Javio sam se na jedan oglas od tih agencija,zainteresovao me stan jedan,na kraju se ispostavilo da jedan moj prijatelj prodaje taj svoj stan,taj sto mi je pokazan od strane agencije,u principu ja sam odustao od tog stana,e onda je usedio teror odagencije i agenta koga nebi imenovao,kako ce oni mene da tuze,da ja nesmem narednih 5god kupiti taj stan,i ostalo da ne nabrajam,a da im ja pri tome nisam ni potpisao nikakav papir,pa me interesuje da li su ostvarljive te njihove pretnje i da li je neko imao slicna iskustva
ljubicice
LJUBICICE moje omiljrno cvece.Uspomena na dragu osobu koje nema vise. Zvala me je ljubicicom, poklonila mi oci njene boje = pa nema veze sto me secanja bole vazno je da se drage osobe vecno vole :heart:
Игра у којој се победник кити Ниском суза скупљаних пажљивим одабиром По мерилу бола Не може проћи без казне Танталовске жеђи за задовољењем Унутрашњег Ждерача Сопствених надања и спокојства припадања
тренутак заробљен освајањем аналитички чистим приступом без емоција преданост муклом зову крви посвећеност скоро духовна у задавању бола плену када се не нада суровост есенцијална без игала и справа паралелност светова и јава геометријски прецизно погађа извежбаност у откривању жртава
Преображавам се пред огледалом твојих речи, у краљевству обмане, обмотавајући се око срца твојих жудњи, светим се игром покоравања чула, да сагорим круг рађања и умирања својих дамара у твојим рукама.
-Zatvori oci… I reci mi… Sta vidis?- -Paaaa… Vidim prvo mrak :-) A zatim… Pocinju neke slike da iskrsavaju odnekud. Ti i ja, drzis me za ruku i setamo… Pa onda ono od juce, kad sam se umusavila sladoledom od cokolade, kako si me prvo zadirkivao pa ljubio… Svidelo mi se to, xe,xe tako su nam bile hladne usne. I tako… Vidim slike! A zasto me to pitas? Sta ti vidis?- -Kad zatvorim oci vidim… Rechi… Ne znam da li je to blagoslov ili prokletstvo, ali slike su uvek u drugom planu… Samo rechi… Milion njih i nekako… Tvoje su… Ili sve teze da postanu tvoje.- *** Vec neko vreme, polusvetlost svitanja se razliva po sobi i nejasni obrisi oko nas polako dobijaju ostrije crte. Slusam te kako dises, uhvacena si u mrezu nekog sna od cokolade i na...
pre posle Pre i Posle Možda bravu si skinula pa time ti taj četvorouganik drshke samo ti imash pri sebi otvarash vrata i kući a i na poslu. Kada bi mi stigla dao bih ti ključ! I čudila se bebi četvoromesečnoj kako zna shapom da otvori zadnja samo da bi jurnula u kuću mene isprepadalo, jer telom celim, od radosti silne na glavu skače. Pre! Je kada vezujem sa I Posle! To je kada odvežem, tada, se bića dva tek upoznaju. Will Budić
Ovaj video je test. Radi se o igrici koja je stara shkola. Zanimljivo postaje tek od polovine videa i narochito za sve one koji vole igrice. Recimo neko ko je tek 10 g. ;)
(39) Isus reče, „Farizeji i pisari uzeli su ključeve spoznaje (gnosis) i sakrili ih. Oni sami u nju nisu stupili, niti su pustili one koji su to poželjeli. Ali vi budite mudri kao zmije i nevini kao golubice.“ Citirao sam Isusa da bih vam objasnio neke stvari,koje izgleda ne shvatate… Ko stoji iza NSP,iluminata,masona,sajentologa i svih drugih koji kreiraju svetsku politiku i upravljaju ljudima? Zašto je izbačeno Tomino Jevanđelje? Između ostalog i zbog ovoga što sam vam citirao,jer taj citat i jeste iz Tominog Jevanđelja. Znaju gospodari sveta,infiltrirani eseni,90% istine,ali ne znaju kompletnu istinu. Tu kompletnu istinu sam vam izneo u dokumentarcu ISTINA FINAL,objasnio na mom blogu,ali izgleda da ne shvatate suštinu… Govorim i ja...
Jutro. Negde u uglu sobe zarobljen sunchev zrak, komadic plavog neba nazire se kroz prozor… Tu pored mene tiho dises, spavas jos uvek, lagan dodir tvog ramena na mom obrazu. Mirises na leto, kao i uvek… Lagano se pridizem, kosa ti je prosuta po jastuku i licu i izviruje samo vrh nositja… I znam, vec sam hiljadu puta pomislio da si nestvarno lepa tako dok spavas, a opet chini mi se da cu se svakog jutra iznova i iznova chuditi… Lagano ti sklanjam kosu, spustam usne tu negde ispod uha… Meshkoljish se, na uglu usana ti se nazire trag osmeha, ali znam da jos uvek spavas i nekako instinktivno se umuvavash u moj zagrljaj… Sanjas nesto… Poznajuci te, verovatno neko more, chokoladu, neke nase buduce klince kako trche, breskve… Pomisljam...
SMEJ SE SMEJ
OSMEH JE MOJE ORUZJE VRELO DAJEM TI POLJUBAC NA TVOJE CELO OSMEHOM RUSIM SVE STO TE BOLI JER MOJE TE SRCE ISKRENO VOLI :heart: I proci ce jos mnoga leta mnoge ce kise jos da nas kvase oluje snazne ce moj svet da ruse ali ti neces izaci iz moje duse :)
Vuk u srcu
Kad smo vec kod vukova.....Jedna stara, lepa i poucna pricica... Setali jednom jedan deda i unuk u parku... Odjednom, deda zastade, uhvati se za srce, pa rece: "Ah, nekada mi srce tako strasno preskace, da mi se cini da u njemu imam dva vuka koji se bore medjusobno... Jedan je ljut, agresivan i osvetoljubiv..... Drugi je dobrocudan, osecajan i pun ljubavi..." Unuk zainteresovano pogleda dedu, pa upita: "I koji vuk ce da pobedi deda?" "Onaj koga budem bolje nahranio, dete..." mudro odgovori deda...

9.

Kao devojčica od nekih desetak godina, jednom je pošla u šumu da bere borovnice. Trebalo je pešačiti dobrih pola sata da bi se čovek ispeo na ono mesto gde visoravan malakše i počinje prvo nisko rastinje. Tu je bilo mnogo žbunova divljeg ploda, i ona je tokom sezone često dolazila da ga bere. Zaneta poslom onako kako umeju samo deca kad čine šta vole; nije primetila da više nije sama sve dok jedan glas nije progovorio iz stravične blizine: «Igraš se, mala lady Reilly?» Poplašena, gotovo je ispustila svoju kotaricu. Tu je na stazi poznatoj samo starosedeocima; stajala mršava i neobično uspravna žena od pedesetak godina i gledala je. Kosa, crna kao gar i prošarana širokim sedim pramenovima; poispadala joj je iz nemarne punđe; a njena...
Back
Top