PISAC JE LOPOV
Pisanje je .......što reče Miwka ......dok pišeš ti dišeš. Jest čovek u pravu a rekao mi je i da mi je sudbina da ispišem svoj život....to po onoj mojoj priči. Prati me on od kako sam počela da objavljujem ovde.....onako, diskretno, pa tek nešto kaže. Važno da znam da je tu. Mada, imam još pratilaca, nije da nemam.....a i pratilja....lepo je kad nisi sam. Eh, da....ne znam samo šta ima interesantno u tom mom životu pa ljudi čitaju ovo što pišem, pričice i pesmice, ali očigledno da ima nešto.....mislim, niko ne bi čitao već ovoliko dugo da mu se ne dopada.
Probala sam da prestanem. Previše obaveza, previše „moram“ mojih i tudjih.....previše svega za već umornu dušu. Ipak, pisanje kao da me odmori.....kao kad sam odspavala, onako, fino, mirno, okrepljujuće. Uvek je to „previše“ radjalo kod mene kreativnost.....valjda je to moj način da pobegnem u stvaranje gde postoji samo to i ništa više. Umela sam sebe toliko da iscrpljujem sve dok bukvalno ne mogu da stojim na nogama. I tako lelujajući se pogledam šta sam stvorila i .....ko’ devojče sam.....što od samoponosa, što od skoka adrenalina. Sada je moj ventil pisanje.... u datoj situaciji pošto do radionice nema šanse da dodjem. Prosto taj višak, lep ili ružan, izadje kroz reči. Nekad mi bude lakše, a nekad me baci u još veći očaj. Kako god, šareno je kao i život.
Dokle će da traje ne znam.....valjda dok ne završim tu knjigicu. Ali ......knjigica se zove „Nedovršena knjiga“ hahahah.......zajeb.....OJHAAAA
Koliko duša može da izdrži? Mnogo......neslućeno mnogo....mada poklekne po nekad.....povije glavu i ćuti. Samo tihi, najčešće nemi jecaji pokazuju taj plač.I dok joj se ramena tresu duša piše....leči sebe. Da, tako radi duša pisca. I sa srećicama je isto....Ih, pisac kad je sretan onda bi da sreću deli svima okolo.......ma čudna zverka je taj što klepeće rečima .
A ko je pisac ? Pisac je onaj koji piše pa mu to neko tamo objavi.....eeee, tako sam mislila ranije. Sada mislim ovako...pisac je onaj što mu svašta misao probudi pa onda juri da nadje neko papirče da zapiše.....onaj što jedva čeka da završi sve obaveze i sedne da piše.......onaj što silnu sreću što mu je život na kašičicu daje ume da prepozna i zapiše, opiše, napiše pa da i drugi budu sretni bar dok čitaju. Pisac je onaj koji gleda i zapisuje sebe i druge. Pisac je onaj što otkida od sna, krade od porodice, od posla........pisac je jedan običan kradljivac vremena. Lopov belosvetski kome nije dosta što krade od sebe samoga nego i od drugih......ali posle sve to deli, nije da zadrži za sebe. Divno je biti pisac....mislim lopov.....i užasno naporno, bar za one kojima to nije profesija pa rade neke druge poslove....bar za mene, ali ne zato što mi je teško da pišem......ma jok........ih.....kad bi se ja pitala samo to bih radila, i sa psima, i sa cvećem, i u radionici ....nego nemam dovoljno vremena.....a kada ga imam, onda se samo vučem ne radeći ništa, pa samu sebe nerviram što sam spora......uopšte ne umem da se organizujem kada imam vremena. Samo kad sam u spidu......čudno. Razmišljala sam mnogo puta o tome, mislim da ne bih ni pisala kada bih imala vremena. Ovako, sjuri se sav adrenalin, pretoči se u sliku a slika u reči.....i samo se piše.I bolje je što je tako. To je valjda inspiracija....ebem li ga, ali je ja stalno imam....znači da sam veliki lopov.....ili bolesna ....kleptomanka hahahaha I strah me uhvati kad pomislim šta sve još trebam da ispišem......valjda ću stići. More kad ubacim u petu brzinu, ima da stignem hahaha
Dakle, samo zapisujem život. Ne mogu da izmišljam, tj. ne umem......a možda bih i umela.....moram da probam, ali prvo da pribeležim ovu lepotu od života i ružnoću.... realno bre.....ona džaftara od direktorke dozvoljava samo čist realizam. Kaže, što ćeš Ljiljka da izmišljaš kad je život već izmislio. Pametna je ona, nije što je moja.
OJHAAA