Blogovi

KOMETE
Nalazim se u nekoj vatri srce je šibica koja je pali nekada je vatra suviše jaka i svojom jačinom telo mi žari... Nisam ja andjeo, samo sam žena koja je satkana od trenutka, nad kojom vlada jedna sena protkana sjajem belutka... U procepu sa samom sobom nema sam kao sfinga, nada mnom lete komete a mene za to nije briga... Jedino o čemu sada mislim to su dva nevidljiva oka, i cini mi se, da mi se jave dotrčala bih u dva skoka... Kada bih te oči videla na javi mislila bih da su komete, deluje mi tako nestvarno da će u moj život da slete...
SENE I TRAGOVI
Proslost me jutros nemu ostavi i vratih se u dane nadanja i želja, setih se onog kog ne prežali iako su nam velika bila htenja... Životne staze očistiše vetrovi za njima samo tragovi ostaju, tragove često prekriju smetovi pa se ni oni ne prepoznaju... Andjeli spavaju na tvome jastuku, tužne ti pesme moje pevaju, dodirni mi bar na tren ruku, osetićeš kako te damari moji snevaju. Nisam ti isplela jastuk od suza, duša je bila od bola jača... Tek mi je posle nakvašena bluza zbog praznine u srcu i plača... I danas me muče te sene i tragovi kidaju srce kada se svega sete, samo kad snegovi prekriju pragove misli na drugu stranu odlete... Znam, sudjeno je da tako bude, da se pretvoriš u pepeo i prah... Pa ipak, pitam se i pitam ljude: Kako...
UZMI DUŠICE TO
Svako smo štene otplakale ćera I ja. Znam da im je dobro tu gde idu, ali ipak odlaze. Znam da ne mogu da ih zadržim sve ali suze same idu. Srećni novi vlasnici ih odnose sa detaljnim uputstvima, pedigreom, zdravstvenom knjižicom sa uredno zalepljenom markicom od primljene vakcine, eksterijerno-radnom knjižicom, kesom hrane za nekoliko prvih dana I našim suzama. Kad se samo setim kako ih je ovo naše žensko sve redjala na krevet jedno pored drugog da spavaju I pokrivala peškirom i to ne nekim starim nego je tražila novi mekani I veliki. Onda bi sela pored njih dok oni spavaju da ih pazi da ne padnu sa kreveta. Svuda je bilo beba, saplitali su nas, krali šta su stigli ali kad ja dodjem s posla ili ujutru kada ustanem ta...
Jos malo...
(Stihovi koje sam napisala za otvaranje nase likovne smotre 2007god. Svaku strofu je recitovalo po jedno dete obuceno kao slikar) SLIKARI Mi smo mali slikari najbolji na svetu, slikacemo prolece i pcele na cvetu. Malo zute boje, crvene jos vise, slikacemo prolece, dugu posle kise. Prolece je doba kada sve procveta, slikacemo cvece sve do kraja leta. Slikacemo svasta maste nam ne fali, pravi smo majstori, genijalci mali. Otvaramo smotru, igrajmo se bojom, platno je na stolu slikaj cetkom svojom. JA SAM NEUSTRASIV Ja sam neustrasiv, niceg se ne plasim. Vuka se ne bojim, cak mu zube brojim. Zmiju kada vidim odmah joj se svidim, uzmem je u ruke i stavljam na muke. Miseve sam vijao i sve ih ubijao, brzi sam od macke, trcim...
jedna zivotna prica
[COLOR="Indigo"]MA NIJE SVE TAKO KAKO IZGLEDA! -lazes, vidim to iz tvog pogleda! KAŽEM TI, SAMO SAM MALO POPILA. -znam ja da sa drugim nisi bila... ZAŠTO ME ONDA MUČIŠ I KINJIŠ? -hoću da mi se za sve izviniš! ZA ČEGA, MOLIM TE, RECI MI? -za čekanje moje hoću izvini... SADA SI SVE GRANICE PRETERAO! -hoćeš da kažeš da sam ja zao?! MISLI ŠTA HOĆEŠ, BAŠ ME BRIGA! -e, vidiš, sad si otvorena knjiga! AKO SAM OTVORENA, TI NE ZNAŠ DA ČITAŠ! -a ti znaš samo danju da skitaš! VOLELA SAM TE CELIM SRCEM SVOJIM! -e, sad me ne voliš, toga se i bojim! ŠTA MISLIŠ, TA LJUBAV GDE JE? -vidi je, još sme i da mi se smeje!!! UNIŠTIO SI SVE ŠTO JE DOBRO BILO! -znam samo da hoću, glavu u tvoje krilo! UZALUD SVE SU SAD TVOJE REČI! -molim?šta si to time htela...
Nemoj mi...
Nemoj mi večeras o strasti nemoj mi o sreći sutra ćeš se predomisliti početi priču o struji o računima koji dolaze... Nemoj, zato nemoj sve naše strasti prolaze... Nemoj mi večeras o ljubavi znam ja kako me voliš... Slušaš me a ne čuješ, vidiš a ne primećuješ da imam frizuru novu da sam kupila novi ram za stakla, ma bolje da sam napolju spavala nego što sam se tebi primakla... Nemoj mi večeras o želji koju izazivam u tebi... da sam te juče prvi put videla za tobom se okrenula ne bi... Sve što je nekada sjalo u očima mojim i tvojim davno se ugasilo... Sad samo mogu žaliti što mi se telo moje od tebe nije spasilo... Nemoj večeras o ljubavi, to nije tema za nas... ne želim, oh, ne želim bar noćas da ti čujem glas...:dash:
Malo smeha od Gage - deteta
DILEMA Od juce se nalazim u strasnoj dilemi- da li sam sa Misom i dalje u semi? Setala sam gradom sa mamom i tatom i vedela njega da prica sa Zlatom. A Zlata je moja drugarica bila... Lepa li je, boze, ko najlepsa vila! Sad sam u dilemi koju od nas voli, moram ga to pitati vec sutra u skoli... Al mnogo se bojim sta ce Misa reci jer on je u skoli bas smeker najveci! :confused: ZOO VRT Bila sam sa tatom u zooloskom vrtu i bilo je sjajno... Videla sam neke zivotinje cudne, provela se bajno! Majmun mi se smejo kroz ogradu vrta, kao-lud na brasno- a slon me je, deco, isprskao surlom, ma, bilo je strasno! Tigar me je hteo pojest i to zivu, spaso me je tata, a zirafu nisam ni videla dobro, ima cetri sprata. Lavovi su daleko njih...
INTIME Noćas tako želim da me neko voli, pregršt nečije nježnosti mi treba; noćas ću sve da zaboravim i prebolim i da se vratim u naručje neba. Ja sam bio kafanski i više nič'ji, i bio pust i prezren - neželjen ko grobar. Noćas bih htio sebi - dječaku da ličim i da mi opet kažu kako sam dobar.
PLAČ MOG MESA
Maca je kao I mnogo puta pre, uzeo decu iz obdaništa I svi zajedno su pošli po mene na posao. Uvek je moj muž mene vozio I dovozio gde god treba. Za tu pažnju, vala skidam mu kapu. Nikada nije dozvoljavao da idem autobusom ako je on slobodan. Tako je bilo I tog dana. Sina, koji je imao 14 meseci , je stavio u sedište za kola, a ćera, koja je 3 godine starija je sedela pored njega. Ulazim u kola I nešto mi je čudan ovaj mali, ne raduje mi se, nije veseo, dok ćera priča dogodovštine iz obdaništa. Pitam čoveka, šta mu je, on kaže da ne zna, da je tako snužden od kako ga je uzeo iz jaslica. Ma znam ja moju decu, kao čigre su, I čim se smire znači da nešto nije u redu. Dodjemo kući, pipnem ga, on vruć, I pravo kod pedijatra u dom zdravlja...
SNENI POKLON
MOZGALICE (ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime.....) SNENI POKLON Ova jesen, ovako iznenada zahladni.......izgleda da utiče na mene. Previše mozgam hahahahaaha Evo jednog mog sna .........a snovi su odraz realnosti, nečeg vidjenog, doživljenog.......bar tako kažu stručnjaci. Sanjam da smo Maca i ja dobili poziv za rodjendan i useljenje. Šta da kupite za treći rodjendan dečaku koji ima sve a ne voli aute, lopte, vozove? Pri tome ste samo ovlaš prijatelji, čak ni generacijski blizu, ali ste pozvani na useljenje i rodjendan. Morate otići zbog nekih drugih ljudi...
KADA BI
MOZGALICE (ili neka moja razmišljanja inspirisana ko zna čime....) KADA BI Ovo nije toliko priča o psima koliko o ljudima i to jako mladim. Roditelji greše plašeći decu psima i drugim životinjama. Deca se ne radjaju sa strahovima, kao ni jedno živo biće. Strah se uči kao i hodanje, govor, igranje., s tim što je roditelju da sve ovo nauči dete potrebno vreme ,strpljenje i rad. Da bi naučio dete strahu, tom istom roditelju je potrebno par reči i par sekundi kao i totalno nerazmišljanje o tome šta čini sopstvenom detetu. Straha se dete kasnije baš teško oslobadja. Uneti rodjenom detetu fobiju koja će u njemu živeti ceo njegov život, je krajnje neodgovorno. Dete se na primer plaši da spava u potpuno mračnoj sobi...
NE VJERUJEM OVOJ NOĆI Ne vjerujem ovoj noći izdaće me. Ako samo sklopim oči, ako trenem, prikrašće se, zaklaće me, ili će me udaviti omčom mraka. Ne vjerujem ovoj noći, crnoj, gluvoj, bez koraka. Još mogu poneki osmijeh da slažem, poneku sreću da odglumim, još mogu ponešto lijepo da kažem svakom osim sebi - ne daju mi bolnice, bolnice, brezovici, bežanijske kose, kasindoli. Uzalud se vraćam nekad dragoj slici, ptici, nebu, lišću... Boli, boli, boli... I krijem se tako krvav unakažen u zavjese svoje crne strašne kiše... Još mogu poneki osmijeh da slažem ali sve tiše, tiše, tiše...
. Negativna iskustva stvaraju predubedjenja, a u sklopu sa negativnim osecanjima, ljubomora i zavist, cine jak tabor protiv pozitvnih osecanja. Iz ove neravnopravne borbe pobednik je poznat unapred. Pozitvno osecanje moze da pobedi samo uz poverenje. Neko daje prsten da dobije ljubav,drugi trazi ljubav da bi dao prsten. Zakljucak: Ako ima ljubavi razmisljanje je visak.
Sitno je tlo na kome stojim, dati se onom koji nista ne trazi, nositi kriz na ledjima svojim, a sve to-zbog cega? Sa jutrom na licu izbija stid od tudjih imena i tijela, izmedju nas ja podizem zid, da me stiti od svega. Takvi kao ja odustanu prvi, u meni ljubav raste dok padam, dobiti sve bez kapi krvi -pa,cemu da se nadam? A sve to kratko traje, pa opet krene po zlu i tesko je biti iznad toga kada nisi tu. Ja sam nicija zena i da u bijelom predjem prag jednom, takva se ljubav ne ponavlja cesto i tiho,kao sjena,opet pratim stari trag, al` grom ne udara dvaput u isto mjesto. Posle nekih reci nema povratka, kasno je za razgovor, nisam vise ona stara i ne trazim izgovor. I ne vjeruj mi nikad, jer danas trajem, a sutra kopnim k`o led...
Ponekad sanjam do daske do bola dok se i poslednji plafon ne sruši Ponekad kad padnu maske svih naših idola a naš bedem se odroni i zadah svakodnevnice zapenuši da nas uguši Ponekad zaronim duboko bez pojasa za spasavanje bez želje da se vratim dok ne nadjem onu koju ceo život tražim Ponekad sanjam dok se ne izgubim sve dok mi ona ne strgne ćebe ona kraj koje se već godinama budim a koju sam nekad sanjao isto kao što sad sanjam tebe p.s...pesmu sam napisao inspirisan pesmom naše Gagili...UMEŠ LI DA MAŠTAŠ...
Kada čujem ovu pesmu zapljanje me neko osećanje duboke čežnje,a onda shvatim da više nikog ne volim,da stvarno više ni za kim ne čeznem,da više nikog ne želim. Grozno. Šta se to desilo?Da li sam ostarila ili mi je duša ostarila ili sam odustala ili skinula poslednje ružičaste naočare?
Kisaaaaaaaaaaaaa....
Aaaaaaaa bas bezveze... Ova kisa tuzno deluje,ko da nema radosti. Ali sa druge strane je volim ... :D Bas je lepo kad izadjes napolje i sipi kisica,i nikog na ulici,i milina... Ili kad pogledas kroz prozor a grad lep,cudno-lep !!! :heart:
Mladic nalazi iglu na plocniku. Malo je zardjala, ali zato je tu smirgl-papir. Izglacanu, uspeva da je proda za dva novcica, kao da je nova. Sa ta dva novcica kupuje dve stare igle na rasprodaji, pa ih, posle 'prerade', prodaje za cetiri novcica. Nastavljajuci tako, postaje prodavac igala na veliko, uz dobar profit. Posle godinu-dve, posto nema dovoljno igala da bi zadovoljio potraznju, a ima podosta gotovine, kupuje fabriku igala. Posle pet-sest godina, posto je vrlo uporan i vest, nateruje druge proizvodace igala da bankrotiraju. Tako potuno ovladava trzistem igala. Postaje milioner, pa milijarder, kupuje ergelu arapskih konja, cetiri najluksuznije jahte na svetu, ima i pravi harem. Posecuje najskuplje, ekskluzivne restorane, gde...
MOZGALICE (ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime....) FRIZERAJ Danas, pred sam kraj mog radnog vremena (subotom radim do 12 ali ponesem posao kući da ne sedim badjavna u nedelju), čujem plač deteta. Zatvorena vrata lokala a čujem vrisku….zapravo histerično dranje. Pomislih da opet nekom mališanu nije ispunjena želja da se vozi na onim autićima I slonićima, ali je ovo tiše, kao iz daljine. Uključujem snimanje podataka na USB I na drugi računar (svakodnevna procedura, mora se tako) I dok računari rade svoj posao ja sredjujem kancelariju, spremam šta nosim kući. Ceo taj postupak traje nekih 15 minuta, gasim računare, isključujem glavni osigurač, proverim krovni prozor da li je zatvoren I zaključavam...
Nezgode sa kompjuterima U emisiji "POLARATOR" na trecem kanalu u cetvrtak 21. 03. '91. u delu emisije kada su voditelji odgovarali na pitanja gledalaca vezana za kompjutere jedno od postavljenih pitanja je bilo: "Želeo bih da kupim kompjuter; cuo sam da je 386 dobar pa sam hteo da cujem šta vi mislite, ali zbog finansijske situacije bih kupio samo tastaturu i prikljucio je na TV a kao spoljnu memoriju bih koristio kasetofon?" Voditelj je jednostavno ostao bez teksta. Da li znate kako je N. Parezanovic (prof. na PMF, autor brojnih knjiga o kompjuterima) preveo reci software & hardware? "MEKOTVORINE & TVRDOTVORINE". Secam se prvog razreda srednje. Cale mi kupio C64 i ja (autor ovog sajta) kupim knjigu "BASIC" od gore pomenutog...
Neprihvatljiva Različitost otpor u ljudima izaziva naročito kada se sledi uzlazna kriva, kada ima mnogo lepoga drugima da daš obično si neprihvatljiv i teško stradaš. Ta neprihvatljivost u vremenu traje guši moju misao ali mi i podstrek daje, koji me u vatru gura i napred kreće jedino tako mogu da doživim još jedno zrnce sreće. Kada me oblije milina sopstvenog stvaranja nebitno je šta ko misli i šta kaže, ostvaren je smisao moga postojanja a zlobnici neka se u sopstvenoj nemoći traže. Isključuju se oštra pravila,ona ne važe svako svoje delanje neka na probu stavi, neka sebi,ali i drugima otvoreno kaže da se često bezpotrebna tenzija pravi. Bez lažne patetike,ona ne pomaže a nije ni svojstvena vremenu u kome se živi neka se...
Задњих пар недеља...забрана за забраном.... Закон је оштар......Нема зезања..........Полако увиђам, да је сврха свих забрана, улазак у ЕУ. Знам да сваки народ добија власт онакву какву заслужује. Гледајући нашу власт, нисам ни знао да смо толико срозани! Упали смо у блато до грла.....Тонемо....Али ми Срби не би били што јесмо, да нисмо прихватили тезу, коју протура власт. БЛАТО ЈЕ ЛЕКОВИТО. Оног момента, кад уђемо, цела нација биће здрава. Благо нама... Ту смо пред вратима Еуропе....Куцамо од октобра 2000. , али изгледа, да тамо нема вратара. Или је на годишњем, или је умро И ја, као сваки нормални грађанин ове државе, желим да ми буде боље. Али да би нам било боље, морамо сви да будемо пилитичари, то јест, да прихватимо политику...
Sećam se onih dana, kada je svet nekako bio drugačiji, normalniji. Kad je sve imalo svoj neki normaln tok, kada su se događaji odvijali nekim redom, i kada je sve imalo nekog smisla. Sećam se tog proleća, kad smo još bili deca, kako smo krali trešnje, iz starog komšiluka. A bile su onako krupne i tamno crvene, sa predivnim ukusom, sa ukusom koji se pamti. Bežali smo kada nas je stara baba Mara jurila, vikala, a posle toga klevetala roditeljima. Roditelje smo ubeđivali da to nismo bili mi, i da se ona babuskera prepoznala. To su bila neka druga deca. – govorili smo. Sledeće noći - akcija. Trešnje. Bilo je isuviše tiho. Čak su i vanjska svetla njene kuće bila pogašena. Kako smo počeli da se penjemo po ogradi, osetili smo nešto...
BAR ZIVOT CEO
Bar da si sa mnom jos jedan dan Da podelimo ljubav Da podelimo kisobran… Bar da si sa mnom jos dana dva Da provedemo vikend zajedno I zastitis me od neminovnog dna… Bar da si sa mnom jos tri dana Srecna bih zapevala tada I nestala bi sa srca rana… A da si sa mnom zivot ceo Svaki dan bi te podsecala Kako je moj poljubac vreo!
Bebi Dol na Farmi
Moram da priznam da sam od onih koji vole da virkaju u dva reality show, Farma i VB. Ne bih nikad napisao o njima ni reč na blogu da se nije pojavila izvesna Dragana Šaric ili kako sebe zove Bebi Dol. Galama, glumatanje i poziranje koje uporno nameće nije izazvalo moju pozornost, ne, manje više svi učesnici se slično ponašaju. Ta gospođica me je isprovocirala svojim stavom da se kao borac za zaštitu životinja suprotstavlja klanju koka na Farmi. Podržavam svaku osobu koja prpada tim udruženjima jer je to humano. I sve bi to bilo u redu da ista ta gospođica koja se deklariše kao "borac za zaštitu zivotinja" nije ušla na Farmu sa čašom u ruci odevena u bundu od prirodnog krzna ili drugačije rečeno u bundi od "odranih životinja". Posle...
Napolju kisa...Sivilo se spira. U mojim ocima suze se blistaju, Neko predosecanje ne da mi mira, Ko da se sve lepo blizi kraju... Utvara mi senkom zaklanja vidik Kamenog srca,a mekane puti I svoje mreze oko tebe steze, Oko sebe pleni,a mudro cuti... Dok pravim stit od ljubavi satkan, Sve jace te stezu njeni okovi... Nek se vec zavrsi i ovaj dan, Pa da mi dodju bar lepsi snovi. Ne zelim opet da ostanem sama, Ne dam da sreci dodje kraj, Bojim se pojesce me zlokobna tama, Ma boricu se za tebe znaj!!! I samo nek vec jednom istece Ovo sumorno izmoreno vece!!!!
Back
Top