Blogovi

PISAC JE LOPOV
(ili neka moja razmišljanja o životu isnpirisana ko zna čime) PISAC JE LOPOV Pisanje je .......što reče Miwka ......dok pišeš ti dišeš. Jest čovek u pravu a rekao mi je i da mi je sudbina da ispišem svoj život....to po onoj mojoj priči. Prati me on od kako sam počela da objavljujem ovde.....onako, diskretno, pa tek nešto kaže. Važno da znam da je tu. Mada, imam još pratilaca, nije da nemam.....a i pratilja....lepo je kad nisi sam. Eh, da....ne znam samo šta ima interesantno u tom mom životu pa ljudi čitaju ovo što pišem, pričice i pesmice, ali očigledno da ima nešto.....mislim, niko ne bi čitao već ovoliko dugo da mu se ne dopada. Probala sam da prestanem. Previše obaveza, previše „moram“ mojih i tudjih.....previše svega za već...

Ja

Ja,covjek nestalna srca,koji zivim bez mira i radosti;gorak zivot o tudjem hljebu,nemirne proslosti,pune lutanja,nesnalazenja i stradanja,nestalne,teske sadasnjosti i mracne buducnosti,siban strastima,potresen dogadjajima i mucen od ljudi,oboren i gazen na ulazu u zivot,podrgrzen grijehom i borbom proti grijehu-ja zudim svom dusom mir i molim nocas od Boga zivot vedar i tih,da se ne kidam u sebi i ne lomim svijetom. Ivo Andric
Princ iz tame...
Mislila sam,vec zaslo je Sunce mog zivota Sumrak je vec prekrio mladice Tihi povetarac raznosio je secanja Poput suvih latica tek procvale ruze I ja,predala sam se tiho i bez borbe Bez volje da pogled usmerim ka nebu Suze obrisem i napravim grimasu zvanu "osmeh" U svoj svojoj predanosti apatiji Usamljena setala sam nekim stazama Zaboravljenim od strane svih srecnih ljudi Tama me je prigrlila i ja sam se prepustila Neznim,tihim sapatom uspavljivala je moja osecanja Kao mati svoje dete posle kosmarne noci... Iz polusna trgle su me neke oci sjajne poput mesecine I ja zazmureh na tren ne naviknuta na svetlost Ja sam samo zelela da zaspim i pustim da isteku Poslednje kapi zivota iz klonulog tela Neki uporan dodir budio mi je cula...
Ne mogu te izbaciti iz misli, neprestano lutaš njima, Iako te moje srce daleko odbacuje, Ali kad mi beznačajnu reč uputiš u sivim danima, Svako osećanje, duboko zakopano, počne tamnu apatiju da truje. Gledam u beskrajan svod mraka... Pitam se da li i ti misliš na ovaj način o meni tada, Ali mašta je samo misao, bolna i jaka, Sa namerom da se stvori lažna nada. Činiš me da se osećam kao da nema nikog drugog na svetu, Ali, i dalje te moje srce ne želi nimalo, Svako lepo osećanje vraća me u tamu i setu, Pa me ono upozorava, da od otrova ljubavi tvoje ne bi zauvek stalo. Udaljeno ti je srce, kao zvezda nedosežno, I ne mogu da prestanem da se davim u istinama golim, Iako znajući da o meni nećeš nikada pričati nežno, Znam da osećaš u...
HOĆU Hoću da te ljubim, da prođe sve loše, što su ti ikada rekli. I kad po tebe zli Mesec opet dođe, bez straha se mojom ljubavlju prekri. Hoću da te grlim za svaki onaj put kad nije imao ko da stane uz tebe. Kad ti je neko hladan i sasvim krut poseko snove mlade, još pre berbe. Hoću da ljubim sve te ožiljke tvoje svaki, koji su ti mila ikad, ikad zadali! Da te čuvam, od onih što ti setu kroje i koji su tvoju ljubav večito potkradali! Ratko Petrović Ps..Za one kojima se njegova "Ulica gorkih jagoda" dopala (na danasnjem postu Isecret83), više o veoma dobroj poeziji ovog mladog pesnika koji obećava (rodjen 24.07.`84 u Beogradu),na njegovom sajtu: http://ratkopetrovicprle.googlepages.com/ "Hoću" je samo jedna od...
Pleši sa mnom, iako ne znam da plešem. Makar malo. Zgaziću te par puta, znam. I neću uspeti da uhvatim ritam, malo zbog vina, malo zato što sam trapav. Zagrli me i njišimo se, bar. Makar malo. Kasnije ćeš dobiti par izvinjenja, i cvet ako treba. Samo pleši sa mnom večeras. Sutra me ogovaraj, Pričaj sve najgore o meni, nemoj da mi se javiš na ulici, Samo noćas, noćas pleši sa mnom. Makar malo.
http://www.imdb.com/title/tt0405094/ 1989 me dosad podsec'ala samo na jednu stvar. Moj odlazak iz Evrope, it to verovatno zauvek. Ta godina isto je bila godina pochetka pada Berlinsko zida. Spajanje donekle Zapadne i Istochne Nemachke. Ovaj film medjutim nije toliko politichki vec' stanja otvorensoti izmedju intelekta, sudbine i onih koji zloupotrebljavaju sistem i vlast u svoju korist. Nekima c'e film biti uzzasan vishe shto je realnost i prava pricha nego zbog manjka filmski effecta i horora fantazije Hollywooda. Preporuchujem ga, narochito onima koji izdrzze da odgledaju do kraja.
Masochist... For how much longer will dawns be veiled with silence?! And my pact with sorrow extended indefinitely... A glimmer ray of hope often comes and goes now Leaving me breathless hereon, lying on the freezing floor. With smothered echoes of your charming voice Talking of our first encounter in a magical April rain. Demons in the corners can now feast on my inner being! I have no defense this time, I gave you all I had left, To take with you, my love, and I even fake a smile every time... But you won't hear me scream, I will not let you. Empty darkness of my soul can still take some more pain. I long, and I suffer... Cursing my fate and loving it at the same time... A thousand miles OR a step, away from happiness I stand...
Sjaj u travi
Sjaj u travi... Sada,kada nista na svetu ne moze vratiti dane prohujalog leta nas sjaj u travi i bljestavost sveta,ne treba tugovati, vec traziti snage u onom sto je ostalo i s tim ziveti... zboravimo,ne radi nas,ne radi zaborava,zaboravimo da smo se voleli,da smo se svadjalii da smo bili krivi.. pozurimo,s danima i danima sto ce doci mozda cemo se naci jedanput na malom vrhu zivota i nizrecene tajne hteti jedno drugom da kazemo,al`proci cemo jedno kraj drugog kao stranci jedan skrenuti pogled bice sve sto cemo jedno drugom moci dati... zaboravicu oci i necu posmatrati zvezde koje me na tebe neobicno podsecaju...ne boj se,jednom ces se zaljubiti al`ljubices zato sto ce te nesto na toj zeni podsecati na mene..bio si moje veliko prolece...
Ko priznaje da je perverzan i koliko? :zper: Dosta mi je tužnih priča... Da vidimo koliko ste perverzni :zper: Što se tiče mog znaka,a,ja sam strelac,a ova dole tvrdnja nije bas tačna,nešto mi to škrto napisano :zcepanje:.... doduše,vatreni sam i znak i podznak,pa možda se i podznak računa....jedino tako bih mogla da prihvatim istinitost tvrdnje :D A,vi? 1. Ovan - vrh perverznosti je analni seks, ali izražena seksualna mašta. 2. Bik - sve perverzije su mu povezane sa hranom, kao što je lizanje sladoleda sa partnerovog polnog organa. 3. Blizanci - najveća perverzija je pričanje neukusnih viceva tokom seksulnog čina. 4. Rak - njegova perverzija je masturbacija i voli koješta isprobati. 5. Lav - on je majstor perverzije, omiljena...
Lančana reakcija
Ponestaje nam vremena. Naselili smo i zagadili ovu planetu dovodeći je do ivice uništavanja. Razaramo svoj svet samoubilačkim tempom. Potrebna nam je revolucija u zagađenju. To neće biti lako jer je svet postao zavisan od nafte. Imamo ograničene izvore pa ratujemo da bi ih zaštitili. Potrebna nam je nova tehnologija. Ona ne sme da se traži, mora biti data svima. Nalazimo se u snu. Rešenje postoji. Odgovor je svuda oko nas. Pogledajte. Voda. H2O. Dva dela vodonika, jedan kiseonika. U ovoj čaši vode ima dovoljno energije da Čikagu nedeljama obezbedi struju. Vodonik je ono što nam treba. Evo šta se dešava kad ga zapalimo. Potpuno je čist. Možete da ga zapalite kad želite, u kolima, turbinama ili u svom podrumu pored kotla za grejanje. Šta...
За овај Блог могу да испричам једну сцену данас из бул. краља Александра. Куповао сам неке апостолке данас, и враћајући се кући, чујем у пролазу разговор оца, ћерке и њиховог познаника који су се очито срели случајно у тој улици. Тај човек се обрати његовој ћерци, јели мала колико ти имаш година ? Кад ће ти она њему : нисам ја мала бре ! Иначе та велика-мала није имала више од 6 година, нити више од 16 кг, ни висине више од 120 цм. Није то први пут да присуствујем таквој сцени, кад мајушне, малецке девојчице се љуте много кад им кажеш: мала, малецка и тако те деминутиве. Поставља се питање, куд журе, што толико журе да одрасту та женска мала створењчад ? Има ли неко одговор, идеју, сви сте позвани да дате одговор, и мушки, и женски и...
Ono sve što znaš o meni to je stvarno tako malo u dvje riječi sve bi stalo kada pričala bi ti. Ono sve sto znas o meni to i drugi ljudi znaju sto mi ruku samo daju ili na pozdrav mahnu tek. Ne znam dal' dan ce doci kad cemo sami ostati kad cemo dugo pricati jedno drugom sav sav zivot svoj Jer ono sve sto znas o meni to je samo stara prica ja sam jedan od mladica koje vidjas svaki dan. Ne znam dal' dan ce doci kad cemo sami ostati kad cemo dugo dugo pricati jedno drugom sav sav zivot svoj... Jer ono sve sto znas o meni to je samo stara prica ja sam jedan od mladica koje vidjas svaki dan.
KEREĆI DUNAV
( ili priče o kerećim ljubavima) KEREĆI DUNAV Nedelja. Cic, njen momak i Meš idu na plovidbu Dunavom. Naravno, vozio ih je njihov drug, mladić koji je odrastao na toj reci....i dalje živi na njoj pravi prirodnjački život. Pošto su poveli i nemački pceto, neka duga plovidba nije dolazila u obzir. Kako se Dunav povukao i nivo vode se smanjio, tako se pojavljuju divne peščane plaže. Kasnije, kada voda nadodje ostrvca su potopljena. Čitave porodice dolaze na kupanje....svaka odabere neko svoje ostrvce-plažu. Put od kuće njihovog druga do čamca je bio.....ne baš prijatno iskustvo. Ići uobičajenim putem do čamca je bilo nemoguće sa psom zbog nekog izlivanja kanalizacije, te su krenuli zaobilaznim putem preko povelikog brda izvadjenog...
...ako se desi da mi se nesto lijepo desi neka to bude iza kulisa svih iza zavjesi ne plase me nicije oci plase me strahovi stari da mi i sada cilj po obicaju preskoci jezero gdje se ribe setaju neka predju u rijeke da ne smetaju ribe su moje rodjake i bojim se svake jer sresti na putu poznate breze i borje na lose to podsjeca znake polako kao ladja marini ne budimo u pocetku tako fini kraja nema ako se svadjom počne prelazak u mirne vode donosi mirise nove nove i socne
Знаш ли, Јелена, драга моја Јелена, да сам ја човек великих жеља и да не сањам мале снове Знаш ли, Јелена, најдража моја Јелена, моју највећу жељу и највећи сан Рећи ћу ти, Јелена, најдража моја Јелена, ја желим и сањам да те гледам пре него што заспиш и да те гледам док се будиш
Mislim da je, ne samo za većinu evrofanatika, već i za većinu evroskeptika pomalo neočekivana sve veća prisnost sa našim starim poznanicima - Turcima. Što zbog ubeđenja da smo odavno zatvorili to poglavlje, što zbog računanja na neku kakvu-takvu hrišćansku Evropu koja tobože zazire od tog islamskog sveta, pred kojim smo mi taj neki stari branik. E, pa pogrešno su se proračunali; i ta građanska Srbija koja se gnušala tih orjentalnih reziduala poput turskog prizvuka u turbo-folku ili izuvanja na ulasku u nečiji dom i ta nacionalistička Srbija koja je računala da je najgore što EU može da joj priredi neka eventualna aneksija ovog ili onog dela teritorije, pokatoličavanje i sl. Možda izgleda kao da je u pitanju nešto novo, ali reč je o...
Пун ми је, да не кажем шта, оних који упорно овде гурају причу о грађанској Србији у којој смо сви исти... Пун ми је....оних Срба...са грешком, који лече своје фрустрације, препричавајући препричану причу о једнакости.... То ваљда због тога, што не знају на коју ће страну, ..татину ил мамину...? А кад дође судњи час, кад ГРАЂАНИНА Србије лепо упакују и спреме за пут у рај...или нешто слично, онда гледају, где ће тај грађанин лежати, док Свевишњи не дође по њега, да га узме за руку и ,поведе... Једне носе на градско гробље, једне на католичко, ...јеврејско, муслиманско....украјинско.... и шта ти ја знам, на које све... Једино, што у овој држави расте задњих година, од кад завлада демократија, су гробља..... Шире се на све стране...Власт...
PISANA REČ
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) PISANA REČ Priča a ne čuje se Pamti se a ne govori Može biti divna Ma da te ponese Pa te onda tresne Pa te onda ljubi Na mestima bolnim Može da te uči, I da ti se smuči Da te laže Da te maže I da bude šta god hoće I da suzu pustiš A da ne izustiš Bolnog da izleči Zdravog da razboli Osmeh da vrati Ili ga usktrati Može i da voli i nečujno moli ima lice andjela a može i djavola ima snagu kamena i života bremena ima vatru u sebi ili vodu u utrobi ima mir pustinje ili žamor livade može da te muči napoji sa žuči ili možda medom a može i ledom. Može zvezde da ti skine Može mis’o da ti brine Da ti život opet sine Da te tuga svaka mine Ume da se igra S tobom kao čigra Zavodljiva...
Pisem vam – sta bih znala bolje? I sta vam vise mogu reci? Sad zavisi od vase volje Prezrenje vase da l’ cu steci. Al’ ako vas moj udes hudi Bar malo trone i uzbudi, Vi me se necete odreci. Da cutim ja sam prvo htela, I za sramotu mojih jada Ne biste znali vi ni sada, Bar da se nadam da sam smela Da cete opet k nama doci I da cu ma i retko moci U selu da vas vidim nasem, Da se veselim glasu vasem. Da vam sto kazem, pa da zatim O istom mislim i da pamtim Dane i noci duge sama Dok ne dodjete opet k nama. Al’ osobenjak vi ste, znamo, Teska vam je seoska cama, A mi… mi nicim ne blistamo, No iskreno smo radi vama. Sto dodjoste u nase selo? U stepi, gde moj zivot traje, Ja ne bih srela vas zacelo I ne bih znala...
Znam, razjasnjenje tuzne tajne Duboko ce vas uvrediti. Kakav ce prezir plemeniti Izreci vase oci sjajne! Sta hocu? s kakvom zeljom kobnom Otvoricu vam srce svoje? Kakvom ce sad veselju zlobnom Povoda dati pismo moje. Kada je u vasem srcu cednom Neznosti iskru spazih jednom. Da verujem joj nisam smeo; Navici nisam dao maha, Slobodu praznu nisam hteo Da izgubim pun cudnog straha. Jos jedno nas je rastavilo… Nesrecni Lenski tad je pao… Od svega sto je srcu milo Srce sam tada otrgao; Nevezan nicim, ja sam zatim Mislio da sloboda moze Da nadoknadi srecu: Boze! Kako pogresih, kako patim! Ne, da vas vidjam, da vas pratim. Da svaki osmeh, pogled hvatam Na vasem licu i da patim, Vas glas da slusam i da shvatim Svom...
Moj zivotni san, ili bar jedan od njih, je da studiram knjizevnost...I da postanem pisac.Jer nista drugo ne radim dobro kao ovo...Al je*eno je mjesto ovaj brdoviti Balkan. Cim spomenem knjizevnost, ljudi me gledaju kao da imam rogove na glavi. Samo cekam da mi kazu "Ahahahahah, seljanko, pa ti citas." Kao da su knjige otrov. I sad razmisljam. Do kraja mog gimnazijskog skolovanja imam 2 razreda. A onda treba da donesem odluku koja ce bti presudna u zivotu.I ceka me opasan izbor. Knjizevnost ili ekonomija. Knjizevnost koju sanjam od svoje pete godine, i koja, kako moji roditelji slikovito rekose "ne donosi pare u dzep" ili ekonomija koja je, da opet citiram roditelje "fin posao, sa radnim vremenom od osam do tri" i koja mi je zanimljiva...
Највећи конзументи овог хемијског помагала и до сада су били политичари...Мало, мало, па смо могли у новинама прочитати,....тај и тај политичар, виђен у друштву те и те лепотице... Па, могли смо прочитати, како се продавачице љубави могу видети и у Скупштини Србије. Никада до краја нисмо сазнали, код ког посланика су оне тамо ишле, да приложе предлоге за амандмане... Или су оне, политички неопредељене, па су ишле код више њих.... Мислим, у више посланичких група... То, да су, политичари били и до сада највећи конзументи ВИАГРЕ, овај народ је осетио од момента пре избацивања исте, на светско тржиште. Разним каналима је она стизала до представника народа из богате ЕУропе... И није сметало што Србија није у чланству те ЕУропе... То вам...
Film Angels & Demons, toplo preporuchujem. Nisam dosad video film koji iole se vishe priblizzio i ushao tajne arhive Vatikana. http://www.imdb.com/title/tt0808151/ Film je bio jako skup da se snima i postavi. Nerazumem zashto nije toliko popularan kod kritichara. Verovatno jer splet dogadjaja jemalo brz i pomazze prochitati knjigu(-e) od Don Brown prvo. O Iluminati, Iluminati zivi li se josh od paprati?
Проблем смрт и философија оптимизма
Овај свет је у сталном потопу страдања. То је једина ствар коју не треба доказивати. Она је очевидна за свакога. Редуцирајте човека на једно чуло, он ће и тада болно осећати да је овај живот потопљен трагизмом. Историја човечанства се стално дави у том потопу, зато кроз последње деценије све нервознијим темпом хита своме крају. Из мрачне, али многоплодне утробе историје ничу поколења, и потопљена страдањем са јауком ишчезавају у мрак; из небића излазе у биће, и враћају се опет - да ли у небиће? При самом улазу у свет, свако поколење већ је бременито муком; а при излазу из света као једино наследство следећем поколењу оставља: муку, трагизам, бол. Ограничите доказе, сузите аргументацију: задржите се на садашњици нашој, укотвите мисао...
Еонима су људи пратили знаке поред пута и тумачили , свако на свој начин… У прошлом веку је дошло до експанзије видовњака , прозорљивих , мудраца , учитеља , месија … Учитељи , прозорљиви , месије су стварали групе , измишљали називе и учили и подучавали људе како да отворе „око“ и „ухо“… Разним вежбама и довођењем у алфа и бета стање , организма , специјалним методама дисања , тако да су неки мукотрпним вежбама и успевали да досегну четврту димензију… Исхраном и покретањем одређених чакри , биоенергијом , реликвијама и разноразним ритуалима , многи у свету теже да допру до „ока и уха“… Написане су многе књиге , научне студије , докторати … а све на тему отварања “ трећег ока “ … Предочена су многа објашњења разноразних симбола … рађени...
Ponekad se plašim da nismo spremni da budemo verni snovima našim Kad se probudimo da se ne otudjimo Kad se ugledamo da svoje snove ne prepoznamo Ponekad se plašim šta posle sna kad budeš shvatila zašto sam pesnik postao ja Milan Višnjić
Back
Top