Nije loše i utvrditi koja vrsta namirnica nas goji - nije isto kod svakog - ja, npr. mogu da jedem masnoće koliko god hoću, ali, majci, ugljene hidrate nikako! Kažu da nisam dijabetičar, ali izgleda da ipak imam nekakvu smanjenu toleranciju na ugljene hidrate, ili šta ga ja znam... GOJIM SE OD TOGA!
Druga stvar je da kretanja mora biti više nego što ga je bilo do sada. Ima ljudi koji se manje kreću nego mi, a nisu gojazni, ali nismo svi isti, i NAMA treba više kretanja nego njima, i gotovo.
Treće, ipak treba i da se naviknemo na manju količinu hrane u tanjiru, i da ne grickamo između obroka. Zlatno pravilo, (i za dobar rad želuca) je : tri glavna obroka, i dve užine.
Onda: potpuno se pomiriti da dijete ne pomažu - ne treba "držati dijetu", već trajno promeniti način života - a to je ono na šta nismo baš uvek spremni. Moramo shvatiti da ni posle uspešnog mršavljenja ne možemo da se vratimo na pređašnji način ishrane i fizičkih (ne)aktivnosti, jer su nas one i dovele do prekomerne težine.
Pa: u početku redukcionih dijeta, mršavi se brže, a posle nekog vremena kile se sve slabije skidaju... To je zato što se težina smanjuje procentualno, pa - manja težina, manje kilograma skinutih - procenat je isti!
I: Kada smo teški, pri istom naporu trošimo više kalorija nego kada smo lakši, pa toplo preporučujem svima da počnu sa nekom fizičkom aktivnošću po izboru (ja sam slagala drva za zimu...
) i postepeno je povećavaju, da bi zadržali povoljne rezultate.
Napravite zadovoljstvo od toga, a ne muku. Mislite na to, kako najzad činite nešto za sebe. Srećno!