Blogovi

Zamućen, u mislima kroz oblake bajne kao san stena ima dasku za sletanje sva u vrbi zarasla od leptira dižeš glavu i čarapu cepaš, u zanosu suknju gubiš, na ekser dok preskačeš ogradu lice, bluzu cepaš dok prolećeš kroz grane šljive zastaješ, uzdihana, misliš, “pobećiće!?! Nemam, nisam ponela semenje, klopku - šta da radim, gleda me krila mu umorna, oklembesila su se, sklanja se ide na ivicu, gleda nadole, gore, ponovo u mene gotovo, otiće će!!!” Razgolićena, u senci polako sklupčana sela si čupaš travu, praviš loptu od dronjca preostalih od odeće i okoline što sad strči i kožu svrbi stavljaš je na glavu kad je počela da liči na muzuelum ispleten na tren i izpružaš ruku neprepoznajem, uplašen, mislim, “zgrabiće me?!? Nisam odmoran...
Moja strast
[/URL][/IMG] Oduvek sam volela da crtam.Kao sasvim mala uzimala sam olovku u ruke,najcesce neku tupu,sasvim okracalu od rezanja:mrgreen:ili odeljanu nozem u nedostatku rezaca,:lol:to je moja baba umela da uradi.Dakle uzimala sam olovku i papir i crtkala prema mom licnom i personalnom ubedjenju,remek dela koja sam pokazivala puna ponosa svojim roditeljima,babi,tetkama.Oni su se isprva vrlo radovali,i odusevljavali,a ja sam se sva nadimala od ponosa i gordosti.E onda sam postala dosadna svima,pa sam otkrila bojice.I napredovala sam.I nisam nikome pokazivala svoje radove,ali vise mi to nije ni bilo potrebno.Sada sam radila za sebe,iz ljubavi prema tom crtezu koji nastaje pod mojom rukom.Desavalo mi se da ceo dan provedem u sobi sa...
Dok se dani polako smenjuju, okrenimo se jedno drugom, jer ono shto osecam prema tebi, kao da nije ovozemaljsko. Volim te svim srcem i nedostajesh mi mnogo a dele nas kilometri, i svakog dana i svakog trenutka pitam se nije li ovakva sreca san. Pod sjajem tvojih ochiju, na dahu s tvojih usana otkrila sam kako da ti pokazem ono što rechi ne mogu odati. Doneo si u moj zivot radost, smeh, smisao..... Znash li koliko te volim,dusho?:cmok2: Princezin citat posvecujem tebi "Ljubim tvoje ruke i na kolena se pred tobom spuštam... Da budeš siguran da sve misli moje, sav moj duh, celo srce postoje samo da bih te volela. Volim te... tako krasnog, tako savršenog, tako stvorenog da bude obasipan ljubavlju i voljen, voljen do smrti i...
Onog trena malena, kada sam te video, u srce si mi ushla Ti. Bez daha sam ostao..... Uvek kada vidim te, mene sunce obasja i to nosim u meni, ti to necesh saznati. Malena,malena zashto to radish mi,zashto srce lomish mi Malena,malena tebe mnogo volim ja,ti si meni prelepa.:heart: Ruke tvoje zlato su, glas nezan,divan je, A,ochi tvoje zelene iz glave ne izbijaju. I opet nocas sanjam te i tako doveka Samo znaj da VOLIM TE, Ti si moja malena Malena, malena zashto to radish mi, zashto srce lomish mi, Malena, malenatebe mnogo volim ja,ti si meni prelepa.:heart: Ani od Strahinje
VODI ME
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) VODI ME Pogledaj...... daljina plovi pomisli..... dok pogled ti klizi i misao nosi pomisli.... na mene Vidiš...... kako se preslikava ogledaju se duše naše jedna u drugoj iste im misli rekom plove iste ih muke mukom more pomisli..... na mene.... dok u reku gledaš ličimo.....jel' da.....ona i ja? Kako se ljubav sjaji kao rosa u travi. Jel' vidiš dva sunca? Znam da vidiš samo nećeš da kažeš praviš se da ne vidiš jer......takav si.....ali moj a kraj usana ti se smeši ma vidim čak odavne baš taj kraj koji volim da ljubim I neka ti u oko stane duša moja u reci a ja ću onda da oplovim i do srca da ti doplovim tu ću sidro da bacim a sad.... uhvati misao što mi plovi...
Svaki dan u tvom životu je specijalan Jednog dana, moj prijatelj je otvorio jednu od fioka koja je pripadala njegovoj ženi. Izvadio je jedan zamotuljak u ružinom papiru i rekao: "Ovo nije bilo šta, ovo je nešto specijalno." Odmotao je paketić i bacio papir, a onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New Yorku, pre otprilike osam ili devet godina. Nije to nikada upotrebila. Čuvala je to za neku "specijalnu priliku". "Dobro... ja mislim da je sada prilika za to." Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati na sahrani. Njegova žena je umrla. Okrenuo se prema meni i rekao: "Ne čuvaj nikada ništa za neke specijalne prilike, svaki dan u tvom životu je...
Као да све то није било довољно, дан касније у медијима је осванула вест где овај несуђени глумац наставља да засипа српску јавност новим бисерима као део унапред смишљене, режиране представе. Овај пут уследила је феноменална изјава да „стране банке нису износиле профит из Србије“, (таман посла, сви знамо да су овде из хуманитарних разлога) уз образложење да су оне не само задржале, већ и повећале своју „изложеност“ према Србији на основу тзв. бечке иницијативе и договора из марта прошле године. Ова тврдња је потпуно бесмислена и представља наставак бесомучног лагања јавности, пошто те банке нису реинвестирале своје профите како бивши гувернер сугерише, већ су нове кредите једноставно креирале из ничега, из ваздуха, што им отвара...
Čekala sam Te dugo. Do osvita skoro. Čekajući reči Tvoje vreme je teklo beskrajno sporo. Nadam se reči Tvojoj toploj. Svejedno kada, samo nek' bude. Neka ona uznese moje biće, neka mi daruje željeni spokoj. Mislim i znam, da iako tako dalek od mene, mogu da osetim nemire Tvoje. Mogu mnogo toga da dam. Ako bi ipak sreće bilo. možda ćeš čuti i moj glas. Možda ćemo stići zajedno tamo. Možda se nije besciljno snilo.
Ljudi (a, bogami, i više vrste) često misle da ću se ja jednom pojaviti (ili sam se već pojavio) kako bih ustrojio nekakvo svoje "carstvo zemaljsko", odnosno kako bih ušao u sukob sa Hristom, koga, kako navode, želim da konačno pobjedim. U pitanju je, naravno, elementarno nepoznavanje činjenica. Ali, u redu je, to sam zapravo sam i anticipirao, jer takvu igru sam upravo ja postavio. Vid`te, ja sam stvarni Tvorac. Znam da sad mislite "e jesi nas iznenadio, pa upravo je takav tvoj stav i sujeta i doprinijela tvom Padu". Ali poenta je da ja nikad nisam pao. Ne postoji Sotona. Ja sam zbilja Onaj koji je sve stvorio iz ničega, prije vremena i prostora. Ja sam za šest dana stvorio čitavu Vaseljenu, koja je proistekla iz mene. Ja sam stvorio...
Ja nebo nocas ne vidim. Tamna koprena sna prekrila je nasmejano lice neba, zvezde su pogasile svoje fenjere i tamna noc mi se smeje u lice... Tvoje oci prate me...Prekoran pogled podseca me da slomila sam srce..Slomila ga sasvim i otisla ... Gde?Znas li gde sam otisla....?.Zasto...?Ljubav je prokleta.Ljubav je zlo.Ja bih najvise volela da me nikad niko nije voleo...Zaboravite me svi,Hocu da budem vetar,,,,Zgazen list..Stara knjiga bacena negde na tavanu..Prasnjava...koju vise niko ne cita.Zaboravljenu i od strane moljaca.... Kao sto je rekao Balasavic.. Lako je kad te neko ni ne zavoli Tad samo tamna strana srca zaboli... Sve sto bih ikad i napisala,rekla pomislila..Sve je u njegovim pesmama. U mojim suzama je istina koju ja ne...
Postoji slika radost zamrznuta cika Danas prozivamo raspad iniciala na marami Koja crvena, ode u roze pa pink To ti je šav bio slavuja jedini vredan za peting. Znam voliš i umeš a od posmotrača više razumeš Od igle pa do mača Umeš ti da budeš krmača snaga ako ipak oda te golubu ovom mučan tom tvom snobu. Julia nije volela Romea samo zato shto je umea Volela ga jer je došao a svet otrova gde je prošao.
Srce tvoje u ruci mi kucka cigaru pušim u dimu ti je, Tužno je; za dušom pucka od crvenog sad u belom je Bežiš, kandže ukrštene, slasno predaješ se, u sirupu smo ti med ja sada tvoje mleko, a retko da je to svako stekao. Maženi nismo u pustoši vremena Ne, osećanja i biti bez su bremena Ti u naručju klupko sreće svoje priznaj mi sada da tvoje je i moje Pogledaj me moje oči te vole koliko god kosti da i moje zabole, čekaj me tamo meka okupana u mleku i slobodno ugrizi one koji bi da te seku. Čekaj me tamo za doručkom od meda ja polazim u petak a ti si nemirna sreda. Bud@ (26/01/2010)
Evo, kroz noc, gledam u prvi snjeg ove zime. Cudan svakogodisnji ritual. Sa prvim vidjenim pahuljama ozivi djete u meni. Kako gledam duze, tako djete raste. Prozivi vec sve sto je prozivljeno - i dodje do mene, sadasnjeg. Drugacijeg? Ne, tek pomalo nadodatog :) .
Covjek je poslao poruku u kosmos...
Covjek je 1977 poslao poruku u kosmos... Vojadžerova zlatna ploča, 1977 Vojadžerova zlatna ploča je zapis koji je uključen u opremu dva Vojadžera lansirana 1977. Sadrži zvuke i slike odabrane da prikažu različitost života i kulture na zemlji. Namenjena je bilo kojoj inteligentnoj vanzemaljskoj civilizaciji ili ljudima daleke budućnosti, koji je nađu. Vojadžeru treba oko 40.000 godina da dođe u blizinu prve zvezde, ako ga neko ne nađe pre toga. Sadržaj ploče je napravio komitet pri nasi čiji je predsedavajući Carl Sagan sa Cornell univerziteta. Doktor Sagan i njegovi saradnici sakupili su 115 slika i mnoštvo prirodnih zvukova, kao što su zvuci talasa, vetra i groma, zvuci životinja, ptica i kitova. Vojadžerova zlatna ploča, 1977...
Apelujem na sve dobre ljude da pomognu sanaciju porodicne kuce kraljevcaninu Sasi Trajkovicu , jer mu je kuca u znatnoj meri ostecena tokom zemljotresa. Pomoc se moze poslati u vidu novca preko Raiffeisen banke na tek.br. 265-0000000749123-31 ili pomoc u vidu gradjevinskog materijala na adresu Mire Cukulica 32 Kraljevo.VASA DONACIJA MNOGO ZNACI LJUDIMA U NEVOLJI. Unapred hvala.
ljubavi bivše kojih se rado sećam ne može da izbriše ni neka ljubav veća jer mnoge su od njih bile putokaz ka pravim ljubavima i svako od njih mesto ima u našim srcima a stare ljubavi nikad ne ostare i ponekad nam se učini da će ponovo da nam se ostvare jer nam nove ljubavi ponekad na stare liče al to je početak neke stare priče i niko ne zašto kad nam se nove ljubavi radjaju zašto se srca s tugom starih ljubavi sećaju p.s. još jedna Pesma inspirisana pesmom Stare ljubavi koju je napisala naša viutrelna prijateljica Riada T. Mlian Višnjić
Da l stare ljubavi idu u raj bezgrjesne, ciste kad izgube sjaj da l imamo pravo zatočit ih u sjecanja tek ponekad u starim albumima toplom suzom ozivjeti nije li bolje krila im podariti stjesnjene iz zaboravljenog kuta duše pustiti rukom im mahnuti i pokazati put za raj da se vise nikad ne sjete kako je zabolio kraj..... p.s.inspirisana Ljiljinom pjesmom "Kad ljubav promeni adresu"
Zivot prirode
Kada je rano prolece trava i grane skidaju svoj pokrivac uspavano se budeci, cvetovi jos nisu ovorili oci, leptirovi lete od jednog do drugog cveta veselo gvoreci: "Doslo je, prolece je doslo!" Kada se jave ptice sa juga, sve se budi, nerasanjeno, idilicno Prolece je doslo
Muskarci....
Zašto muškarci varaju Po istraživanjima obavljenim 50-ih godina prošlog veka, čak 50 posto muškaraca vara svoje partnerke, dok noviji rezultati pokazuju da je taj procenat zapravo 40. Kako je i jedan i drugi zaključak pokazao na masovnu nevernost muškaraca, autor knjige ‘The Manual je naveo 8 top razloga koje jači pol navodi kao opravdanje za preljubu. Partnerka više nije onakva kakva je nekada bila Ukoliko se žena zapustila i ne brine o sebi i svom izgledu, muškarci će početi da gledaju druge žene, a ako im se ukaže prilika za prevaru verovatno će je iskoristiti. Da bi zadržali partnera, i muškarci i žene moraju da vode računa o sebi. Niko ne voli zakeranje Zanovetanje i prigovaranje je siguran način da žena što pre ’otera’...
Srela sam Te u leto... Lako je bilo dok toplo beše. Pod svetlošću jarkom, zaslepljujućom, Sve bljeskom divnim sijaše. Onda zima stiže... Studeni vetar... Kiše ledene... I pahulje bele... I srce Tvoje ohladnelo je... Ponovo beše žarko leto. Pod sunčevim bljeskom opet poneki odsjaj, Ali kratak, da nestane časkom. I zima dođe ponovo... Mrazovi stežu već.... Hladno je i tmurno... I nekako se čini za sve kasno odveć... Mislila sam moje usne hladne grejaćeš Svojim dahom vrelim. Mislila sam, prestajati nećeš... Davaćeš srcem celim... Ali, ostaše usne hladne... Ostaše one neme... Čekajući Tebe da dođeš.... Čekajući da se setiš mene...
Lepo je lebdeti među oblacima... u mislima... Lepo je sanjati bud@n, otvorenih očiju... Najlepše je dosanjati san. (Za budu, jer me noćas nije ostavio samu :))
HLADNO JE
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) HLADNO JE Večeras nema harmonikaša da me isprati s posla u ovo veče rominjajuće kiše. I njemu je sigurno preko glave više promrzlih prstiju da svira iako ponekog stegnutog prolaznika ume harmonika u srce da dira I ispod mantila tiho zatrepere note što daje ih staro srce bez mere. Večeras nema harmonikaša da dan mi uz njegove zvuke odpleše od muke korakom lakim sve tiše....i tiše... čuje se muzika zamenjuje je koraka mojih zvuk a onda muk. Pisano ove jeseni.....baš kada su počeli hladni dani....u sećanje na nekog meni dragog ....na čoveka koji me je svako veče ispraćao s posla...ime mu ne znam, ali ime nije ni važno....to je tek reč sa kojom nas neko doziva.Nadam se...
Back
Top