Blogovi

Mesto u raju Pre mnogo godina živeo na severoistoku Brazila jedan siromašan bračni par čije je jedino blago bila jedna kokoška. Jedva su uspevali nekako da sastave kraj s krajem, zahvaljujući jajima koja je ona nosila. Međutim, baš uoči Božića, desi se da kokoška ugine. Muž, koji je imao svega nekoliko groša, koji nisu bili dovoljni ni za najskromniju večeru na Badnje veče, ode da zatraži pomoć od seoskog paroha. Umesto da mu pomogne, pop mu reče: - Kad Bog na jednoj strani zatvori vrata, na drugoj otvori prozor. Pošto za novac koji imaš ne možeš skoro ništa da dobiješ, vrati se na pijacu i kupi prvu stvar koju ti ponude. Ja ću blagosloviti tu kupovinu, a kako je Božić dan kada se događaju čuda, nešto će se u tvom životu zauvek...
Srećnik sam. Živim stvarno u gradu gde kancelarija može da ti ima pogled na more. Gde klub ima tridesetak lepotica na jednog muškog stanovnika sa flašicom viskija u kaputu umesto budjelara. Gde odplacta TV-a je nekad i na tri godine bez problema. Gde mehaničari ti promene ceo motor umesto za gituju cilindar da traje tri meseca. Ali nemam kancelariju samo sobu. Laptop koji je doshao svom kraju jer ko da ga Gorenje pravilo, pa dogori kad se optereti. Smeju mi se plati koju očekujem ali to perfidno zaglade odgovorom ko da ih je poslastičar pravio. Pa jedno što ti ostaje je ta glazura. Mušice, rasparčana porodica i poreklo. Jedno je živeti laž, biti okružen njome a I videti da mladji je imaju kao disertaciju, da bi opstali u ovom gradu...
Volim čitati hrvatske college essays u mojoj školi knjižnici jer mi daje spoznaju da u dubini moje zemlje ljudi su u stanju otkriti komplikacija i iznenađujuće činjenice o svojim iskustvima. Često sam bio smatran kao netko tko se opire puno promjena. Ja sam često prepala s onim što je vani, a kako ću biti u mogućnosti to obaviti, ali otkad ovaj hobi, mislim da sam u za velike promjene u mom životu. Hvala sugrađanima. Tijekom godina na faksu, ja sam upoznao prekrasnih ljudi, koji su mi pomogli izaći iz moje ljuske. Bio sam prilično siguran da sam nije bio jako uzbudljiv pratilac, znajući da sam ja sve introvert i stvari, drago im je čak smisao da me pristup i prijatelji. Ja sam tako sretna sam ih pronašao, oni samo čine da se osjećam...
Samo ih vi V O L I T E
M U S K A R C I Muškarci čarobne reči - "volim te" kažu, u proseku, nakon sedam meseci veze, dok je ženama za to potrebno više od osam meseci, pokazalo je istraživanje. Britanski magazin "Stella" anketirao je 2.000 muškaraca i žena koji su izlazili na ljubavne sastanke u poslednjih godinu dana. Rezultat je bio iznenađujuć. "Iako se smatra da su žene emotivnije, istraživanje je pokazalo da su muškarci, takođe, emotivni. Ponekada čak i emotivniji od žena", kaže savetnik za veze Dženi Trent-Hjuz. Osim toga, istraživanje je pokazalo i da se muškarci brže zaljubljuju nego što se to dešava ženama. "To se dešava zato što žene sazrevaju ranije od muškaraca", kaže psiholog Oliver Džejms. "Kada muškarac kaže "volim te" to može biti...
Mesto u raju Pre mnogo godina živeo na severoistoku Brazila jedan siromašan bračni par čije je jedino blago bila jedna kokoška. Jedva su uspevali nekako da sastave kraj s krajem, zahvaljujući jajima koja je ona nosila. Međutim, baš uoči Božića, desi se da kokoška ugine. Muž, koji je imao svega nekoliko groša, koji nisu bili dovoljni ni za najskromniju večeru na Badnje veče, ode da zatraži pomoć od seoskog paroha. Umesto da mu pomogne, pop mu reče: - Kad Bog na jednoj strani zatvori vrata, na drugoj otvori prozor. Pošto za novac koji imaš ne možeš skoro ništa da dobiješ, vrati se na pijacu i kupi prvu stvar koju ti ponude. Ja ću blagosloviti tu kupovinu, a kako je Božić dan kada se događaju čuda, nešto će se u tvom životu zauvek...
A sad malo realno. Opisao sam vam svoju grešku. Vreme da vratim ne mogu, ali mogu da pobedim sam sebe jer ništa šta je od ovoga sveta ne zaslužuje toliki značaj da bi me nateralo da patim zbog toga. Volim muziku, ali ja je nisam izgubio. Muzika i dalje postoji, a to što je ja nemam, to nije toliko važno. Krenuću iznova. Sreća moja pa mi nije kuća izgorela, a nije se ni internet nestao. Sakupiću ja opet nešto pesama. Da smo živi i zdravi. Pozdravlja vas vaš NesaDeBeli. Evo jedne poučne pričice. Dati krv. Pre mnogo godina, dok sam radio kao volonter u Standford bolnici, upoznao sam malu devojčicu po imenu Liz koja je patila od retke i teške bolesti. Jedina šansa za njen oporavak bila je transfuyija kvi od njenog prtogodišnjeg prata...
U moj zivot si ushao tiho i nenametljivo, u srce uneo nemir,radost, strast.....:heart: Svaka tvoja rech, ostavila osmeh blag, Svaki tvoj uzdah ostavlja dubok trag, O, kako te zelim ovde i sad, cheznja me mori i za tobom glad, Ne mogu vishe:dash: moja dusha zeli....................... dacu ti sve, samo UZMI ME !!! .
Kad bi ljubav zakucala na moju adresu, poznala bih je po mirisu sto sa sobom nosi. Kad bi ljubav zakucala na moju adresu, nije vazno ni godisnje doba, ni drugih ljudi podsmeh i zloba, samo neka proba da umesto mojom ulicom, drugom ulicom malo hoda. Objavljeno po naredbi,;) to je copy -paste sa izmenama Ljiljinog bloga Kad ljubav promeni adresu. Eto:D...pa sad cekam:ceka::zcepanje:
KAD LJUBAV PROMENI ADRESU
(ili neka moja razmišljanja o životu isnpirisana ko zna čime) KAD LJUBAV PROMENI ADRESU Kad ljubav promeni adresu poznaću te po mirisu u srcu što osta i duša će uvek da mi miriše na tebe i mene na one zime snene na jedno vreme. Stara adresa uvek ostaje zapisana jer je životom napisana. Kad ljubav promeni adresu nije važno ni godišnje doba već samo da ne ostane zloba kad ljubav nastavi drugom ulicom da hoda. Stara adresa uvek ostaje zapisana u ličnoj karti ljubavi Ponekad..... kad seta te smota u svoje velove umota zaviriš na adrese stare i to što su stare ne znači da nisu bile prave. PS Inspirisano Miwkinom pesmom "Pesma inspirisana pesmom" Dobro jutro blogeri......ajmo u dan....bez tuge molim, ovo je samo pesma....
"nase je gotovo...i otvaraju ti se vrata kraja...odakle mozes sagledati jednu godinu ljubavi.. ...ako sada odes,brzo ces otkriti kako su dani beskrajni i prazni bez mene... i nocu,da se ne osetis samim,setices se... nasih srecnih dana...setices se ukusa mojih poljubaca... i shvatices u jednom trenutku sta znaci jedna godina ljubavi... pod kisobranom ces razmisljati o svemu sto nam se dogadjalo..o svemu sto je bilo i zbog cega ces patiti...ako sada odes nikada neces skupiti srecne trenutke koji te cine zivim. i nocu,da se ne osetis samim,setices se... Slusam ovu pesmu po deseti put danas...Postavih je na svom profilu na Faceboku,to mi je jedna od omiljenih pesama...I moja draga prijateljica koja zivi na Tenerifama,i koja...
Jao kako me je ovo vratilo... Evo bash razmishljam i do ovog, ovog sada momenta nisam bila svesna kako se kod mene sve to tako brzo odigralo... Kakav trip u glavi, kao da sam otkrila Ameriku :aaa:. hehehe Prvo hoce viza nece viza- paljenje ambasade, pa uchi usput, pa idi u Makedoniju, opet usput uchi i se znoj ispred ambasade sa gomilom raznih... Pa nazad u bg, pa polozi diplomski, pa pichi kuci pravi zuraju, pa se spakuj (4 sata pred poletanje, svi oko mene na 300, a ja kao cool, bre shta vam je sad cu ja to chaskom da spakujem 22 godine u jedan kofer...) i pozdravljaj se i poleti... Aerodrom Nikola Tesla- ochi suve, budna vise od 48 sati, nikog ispred sebe ne vidim, oni plachu ja se smejem. Sve to u nedelju ipo dana. Brzo brzo brzo...
Put

Put

Osećam ga u grudima, Kao tugu Kao bol Kao prazninu Gde su nestali snovi Ko je ugasio vatru Kome je vetar odneo pahulju Ja je trenutno ne vidim Nešto me je uzdrmalo Nešto je rečeno Nešto je zamišljeno Nešto sam osetila Negde sam se razišla Ne znam gde sve to vodi U noć U ambis U procep Za trenutak Sam posumnjala u smisao života Za trenutak Sam osetila da me nema i da me neće biti Za trenutak se zemlja zatresla I ja nisam znala šta da radim. Koliko se reči može staviti u jedan osećaj Koliko se trenutaka može preskočiti neznanjem Koliko ima mene u vibraciji noći U procepima neisanjanih snova Brzo Zaroniti I sebe Izgubiti I pronaci put… Pesma nije moja,ali sam se u njoj pronasla istog casa.
Ah, žudnjo pusta prestani više i srce moje budi što tiše. Čuće zli ljudi treptaje tvoje, pokvariće sne što se sada roje. A sni su divni, bajni.... O Tebi mili i našoj tajni. O ljubavi našoj toploj, o ljubavi našoj silnoj. Ne idi nigde, sada Te molim. Samo bi Tebe oči da vide, samo bih dušo, Tebe da volim.
Sagradih ti grad sa divnim mozaicima znajući Tvoj birani ukus dovedoh izabrane neimare lagane i vešte ruke pogleda iskusnog i sjajnog kako će samo Tvoje oči zablistati posmatrajući ptice koje samo što ne polete vodu ti dovedoh kamenim kanalom bistru iskričavu – jedru kupatilo je spremno da primi Tvoje telo mlečno za prolećne dane okružih Te zelenilom predela sada Ti glasnikom javlja srećnu vest ljubeći Tvoja uzavrela usta gospodar Tvoj Justinijan car prima
TAKO JE GOVORIO ZARATUSTRA O, kako ne bih strastveno vapio za večnošću i za svadbenim prstenom prstenova- prstenom vraćanja! Još ne nađoh nikad ženu od koje sam želeo da imam decu, osim ove žene koju ljubim: jer tebe ljubim, večnosti! (...) Ako sam ikad iznad sebe razapinjao mirno nebo i vlastitim krilima letio u vlastita neba: Ako sam, igrajući se, plivao u dubokim daljinama svetlosti i ako je mojoj slobodi došla mudrost ptica: - a ovako govori mudrost ptica: "Gle, ne postoji ni gore ni dole! Prebacuj se unaokolo, napolje, natrag, ti koji si tako lagan! Pevaj! Ne govori više! - nisu li onda sve reči stvorene za one koji su teški? Ne lažu li reči onom koji je lagan? Pevaj! Ne govori više! O, kako ne bih strastveno vapio za večnošću...
Glupo je... Glupo je kriviti druge, za ono što si kriva ti. I mrziti sve ljude, zbog neuzvraćene ljubavi. Glupo je tebi se nadati i u drugima tražiti tvoj lik. Suze kriomice brisati, kad u tišini uvijek se čuje moj krik. Glupo je skrivati što još me boli, ista rana kao i one noći. Tješiti sam sebe, da još me netko voli, da trebaju nekom moje oči. Glupo je pričati da ništa tvoje mi ne treba, kad jedino što želim je da budemo skupa ispod ovog plavog neba!.
Sve shto imam.. sve je tvoje.. chak i ovo srce moje. Ono ti je poruke pisalo.. sada mu trebash da bi disalo.. jer na njemu DUSHO pishe. "TI I NIKO VISHE"! Za mog STRAHINJU !!!:heart::heart::heart:
Stojim pred tobom ko pred svojim bogom... zaljubljen u tebe:heart:, spreman i na tugu,... gledam tvoje oči siguran u sebe.... da pod ovim suncem neću ljubit drugu. Kao vjetar što u noći proljetnoj se javi... i obuzme dušu punu čemera i jada... u srce si mi ušla skromna kakva jesi... i u njemu uzvišena rasteš još i sada !!!:worth:
Život pisan srcem
Mislim da bih znala da cutim sa tobom. Umela bih da zazmurim i sanjam budna. Da se smejem tiho. Da te u zoru ne budim vec milujem pogledom. Da drhtim od strasti, umirem od zelje, zaplacem od srece sto si tu. Crteze na ledjima od mojih noktiju da nosis kao suvenire. [/SIZE][/COLOR][/B]
Back
Top