- Poruka
- 6.496
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Monday, Jul. 22, 1946
YUGOSLAVIA: The Gale of the
World
Darkness crept into the huge courtroom as the toneless voice (which once sang resonantly in the Serbian
mountains) droned on & on. For the first time in six weeks the crowd of a thousand spectators ceased their
hissing. They listened intently to Draja Mihailovich's last defense. He spoke with calm and sincerity, as if he
knew that history would heed him even though Communist Tito's court would not.
Nothing that Mihailovich could say would wipe out abundant evidence that some of his Chetnik troops
collaborated with the Germans. His tale was of how and why they came to do so, the tale of a victim and a
failure, but not that of a traitor. He said:
"England & I." "I loathed and hated the Germans, forbade Nazi meetings and strove to rouse and train our
youth for the fight I knew must come. . . . When war came and our front broke, I was left with a
broken-spirited people and with a legacy of rottenness of two decades. I went into the forest and told the
people to hide their weapons. ... At that time only England and I were still in the war. . . .
"I had three meetings with Marshal Tito, to which I went sincerely . . . but unfortunately we spent our time
in mutual accusations. . . . Then Captain Hudson arrived from Britain with a message that I was not to
transform the struggle into a fight for the Soviet Union. . . .
"My 5,000 men were nothing against five German divisions. I told the London Government but received no
instructions. So I went to see the Germans myself. ... I refused to drink wine with them, and there was no
agreement. . . . Very soon afterwards they attacked my headquarters and killed many of us. ... Once they
passed within a few yards of me, but I was covered with leaves. . . ."
It was pitch dark when Mihailovich laid down his notes and wound up his four hour plea. "I wanted nothing
for myself. The French revolution gave the world the rights of man and the Russian revolution also gave us
something new, but I did not want to start today where they had started in 1917. I never wanted the old Yugoslavia. ... I was caught in a whirlpool of events. . . . Believing that the world would take the course of the
Russian revolution I was caught by the [policy of] the Western democracies. They [the democracies] are for our
peoples' good, and so are the Russians.
"I had against me a competitive organization, the Communist Party, which seeks its aims without compromise. . .
. I believed I was on the right road. . . .
But fate was merciless to me when it threw me into this maelstrom."
Then Mihailovich spoke his epitaph: "I wanted much, I started much, but the gale of the world carried away me
and my work. . . ."
Five days later the court sentenced (but did not silence) Draja Mihailovich: "To be shot by a firing squad."
Find this article at:
http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,888231,00.html
Britanci dokazuju da suđenje đeneralu Draži Mihailoviću pred partizanskim sudom bilo je montirano
ne vidim nikakve dokaze, izuzev izjava novinara blica, koji izgledaju kao politicki pamflet.
beleske sa sudjenja se mogu naci na internetu, cak sta vise , kompletno sudjenje
http://ia311536.us.archive.org/1/items/trialofdragoljub027481mbp/trialofdragoljub027481mbp.pdf
original tekst iz 1946 godine
kao i ovde , na cirilici
http://www.znaci.net/00001/60.htm
/.../ sta kazes na novu knjigu iz 2009. koju sam postavio gore GREAT RESCUES OF WORLD WAR II....gde nestadose onih 2000 pilota koje su spasili partizani?
pa i te kakvi dokazi... rec je o britanskim dokumentima, koja su stigla u Beograd
jos jedan cetnicki politicki pamflet, kao i sve prethodno stavljeno od tebe
nisu stigli nikakvi dokumenti iz forin ofisa..forim ofis se ne petlja s tim...blic je i ranije obajvljivao clanke , kakve je hteo, bez da bude krivicno odgovoran..
Nije ovo crkva da pricamo o gresima.Ljubo lepo je sto uredjujes postove ali zar ovo sto radi kiseli nije smesno?
Zar je greh reci mu da laze i da je lazov?
nisu stigli nikakvi dokumenti iz forin ofisa..forim ofis se ne petlja s tim...blic je i ranije obajvljivao clanke , kakve je hteo, bez da bude krivicno odgovoran..
Pukovnik Bejli je 23 aprila poslao prigovor da je Bi Bi Si u emisiji prethodnog dana na srpsko-hrvatskom jeziku, pevala slavopojke partizanima....i da im je pripisala da su od Nemaca zauzeli cetiri varosi. Pukovnik Bejli je tvrdio da su te varosi u stvari zauzeli cetnici i da je ta emisija pokvarila raspolozenje u Mihailovicevom Glavnom stabu koje je bas bilo pocelo da se popravlja.
Govoreci o ovim izjavama Draze, ambasador Rendel u pismu Daglas Hauardu od 27. jula kaze:
Razume se, besmisleno je tvrditi da su spikeri Bi Bi Sia Hrvati ma da mi je doslo do usiju da su Krnjevic i Jukic a verovatno i neki drugi Hrvati, drzali neke nesretne govore preko Bi Bi Sia. Medjutim, potpuno je tacno da su mnogi Bi Bi Si spikeri kao Zlatoper i Petrovic, vatreni levicari i da su ucestvovali aktivno u anti-Mihailovicevskim demonstracijama koje su odrzane 16 juna pod okrlijem Unije za demokratsku kontrolu. Zato bi mozda bilo dobro da privucete paznju odgovornih vlasti na taj telegram koji je u stvari jedan razlog vise da pitanje politike Bi Bi Sia prema Jugoslaviji, treba ponovo temeljno razmotriti. 85
Nemacke okupacione vlasti su 22 jula 1943, objavile preko raznih listova, ukljucujuci beogradski dnevni list Novo Vreme, jedan veliki oglas u kome je podjenaki prostor dodeljen Titu kao i Mihailovicu i u kome se nudi 100.000 zlatnih maraka pojedinacno za njihove glave. Kada je Bi Bi Si objavila tu ponudu preko srpsko-hrvatske emisije, potpuno je izostavila da pomene deo u kome se nudi nagrada za Mihailovicevu glavu a naduvala deo o ponudi za Titovu......
Od trenutka kada je 22. jula tako upadljivo nepravedno izostavila deo ucene koji se odnosio na ponudu od 100.000 zlatnih maraka za Mihailovicevu glavu, istovetno sa ponudom za Titovu, osim ponekog nevezanog izvestaja, Bi Bi Si je sve manje i redje donosila vesti o Mihailovicu i njegovom pokretu. Kada su Mihailoviceve snage 11. septmebra, savladale jak nemacki garnizon i zauzele Prijepolje, taj uspeh je pripisan partizanima. Kada su 12. septembra, zauzele Priboj i primorale na predaju italijanski garnizon od 1.800 ljudi, takodje pripisano partizanima. Kada su krajem septembra i pocetkom oktobra unistile cetiri mosta oko Mokre Gore a zatim izvrsile juris na Visegrad i digle u vazduh visegradski most i taj je uspeh pripisan partizanima kao i nesto docnije zauzimanje Rogatice.
Bejli i Armstrong su za svaki taj dogadjaj i svaki sa svoje strane, ulagali proteste. Brigadir Armstrong je 16. novembra poslao kairskom Es O I protest u kome je obuhvatio sve gore izlozeno:
Ako zelite da sto vise iskoristite MIHAILOVICA, dajte mu pravedniju ocenu preko stampe i radia. BEJLI je bio sa MIHAILOVICEVIM snagama kada su zauzele PRIBOJ i PRIJEPOLJE i BERANE. Ja video zauzece VISEGRADA, unistenje mostova, zatim OSTOJIC zauzeo ROGATICU. MIHAILOVICU, nista od toga nije priznato iako vam je javljeno. S druge strane kada PARTIZANI isteraju njegove snage, Bi Bi Si daje zasluge PARTIZANIMA [za zauzimanje tih mesta od neprijatelja]. Pokazite ovo drugu FICU [Ficroj MakLinu]. 87
Armstrongovim protestima su se pridruzili i mladji oficiri po podmisijama. 1 decembra, ALMONER, oficir za vezu u niskoj oblasti, posla je sledeci telegram:
Vesti iz LONDONA o Srb daju pogresna obavestenja. Cetrdeset BAGS [bUGARA] ubijenih kod KALNE nisu napali PARTIZANI vec MIHAILOVICEVE snage sa SUVE PLANINE, NOVOVAROS [NOVA VAROS] takodje MIHAILOVICEVO delo. Zar ne mozete to da ispravite i da ubuduce bolje motrite na vesti iz Srb?...Sto nema posiljki za mene ovde? 88
Armstorng je 3 decembra uputio jos jedan protest skoro u ocajanju. Posto je pobrojao citav niz zalbi, rekao je:
Sva ta pitanja i slicne zamerke vec znate iz izvestaja koje vam je u vise mahova tokom 1943. slao OLD [Bejli]. Ja sve to ponavljam sa slabom nadom da ce se Bi Bi Si najzad probuditi pre nego sto bude suvise dockan i uvideti da je na putu da izgubi i poslednje ponavljam poslednje tragove skoro iscezlog uglada kod SRBA.
U vasem je sopstvenom interesu da ovo na svaki nacin utucate u glacu Bi Bi Siu, inace kada vam bude zatrebalo da preko nje sirite propagandu potrebnu za ispunjavanje vasih zadataka, otkricete da vas instrument, bar sto se tice SRBA, nema nikakvu vrednost. 90
Danas u zoru napali smo 1.000 HUNA kod PLEULA [PLEVLJA]. Cujem pucnjavu ali ne znam ishod. I sam sam bio dva puta pod vatrom. MIHAILOVIC i njegov stab zeljno ocekuju DACA [pukovnika Sajca] nocas. Udesio sam da ga MIHAILOVIC primi i sve ostale pojedinosti . Misiji ce smetai MIHAILOVICEV gnjev na BRITANCE zato sto BRITANSKI radio uzdize PARTIZANE i jednako ponavlja da im prilaze USTASE koje su gonile SRBE za racun HUNA. 92
Toliko smo okruzeni lazima i protivurecnostima, toliko nemamo pouzdane vesti da smo izgubili veru u sve izuzev u nasu krajnju pobedu u sta se stalno trudimo SRBE da ubedimo. 95
Treba istaci da dok se sve to dogadjalo, zvanicna britanska politika bila je za to da se pomazu i Mihailovic i Tito. To se jasno vidi iz dokumenata Forin ofisa i iz izvesnih hartija Es O I koje su sada na raspolozenju publici. Potvrdu za to pruza i pismo koje je djeneral Vilson poslao Mihailovicu preko brigadira Armstronga krajem septembra 1943, u kome obecava mnogo vise pomoci u materijalu sada kada saveznici raspolazu potrebnim putevima i sretstvima za snabdevanje. Najzad, dokaz za to su i izve diskusije - o kojima ima puno dokumenata u izvestajima koje su slale obe strane sa terena i u dokumentima i Forin ofisa i Es O I - po pitanju odredjivanja zasebnih operacionih zona za partizanske kao i za Mihailoviceve snage.
To izvrtanje cinjenica o kome Armstrong govori u svojoj poruci od 16 novembra verovatno najvecu stetu nanelo je Mihailovicu jer je oduzelo zaslugu za pet velikih vojnih akcija koje su u roku od sest nedelja, od prvog septembra do polovine oktobra, njegove snage preduzimale, a za koje je priznanje dato partizanima. U emisijama Bi Bi Sia uopste nisu pominjani izvestaji Armstronga i Bejlija u kojima su oni kao ocevidci trazili da se donesu ispravke i da se Mihailovicu prizna ono sto mu pripada. Ali ta izvrtanja nisu prestajala. Kapetan Mansfild je na primer, u svojim izvestajima govorio da mu se stalno desavalo putujuci po Srbiji, da se nadje u nekoj varosi ili selu na Mihailovicevoj teritoriji i cuje preko Bi Bi Sia kako su bas ta ista mesta partizani oteli od Nemaca. To je utoliko bilo smesnije sto u tim krajevima niti je bilo Nemaca niti je bilo partizana - bilo je samo srpskih seljaka i Mihailovicevih jedinica.