Rehabilitacija, istina o streljanju i grobu Draže Mihailovića

8702709_108334016969.jpg
 
Britanci dokazuju da suđenje đeneralu Draži Mihailoviću pred partizanskim sudom bilo je montirano

BLIC Online
September 18, 2010

Vuk Z. Cvijić

18. 09. 2010. - 00:02h


Suđenje đeneralu Dragoljubu - Draži Mihailoviću, komandantu Jugoslovenske kraljevske vojske u otadžbini, pred partizanskim sudom bilo je montirano, proizlazi iz britanskih dokumenata koji su dostavljeni Srbiji i koji će biti dokaz u postupku za rehabilitaciju.

50537_0102draza_f.jpg

Generalovom advokatu nije bilo dopušteno da ga viđa nasamo i da prouči veliku optužnicu

Među dokumentima koja dokazuju da đeneral Mihailović uopšte nije imao fer suđenje su zapisnik o diskusiju u britanskom parlamentu tadašnjeg ministra spoljnih poslova Ernesta Bevina i njegovog prethodnika Entonija Idna, zatim pismo Džordža Klatona, tadašnjeg pres atašea britanske ambasade u Beogradu, i njegovi izveštaji sa suđenja.

Entoni Idn, ratni ministar spoljnih poslova Britanije, postavio je pitanje svom nasledniku u parlamentu: „Šta je Kraljevina Britanija učinila za đenerala Mihailovića, koji je bio prvi gerilac u borbi protiv nacista?“ Pitanje je postavio 16. juna 1946, dan pre ubistva đenerala Mihailovića. Tadašnji britanski ministar spoljnih poslova Bevin odgovorio je da su poslati izveštaji petorice britanskih oficira, koji su bili u štabu đenerala Mihailovića do maja 1944. u kojima se konstatuje da su on i njegov pokret stalno vodili aktivnu borbu protiv okupatora, ali da nije izvesno da je izveštaje prihvatio sud u Beogradu.

Partizanski sud u Beogradu nikada nije uvrstio u dokaze na suđenju Mihailoviću izveštaje petorice britanskih oficira, koji su bili u njegovom štabu i koje je poslalo britansko ministarstvo spoljnih poslova.

Džordž Klaton, koji je pisao izveštaje sa suđenja Mihailoviću, poslao je pismo službeniku Ministarstva spoljnih poslova 26. jula 1946. u kojem opisuje suđenje. On navodi da je đeneral Mihailović dobio branioca po vlastitom izboru, ali da mu je „sasvim namerno onemogućeno da koristi ono što mi u Engleskoj nazivamo pravna pomoć“.

- Njegovom braniocu, g. Dragiću Joksimoviću, nikada nije dopušteno da nasamo vidi svoga klijenta i ni klijent ni njegov advokat nisu imali dovoljno vremena da „svare“ enormno veliku optužnicu, da i ne govorimo o dokumentima na kojima se ona zasnivala. Bilo je potpuno jasno da kadgod je branilac ispitivao svoga branjenika njih dvojica nisu imala mogućnost da se za to ispitivanje pripreme. Sud je odbacio praktično svaki prigovor i svaki zahtev advokata odbrane - navodi Klaton.

On konstatuje da se u suđenje direktno mešao i Josip Broz Tito, koji je u to vreme bio predsednik Jugoslavije, predsednik KPJ, vrhovni komandant i ministar vojske tako što je ono što je advokat Joksimović radio označio kao izdaju. Inače, advokat Joksimović je uhapšen 1949. i umro je u zatvoru 1951. godine.

Klaton u pismu konstatuje da je đeneral Mihailović bio potpuno izolovan od spoljnog sveta, sem što je imao prvo da se povremeno vidi sa advokatom u prisustvu stražara i dodaje da je „možda ta izolacija takođe bila smišljeno iskorišćena na naučnopsihološkoj osnovi kako bi se još više bacio na milost i nemilost Tužilaštva“.

- Suđenje isto tako nije u zemlji pobudilo onaj entuzijazam za koji mislim da je bio očekivan. Negde na polovini, suđenje je iznenadno ubrzano i, kao što znate, više nije bilo radijskih prenosa - navodi Klaton.

On konstatuje da se đeneral Mihailović držao dostojanstveno tokom suđenja, da nije ostavio upečatljiv utisak, ali da je zato njegova završna reč ostavila „impresivan utisak“.

- Taj govor je odisao nekom čudnom i praktično zastrašujućom bezvremenošću, kao da sam zatvorenik sto godina posle svoje smrti svetu iznosi nepristrasni istorijski pregled akcija i motiva neke istorijske ličnosti u osami kakvog univerziteta. Tu nije bilo nikakve posebne molbe i obraćanja, niti je bilo gorčine. Malo, malo pa bi se začule reči nekog veličanstvenog, gotovo biblijskog jezika - navodi Klaton.

- Predsednik suda i javni tužilac, koji su zajednički sprečili bilo kakvo izražavanje moralnih načela u odbranu Mihailovićevih aktivnosti, strogo su ga ograničili na davanje odgovora na konkretna pitanja u vezi sa specifičnim aktivnostima - navodi Klaton.


Nisu bili naklonjeni Mihailoviću

Istoričar Slobodan Marković kaže za „Blic“ da britanska vlast nije bila naklonjena đeneralu Mihailoviću, ali da su bili svesni da mu se montira suđenje.


- Njihovi izveštaji potvrđuju da ne može biti govora o fer suđenju. Oni su još i uzdržani s obzirom na to da nisu bili naklonjeni Mihailoviću, za razliku od Amerikanaca, koji su takođe obimno izveštavali o suđenju i kako se montira - kaže Marković.


Ponašanje sudije


Klaton je kao pres ataše bio zadužen da prati suđenje i svakodnevno je pisao izveštaje. Tako sa šestog dana suđenja izveštava da su branioce u ispitivanju đenerala Mihailovića neprestano prekidali tužilac i sudija i konstatuje da je sud odbio predlog odbrane da budu saslušani brojni američki piloti, koji bi svedočili u korist okrivljenog. Inače, oko 500 američkih pilota spasili su pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini, što se smatra jednom od najvećih akcija spasavanja.


http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/207688/Britanci-dokazuju-da-je-sudjenje-Drazi-montirano
 
Operacija Halijard u knjizi GREAT RESCUES OF WORLD WAR II :D

549181_enlarged.jpg


Craughwell, Thomas J. Great Rescues of World War II: Stories of Adventure, Daring and Sacrifice (Pier 9, 2009).

World War II gave rise to some of history's most gripping stories of courage and heroism. Some of the rescues recounted here involve 'the greatest generation', the soldiers, sailors and airmen who risked all for their brothers and sisters in arms; others concern civilians who hid Jews in their homes or helped Allied soldiers trapped behind enemy lines. And there are deeply personal stories, too, such as Lucie Aubrac's audacious plan to liberate her husband from a Gestapo prison. Common to all - the deep reserves of courage and humanity that led ordinary men and women to risk, and even sacrifice, their lives in order to rescue those in mortal danger. Key points: written in an engaging, accessible, lively tone; the text can be dipped into, or read at one sitting; divided into two parts, moving from the European theatre to the war in Asia, the book presents 24 audacious true stories; beautifully presented with contemporary photographs to support the text. Draza Mihailovich's story is one of the featured stories.

http://books.google.com/books?id=6W...nepage&q=great rescues of world war 2&f=false
 
Monday, Jul. 22, 1946
YUGOSLAVIA: The Gale of the
World
Darkness crept into the huge courtroom as the toneless voice (which once sang resonantly in the Serbian
mountains) droned on & on. For the first time in six weeks the crowd of a thousand spectators ceased their
hissing. They listened intently to Draja Mihailovich's last defense. He spoke with calm and sincerity, as if he
knew that history would heed him even though Communist Tito's court would not.
Nothing that Mihailovich could say would wipe out abundant evidence that some of his Chetnik troops
collaborated with the Germans. His tale was of how and why they came to do so, the tale of a victim and a
failure, but not that of a traitor. He said:
"England & I." "I loathed and hated the Germans, forbade Nazi meetings and strove to rouse and train our
youth for the fight I knew must come. . . . When war came and our front broke, I was left with a
broken-spirited people and with a legacy of rottenness of two decades. I went into the forest and told the
people to hide their weapons. ... At that time only England and I were still in the war. . . .
"I had three meetings with Marshal Tito, to which I went sincerely . . . but unfortunately we spent our time
in mutual accusations. . . . Then Captain Hudson arrived from Britain with a message that I was not to
transform the struggle into a fight for the Soviet Union. . . .

"My 5,000 men were nothing against five German divisions. I told the London Government but received no
instructions. So I went to see the Germans myself. ... I refused to drink wine with them, and there was no
agreement. . . . Very soon afterwards they attacked my headquarters and killed many of us. ... Once they
passed within a few yards of me, but I was covered with leaves. . . ."
It was pitch dark when Mihailovich laid down his notes and wound up his four hour plea. "I wanted nothing
for myself. The French revolution gave the world the rights of man and the Russian revolution also gave us
something new, but I did not want to start today where they had started in 1917. I never wanted the old Yugoslavia. ... I was caught in a whirlpool of events. . . . Believing that the world would take the course of the
Russian revolution I was caught by the [policy of] the Western democracies. They [the democracies] are for our
peoples' good, and so are the Russians.
"I had against me a competitive organization, the Communist Party, which seeks its aims without compromise. . .
. I believed I was on the right road. . . .

But fate was merciless to me when it threw me into this maelstrom."
Then Mihailovich spoke his epitaph: "I wanted much, I started much, but the gale of the world carried away me
and my work. . . ."
Five days later the court sentenced (but did not silence) Draja Mihailovich: "To be shot by a firing squad."

Find this article at:
http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,888231,00.html

.................
 
Postoji citava knjiga clanaka svetske stampe o sudjenju Drazi sto samo govori o kakvoj se velikoj licnosti radi...

americka, argentinska, britanska, belgijska, kanadska, holandska, egipatska, francuska, nemacka, grcka, irska, palestinska, poljska, portugalska, rumunska, ruska u Americi, spanska, svajcarska, sirijska, turska i urugvajska su jasne, Draza je heroj II sv. rata, a sudjenje sramno i montirano....

al valjda i ti imas da izvuces neki clanak...lol...koji ionako nista ne kaze...

:D

Cela knjiga ovde

http://slobodan-milosevic.org/documents/mihalovic.pdf

knjl.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
/.../ sta kazes na novu knjigu iz 2009. koju sam postavio gore GREAT RESCUES OF WORLD WAR II....gde nestadose onih 2000 pilota koje su spasili partizani?

vise voplim dokumente nego placene knjige. ako mozes pobiti dokument novim dokumentom, svaka cast, ali ovako , naruceni pamflet...politicka propaganda..
 
Poslednja izmena od moderatora:
jos jedan cetnicki politicki pamflet, kao i sve prethodno stavljeno od tebe

Mnogo nesto tih cetnickih pamfleta po svetu....:mrgreen::mrgreen::mrgreen:

Rec je o najnovijoj knjizi na ovu temu, a ona se bavi najvecim akcijama spasavanja u Drugom svetskom ratu, autora Thomas J. Craughwell, u izdanju Murdoch....

niko bre da psomene tu silnu akciju spasavanja od strane partizana....

Operacija Halijard usla je u istoriju, bas ovako, kako kaze ime knjige....imas li nesto da kazes povodom toga? :D
 
nisu stigli nikakvi dokumenti iz forin ofisa..forim ofis se ne petlja s tim...blic je i ranije obajvljivao clanke , kakve je hteo, bez da bude krivicno odgovoran..

/.../...stvarno je glupo...ili ti zaista nisi u toku

Vecernje Novosti?

Britanci minirali Dražu - Iz dokumenata Forin ofisa: Kako su saveznici prevarili generala Dragoljuba Mihailovića (4) / Novosti Sept. 19, 2010


http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:300680-Britanci-minirali-Drazu

STA KAZES /.../ NISU STIGLI NIKAKVA DOKUMENTA?:mrgreen:
 
Poslednja izmena od moderatora:
:hahaha::hahaha::hahaha:

ja da stavim britanska dokumenta koja su skoro stigla u zemlju.....

i stvarno nisi komican samom sebi?

Cek sad Blic izmislja, i Vecernje Novosti izmisljaju?

I Državni sekretar Ministarstva pravde Slobodan Homen izmislja?

hhehehehhe....kako si opet upao u zamku...ovo je tvoj najnoviji biser, nesto u rangu sa Lekovicem...pravis odlicnu kolekciju sprdacina...:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Откривен споменик четничком команданту Вуку Калајитовићу Калајиту (1913-1948)[/B]

командант Калајитовић (лево)


Реп. асоц. за неговање тековина Равногорског покрета
September 22, 2010


Четничком команданту Вуку Калајитовићу Калајиту (1913-1948), 21. септембра је откривен споменик поред пута Нова Варош - Ивањица.

http://1.***************/_5yC7rBE51K0/TJpsH07hRZI/AAAAAAAABqQ/dqEerXvDwJk/s400/Kalajitovic+on+white+horse+WWII.JPG

Споменик Калајитовићу, који је током Другог светског рата био командант Милешевског корпуса Југословенске војске у отаџбини, открили су у присуству великог броја људи из целе Србије његови саборци Гаврило Чкоњевић из Штиткова и Миломир Танасковић из Пријепоља.

Парастос Калајитовићу и његовим саборцима служио је владика милешевски Филарет са свештенством и монаштвом Милешевске епархије Српске православне цркве.

– Потомак славних кнезова Рашковића, официр који се определио за краља и отаџбину и одан ђенералу Дражи Михаиловићу, храбро је погинуо на Златару а гроб му се не зна – написано је на споменику четничком команданту.

О Калајитовићу и судбини српског народа окупљенима је говорио академик и историчар Веселин Ђуретић. Средства за споменик обезбедили су Београђани рођени у том делу западне Србије Војин Вучићевић из Штиткова, Рајко Добросављевић из Котраже код Гуче и Радиша Томашевић из Пријепоља.


http://www.ravna-gora.org/index.php?option=com_content&task=view&id=235&Itemid=1
 
Poslednja izmena:
nisu stigli nikakvi dokumenti iz forin ofisa..forim ofis se ne petlja s tim...blic je i ranije obajvljivao clanke , kakve je hteo, bez da bude krivicno odgovoran..

Vidi i istoricar Slobodan Markovic i mediji u Srbiji izmisljaju...ccc

Slobodan Marković: Dokumenti dragoceni


NIKO nikome, pa ni Britanci nama, nije "uvalio" nikakva bezvredna dokumenta, kao što tvrde pojedini mediji. Za dokumenta koja su nam stigla iz Londona sami smo podneli zahtev Nacionalnom arhivu Britanije da nam ih kopiraju i dostave. Birali smo ih prema relevantnosti - kaže za "Novosti" istoričar Slobodan G. Marković, član Komisije za pronalaženje zemnih ostataka Mihailovića. Ova dokumentacija, kako i sam potvrđuje, nema značaja za detalje o izvršenju kazne nad komandantom Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubom - Dražom Mihailovićem, ali je dragocena za analizu toka suđenja, jer je puna komentara ambasade jedne države koja je napustila Mihailovića, i koja je, samim tim, bila nepristrasna. Dakle, nije bila na Mihailovićevoj strani. Dokumentacija pokazuje da na suđenju nisu poštovane osnovne procedure, da je sve bilo farsa, da branioci nisu imali vremena da se upoznaju sa dokumentacijom, odbacivan je svaki njihov prigovor, Josip Broz se direktno mešao u tok suđenja... Sud je odbio čak i pismena svedočenja pet britanskih oficira za vezu, koja su dokazivala da Mihailović nije bio kolaboracionista.

- Sve ovo dovodi u pitanje meritornost presude generalu - kaže Marković, i naglašava da Komisija nije našla ništa o Mihailovićevom streljanju i grobu ni u britanskim arhivima:

- Ta dokumenta su očigledno nestala. Ili ih je neko uzeo pa im se izgubio trag, ili su uništena, ili su i dalje u nečijem privatnom sefu. Ne odbacujem mogućnost ni da su u moskovskim arhivama, s obzirom da je to bilo vreme najveće sovjetizacije Jugoslavije, pa bih voleo da tražimo uvid i u njihove arhive.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:300794-Draza-je-znao-za-zaveru
 
Poslednja izmena:
СЛОВЕНАЧКА ИНТЕЛИГЕНЦИЈА О РЕХАБИЛИТАЦИЈИ ДРАЖЕ

Из интервјуа проф. др Бостајана М. Турка, професора Љубљанског универзитета, који је објављен данас у часопису ''Репортер'':

Najvišji organi Republike Srbije bodo 29. oktobra rehabilitirali poveljnika Kraljeve vojske v domovini, generala Dražo Mihajlovića...
Zoran Mušič, največji slovenski slikar vseh časov, je bil pripadnik Kraljeve vojske v domovini. Kot tak je bil poslan v Dachau, ni pa se vrnil nazaj v Jugoslavijo, ker bi ga »titoistična milica poslala na prisilno delo v rudnik premoga« (Pogovor z Zoranom Mušičem, Oko (L'Oeil), Pariz, 1995). Samo zato, ker ni bil na pravi strani. Od konca oktobra bo.

Reporter, Ljubljana, 28. septembar 2010.


ПРЕВОД:
Највиши органи Републике Србије ће 29. октобра рехабилитовати министра Краљеве војске у отаџбини, генерала Дражу Михаиловића... Зоран Мушић, највећи словеначки сликар свих времена, је био припадник Краљеве војске у отаџбини. Као такав био је послат у Дахау, али се није вратио назад у Југославију, јер би га ''титоистичка милиција послала на присилан рад у рудник угља.'' (Разговор са Зораном Мушићем, ''Око'' (L'Oeil), , Париз, 1995). Само зато, што није био на правој страни. Од краја октобра биће.


Према томе, у четницима је био и највећи словеначки сликар, Зоран Мушич.
Поред највећег словеначког спортисте, Леона Штукеља, највећег научника, Александра Бајта, најстарије породице, Шуштерич (која је дала три официра) и низа најелтнијих официра Краљевине: Ваухник, Перхинек, Певец, Грбец, Прекоршек, Фрегл, Презељ, Новак, Мелехер, Стојан, Глушич, Крањц, Лајович, итд.

http://www.pogledi.rs/diskusije/viewtopic.php?t=17387
 
KAKO JE BI BI SI SABOTIRAO DRAZU

Evo jedan tekst o tome kako je Britanska radio korporacija Bi Bi Si sabotirala Drazu na ocigled pripadnika britanske misije kod Draze. Naime pocetkom januar 1943. Bi Bi Si koji do tada obavestava uglavnom o Drazinom pokretu pravi zaokret i i sve vise naglasava partizane, a ukida prenos Drazinih izvestaja iz Like, Korduna i nekih drugih oblasti, pod izgovorom da se tamo bore samo partizani...5 aprila Bi Bi Si izbacuje citave recenice iz skripta kao ''Okupljajte se oko djenerala Draze Mihailovica, narodnog heroja''....82

Pukovnik Bejli je 23 aprila poslao prigovor da je Bi Bi Si u emisiji prethodnog dana na srpsko-hrvatskom jeziku, pevala slavopojke partizanima....i da im je pripisala da su od Nemaca zauzeli cetiri varosi. Pukovnik Bejli je tvrdio da su te varosi u stvari zauzeli cetnici i da je ta emisija pokvarila raspolozenje u Mihailovicevom Glavnom stabu koje je bas bilo pocelo da se popravlja.

Mihailovic je bio svestan propagande Bi Bi Si u korist partizana i na njegovu stetu. On je to objasnjavao i time da su ''spikeri na londonskom radiu skoro iskljucivo Hrvati, a ako ima po neki Srbin on je komunista'', rekavsi i da se ''mnoge borbe po Srbiji i srpskim pokrajinama uopste ne objavljuju preko londonskog radia'' da ''narod tumaci da se to cini namerno i da su sve srpske zrtve uzalud'', da se ''jugoslovenska armija vise ne spominje u propagandi preko radia i pored toga sto je do sad podnosila i jos uvek podnosi nebrojene zrtve i sto je prva u Evropi dala primer kako se bori protiv okupatora'' i da je on ''jedini saveznicki komandant koji se napada u saveznickoj stampi i koji se preko radia nipodistava''. Neka se nasi saveznici sete da sam avgusta prosle godine trazio da se povede istraga u vezi sa zverstvima koje su komunisti pocinili nad nasim narodom, i da to nije ucninjeno. Bilo je dovoljno da se tri komunisticka dezertera pojave u Londonu i dadu neke izjave koje je onda radio London poceo siriti kao svetu istinu''.84
Govoreci o ovim izjavama Draze, ambasador Rendel u pismu Daglas Hauardu od 27. jula kaze:

Razume se, besmisleno je tvrditi da su spikeri Bi Bi Sia Hrvati ma da mi je doslo do usiju da su Krnjevic i Jukic a verovatno i neki drugi Hrvati, drzali neke nesretne govore preko Bi Bi Sia. Medjutim, potpuno je tacno da su mnogi Bi Bi Si spikeri kao Zlatoper i Petrovic, vatreni levicari i da su ucestvovali aktivno u anti-Mihailovicevskim demonstracijama koje su odrzane 16 juna pod okrlijem Unije za demokratsku kontrolu. Zato bi mozda bilo dobro da privucete paznju odgovornih vlasti na taj telegram koji je u stvari jedan razlog vise da pitanje politike Bi Bi Sia prema Jugoslaviji, treba ponovo temeljno razmotriti. 85

Bi Bi Si se branila od ovakvih optuzbi da bi potom ucinila i najvecu podlost i nepravdu prema Drazi:

Nemacke okupacione vlasti su 22 jula 1943, objavile preko raznih listova, ukljucujuci beogradski dnevni list Novo Vreme, jedan veliki oglas u kome je podjenaki prostor dodeljen Titu kao i Mihailovicu i u kome se nudi 100.000 zlatnih maraka pojedinacno za njihove glave. Kada je Bi Bi Si objavila tu ponudu preko srpsko-hrvatske emisije, potpuno je izostavila da pomene deo u kome se nudi nagrada za Mihailovicevu glavu a naduvala deo o ponudi za Titovu......

Polovinom avgusta doslo je do protesta pukovnika Bejlia, intervencija lorda Selborna i ambasadora Rendala....

Od trenutka kada je 22. jula tako upadljivo nepravedno izostavila deo ucene koji se odnosio na ponudu od 100.000 zlatnih maraka za Mihailovicevu glavu, istovetno sa ponudom za Titovu, osim ponekog nevezanog izvestaja, Bi Bi Si je sve manje i redje donosila vesti o Mihailovicu i njegovom pokretu. Kada su Mihailoviceve snage 11. septmebra, savladale jak nemacki garnizon i zauzele Prijepolje, taj uspeh je pripisan partizanima. Kada su 12. septembra, zauzele Priboj i primorale na predaju italijanski garnizon od 1.800 ljudi, takodje pripisano partizanima. Kada su krajem septembra i pocetkom oktobra unistile cetiri mosta oko Mokre Gore a zatim izvrsile juris na Visegrad i digle u vazduh visegradski most i taj je uspeh pripisan partizanima kao i nesto docnije zauzimanje Rogatice.

Bejli i Armstrong su za svaki taj dogadjaj i svaki sa svoje strane, ulagali proteste. Brigadir Armstrong je 16. novembra poslao kairskom Es O I protest u kome je obuhvatio sve gore izlozeno:

Ako zelite da sto vise iskoristite MIHAILOVICA, dajte mu pravedniju ocenu preko stampe i radia. BEJLI je bio sa MIHAILOVICEVIM snagama kada su zauzele PRIBOJ i PRIJEPOLJE i BERANE. Ja video zauzece VISEGRADA, unistenje mostova, zatim OSTOJIC zauzeo ROGATICU. MIHAILOVICU, nista od toga nije priznato iako vam je javljeno. S druge strane kada PARTIZANI isteraju njegove snage, Bi Bi Si daje zasluge PARTIZANIMA [za zauzimanje tih mesta od neprijatelja]. Pokazite ovo drugu FICU [Ficroj MakLinu]. 87

Armstrongovim protestima su se pridruzili i mladji oficiri po podmisijama. 1 decembra, ALMONER, oficir za vezu u niskoj oblasti, posla je sledeci telegram:

Vesti iz LONDONA o Srb daju pogresna obavestenja. Cetrdeset BAGS [bUGARA] ubijenih kod KALNE nisu napali PARTIZANI vec MIHAILOVICEVE snage sa SUVE PLANINE, NOVOVAROS [NOVA VAROS] takodje MIHAILOVICEVO delo. Zar ne mozete to da ispravite i da ubuduce bolje motrite na vesti iz Srb?...Sto nema posiljki za mene ovde? 88

....

Armstorng je 3 decembra uputio jos jedan protest skoro u ocajanju. Posto je pobrojao citav niz zalbi, rekao je:

Sva ta pitanja i slicne zamerke vec znate iz izvestaja koje vam je u vise mahova tokom 1943. slao OLD [Bejli]. Ja sve to ponavljam sa slabom nadom da ce se Bi Bi Si najzad probuditi pre nego sto bude suvise dockan i uvideti da je na putu da izgubi i poslednje ponavljam poslednje tragove skoro iscezlog uglada kod SRBA.

U vasem je sopstvenom interesu da ovo na svaki nacin utucate u glacu Bi Bi Siu, inace kada vam bude zatrebalo da preko nje sirite propagandu potrebnu za ispunjavanje vasih zadataka, otkricete da vas instrument, bar sto se tice SRBA, nema nikakvu vrednost.
90

Kapten Mansfild 21. septembra poslao je sledeci telegram:

Danas u zoru napali smo 1.000 HUNA kod PLEULA [PLEVLJA]. Cujem pucnjavu ali ne znam ishod. I sam sam bio dva puta pod vatrom. MIHAILOVIC i njegov stab zeljno ocekuju DACA [pukovnika Sajca] nocas. Udesio sam da ga MIHAILOVIC primi i sve ostale pojedinosti . Misiji ce smetai MIHAILOVICEV gnjev na BRITANCE zato sto BRITANSKI radio uzdize PARTIZANE i jednako ponavlja da im prilaze USTASE koje su gonile SRBE za racun HUNA. 92

Ogorceni svima sto se oko njih desava, izvitroperenim izvestajima Bi Bi Sia, bestidnom pro-partizanskom propagandom, podmisija ENAMEL iz Homolja salje poruku sledece sadrzine 30. novembra:

Toliko smo okruzeni lazima i protivurecnostima, toliko nemamo pouzdane vesti da smo izgubili veru u sve izuzev u nasu krajnju pobedu u sta se stalno trudimo SRBE da ubedimo. 95

Treba istaci da dok se sve to dogadjalo, zvanicna britanska politika bila je za to da se pomazu i Mihailovic i Tito. To se jasno vidi iz dokumenata Forin ofisa i iz izvesnih hartija Es O I koje su sada na raspolozenju publici. Potvrdu za to pruza i pismo koje je djeneral Vilson poslao Mihailovicu preko brigadira Armstronga krajem septembra 1943, u kome obecava mnogo vise pomoci u materijalu sada kada saveznici raspolazu potrebnim putevima i sretstvima za snabdevanje. Najzad, dokaz za to su i izve diskusije - o kojima ima puno dokumenata u izvestajima koje su slale obe strane sa terena i u dokumentima i Forin ofisa i Es O I - po pitanju odredjivanja zasebnih operacionih zona za partizanske kao i za Mihailoviceve snage.

To izvrtanje cinjenica o kome Armstrong govori u svojoj poruci od 16 novembra verovatno najvecu stetu nanelo je Mihailovicu jer je oduzelo zaslugu za pet velikih vojnih akcija koje su u roku od sest nedelja, od prvog septembra do polovine oktobra, njegove snage preduzimale, a za koje je priznanje dato partizanima. U emisijama Bi Bi Sia uopste nisu pominjani izvestaji Armstronga i Bejlija u kojima su oni kao ocevidci trazili da se donesu ispravke i da se Mihailovicu prizna ono sto mu pripada. Ali ta izvrtanja nisu prestajala. Kapetan Mansfild je na primer, u svojim izvestajima govorio da mu se stalno desavalo putujuci po Srbiji, da se nadje u nekoj varosi ili selu na Mihailovicevoj teritoriji i cuje preko Bi Bi Sia kako su bas ta ista mesta partizani oteli od Nemaca. To je utoliko bilo smesnije sto u tim krajevima niti je bilo Nemaca niti je bilo partizana - bilo je samo srpskih seljaka i Mihailovicevih jedinica.

__________________

Rodoljub ili izdajnik: Slucaj djenerala Mihailovica
Zapisnici i izvestaj Istrazne komisije Komiteta za pravedno sudjenje Drazi Mihailovicu


Oznake dokumenata

84 FO 371/37589

85 Isti izvor

87 WO 202/140

88 Isti izvor

90 Isti izvor

92 WO 202/131, 22/9/43

95 WO 202/140, 2/12/43
 
Poslednja izmena:

Back
Top