
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime
TRČANJE DO SVENUĆA
Ova ruža, zar nije kao život?
Krug u krugu i sve u krugu
podješ iz centra stvoren iz strasti
trčiš i trčiš krugove svoje
nekad su lepi, nekad su ružni
i sve su veći krugovi ludi
dok trkač te drugi il' ljubi il' sudi.
Staze su sve duže a snage sve manje
al' zato osećaj raste li raste
zamenjuje snagu, vreme i moć.
Na dugim stazama odluta pogled
u nešto lepo da skrije umor
dodir i reč odmore dušu
zagrljaj dragi obasja tugu
osećaj tada dertove zdrobi.
Važno je samo
dok trčiš u krugu
da ima ko da te voli,
da imaš i ti koga da voliš

pa makar bio prijatelj samo

osećaj je ono što imamo da damo
dok ka svenuću trčimo lagano.
PS Dobro jutro blogeri.......ajd sad na trčanje.....šta krugova još ima bog te ...a lepa je ruža, jel' da?..
