Moj ljubimac, Micky-Junior
Dobio sam ga na poklon, sredinom avgusta, 2003. godine. Nije iz seljackog dvorista. Rodio se u stanu gradskog naselja. Prve mesece je proziveo sa svojom majkom, bracom i sestrama. Nije izlazio iz stana, nije znao za maciju hranu, nije bio u drustvu dece. Niko ga nije gnjavio, plasio.
Pamtim, ovako je bilo:
- Hoces macku, malo mace?
- Hocu, da je macor i da je crno-beli.
- Vazi. Posle letnjeg odmora. Sad su mnogo mali.
I pitam ja, opet, za moje mace. Proveravam stoti put da li je macor, crno-beli.
- E, sad... Sareno mace. Sta bi ti??!
Ja vec iznerviran. Uvalice mi neko razmazano, trobojno. Samo zenske mogu trobojne da budu, ne i macori. Rekose i da je poslednje ostalo od tog legla, ceka da ga uzmem. I...