A sta je sa onim: "NICIM IZAZVAN"?
Zar je to pravilno u nasem jeziku u kom koliko znam ide dupla negacija?
Pravilno je.
A ja ću pokušati ovde da dokažem da u srpskom jeziku i ne postoji dvostruka (logička) negacija.
Pitanjima dvostruke negacije u datom primeru bavio se Miloš Kovačević (inače, naš najbolji stilističar).
- nepravedne i ničim izazvane sankcije; ničim utemeljeni zaključci;
- nikad obrazložene; nikad prežaljeni; nikad pokorena;
- nigde registrovane;
Sistemski, paradigmeni kriterion kao jedino ispravan oblik ovih sintagmi isključivo podrazumeva formu sa dvostrukom negacijom
(ničim, neizazvane, nikad nezaboravljeni itd.). Međutim, ovako se stvara utisak da je navođenje i negacijskog prefiksa uz pridev i negacije uz podređeni član redundantno,
pa se dvostruka negacija izbegava, a negativni prepozitivni element shvata se i sa ulogom gramatičkog negatora prideva. Jednostruko negiranje ovih sintagmi tako postaje jedini izbor pošto bi upotreba samog oblika negiranog prideva umesto cele sintagme protivurečila rekcijskom zahtevu glagolskog prideva za popunu pozicije izazivača (up. izazvati čime <- izazvan čime <- neizazvan ničim). Druga "gramatička" činjenica mogla je uticati na raširenost ovih sintagmi. A to je analogija s pravim pridevskim sintagmama, čiji je upravni član kavlitativni pridev
- nimalo uzbuđen; o nimalo lepim temama; nimalo lakog životnog puta...
Jednostavnije i logčki preciznije objašnjenje ja bih dao frazemskom kvalifikacijom dvostruke negacije u srpskom jeziku
(nema nikoga, ništa ne zna). Ustvrdiću da su te dvogube negacije fraze nastavše kontrakcijom dveju tvrdnji:
(1) Nema ikog. (2) Ima nikog ↔ (1') Nema. (2') Nikog. → (1+2) Nema nikog (frazem).
(1) Ništa zna. (2) Sve ne zna. ↔ (1') Ništa. (2') Ne zna. → (1+2) Ništa ne zna.(frazem).
Vidimo da svaka od komponenta u sredini (1') i (2') predstavlja deo informacije iz kojeg se naslućuje celina -
u prvom slučaju: (1') Nema. ≈ nepostojanje; (2') Nikog ≈ nepostojanje ljudi.
u drugom slučaju: (1') Ništa. ≈ nepostojanje; (2') Ne zna. ≈ nepostojanje znanja neke osobe.
Iz ovoga je jasno da dve negacije u srpskom jeziku nisu logički suprotstavljenje već se potenciraju.
Da vidimo postoje li sugestivni delovi u našem problemu:
Ničim izazvan. Svim neizazvan. -x→
Zaštonema sugesticnog značenja razdvojenih delova? Izazvan se doživljava kao pridev, a značenje prideva sa negacijom imaju kompleksniju interpretaciju u moždanoj kori od glagola - nema direknu opreku. Da li je gramatički pravilno reći "uvek nesmotren" ili "konstantno nepažljiv" ili je ispravno reći "nikad nesmotren" i "nekonstantno nepažljiv". Zato nema dvostruke negacije kod prideva izazvan -
ne postoji pridev neizazvan.
(Moj) zaključak:
U srpskom jeziku ne postoji dvostruka logička negacija već frazem nastao kontrakcijom dveju prostih logičkih i međusobno potencirajućih se negacija po tipu "obadvojice".
Inspiraciju za ovo tvrđenje crpeo sam iz svoje analize kontrahovanih žargonskih frazema tipa:
(1) Jedna varijanta u 3. licu jednine:
Eno ga(, to je/stoji) pandur.
Evo je(, to/ovde je) tvoja kapa.
Eno(, to/ ) je murija.
(i ređe: ) Vidi ga (- to je) majmun. itd.
Standardno: npr. Eno ga: pandur. / Eno ga - pandur. / Eno ga. Pandur. itd.
(2) Dve varijante u 3. l. množine:
Eno ih (- to/tu su) maturanti. / Eno(, to/tamo/onde) su maturanti.
Eno ih (- to/tu su) devojke. / Eno(, to/tamo/onde) su devojke.
Evo ih (- to/tu su) palačinke. / Evo(, to/tu/ovde) su palačinke.
Standardno, samo za prvi oblik: npr. Eno ih - maturanti! itd.
(3) Jedna varijanta u 1. l. (retko 2. l.) jedine i množine:
Eno(, to) sam (ja) na TV-u.
Eno(, to) smo (mi) u novinama.
Možda će dvoguba negacija otići s vremenom - eto još jedne ideje za Hrvate
- kao što su do danas otišla
obadvojica i štap koji puca na
tri polovine...
... ničim izazvane i nikad povrativše se...