Aj kad smo krenuli da kopiramo nešto što smo pre pisali, evo šta je čučalo u mom kompu od 3.10.2005.
Ma koliko privlačni, zanosni, intrigantni, drugačiji i ma koliko zanimljivih prolaznici bili, oni su ONI i to je neizbrisiva i nepremostiva razlika. Oni su divlji, strani, tuđi. Oni hodaju nekuda kuda možda ja nikada ne bih želela da hodam, ili jure onamo odakle bih ja bežala. Ma, neka i nose moju istinu u srcu, i neka imamo iste intimne zakonike, neka su i sto puta dobri, divni, sjajni... Oni nisu ON.
Oni su more. Lepo, šareno more. Kapljice. Nisu sunce, nisu mesec, nisu plaža, nisu palme. Oni su jednostavno – more. Oni postoje samo da bi postojali i presijavaju se na suncu, da bi se presijavali, i nigde razloga, i nigde svrhe. Oni su...