PLAČ MOG MESA

Maca je kao I mnogo puta pre, uzeo decu iz obdaništa I svi zajedno su pošli po mene na posao. Uvek je moj muž mene vozio I dovozio gde god treba. Za tu pažnju, vala skidam mu kapu. Nikada nije dozvoljavao da idem autobusom ako je on slobodan. Tako je bilo I tog dana. Sina, koji je imao 14 meseci , je stavio u sedište za kola, a ćera, koja je 3 godine starija je sedela pored njega. Ulazim u kola I nešto mi je čudan ovaj mali, ne raduje mi se, nije veseo, dok ćera priča dogodovštine iz obdaništa. Pitam čoveka, šta mu je, on kaže da ne zna, da je tako snužden od kako ga je uzeo iz jaslica. Ma znam ja moju decu, kao čigre su, I čim se smire znači da nešto nije u redu. Dodjemo kući, pipnem ga, on vruć, I pravo kod pedijatra u dom zdravlja. Crveno grlo, neizlečen od prethodnog puta, malo krklja……penicillin. Primi on tu jednu injekciju I odosmo kući. Spavao je svu noć, ustajala sam, proveravalaga, nije imao temperature. Nisam otišla na posao a Maca je bio Slobodan toga dana, te sedimo I pijemo jutarnju kaficu. Ustade ćera a ovaj mali spava. Ustaju naša deca jako rano, nvikli zbog obdaništa, pa mi je jako čudno da on toliko spava. Udjem, pogledam ga, a njemu levo uvo skroz otišlo u stranu I iza njega otok. Brzo, Maca presvači dete dok ja tražim u Kućnom lekaru zauške. Tamo kaže da može otok biti samo sa jedne strane I da se ne sme primiti penicillin, a on ga je primio. Brzinski se spremimo I opet u dom zdravlja. Radila je ista doktorka od juče popodne. Kaže.
“Majko, ovo nisu zauške, još jedan penicillin da primi odmah ovde, pa onda idite dalje. Evo vam uput za bolnivu “Majka I dete”
“Pa šta je ako nisu zauške”
“Vodite ga pravo kod specijaliste. Oni će vam reći. Sada nemate vremena da slušate objašnjenja”
Mi u bolnicu a njima toga dana ne radi ORL dečiji. Mali već vrišti od bolova, vilica se deformisala, iza uha je ogroman otok koji sve mišiće gura ……..dete ne liči na sebe …a prošlo je samo 1,5 sat od kad sam videla otok. Ne mogu da ga zadržim u rukama pa ga uzima muž dok nam u hodniku bolnice objašnjavaju da idemo u Pasterovu, stari VMA, na ORL kliniku. Muž vozi, sin vrišti u mom naručju na zadnjem sedištu, ćera se skupila kraj vrata I ćuti……..Ulećemo u bolnicu, dežurna lekarka nas odmah prima…….
“Mora ostati u bolnici, sva sreća da ste stigli ovako brzo, inače…majko, ostajete sa njim, ne bi trebalo, samo do godinu dana starosti ostaje I majka, ali sada mu trebate…donesite samo uput I za vas…….Za mnom”
Onda je nastala tarapana……..svi su jurili, pogledao ga je I drugi dokror, on plače, krv, analiza, pedijatar, sve je bilo gotovo za nekih 15-20 minuta. Ljudi u belim I plavim mantilima su jurili oko nas, dovikivali se……...jel’ gotova krv…..jel’ ga pogledao taj I taj…………sala, hoću spremnu salu…...majke, uvedite decu u sobe, smetaju nam u hodniku, hitan slučaj……..
Za šta sala, mislim se ja ………stežem ono dete ni živa ni mrtva…….ali me ova gužva plaši……mnogo me plaši……
Raspravka doktora…….doktorka hoće da proba kristalnim penicilinom a doktor hoće operaciju. Doktorka je pobedila I dadoše mu prvu injekciju kroz infuziju. Dobio je svoj krevet a ja stolicu. Sada čekamo……..ako kristalni ne da rezultate ide operacija. Prolaze sati……sedim I gledam u njega, gledam u deo našeg života……ne znam ni šta da očekujem osim smanjenja otoka………I dalje je sav izobličen…….čekam, obilaze ga lekari, sestre, svi su jako fini……..napokon doktorka kaže da joj izgleda malo bolje I da će se sutra znati. Noć je bila mirna, nije plakao, spavao je…..valjda to znači da mu je bolje…..mislim da se otok povlači, vidim po obraščiću I viličnoj kosti……ali ja sam pristrasna I ko zna šta moje oko vidi podstaknuto željom za životom I silnim strahom….ne verujem sama sebi.. Vizita ……bolje je, doktorka sva sretna…nastavljamo sa terapijom. Ja jedva stojim na nogama, ali nije to bitno. Kada je opet zaspao, sestre me pozovu na kafu. Kažu da su mi skuvale kaficu I da slobodno ostavim malog…..ako se probudi zvaće me već neko iz sobe. Tada su mi objasnile šta je. Sin je imao mastoiditis. Ja ću to ovako laički prepričati…..to je infekcija mastoidne kosti I srednjeg uha . Nastaje usled čestih I neizlečenih infekcija grla,uha,nosa. A, vala I jeste tako bilo, imam samo dve nedelje bolovanja za dete I samo za teške slučajeve posle toga šalju na komisiju da produži bolovanje. Kod običnih prehlada zaključuju bolovanje majci nakon dve nedelje I dete ide u jaslice onako, samo zalečeno. To je jedna od najbržih infekcija poznatih medicini. Naša je čista sreća što smo iz Beograda I što smo tako brzo stigli ……taj otok koji se stvara je zapravo gnoj……znači po život opasna galopirajuća infekcija. Imali smo sreću.
Danima prima kristalni kroz infuziju. Mora biti miran što već postaje malo teže. Rukice sum u sve modre I crne od napuklih vena. Bebeće vene su nežne. Maca nas posećuje bar dva puta dnevno, zavisno kako radi. Ćeru ne dovodi jer je sve tužno I nema potrebe da dete to gleda I pamti. Snalaze se njih dvoje sami kako znaju I umeju. Ma, moj čovek sve može, ne brinem za njih, nego ćera je već velika I razume, pa postavlja pitanja I lepo vidiš da joj nedostajemo.
Kada više nisu imali gde da ga bodu u rukice, prešli su na nogice, ali I tu su vene časkom pucale. Večernja terapija. Dolazi sestra u pokušava već tri puta da mu ubode iglu u nogu. Ne ide nikako. Zovu dežurnog lekara, ali I on ne zna šta da radi. Zovu doktora kući……..dajte mu u glavu, terapija ne sme da se prekine. Ni jedna ne sme da mu ubode iglu u glavu. Ne znaju, mlade su, nikada to nisu radile……..razumem, ni ja ne bih smela. Zovu opet doktora, uplašene su, nervozne……..dajte mu u debelo meso, stiže naredjenje. Kristalni se ne daje tako jer mnogo boli, ali u ovom momentu nema drugog načina. Jasno je I meni, iako nisam medicinar.
“Majko, daje nam dete”
“Zašto”
“Daćemo mu injekciju kod nas, u sobi za sestre. Vi ostanite ovde”
“Ma idem I ja da ga držim, mirniji je kada sam tu”
“Ne majko…….vi ovo ne možete da gledate jer ste majka. Bolje da ostanete I sačekate”
Uzimaju malog I odnose ga. Čekam………takav se vrisak razlegao hodnicima, da mi se krv sledila………potrčah do sestrinske sobe……već su mu dale injekciju I sada je vrištao od bola.......taj vrisak me je kidao, kao I svaku majku uostalom……..znam da mora, znam da nema drugog načina, znam da su svi divni I da daju sve od sebe…….ali kida I boli plač mog mesa I moje duše…….
Sestra koja ga je držala preko kolena pogleda me suznim očima I kaže “Morali smo”
Mlada je………a I ja sam………Tada je dobio kilu, od plača, od naprezanja, od strašnog bola………


Sva sreća, bio je sam kraj terapije, pa su nekako uspevali da pronadju vene još tih dva-tri puta.


PS Kamo lepe sreće da sam jedina majka kojoj je dete bilo na ivici. Znam da nisam , na žalost. Presretni smo što se sve ipak sretno završilo. Možda je glupo što sam ovo napisala…..ali nekako mislim, da nije loše da mladi roditelji imaju negde u glavi zapamćenu ovakvu informaciju……..nadam se da nikome nikada neće biti od koristi

PS…..napokon napisah……….izvinite na haotičnosti I greškama…….ali nemam snage da ispravljam


 
magdalena48;bt51981:
Divim ti se što si smogla snage da ovo napišeš.Rasplakala sam se, hvala Bogu što je na kraju sve dobro završilo. Sve najbolje vam želim.

Hvala...veruj mi, nisam ni ja verovala da mogu.......ali bar mladi mogu saznati da te česte neizlečene upale mogu biti opasne......
 

Back
Top