Secas li se,Olovni vojnice moj,naseg prvog susreta na talasima ovog broda?
Na njemu smo prispeli,kao posle brodoloma-vec nasukani,nakon sto smo prošli Sedam gora i Sedam mora.
I sada smo tu gde jesmo,negde na beskrajnoj pucini,u delu sveta sto se nalazi izmedju Neba i Zemlje.
Tacnije,izmedju Jave i Sna..
Pisem ti ovo pismo jer se stalno susrecemo na palubi "Krstarice",onako usput,u prolazu,kao slucajno.
A namerno se trazimo,ne priznavajuci to.
I dotaknemo se pogledom ili srcem,pa zurno odlazimo svako na svoju stranu.
Ti jurisas kroz svoje ratove,jer je to sudbina viteza.
Ja bezim u svet bajki,jer je to namenjeno izgubljenim princezama..
Ovde boravimo cesto,jer samo ovde Pravda pobedjuje Zlo i Zivot uvek ima svoj srecni zavrsetak...