Blogovi

BOŽANSKA MATRICA Postoji Mesto u kome sve započinje.. To je stanje čiste energije koja jednostavno - JESTE. U tom kvantnom inkubatoru Stvarnosti,sve je moguće.. Prolazeći kroz njegove izvršioce: Maštu,Iščekivanje,Strast,Rasudjivanje i Molitvu, mi dovodimo neke od tih mogućnosti u Postojanje. Pomoću Ubedjenja o tome šta smo Mi, šta imamo i šta nemamo i kakvi bi trebali da budemo, mi nadahnjujemo život najvećim našim zadovoljstvima, ali i najdubljim patnjama. Gregg Braden "The Divine Matrix" ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Ovo je citat koji mi se dopao,koji je sa malo reči obuhvatio čitavu filozofiju življenja. On predstavlja svakog od nas pojedinačno--ko smo,šta smo,čemu težimo i kakvu sliku o sebi ocrtavamo u očima drugih...
У трену када цео свет стане и лет мува и лавеш паса не чује. бићеш моја. И верујем да знаш да чекам ветар који ће преко свиле твоје хаљине помиловати твоје груди. И када град постане само наш и ја твој када са улица нестану људи у тренутку пре него што дуне ветар бићеш моја.
Вечерас је је врхунац топлог таласа и ја жудим да те узмем у наручје и још једном учиним да се осетиш као жена. Потребан ми је додир твоје коже да надвиси врелину ове ноћи и да се поред тебе, осетим као мушкарац. Желим та отворим собу твоје страсти у овој несносној ноћи, да ти отмем последње атоме снаге пре но што у мом научју заспеш, да се претворим у овај врели ветар. http://saletovepesme.wordpress.com/
Jastuk mi na uvo šapuće tvoje ime, zaboravljeno u slojevima finog perja i mekoći svile. I miris tvoje kose , miris svežih jabuka, miris proplanka Edenskih i gora Sinajskih obuzima moj san. Sanjam kožu mekšu od svile, ruke tople kao julsko sunce- poljupci vreli, zaključani u jastuku.
Depresivna pesma. Sve mi danas fali , al' najviše sreće go sam kao pištolj sa i bez odeće, na život sam kivan tako depresivan.:thumbdown: Crna mačka stoji na mom crnom putu zajedno sa tugom u crnom kaputu i čem' da se nadam kad u bedak padam.:pop: I sunce me zeza pa neće da grane, a i zimskoj zori treba vek da svane, kako da se smejem kad sunce ne greje.:zima: Baš mi ova zima na vrh glave sela, pametna je lasta što je odletela da ubija tugu daleko na jugu.:metla: ------------------------------------------------------ Obaveštenje! Nisam depresivan koliko bih mog'o, al' i ovo malo, malo mi je mnogo. Pozdrav za sve prijatelje.
DUŠE PRATIOCI
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) DUŠE PRATIOCI Nekako...... ma ne znam ni ja kako ali udje mi misao tužna u glavu ma prosto se prikrade i mnogo trenova ukrade zaposedne mi misli i......kao kroz vreme da se vraćam.... i na neka divna mesta svraćam. Znam da vreme ne čeka zato me i tuga hvata neka kad pomislim samo na ta lica stara lica izborana Svaka je bora njihova pratilac naš. Dočekivala, ispraćala s osmehom vraćala kad skrenemo s puta da ne gubimo vreme dok misao nam luta jer ima da se radi a ne da se životom sladi. Boru je svaku orao život po liku njenom i njegovom vetar i kiša, sunce i rad na rukama njinim ostaviše trag. Te ruke čvornovate, stare celoga veka svoga čvornovat život grle s osmehom...
Za ojađenu majku nema blaženstva. Ali, pravda može doneti spokoj njenoj napaćenoj i nemirnoj duši. Nadam se iskreno i želim svim srcem da to i dobije. Zato, Tijara mora istrajati do kraja! I ako je ikako moguće, da ljudi koji se prema ljudskim životima, pa i nevinim dečijim, često ponašaju nemarnije i grublje, nego prema stvarima, najzad nauče lekciju da tako ne smeju više! Ako Bog da, da više ne gubimo olako takve anđele, kao što je bio Stefan.
Ponekad ne znam da li u drugoj osobi tražimo sebe ili ono što nama nedostaje u sebi samima. Da li ražimo rezervne delove za našu dušu, da li tražimo parčiće slagalice srca, ili možda tražimo nekog da nas prodrma i pokrene? I tako tražimo celog života, jer znamo da nam nešto fali. A sami ne znamo da li u stvari dražimo svoje drugo "ja" ili u stvari suprotno "Anti-JA"? Da li tražimo Jing ili Jang- tek nešto ražimo Na tom putu kroz tamni vilajet života nadjemo druga, ljubav, ženu.... Sve dok ne stignemoo do kraja puta..... Na kraju puta, kročimo u svetlost, a na stolici iza nas ostavimo uredno složene listove, sa našim pesmama....
OD RAJA DO NEHAJA
Nehaj Jos uvek nehaj krivim za trenutak u kome zivim. Zlato ne volim u srebro me okuj cipelice od zelje obuj kroz zube opsuj sve tuge stradanja, besno odgurni sva padanja. U vrtlogu turobnih jadanja osmehom me umij. Idi tamo gde te srce vuce mi smo ono turobno juce koje u novinskom stupcu ni redak ne zasluzuje. Neko se raduje neko tuguje. U brdima te cekaju magle ne idi tamo. Pomisli samo... Ruka za zagrljaj tamo te ne ceka. Ponovo samo seta neka u oblake se skrila gnezdo svila. Pozuri sebi se vrati. Mozes ti to uvek si znao i sad ces znati. Slovenska
KLOT - FRKET
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) KLOT - FRKET E, kad krenu da me nerviraju...... i maltertiraju..... i šikaniraju..... ej bre....mene 'vako finu i nežnu....i strpljivu i flegmatičnu..... a bogme i romantičnu.... ali samo malkice jer istinu da čuju neće nego da se lažno smeškam i ako može umiljato i da vičem "može,može" ma sve trčim bože,bože eeee, ne može jer kad ja počnem lažno da ti se smeškam zelen si bostan brale obrao ako si meni na žulj stao. Odma' im dam argumentaciju naravno konkretnu pa nam se pogledi sretnu pa kad opletem po njima a što umem da pletem ihaaaaaaaa sve idem klot-frket pa promenim pa kad im pletenicu upletem pa ih onda rečima sapletem pa im nadobudnost presretnem oddeklamujem...
Ne gazite po lišću
upravi gradske čistoće Ne gazite po lišću ne ubijajte ga grubom alatkom jer i ono je imalo snove u svom životu kratkom da će živeti večno možda i neki dan više milovano zracima sunca pojeno vinom kiše i ne plašeći se jeseni ni žedji ni gladi verovalo kao i svi da će večno biti mladi Ne odnosite lišće da bi nam bio čist grad setite se vrelih dana kad nam je bilo jedini hlad Milan Višnjić
Ključ srca
Reč će te moja povredit iili u nebeske visine podići. Pokrivka za laku noć biti i poljubac za dobro jutro. I svetlo u mračnoj noći i vatrica u studeni samoće Moja će ti reč biti ključ od srca tvog.
Sa druge strane
Ne daj da te ponesu samo ogolele grane pogledaj malo jesen i sa druge strane Ne traži se u lišću palom kraj starog plota jer sve je ipak prolazno osim sna i života Ako za svakim listom proliješ po jednu suzu sve što ti godine daju sive će misli da ti oduzmu Seti se ponekad čarobne palete njene sa kojom slika najlepše naše uspomene jednom će kao i uvek ne pamteći ni tebe ni mene neka druga deca grickati plodove njene A naš će duh lutati kao u dobra stara vremena za toplim mirisom pečenog kestena Milan Višnjić
d*d

d*d

Decak i devojcica BIO JEDNOM JEDAN DEČKO PO IMENU DEČAK. DEČAK JE BIO KRUPAN, ZGODAN DASA.... I DEČAK JE BIO ZALJUBLJEN. DEČAK JE BIO ZALJUBLJEN U DEVOJČICU PO IMENU DEVOJČICA ALI DEVOJČICA ZA TO NIJE ŽELELA DA ZNA VIDITE, DEVOJČICA JE BILA LJUPKO, LEPO, MAJUŠNO, SLATKO MLADO STVORENJE... I DEČAKA JE, DA IZVINITE, VESELO VUKLA ZA NOS. DEČAK PROSTO NIJE ZNAO ŠTA DA RADI VIDITE, DOK DEVOJČICA NIJE NAIŠLA DEČAK PROSTO NIJE MOGAO DA SE ODBRANI OD DRUGIH DEVOJAKA... I OD MOMAKA. ALI TO JE DRUGA PRIČA. TRENUTNI PROBLEM BIO JE DA JE DEČAK DO UŠIJU ZALJUBLJEN U DEVOJČICU, ALI NE ZNA KAKO DA JE OBRLATI. I TAKO JE JEDNOGA DANA DEČAK ZAPITAO SVOGA PRI- JATELJA,ZA SAVET. POSLE DUGOG RAZMIŠLJANJA...
Danas 24 februara 2010 je deset godina kako su mi se tog jednog dana desile tri dogadjaja ovim redom... Otisle su moje dvije kcerke sa kumovima na krstenje... Dobila sam unuka Luku... Umro mi je otac... Bilo je to ovako... Krstenje u kuci ,moja se djeca raduju ...Uz sve cestitke sa kumovima krecu do mjesta krstenja .... Ostajem kuci da dovrsim svecani rucak i sretna docekam kcerke i kumove,,, Trpeza posebno svecana kako valja ,ja osokoljena radoscu,ne hodam letim ...Skoro sve je spremno cekam da se pojave slavljenici kad se oglase telefon .. Zet mi javlja da sam dobila unuka ...Nijesmo htjeli da ti kazemo dok se sve ne zavrsi da se ne brines bezpotrebno...Divno dvije radosne vijesti u magnovanju ocekujem i trecu....Stizu slavljenici i...
...ako je dan dobrodosao samo sto svijetlo donosi onda sam bolje resenje pronasao trayeci svijetlo u tvojoj k o s i i ako ga krijes ja cu sebi reci da to sebe grijes ...imam ja odgovore moje kao dobar cobanin za ma koliko stado torove svoje P.S. ...ako ne ostanes duze necu iskopnjeti a ni cviljeti tebi druze ...ako ostanes useli se prvo po arterijama jer mi krvotok zatvori naseljavanje prvo po periferijama...
PRESUDA
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) PRESUDA Volim andjela u tebi volim i tog djavola što iz duše ti viri volim i tvoje navike ma koliko bile svakakve volim i inat tvoj čak i onaj bez razloga što se često kezi kao lutka iz izloga volim i kad sediš i satima me ne vidiš kad ne mogu da te dozovem osim..... kad ne haješ kad mi samo nešto zvocaš i baješ volim i kad ćutiš i kad treba da pogadjam ti misli volim te bre i kad me nerviraš dobro....malo manje te tad volim pre bih te ubila... i ja ti vala presudila na ljubav moju te osudila. PS Vala, kad sudim.......onda i osudim hahahaha
Ležerni dan, za samotno jutro budi se kiša kod starog jasena a ovaj kontinent je nekada imao brest. ........a u Brestu ulicu Sijama. Eto ja volim da se igram rečima....... Oprosti čuvena lepotice Oprosti večita ljubavi pišem o drvetu koga više nema o "helikopterima" sa njegovih grana i raširenim dečijim rukama.

...

Улови ме речима. Не користи откопчано дугме, скупи парфем и бестидни поглед... Лови ме речима... ...Онима које кажеш и онима које прећутиш...
Cutim i slusam tisina mirna kao pustinja oko mene lezi stvarna Cutim i slusam kako srce tiho kucka kao da se boji sebe samog sto u sebi nosi teret jednog zivota uzaludnog Cutim i slusam kako vreme tece kao mali potok sto u reku prerasta pa se u more vecnosti uliva Cutim i slusam kako se nada gubi da ce sreca mozda jednom do mene stici...
Back
Top