Transcendental
Buduća legenda
- Poruka
- 29.503
Nije to posipanje pepelom, nego realnost.
realnost je da je situacija dosta gora nego što bi mogla biti i da za to nije kriv srpski narod već kapitalizam koji favorizuje velike nauštrb malih. Najlakše je optužiti Srbe da su neradnici, iako to nije ni blizu istine.
Mentalitet kao pojava je itekako dokaziv, a postoje i brojne knjige i studije o nacionalnom karakteru bilo kog civilizacijski manje-više razvijenog naroda.
Dokaži u kratkim crtama onda. Mentalitet pretpostavlja neku zajedničku duhovnu karakteristiku naroda što se ne može dokazati, ili nešto što je genetski utkano u sklop jedinke koja pripada jednom narodu, a to se kod Srba najmanje može primeniti jer smo izmešani sa raznim drugim narodima kroz istoriju. Zajedničke karakteristike pripadnika jednog naroda proizilaze samo iz izloženosti specifičnom faktoru, a ne iz njegove krvi.
Pre bih veliku radnost Kineza pripisao njihovoj izuzetnoj brojnosti i tome da je cena rada drastično mala te moraju toliko da rade da bi preživeli, a i uopšte ne uzimamo u obzir uticaj države koji je verujem izuzetno veliki tamo.
Raspad sistem se ne pravda, nego popravlja tako što se čitave generacije stisnu i rintaju, kako bi narednim generacijama ostavile ekonomski stabilniju zemlju. Ovde takva svest ne postoji, i to ne možeš osporiti. Drugo, sistem se raspao nakon što se raspala bivša SFRJ, i nakon što su nam u lice ispaljeni svi oni krediti koji su starijim generacijama obezbedjivali lagodne živote i kakvu-takvu ekomonsku stabilnost, a koji su se u medjuvremenu drastično uvećali. Zato se mi danas mučimo, jer plaćamo nemarnost i nedostatak dalekovidnosti tih (političkih) generacija. A jedini način da se zemlja održi je da narod, odnosno pojedinci koji ga čine, rade i rade i rade na individualnom planu, jer od toga sve kreće.
Loša unutrašnja politika Srbije je kriva za loš život naroda, a ne krediti. Da država radi u interesu naroda, mi bismo uspeli i da plaćamo kredite i da nam ostane kajmak preko. Imamo ogroman privredni potencijal, poljoprivreda, stočarstvo, voćarstvo, potvrtarstvo, sve ostaje strašno neiskorišćeno zbog loše, odnosno nikakve državne politike, što je logično jer u državnoj upravi sede idioti koji samo gledaju svoje dupe da obezbede. Rasprodali smo ono malo firmi što je radilo dobro u vreme privatizacije, otvorili smo tržište za zapad i ubili domaću proizvodnju, sve pokušaje reformi smo satrli u startu i odradili ih samo kozmetički, kao što su pravosuđe, školstvo, zdravstvo itd. - bukvalno smo prerezali sebi vene i sad gledamo kako krv ističe dok nam zavoj stoji pored ruke.
[