Stajac Na Kisi
Zainteresovan član
- Poruka
- 148
Dobar dan svim zenama.
S obzirom da jedni druge stalno dovodimo u situacije koje su nama samima ponekad neresive, tu smo za drugi pol da pomognemo svojim misljenjem/savetom da bi nam rezultat/zakljucak bio dovoljno dobar da bismo isti zeleli da sprovedemo.
Ko razume, shvatice.
Pokusacu ukratko:
Postoji odredjena osoba koju sam svojevremeno upoznao... (zenska naravno ) Proslo je par godina i zaboravili smo jedno na drugo. Posle toga ulazimo u kontakt telefonom i pocinjemo sve cesce da pricamo. Pocinjemo do te mere jedno drugom da se poveravamo da znamo tajne koje nikome ne pricamo. Takodje jedno drugog dovrsavamo u mislima, slazemo se u reakcijama/misljenjima/savetima jedno drugom. Pre oko 2 meseca smo se napokon sreli u Beogradu posle tih par godina, jer smo oboje zaboravili kako drugi izgleda (zvuci mozda glupo ali je tako) i reakcija je bila odusevljenje sa obe strane.
Stanje:
Ja sam trenutno godinu dana sam, razvodim se i vucem po sudovima sa bivsom zenom.
Ona je u nekakvoj vezi sa nekim tipom koji ima 39 godina (ona 26) i zivi sa njim/kod njega u kuci, i malo malo pa se zali na ovo ili ono kod njega, "Kad ga nesto zamolim da uradi za mene, kaze mi nisam ti ja tata" "Po ceo dan igra igrice ... ali radi nesto vezano za IT i dobro mu ide" "U 95% stvari smo razliciti, ali ja se trudim da prelazim preko toga jer ne mogu da se svadjam"
Nas susret:
Posto smo se videli i popili pice u kaficu, prilikom izlaska iz kafica me je odmah na pesackom prelazu uhvatila pod ruku, sto me je malo iznenadilo i nije me pustala citavih 3 sata sledeca... Sto me je dodatno iznenadilo s obzirom na njeno stanje... Setali smo Dunavom i pricali o svemu i svacemu... Cak mi je dala rolere od brata na neodredjeno i upoznala sa njenim najblizim drustvom pri rastanku...
Dilema:
Ja sam vidno zaljubljen u tu devojku. Cak stavise, smatram da je jako mnogo stvari kod nas identicno, volimo iste stvari, imamo ista misljenja, smatram da pravi iste greske u zivotu koje sam ja pravio, smatram da gubi vreme sa tim tipom, smatram .... jos mnogo toga. Svidjamo se jedno drugom, cak mi je jednom rekla da "me voli vise od bilo koga".
Ja sam mozda emotivno glup i nesazreo, mozda sam previse defanzivan, nisam jos siguran, ali se jednostavno dvoumim da li da:
1. iskuliram sve to, dok ne vidim neku konkretnu zelju, volju kod nje,
2. da pristupim "problemu" i da kazem sta imam na najbolji moguci nacin.
Smatram da bi mi opcija 2 bila rizicnija, ali mozda i isplativija.
Problem je sto mi daje znake "drugarstva" dok pricamo preko telefona u ovoj zemlji, cak je i zelela da je posetim kod nje i njenog "dragog" u kuci, ali ja jednostavno ne zelim da budem drug sa njom, niti zelim da gledam/upoznajem njenog dragog, jer mi previse energije uzima da je gledam kako sebe unistava i zivi protiv svoje volje sa drugim, a meni se javlja sa problemima, na koje kad joj kazem resenje i sta da uradi, ne uradi, vec se javlja naknadno sa jos jednim, identicnim problemom i dalje pravi iste greske... A ja jednostavno ne mogu to da podnesem na taj nacin... Mislim na nju bar pola sata pred spavanje i odrzavam "seanse odvikavanja od misljenja na nju" svako vece/dan.
S obzirom da je kod mene niz stvari koje mi odvlace paznju, zamolio sam je da mi se ne javlja, jer mi je pruzila reci podrske kad je znala da prvi put izlazim sa bivsom zenom na sud... I jako mi je pomogla i mnogo mi je znacilo... Ali to ne zelim od "druga" u tom intenzitetu i meri.
Mozda sam ja debil, mozda nisam navikao na te stvari, na takav odnos izmedju drugova suprotnoga pola, mozda ona sve drugove hvata pod ruku i seta s njima, toliko nisam bas istrazivao/pratio je a ni nemam da pitam jer nam nisu isti krugovi drustva.
Ne bih da kazem svoje misljenje, zeleo bih da cujem vase.
Mnogo bi mi pomoglo.
Hvala unapred na paznji, strpljenju i odgovorima.
Iskreno Vas,
Ja.
P.S. Dodatna pitanja/odgovore rado primam/odgovaram.
S obzirom da jedni druge stalno dovodimo u situacije koje su nama samima ponekad neresive, tu smo za drugi pol da pomognemo svojim misljenjem/savetom da bi nam rezultat/zakljucak bio dovoljno dobar da bismo isti zeleli da sprovedemo.
Ko razume, shvatice.
Pokusacu ukratko:
Postoji odredjena osoba koju sam svojevremeno upoznao... (zenska naravno ) Proslo je par godina i zaboravili smo jedno na drugo. Posle toga ulazimo u kontakt telefonom i pocinjemo sve cesce da pricamo. Pocinjemo do te mere jedno drugom da se poveravamo da znamo tajne koje nikome ne pricamo. Takodje jedno drugog dovrsavamo u mislima, slazemo se u reakcijama/misljenjima/savetima jedno drugom. Pre oko 2 meseca smo se napokon sreli u Beogradu posle tih par godina, jer smo oboje zaboravili kako drugi izgleda (zvuci mozda glupo ali je tako) i reakcija je bila odusevljenje sa obe strane.
Stanje:
Ja sam trenutno godinu dana sam, razvodim se i vucem po sudovima sa bivsom zenom.
Ona je u nekakvoj vezi sa nekim tipom koji ima 39 godina (ona 26) i zivi sa njim/kod njega u kuci, i malo malo pa se zali na ovo ili ono kod njega, "Kad ga nesto zamolim da uradi za mene, kaze mi nisam ti ja tata" "Po ceo dan igra igrice ... ali radi nesto vezano za IT i dobro mu ide" "U 95% stvari smo razliciti, ali ja se trudim da prelazim preko toga jer ne mogu da se svadjam"
Nas susret:
Posto smo se videli i popili pice u kaficu, prilikom izlaska iz kafica me je odmah na pesackom prelazu uhvatila pod ruku, sto me je malo iznenadilo i nije me pustala citavih 3 sata sledeca... Sto me je dodatno iznenadilo s obzirom na njeno stanje... Setali smo Dunavom i pricali o svemu i svacemu... Cak mi je dala rolere od brata na neodredjeno i upoznala sa njenim najblizim drustvom pri rastanku...
Dilema:
Ja sam vidno zaljubljen u tu devojku. Cak stavise, smatram da je jako mnogo stvari kod nas identicno, volimo iste stvari, imamo ista misljenja, smatram da pravi iste greske u zivotu koje sam ja pravio, smatram da gubi vreme sa tim tipom, smatram .... jos mnogo toga. Svidjamo se jedno drugom, cak mi je jednom rekla da "me voli vise od bilo koga".
Ja sam mozda emotivno glup i nesazreo, mozda sam previse defanzivan, nisam jos siguran, ali se jednostavno dvoumim da li da:
1. iskuliram sve to, dok ne vidim neku konkretnu zelju, volju kod nje,
2. da pristupim "problemu" i da kazem sta imam na najbolji moguci nacin.
Smatram da bi mi opcija 2 bila rizicnija, ali mozda i isplativija.
Problem je sto mi daje znake "drugarstva" dok pricamo preko telefona u ovoj zemlji, cak je i zelela da je posetim kod nje i njenog "dragog" u kuci, ali ja jednostavno ne zelim da budem drug sa njom, niti zelim da gledam/upoznajem njenog dragog, jer mi previse energije uzima da je gledam kako sebe unistava i zivi protiv svoje volje sa drugim, a meni se javlja sa problemima, na koje kad joj kazem resenje i sta da uradi, ne uradi, vec se javlja naknadno sa jos jednim, identicnim problemom i dalje pravi iste greske... A ja jednostavno ne mogu to da podnesem na taj nacin... Mislim na nju bar pola sata pred spavanje i odrzavam "seanse odvikavanja od misljenja na nju" svako vece/dan.
S obzirom da je kod mene niz stvari koje mi odvlace paznju, zamolio sam je da mi se ne javlja, jer mi je pruzila reci podrske kad je znala da prvi put izlazim sa bivsom zenom na sud... I jako mi je pomogla i mnogo mi je znacilo... Ali to ne zelim od "druga" u tom intenzitetu i meri.
Mozda sam ja debil, mozda nisam navikao na te stvari, na takav odnos izmedju drugova suprotnoga pola, mozda ona sve drugove hvata pod ruku i seta s njima, toliko nisam bas istrazivao/pratio je a ni nemam da pitam jer nam nisu isti krugovi drustva.
Ne bih da kazem svoje misljenje, zeleo bih da cujem vase.
Mnogo bi mi pomoglo.
Hvala unapred na paznji, strpljenju i odgovorima.
Iskreno Vas,
Ja.
P.S. Dodatna pitanja/odgovore rado primam/odgovaram.