Sanjasanjalica je u pravu, treba puno puno pricati s decom.Ja sam svoju decu od malena smatrala licnoscu, i tako se prema njima ponasala. Decu treba usmeravati u pravom pravcu, ali drzati ih na labavom lancu, da ne osete pritisak. Uciti ih radnim navikama, da se poveravaju. Osnovne crte karaktera dete ponese iz kuce, moja deca su sad veliki, ozbilnji, samostalni i odgovorni ljudi, nauceni postenju. A nikad ih nisam kaznjavala, bar ne batinama. Pljesnula sam ih po jednom po guzi i to u nekom uzrastu 4, 5 godina i to je bila naucena lekcija zauvek.
Sta se dogodilo. Dete mi se vracalo samo iz vrtica, to sam bila potpisala, a trebalo je da se predje vrlo prometna ulica, tu je prevede vaspitacica i dalje ide sama . Jednog dana u 15 h nje jos nema. Za pet minuta nazove me nepoznat covek i kaze nemojte se brinuti vasa cerka je dosla sa nama kod mene, pa kad se malo poigra doci ce kuci. Tu ti ja njega nagrdim najstrasnije , kazem recite joj da ce dobiti batina kad dodje kuci, a vi da ste mi je odmah preveli preko bulevara i istog momenta da ste krenuli. Dodje ona kuci za desetak minuta, ja vec manje ljuta, bar nisam vise u panici, ali obecala batine sta cu sad...
Kako je usla u dvoriste pljesnem je po guzi, (nije to ni osetila), posadim je ispred sebe i tiho i mirno joj kazem da je to sad uradila i nikad vise da ne uradi."Znas li koliko sam se uplasila sta ti se desilo? Sta bi bilo da sam krenula u vrtic da te trazim pre nego sto je taj covek nazvao ? Pa se vaspitacica uplasi a ne zna gde si? Pa gde da te trazim ? Kod milicije,. u bolnici? "
Zapamtila je lekciju, i vise nikad nije to uradila. Inace smo sve, ali sve kasnije resavale pricom i razgovorom....i sa puno ljubavi i uvazavanja. Dete moras odgajati da bude postovano i samostalno,. sposobno za zivot, a ne tunjavo.
Realno da posmatra stvari, da ne idealizuje, jer nema nigde nista savrseno. I da bude spremno za sve sto ga kasnije ceka, ne treba ih previse stititi.