
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
PRESUDA
Volim andjela u tebi
volim i tog djavola
što iz duše ti viri
volim i tvoje navike
ma koliko bile svakakve
volim i inat tvoj
čak i onaj bez razloga
što se često kezi
kao lutka iz izloga
volim i kad sediš
i satima me ne vidiš
kad ne mogu da te dozovem
osim.....
kad ne haješ
kad mi samo nešto zvocaš i baješ
volim i kad ćutiš
i kad treba da pogadjam ti misli
volim te bre i kad me nerviraš
dobro....malo manje te tad volim
pre bih te ubila...
i ja ti vala presudila
na ljubav moju te osudila.
PS Vala, kad sudim.......onda i osudim hahahaha

