Blogovi

KAKVA JE LJUBAV?
Kakva je ljubav? Kažu ne poznaje granice, ali granici snovima i javom. Kažu nežna je, no prolazi kroz teške trenutke. Kažu hrabra je, no nikad dovoljno. Kažu obavijena osecajima, tako bezosecajno. Kažu topla je, a hladnoca je sve što dotaknem. Kažu a lažu. Poznajem Prijatelja koji mi je pokazao kakva je ljubav. Ona je vecna i ja mu verujem. Skinuto s neta...:heart:
Dakle, prilazi vam jedan prijatan, starji gospodin, i predlaže sljedeće: "ok, stvar stoji ovako-ukoliko ubiješ neku od ovih osoba koje se šeću ovim parkom, prestaće sva ubistva koja se inače dešavaju na svijetu. Ja imam moć koja je dovoljna da isprati ovaj moj prijedlog. Možda sam i Bog, ali to sad nije važno. Ono što, pak, jeste važno zapravo je činjenica da ti u roku od dva minuta možeš da zaustaviš zauvijek mnoga zla na svijetu". Stojiš i gledaš ga belo. Koliko god je cijela situacija nadrealna, shvataš da je on u stvari rekao istinu. On može da ispuni svoje obećanje. Glupo je to što ti nikako nisi tražio takvu privilegiju da riješavaš ovozemaljske probleme. Zašto ti se ovaj čikica uopšte nakačio? Kreten. Ali, kroz glavu ti prolaze...
ZOVEM SE MLADEN GLIGIČ,DOLAZIM IZ KNEŽICE-KOZARSKA DUBICA MOJI SU IZ CRNE GORE DOSELILI TU...ŽELIO BI UPOZNATI SVE GLIGIĆE KOJI JESU I NISU MI U RODU JER NEMA NAS PUNO....
Знаш, вредело је живети за овај дан јесте да ми се дланови зноје да имам температуру или немам да ми се стомак растеже као да сам појео бар два слона и стеже као да данима живи на две малине Тачно је и да ми се бежи али и лудачки сам храбар и пре бих скочио у Нишаву него одустао јер она ће стати пред мене вероватно уплашена бар као ја, и срећна, као и ја, и рећи "дошао си" с неверицом, благом неверицом и бићемо стегнути згрчени а онда ће се руке лако додирнути влажне од зноја од наде од свега осмехнућемо се обоје и све ће доћи на своје место
Знаш ли да не постојим исчекујем те да ми даш живост и наду Радујем ти се као... неупоредиво неупоредиво с било којим догађајем у свим световима свих људи Знаш ли да горим чежњом постанка света да исчекујем твој додир као Реч Твопрчеву мисао Знаш ли да булазним док ми мисли беже, а ја не успевам ни да их наслутим Знаш ли да ћу умрети сад, одмах, ако не станеш пред мене и не осмехнеш ми се очима
Лако је бити херој и отићи да се не вратиш кад знаш да има ко да те памти Треба бити храбар и стати пред једну жену која ти за цео живот суди
Ах, Јелена, заиста си вредна свог имена јер ти си први зрак сунца и нада да док је људи као ти тама никад, баш никад, неће надвладати
Знам да си деликатна као цвет јапанске трешње зато и дрхтим и стрепим и надам се да ћемо преживети и овај мраз који последњим трзајима доноси Зима
Moderno doba, moderni problemi... te pusenje i rak, te alkohol i ciroza jetre, te televizija zaglupljuje i kvari oci, te forum i nedostatak zivota... i najnovija posast, pretnja po vitalnost i zdravlje muskarca, o erekciji da i ne progovaram... agresivne i dominantne zene. Posebno obratiti paznju na to da su sposobne da zauzdaju i uzjasu i najperspektivnijeg i najbolje materijalno obezbedjenog muskarca... zamisli! Niko nije bezbedan... Probijaju sve barijere, cak i prirodni imunitet kao sto je nemanje para, markirane odece i auta. Nadju nesto na tebi, zakace se i sisaju... (krv, prostacino, krv... a ne ono sto bi ti voleo...) Na srecu, priroda ti je podarila razum zahvaljujuci kome si sposoban da smislis razne odbrambene tehnike...
Kad pogledam u sebe pokušat ću naći sunčanu stranu, a ne znam hoću li moći i znati. tko zna na kojem sam putu. Možda na onome, gdje su samo zvijezde s imenima onih koji nam daju svjetlo i snagu. Život je surov, ali nemoj sasvim zaroniti u svakodnevicu, putuj drukčijim snovima, a svoja anđeoska krila pokaži da ih osjetimo slabi i neodlučni. Morao bi nam ostati neki san i neka vatra da nas ponesu gdje nismo bili. Svake će večeri nebo biti plavo i spokojno, ptice će pjevati i svijet će se obnavljati... Snovi nas čine boljima, ali i potiču na potragu za srećom. njima smo zaista slobodni.
Nasa verna citateljka away je u ovih dana par puta zarazila zelju da se prozbori pokoja polupametna o ljubavi. A zasto, pitam ja vas, drugovi jaci polovi? Zene nam polako oduzimaju traktore, direktorske fotelje i ministarska mesta. Sta je sledece, pitam ja vas?! Dosta je bre bilo! Udruzimo se u borbi protiv privlacnosti i sarma. One nas iskoriscavaju na sexualnom nivou, teraju da peremo, kuvamo, spremamo i cuvamo decu. Ne daju nam da pijemo pivo, da prdimo i da podrigujemo, da se vidjamo sa prijateljima, da se najnormalnije na ulici okrecemo za drugim zenama. Stalno su zarad necega ljute i dramaticne. Tome valja stati na put odlucno, beskompromisno i odmah! Evo osnovnih metoda odbrane, na osnovu iskustava primenjenih metodom slucajnog...
Ljubav i granice Stalno slusamo kako ljubav ne poznaje granice,da ne postoji prepreka koju prava ljubav ne moze da prevazidje No,da li je to zaista tako,ili samo vjerujemo u bajke? Ako ljubav ne poznaje granice,zasto onda sami te granice postavljamo? Na primjer,danas citam komentar jednog decka sa ovog foruma,koji kaze,da ne bi bio sa djevojkom koja je starija od njega pet godina Kao,sve do pet godina je u redu,ali ne daj Boze preko pet....Eto,granice.... Zasto to radimo?Zar ljubav zna za godine? Mozda bi se bas neka lijepa ljubav rodila izmedju njega i neke djevojke koja je recimo starija od njega 6.godina...ali on toj ljubavi ne bi dao ni sansu,jer je njegova granica br.5. A,mozda bi ta djevojka bila sve ono sto on cjelog zivota...
Aleks je lijepa. Tanja je ružna. Tanja ubije Aleks. Tanja dodje pred sudiju. Tanja mu kaže, o da, ubila sam. Sudija ćuti. Tanja mu kaže da je morala tako. To je bila njena obaveza. Svaka Tanja mora da ubije svoju Aleks. Lijepa je Aleks. Šta da čini Tanja? Zar nju, neuglednu i gadnu, nisu ubili odmah? Ubili su je, pa su joj rekli da ide malo, i da bude, da joj se rugaju i da moli za kutiju, gdje će moći da predahne. Tanja je ubijana iznova i iznova. A Aleks je živjela. Čak i sad, mrtva i hladna, njoj se dive, pričaju o njenoj blijedoj koži i očima. Aleksine usne. Aleksine grudi. Aleksin zov bedara. A Tanja? Njoj su dali samo nož. Uz Aleks ne ide nož. Uz Aleks idu ruže, parfemi i pjesme. Šta biste sa nožem, kome biste ga dali da nema...
Poštovani došlo je vrijeme da konačno kažemo istinu i o tome. Tačnije, o njemu. I o svima vama koji ga slušate i volite. Vaš idol je ušljivi s*eronja. A vi ste gori od njega. Godinama i decenijama ste kupovali njegove ploče, kasete i diskove. Žene među vama su sanjale da mu popuše. Muškarci među vama...pa dobro, nema pravih muškaraca među vama. Kao što možete da primjetite, ja sam dao samom sebi za pravo da određujem ko je kakav i koliko. Tačno, za razliku od vas p*ičkica ja to mogu i umijem. Dokaz vaše imbecilne servilnosti je i to što ćete ovaj tekst, u kome vas sa zadovoljstvom pod*jebavam i ponižavam, poput kučića sa mrdajućim repićem, razdragano da pročitate do kraja. I nemoj da neko pomisli da se samo zajebavam, da je ovo neka...
Велика и мала срца Драгуљар је седео за столом и кроз излог своје отмене трговине посматрао пролазнике. Нека се девојчица приближила трговини и прислонила носић на излог. Као небо плаве очи радосно засијаше кад угледа један од изложених предмета. Ушла је одлучно и прстом показала огрлицу од модрог тиркиза. - То је за моју сестру. Можете ли ми је запаковати као поклон? Трговац с неверицом погледа девојчицу и упита: - Колико новца имаш? Она се подиже на прсте,стави на сто лимену кутију, отвори је и испразни. Било је ту неколико мањих новчаница,шака ситниша,неколико шкољки и фигурица. - Хоће ли бити довољно? - упита поносно. Желела бих старијој сестри купити поклон. Од када немамо маме,она обавља све послове и нема ни...
Volim te,čoveče Volim te, čoveče -zato što te volim! Zbog tvoga nadanja, zbog tvojih stradanja, zbog tvog ne istrošenog sna. Volim te zbog tvojih različitih shvatanja, poklika,strahovanja,radovanja i širokog osmeha... tvog čvrstog rukovanja i iskrenog zagrljaja. Volim te i pored tvog gladnog pogleda za životom, zbog tvoje ludosti,hrabrosti... i tog ružnog ožiljka na srcu, kog će vreme možda otkloniti. Zbog svega toga te volim, zato što te volim- čoveče!
Svaki je trenutak svijet za sebe. Kad prodje, tražimo novi, ali taj je drugačiji i ne ponavlja se više. Zato sebi treba dati, pokušati dati svaki koji ide prema nama. ne dogodi se ni samo tako, znam dobro. Ali, zna nam ne biti dato...samo da dotaknemo, osjetimo toplinu i snagu. I već moramo otići. Dugu nade i čežnje dugo nismo vidjeli, ali sunce je toplina ushita jednog dana za drugim. To je ona snažna iskra života, koja pjeva u svakom fadu kao molitva. Kao što živi u visokoj i svjetloj osobi kao ti, koja dobrotu čini sama sobom, bez straha i muke. Bude li me ikad život pitao andjeo gdje je, ti si
,,Mogla bi da se namontiraš ponekad, znaš. Nisu te obline da se kriju!" čujem kako mi po ko zna koji put dele savete drugarice i prijatelji. ,, Otkrij se malo, nabaci štiklice, dekoltiraj..." ! :roll: Još su pećinski ljudi ubijali životinje i oblačili se njihovim krznom da bi sakrili nagotu,a mi, kako civilizacija odmiče, sve se više razodevamo. Jednog dana ćemo hodati goli ulicama. Ura, naturizam! Ko u Lepoti poroka. :) Tu se ja stanem i zapitam. Otkud tolika silovanja, pedofili, perverzije i abnormalnosti? Zašto devojčica u šestom osnovne mora da bude obučena kao Lady Gaga?! I što, dete, toliko želiš da odrasteš?! U tvojim godinicama su devojčice plele vence od cveća, igrale se lutkama i pisale prva ljubavna pisma u hladu nekog...
18.06. 2010. EEEEE, Srbijaaaaaa! Ljudi uzimaju odmore, ne jedu, ne spavaju, čekaju grozničavo... Na fakultetu postavljen video bim. Aha, za to fakultet ima para, a za kvaku na našoj katedri nema, pa svako može da viri u WC kad šoram. Mislim, samo još da uvedu kamere i eto Velikog brata na tom istom ganc novom video bimu. Nego... Dadoše naši! Čuješ eho gradskim ulicama i reka ljudi kreće da frenetično kliče orlićima. Od tolike euforije, zaboravih da uopšte od jutra nisam jela i u prvoj pekarici zatrazih đevrek. " Koji đevrek? " čujem prodavca. Kako koji? Pa, od testa, aman zaman. " Uzmi sama, pare turi u kasu, vidiš da je stanje ofsadno. " čujem ga opet i pomislih da li je taj čovek normalan, pa uskoro će ostati na ulici, ako nastavi...
Za sve su kriva djetinjstva naša Izrasli smo sami kao biljke. I sada smo postali istraživači zapuštenih predjela mašte nenavikli na poslušnost zlu. Iznikli smo pokraj drumova i s nama rastao je strah naš od divljih kopita koja će nas pregaziti i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost. Nitko od nas nema dvije cijele ruke. Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk. Svijet je u nas ulazio neskladno i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina i bukom zvijezda zakašnjelih. Starimo. A bajke idu uz nas kao stado za ognjem u daljini. I pjesme su nam takve kao i mi. Oteščale i tužne. Vesna Parun Ps.Za sve nas koji koračamo kroz sumornu svakodnevnicu ostavljajuci u svojim otiscima...

...

vise ne greje, vise se ne smeje, sunce de je vrati se sunce budi opet milo, sunasce sta je bilo samo sam hteo svoje sunce da vidim,kako sija to bi nikoli bilo nesto sto jako prija gde si sunasce nemoj ljuto biti, nemoj se pd mene kriti zasto pustas da te molim, kad znas dobro da bih mogao da te volim
сунашце је тужно,сунашце моје мало да бедеш сретно мени је стало кади би знало фино моје мало колко га волим дал би се радовало радуј се сунце,сијај опет јако да загрејем тебе не знам ја како моилм те мала слатка и фина мила где си своју радост сакрила кад би знала да ти фина мала мени си срце пуно загрејала можда би Јелана драг моја ноћ твоја била ведријих боја Jelena Jelena lep je dan sunce sija jako zasto meni nije toplo tako negde mi je hladno ,moje sunce gde je ovo sunce meni se ne smeje u drugi svet odoh, sa malo nade tamo jos hladnije postade i rekoh sebi , zaboravi ne vredi sve je pocelo da se ledi al iznenada neko sunasce al nije planeta zagrejalo me jako al meni ne smeta i srce mi se budi i kuca veselije i sunasce me pocelo...
146....drugi put
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) 146….drugi put Taman sam potisla malo tugu, brigu i čežnju svoju u neki ćošak svesti. Ma šta potisla......gurnula sam je grubo pujdajući noćas san na nju. Mučila sam čežnju toliko da su oči počele da joj se sklapaju ispred monitora od pisanja, od čitanja, od slušanja muzike. Na kraju, kad joj je glava već počela padati odvedoh je u krevet. A note......ne znam samo da li sam ih njima hranila ili ubijala. Tek ispisaše njih tri boga oca inspirisane slikom, notom što poslužiše kao dekor na pozornice samotnosti. Večita enigma.....misliš da ti je lakše.......a zapravo nije. I naterah nas justros, iako mi je duša spavala u ovo nedeljno jutro, da ustanemo i radimo...
Ма не брини за мене срце ће прескочити још који пут сузе ће пресахнути морају пре или касније Знај да од тебе зависи јер ти си нада
Back
Top