Blogovi

Плашим се сувишних речи у мојим песмама Одувек много говорим као да не знам да су две довољне да баш све кажу Зато пишем и причам много, превише, објашњавам необјашњиво а довољно је само волим те
На крају цео се живот сведе на једно Један осмех и једну сузу Једну радост и једну тугу Један дан и једну ноћ А ја? Ја желим и потребујем да цео свој живот сведем на тебе Да ми будеш једна, све да ми будеш једина
- Mislila sam. Hajde sad molim te, lepo mi je opiši. - Prvo sam mislio da nije neki vojnik, a onda ugledah kosu, dugu crnu kosu. Da i hm... konture ženske figure. Bila mi je okrenuta leđima zagledana u maglu. Prišao sam joj i polako se okrenula. Rekla je nešto kao ovde je opasno i da treba da se sklonim. Rekoh joj da znam, jer sam vojnik i da bi bilo bolje da se ona skloni - Prvo te je ona oslovila? - Da. - Siguran si? - Naravno, hteo sam prvo da joj ponudim šinjel, jer je ona bila u nekoj tankoj hajini i jako je bilo hladno u toj magli, ali mi je bilo bez veze da išta kažem pre nego ga bar ne svučem sa sebe, jer će poćeti da se nećka, a smrzla se mislio sam. - Šarmeru. - Ma ne, bilo joj je hl... - Dobro, šalim se nastavi. - Nisam još...
Pogled vedrog prolećnog neba me gleda iz plavetnila njegovih očiju. Moje bademaste ga miluju zlatnim odsjajem miholjskog leta. I u jednim i u drugim je skriveno još nedorečeno pitanje:možemo li mi to? Kako prespojiti gluvu prazninu prošlih godina? Kako napraviti prostor izmedju uspomena za nas koji se iznenada,slučajno susrećemo u predstavi koja se zove "Jesen života"? Jesmo li,on meni i ja njemu,poslednji kamenčići u mozaiku predodredjene sudbine? Koliko nam treba:vremena,emocija,nade,očekivanja...čega sve već ne,da nekog "stranca" uvedemo u svoj svet? Kad se "jesen" neprimentno približi,postojaće samo terasa na "vikendaji" na Dunavu. Jutrom,miris sveže pečemog hleba i skuvanog mleka,božanstvena aroma neskafe,bela i plava pilula -...
Dva smo pola ko sever i južni a do bola pogledi nam tužni Dve smo želje a jedna bismo sad nas melje što je podelismo Dve smo nade a jednu gradismo uzdahe nam čežnja krade što je napustismo Tešimo se da postoje putokazi kružni da, postoje ,al za one koji nisu dužni Dva smo pola ko sever i južni kajemo se uzalud do bola jer nismo nedužni Milan Višnjić
Đ Balašević Dolaze snegovi, ne vredi, sve više i više mi smetaju studeni U kosu me nežno, k'o sedefnu šnalicu udeni To mi treba, moj mali zaklon ispod neba Otkači slepove, nanišani jutro i pusti tu lađu da klizi Pronašli su Ameri šifru za to, take it easy Lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa Spusti svetla, oduzmi gas, smešnih stvari se bojimo Misliš da neko pita za nas, kao da ne postojimo Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove I polako nasući brod na te plišane sprudove I sanjaj Odlaze selice, lepršaju malena jedra po nebeskoj pučini Taj odlazak gusaka uvek me starijim učini Put do raja, o, zar je uzvodno do kraja Spusti svetla, oduzmi gas, smešnih stvari se bojimo Misliš da neko pita za nas, kao da ne postojimo...
Pitanje za pet: koliko su Slovenci, kao narod, Pošteni? Janez Stanovnik, jedan od državnika Slovenije, je voleo da u svakom svom govoru, bilo kao predstavnik vlasti ili saveza boraca, istakne da su Slovenci pošten narod. Pre nego što sam 1971 otputovao za Sloveniju i kod nas je taj stereotip važio. Međutim ubrzo nakon početka rada u fabrici automobila TAM, usledilo je prvo razočarenje u tu "istinu". Kolega sa posla, Slovenac, "maznuo" mi šubler, (merilo koje upotrbljavaju metalci), sa mašine, gde mi je po običaju stajao. Nisam mogao da predpostavim, ko mi je ukrao, dok nije došao poslovođa i pokazao na momka sa "dugačkim" prstima. Naravno bio je to Slovenac, domaći, za koga su svi znali da hoće nešto tako da uradi. Ispričao sam...
Kontrola drugih ljudi je, sa moje tacke gledista, potreba ljudi koji su nesigurni u sebe i svoje kvalitete, odnosno iza potrebe za kontrolom se kriju razliciti strahovi. Strah od napustanja, gubitka, samoce….zatim tu je potreba da covek ima moc, a moc i kontrola su medjusobno zavisni i neraskidivi, i javljaju se istovremeno. Naime, pokusaj kontrole je pokusaj sticanja moci, a pokusaj sticanja moci je istovremeno pokusaj sticanja kontrole, s tim da je jedina prava moc upravljanaj tudjim zivotima i odlucivanja u njihovo ime posredno ili neposredno. Iza potrebe za kontrolom se krije potreba da covek bude voljen i postovan. E sad kontrola nad drugima se stice ili putem zastrasivanja ili emotivnim ucenama, sto je opet vid zastrasivanja...
Mesec se sunja oko tvoje zgrade, tajno te gleda, oci mu se slade... Neka ga. Ma sve sto imam bacicu u vodu samo za tvoju odecu po podu k'o nekada. K'o san bez jave,kao noc bez dana, nasa je prica bez poslednjih strana ostala... Da li si nasla utociste neko, il' je i tebi ko meni daleko obala? Secanja stezu omcu oko vrata, vreme se sprema da zatvori vrata mladosti. A moje ladje nasukane stoje i zivim samo za trenutak tvoje slabosti. Pada prasina na moje pione, partija se saha protiv vasione odvija... Pitanje tesko razdire mi grudi, onaj ko voli da l' uvek vise gubi il' dobija... Secanja stezu omcu oko vrata, vreme se sprema da zatvori vrata mladosti. A moje ladje nasukane stoje i zivim samo samo za trenutak tvoje slabosti...
Uspavanka na domaku svitanja Kad voz ode, sakrij pod pazuh smotuljak moga duha. Biće mi lakše da sve zaboravim ako znam da me se neko seća. Biće mi lakše ako znam da smo skuplje plaćeni tamo gde smo se besplatno delili, nego gde smo se pogađali i prodavali. Inače, ako misliš da se ova stanica zove: sreća, izvini, uopšte se ne zove: sreća. Ako misliš da se nas dvoje nismo poznavali, izvini, mi smo se divno poznavali. Hoću da podelimo noćas ovu poslednju krišku sna i ćutanja i sažvaćemo je svako nad svojim krilom halapljivo i gladno. Zar ne nalaziš da je dirljivo smešna ova mala čekaonica između lutanja i lutanja? U redu: presedećemo još koji nestrpljiv sat, a onda jutarnjim vozovima otputovati, otputovati, otputovati, bajagi –...
U mirisu kose tvoje.... Pusti me da dugo udišem miris tvoje kose. Dozvoli mi da u nju uronim celo svoje lice,kao što ga ožedneli čovek uranja u vodu izvora. Pusti me da svojom rukom mašem kao namirisanom maramicom,da bi prostor oživeo uspomenama. Kad bi mogla znati šta sve vidim,šta sve ćutim,šta sve čujem u tvojoj kosi! Moja duša putuje na dahu mirisa njenog,kao što duše drugih putuju na lelujavim zvucima muzike. U kosi tvojoj živi velika sanja puna jedara i jarbola. U njoj su velika mora po kojima me monsuni nose prema čarobnim podnebljima,gdje je svemir modriji i dublji,a vazduh miriše na voće,lišće i ljudsku put. U okeanu tvoje kose nazirem luku što bruji od žalosnih pesama i vrvi od snažnih ljudi svih naroda. To morsko...
EPITAF Ne stoj pokraj mojeg groba i nemoj tugovati, ja nisam tamo, ne bih u njemu mogao spavati. Sa hiljadu i jednim vetrom letim. Ja sam poput dijamanta, blistavi sam sjaj snega. Na zrelome žitu sam sunčev zrak. Ja sam nežna kiša jesenja. Kad se budiš u miru jutra, ja sam uzlet ptice iz njenog gnezda. Tu sam! Pogledaj... na noćnom nebu sam blaga zvezda. Ne stoj pokraj mojeg groba i nemoj plakati, jer ja nisam tamo, ja ne mogu umreti. /Epitaf iz tradicije američkih Indijanaca / ~~~~~~~~~~~~~~~~ Dolazak večeri uvek me asocira na nestajanje dana,na njegov odlazak,na "tihu smrt"... Verbalno,stilskom figurom personifikacije,dolazak sumraka bi se mogao doživeti kao -"lagano,bezglasno umiranje dana" ili -"dan je...
KAD LJUBAV ZOVE Kad te ljubav zove,sledite je,iako su joj putevi strmi. A kad vas krila njena ponesu,predajte joj se,mada vas mač skriven u njezinim perima može raniti. A kad vam govori,verujte joj,premda njen glas može razdrmati vaše snove kao što severac pustoši ravnice. Jer,kao što vas ljubav uzdiže,tako će vas i razapeti...koliko vam pomaže da rastete,toliko vas i potkresava. Kao što se uspinje na vašu visinu i miluje vam najnežnije grane što dršću na suncu,tako će vam sići u korenje i protresti ih dok ih ne prione uz zemlju. Poput snopova žita ona vas u sebe sakuplja,ali ona će vas i mlatiti da bi vas razgolitila. Ona vas seje da bi vas vaše sastava oslobodila,ona vas melje dok ne pobelite,ona vas mesi dok gipki ne...
Panonski nocturno Pod mesečinom sam ga nežno ljubila uz tiho treperenje lišća sa dudova, dok negde daleko,kraj dremljivog splava Dunav se šunjao izmedju sprudova. Mesec svojim srebrom reku prekriva u oazi usnulog salaša na kraju sveta, kalendar se sa snovima lagano zatvara, sa poslednjim danima miholjskog leta. Ledena svežina najavljuje kišnu jesen, i zvezde sve jače nad ravnicom gore, poljubac još jedan na nedosanjanoj slici za mog panonskog mornara i njegovo more. Ps.For my Oldman...somewhere on the river.
Kako me nerviraju ove prevarantske reklame. Ali naučio sam da kad čujem takvu promociju odem prvo na internet da proverim pa tek onda kupijem. Eventualno. MTS reklamira akciju Dopuni 500 i osvoji 3000 dinara! Kad ono: Uključite se u novu prepaid promociju Dopuni 500 i osvoji 3000 dinara do 30. septembra. Međutim , bonus je 1.500 dinara za surfovanje i 1.500 dinara za SMS poruke u domaćem saobraćaju i razgovore. Međutim, razgovori iz bonusa važe samo ka mt:s mreži. Međutim, bonus kredit od 3.000 dinara moguće je ostvariti najviše jednom dnevno. Međutim, bonus se koristi najkasnije do 30. septembra. Međutim, možete ga iskoristiti samo u narednih 15 dana od izvršene dopune. Znači, taj bonus će kod nekog umesto 3000 biti 1000, kod...
Od davnih dana kafana je fatamorgana našeg doma koja nas neodoljivo podseća i mami i u kojoj se skrivamo posle svakog sloma od sebe samih Milan Višnjić http://fontanasnova.blogspot.com/
Pri-čin Lutke Mesec je sinoć imao tanku crtu osmeha tačno bi ispod severnjače zvezde sjajno, u mraku na nebu pajac a hladno ovo proleće i taj tajac. Pomislih na tebe, i tvoje bele laži Na oko to, što traži, horizontalu kroz sebe a zbog mode, nemari i ponekad zebe.
Uskoro počinje nova -farma- nije nam bilo dosta prethodne, ajmo ispočetka. Kako čitam po novinama ovaj put ima da bude još bolja (čitaj sa više psovki i prostakluka) i naravno interesantnija. A uskoro, najavljuju te iste novine, biće mleka po prodavnicama u izobilju, nema više da se tučemo za jedan litar, no ko ljudi kupimo kol'ko i koje volEmo. Istina, nema blage veze jedno s'drugim, mislim ona farma sa onim mlekom, al' ko velim, na farmi rastu krave, a krave daju mlekce. E,sad, dal' će one krave na onoj farmi davati mleko il' će samo da se nogataju i da se prave važne, ipak će ih gledati cela nacija, ili bar dobar deo iste, to ćemo tek da vidimo. Na prethodnoj farmi jedna poštena krava uginula, niko ne zna zašto, ovaj krivi onoga...
Da oprastam draga,ne mogu i necu, suvise me bole tvoje hladne reci, kad se neko voli,zivot mu se daje, a tebi su drugi uvek bili preci. Trazio sam malo,samo obicne stvari, samo dodir ruke i ukus poljubca, mesto srecnih dana,dobio sam lazi, i nisam nasao kljuc od tvog kamenog srca. Posle svega osta samo uspomena gorka, i svi dani prosli...
Zar je ljubav greh,pa sve boli, noci preteske kad' se voli, noci duge,jutra umorna. Zar je ljubav sve,a sve to nije, moj dobri andjele,neko te krije, do tvojih usana reka duboka. A moglo je sve da je bog dao, il' nije zeleo,il' nije znao, pa tugo,srca dva dugo vec slomljena. I dobro znam vec sta je to bol, i sebe lazem,proci ce to, dani teku,svaki od njih, bas mi neda da zaboravim :cmok: napisao nn
Baroметaр Када слушам временску прогнозу, više ne znam da li će u Beogradu biti kiše. Не знам је ли север Србије Суботица или Retenzija. Када слушам временску прогнозу, више не знам да ли ће у Kruševcu бити кише. Ne znam je li jug Srbije Брезовица иli Брзеће. Kada slušam vremensku prognozu, знам да се zapad ne drži Drine онолико čvrsto koliko Рум за Ћоркана. Када слушам временску прогнозу, još uvek se oslanjam na istok iako mi od šopske salate trnu i jezik i zubi.
...igra se...da, ponekad mi se ćini da se tako dobro igra s nama da je to milina...rekla bi mi majka sada, nemoj huliti na Gospodina,grijeh je...ali, On i ja smo stari pajdaši i znanci...nekako se razumijemo i kad sam ljuta na Njega, zna On da je to zato što sam nemoćna...i nemam izlaza...eto, zar mu je trebalo da jučer uzme jednog mladića iz čista mira dok je bio u posjeti prijatelju, pozlilo mu, ...i umro...bezveze umro, s 26...ni bolestan, ni zločest, ni nepristojan...radio svoju prvu i drugu smjenu, odigrao koji poker na aparatu i kladionicu...nikad nametljiv, vječito fin i tih...i umro...ljudi su pobili civilizacije, razorili obitelji , uništili gradove..ceste...narode., pa žive...A on umro...i sad ja pitam onog gore , velikog...
TRČANJE DO SVENUĆA
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime TRČANJE DO SVENUĆA Ova ruža, zar nije kao život? Krug u krugu i sve u krugu podješ iz centra stvoren iz strasti trčiš i trčiš krugove svoje nekad su lepi, nekad su ružni i sve su veći krugovi ludi dok trkač te drugi il' ljubi il' sudi. Staze su sve duže a snage sve manje al' zato osećaj raste li raste zamenjuje snagu, vreme i moć. Na dugim stazama odluta pogled u nešto lepo da skrije umor dodir i reč odmore dušu zagrljaj dragi obasja tugu osećaj tada dertove zdrobi. Važno je samo dok trčiš u krugu da ima ko da te voli, da imaš i ti koga da voliš :heart: pa makar bio prijatelj samo :heart: osećaj je ono što imamo da damo dok ka svenuću trčimo lagano. PS Dobro jutro...
Osmeh kao dar...
Smejanje, osmehivanje, smejuljenje, smeškanje, kikotanje, valjanje od smeha-neophodni su nam da bi život dobro odživeli. O smehu, kao zabava, o smehu kao, izvoru radosti o smehu kao prijatnost, o smehu koji razgaljuje, o smehu koji leči, o smehu koji vraća snagu, o smehu koji jača samopouzdanje o smehu koji pamt i pri pomisli vraća osmeh usnama, srce ispunjava radošću, smeh zarazan, lep, prijatan... [/IMG] Potrebno je pedeset i osam mišića manje za osmeh nego za mrštenje ! O S M E H * Kako se koristi osmeh? Osmeh svi imaju ali ne umeju svi da koriste. A on ne košta ništa, zdraviji je, lepši, prijatniji. Osmeh je istovremeno i najbolji napad i najbolja odbrana. S osmehom rodjeni, Nadom zadojeni... kad treba; osmehom...
DUNJA W Jesen rana... Kako si mi Miwkic?Jesi li se skoro probudio,kao ja ili si ranoranilac? miwka Meni je glava hronično navijena na pet sati izjutra...čak i vikendom kad ne radim ;):p:bye::bye:
Pre neki dan odoh za Požarevac da obidjem svoja dva djaka srednjoškolca.Inače oboje su veoma dobri djaci i čak oboje idu u istu medecinsku školu smer..farmaceutski tehničar Na putu od autobuske stanice do njihovog stana nalazi se gradski park...i šta se dogodilo...Sasvim slučajno na jednoj velikoj oglasnoj tabli zaokupi mi pažnju jedan posmrtni plakat...Zašto...pa na njemu je pisalo Milan Višnjić...doduše čovek na slici je bio rodjen 1930 a umro 2o1o.I šta se dešava...kao i uvek ljudima od pera pošto ne koriste zaštitnu opremu šlemove i slične stvari padaju svakakve gluposti na pamet...Pomislim šta bi bilo kad bi čovek ...nedaj bože umro i mogao da vidi koliko su iskrene reakcije njegovih prijatelja...U iskrenost svojih najbližih...
UMECE RATOVANJA - Sun Tzu
Sun Cuovo Umeće ratovanja je verovatno jedna od najpoznatijih i najznačajnijih studija o strategiji ratovanja. Ovo klasično kinesko delo o strategiji ratovanja predstavlja anatomsku studiju o sukobljenim stranama, a pojedini njeni delovi mogu se primeniti i na bilo koji drugi vid suparništva i sukoba, kako na ličnom planu, tako i u politici i poslovanju. Upravo iz tog razloga Umeće ratovanja i danas, kao i vekovima unazad, nadahnjuje svojom mudrošću, kako vojne, tako i političke i poslovne stratege širom sveta, a naročito u Aziji. Suštinu Umeća ratovanja, možda najlepše izražava poznata priča stare Kine o caru i njegovom dvorskom lekaru: Nekada davno car zapita svog lekara, koji je poticao iz lekarske porodice, koji je od članova...
Iz umornog mozga, pravo na ovaj blog, stiže pesma nova iz mozgića mog. Kraj početka Na kraju krajeva stoji početak i iza svake kokoške jaje, u svakom pravilu izuzetak i kad se dobija nešto se daje. Daje se srce, duša i telo, daju se snovi mladosti rane, daje se brzo, lako i smelo bez misli na neke buduće dane. Tek kada svane suton života i kad se svedu cehovi razni, shvatiš da si se igrao lota, i plaćao srećom previše kazni. Svima kojima nisam poželeo laku noć na profilu sada to činim i želim vam svima lepe snove. P.S. Ne mislite na moju pesmu:rtfm: da bi izbegli depresiju.;) :bye:
Back
Top