Abortus i tinejdzeri

Da li ste za abortus?

  • da

  • ne


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Nije to posipanje pepelom, nego realnost.

realnost je da je situacija dosta gora nego što bi mogla biti i da za to nije kriv srpski narod već kapitalizam koji favorizuje velike nauštrb malih. Najlakše je optužiti Srbe da su neradnici, iako to nije ni blizu istine.

Mentalitet kao pojava je itekako dokaziv, a postoje i brojne knjige i studije o nacionalnom karakteru bilo kog civilizacijski manje-više razvijenog naroda.

Dokaži u kratkim crtama onda. Mentalitet pretpostavlja neku zajedničku duhovnu karakteristiku naroda što se ne može dokazati, ili nešto što je genetski utkano u sklop jedinke koja pripada jednom narodu, a to se kod Srba najmanje može primeniti jer smo izmešani sa raznim drugim narodima kroz istoriju. Zajedničke karakteristike pripadnika jednog naroda proizilaze samo iz izloženosti specifičnom faktoru, a ne iz njegove krvi.
Pre bih veliku radnost Kineza pripisao njihovoj izuzetnoj brojnosti i tome da je cena rada drastično mala te moraju toliko da rade da bi preživeli, a i uopšte ne uzimamo u obzir uticaj države koji je verujem izuzetno veliki tamo.

Raspad sistem se ne pravda, nego popravlja tako što se čitave generacije stisnu i rintaju, kako bi narednim generacijama ostavile ekonomski stabilniju zemlju. Ovde takva svest ne postoji, i to ne možeš osporiti. Drugo, sistem se raspao nakon što se raspala bivša SFRJ, i nakon što su nam u lice ispaljeni svi oni krediti koji su starijim generacijama obezbedjivali lagodne živote i kakvu-takvu ekomonsku stabilnost, a koji su se u medjuvremenu drastično uvećali. Zato se mi danas mučimo, jer plaćamo nemarnost i nedostatak dalekovidnosti tih (političkih) generacija. A jedini način da se zemlja održi je da narod, odnosno pojedinci koji ga čine, rade i rade i rade na individualnom planu, jer od toga sve kreće.


Loša unutrašnja politika Srbije je kriva za loš život naroda, a ne krediti. Da država radi u interesu naroda, mi bismo uspeli i da plaćamo kredite i da nam ostane kajmak preko. Imamo ogroman privredni potencijal, poljoprivreda, stočarstvo, voćarstvo, potvrtarstvo, sve ostaje strašno neiskorišćeno zbog loše, odnosno nikakve državne politike, što je logično jer u državnoj upravi sede idioti koji samo gledaju svoje dupe da obezbede. Rasprodali smo ono malo firmi što je radilo dobro u vreme privatizacije, otvorili smo tržište za zapad i ubili domaću proizvodnju, sve pokušaje reformi smo satrli u startu i odradili ih samo kozmetički, kao što su pravosuđe, školstvo, zdravstvo itd. - bukvalno smo prerezali sebi vene i sad gledamo kako krv ističe dok nam zavoj stoji pored ruke.

[
 
Mi danas nemamo ni natalitet, ni kvalitet. Tako da ne znam šta je gore. Drugo, kvalitet često zavisi od mentaliteta naroda. Evo, uzmimo za primer Kineze: oni se nenormalno razmnožavaju, ali imaju pogodan mentalitet koji od te dece (čak i ako nisu intelektualno moćna) pravi izuzetno vredne radnike, korisne društvu. Okej, sad će neko reći - jedan odredjeni deo njihove dece radi u fabrikama po petnaest sati dnevno, i slažem se da je to okrutno - ali i za to treba imati snage. Drugo, kad odu u SAD, uvek prejebu državljane SAD-a po pitanju životnog uspeha, imaju najuspešniju decu kako u školama, tako i u muzici i čemu sve ne. Level-asian. Mi Srbi nismo takav narod, mi nismo pčele radilice... mi nemamo konfučijanizam(mada je u Kini ta drevna filozofija okrnjena krvoločnim Maovim komunizmom i kulturnom revolucijom koji su je brutalno izopačili, nažalost, ali su dobre tekovine konfučijanizma ostale). Naša deca se radjaju i očekuju da država nešto radi za njih, iako država suštinski treba da ima minimalan udeo u funkcionisanju pojedinca. Naučena bespomoćnost.

Zato je bolje da se deca makar i radjaju, pošto kvaliteta u ljudstvu i ovako slabo imamo, a to su uvek neki dragoceni pojedinci što rade ko nenormalni i uspeju u životu, pa ih kao ludaci uzdižemo i identifikujemo se sa njima (kako na opštem nivou, tako i na mikroplanu) umesto da i sami uzmemo da radimo nešto korisno. Novak Djoković treba da bude popularan i slavljen, ali je loše što Srbi Novaka koriste kao nekakav sopstveni simbol kojim mašu pred nečijim očima, umesto da sami postanu neko i nešto.
Попљува ти мени добро Маову интерпретацију комунизма, културну револуцију (а самим тим, успутно и Потов режим у Камбоџи) :lol:
али ок, свако има право на другачије мишљење, а и нећемо сада да поново одемо на релацију - капитализам/комунизам, није адекватна тема за Јин и Јанг.

Мени је занимљив феномен тог Новака Ђоковића и суманут третман који он ужива у Србији. Зашто?
Ако ћемо реално, он са оним његовим тигањем у руци јури к`о помахнитао по терену, а у ''паузама тог друштвено корисног рада'' узме водицу и бриска се пешкиром.
И онда опет, јово наново, иста процедура: трчи и држи чврсто (тигањ), ПАУЗА! - време је да се обришеш. К`о неки пешкирић.
Она Ана Ивановић к`о нека плачипичка, мало-мало, па је ухвати талас хистерије и почиње да цмиздри.
Али поента је да тај ''Ноле'' буде ''узор'' омладини. Да постане сакрализовани објект оним инстант-патриЈотама којима се зенит родољубља исказује у урлању самогласника
А и пропратној инвокацији државотворног предмета: Србија.

Што се тиче теме - људски живот је најлепша вредност, а новорођенче је најлепши дар природе који искрено заљубљени пар може да добије.
И због тога се врло јасно и гласно противим абортусу, као хиру, али не и абортусу ако је зачеће настало на основу грешних и недозвољених побуда, као што је силовање.
Ende.
 
realnost je da je situacija dosta gora nego što bi mogla biti i da za to nije kriv srpski narod već kapitalizam koji favorizuje velike nauštrb malih. Najlakše je optužiti Srbe da su neradnici, iako to nije ni blizu istine.

Imao sam već jednu raspravu o kapitalizmu ovde, i ne ponavlja mi se, iz više razloga. Okej, ajde navedi kako bi ti uredio državu, i čime bi zamenio kapitalizam? Samo mi nemoj prosuti one nerealne priče o tome kao radnici treba da preuzmu fabrike, da se samoorganizuju i da se uveke direktna demokratija, a koje su pobijene u svakom iole ozbiljnijem udžbeniku pravno-političke teorije.

Dokaži u kratkim crtama onda. Mentalitet pretpostavlja neku zajedničku duhovnu karakteristiku naroda što se ne može dokazati, ili nešto što je genetski utkano u sklop jedinke koja pripada jednom narodu, a to se kod Srba najmanje može primeniti jer smo izmešani sa raznim drugim narodima kroz istoriju. Zajedničke karakteristike pripadnika jednog naroda proizilaze samo iz izloženosti specifičnom faktoru, a ne iz njegove krvi.
Pre bih veliku radnost Kineza pripisao njihovoj izuzetnoj brojnosti i tome da je cena rada drastično mala te moraju toliko da rade da bi preživeli, a i uopšte ne uzimamo u obzir uticaj države koji je verujem izuzetno veliki tamo.

Stvarno očekuješ da ću da trošim vreme na dokazivanje nečeg tako očiglednog i opšteg kao što je mentalitet jednog naroda? :lol: I drugo - gde sam ja to naveo da mentalitet jednog naroda (koji jeste duhovna komponenta) proizilazi iz njegove krvi? I treće - evo pogledaj, i uzmi za primer Rome. Hoćeš reći da oni ne poseduju odredjeni mentalitet, koji je više nego očigledan? A Kinezi svoj radoholičarski mentalitet vuku od konfučijanske filozofije, i ne samo radoholičarski mentalitet - nego i gotovo religiozno poštovanje roditelja, i još svašta nešto. Vidiš kako ne znaš. :) A to da smo se mi Srbi mešali sa svim i svakim kroz istoriju, iako istina, nije opravdanje za tvoje pobijanje mentaliteta kao pojave. Uostalom, ja ne govorim o nemanjićkim Srbima, nego o Srbima medju kojim i ti i ja živimo, a čiji su pra-pra-pra-preci taj proces mešanja odavno prošli.

Loša unutrašnja politika Srbije je kriva za loš život naroda, a ne krediti. Da država radi u interesu naroda, mi bismo uspeli i da plaćamo kredite i da nam ostane kajmak preko. Imamo ogroman privredni potencijal, poljoprivreda, stočarstvo, voćarstvo, potvrtarstvo, sve ostaje strašno neiskorišćeno zbog loše, odnosno nikakve državne politike, što je logično jer u državnoj upravi sede idioti koji samo gledaju svoje dupe da obezbede. Rasprodali smo ono malo firmi što je radilo dobro u vreme privatizacije, otvorili smo tržište za zapad i ubili domaću proizvodnju, sve pokušaje reformi smo satrli u startu i odradili ih samo kozmetički, kao što su pravosuđe, školstvo, zdravstvo itd. - bukvalno smo prerezali sebi vene i sad gledamo kako krv ističe dok nam zavoj stoji pored ruke.

Loša unutrašnja politika postoji, ali je tvoj problem što negiraš udeo pojedinca u svemu tome (jer hoćeš hleba bez motike, jer si lenj). Drugo, politika je onakva kakvom je diktiraju velike sile. Ti misliš da predsednik i premijer i raznorazni ministri ne bi neprekidno radili u službi naroda (radi povećanja popularnosti i opstanka na vlasti) da mogu i da su im ruke odrešene? Moraš prvo da shvatiš ulogu Evropske Unije u čitavoj priči, iste one EU koja se trese i raspada a u čije nas naručje ti isti političari, pritisnuti nalogom velikih sila, ubacuju. Drugo, za ekonomsku krizu nisu krivi srpski političari. Ona je rezultat mnogo većih ekonomskih potresa.

@Razrušitelj - matori, ti i ja smo imali već ovu raspravu, i skapirali da se nikad nećemo složiti, pa smo to (logično) stavili na stranu. Zato me molim te pusti da odgovaram samo na Kreptomanove poruke, jer ne mogu da vodim borbu na dva fronta, a i ne mogu da ponavljam onu našu raspravu. :mrgreen: Rekoh već da cenim tvoje mišljenje, i to stoji.
 
Poslednja izmena:
Попљува ти мени добро Маову интерпретацију комунизма, културну револуцију (а самим тим, успутно и Потов режим у Камбоџи) :lol:
али ок, свако има право на другачије мишљење, а и нећемо сада да поново одемо на релацију - капитализам/комунизам, није адекватна тема за Јин и Јанг.

Samo opušteno, ja ni ne nameravam da ponovo stvaram takvu raspravu. Ako vidim da kreće u tom pravcu, saseći ću u korenu. :lol: Nije adekvatno, realno. A gore u poruci napisah šta mislim o svemu tome. :D

Мени је занимљив феномен тог Новака Ђоковића и суманут третман који он ужива у Србији. Зашто?
Ако ћемо реално, он са оним његовим тигањем у руци јури к`о помахнитао по терену, а у ''паузама тог друштвено корисног рада'' узме водицу и бриска се пешкиром.
И онда опет, јово наново, иста процедура: трчи и држи чврсто (тигањ), ПАУЗА! - време је да се обришеш. К`о неки пешкирић.
Она Ана Ивановић к`о нека плачипичка, мало-мало, па је ухвати талас хистерије и почиње да цмиздри.
Али поента је да тај ''Ноле'' буде ''узор'' омладини. Да постане сакрализовани објект оним инстант-патриЈотама којима се зенит родољубља исказује у урлању самогласника
А и пропратној инвокацији државотворног предмета: Србија.

Hhahah, tiganj. :D Inače ja mrzim svaki vid idolatrije. Mada me još više nervira kad vidim neke likove što njegovo neosporno umeće i uspehe predstavljaju kao da su njihovi lično. :lol:
 
Đoković je igračka u koju će svako prstom uperiti kada želi da pokaže da su Srbi najbolja/najsnažnija/pametnija nacija. Kad god krene neka takva diskusija uvek uleti neka faca: "Ali mi imamo Đokovića!"

Ebo ih sport
Spoj koji najviše mrzim je: kinta + sport
 
Imao sam već jednu raspravu o kapitalizmu ovde, i ne ponavlja mi se, iz više razloga. Okej, ajde navedi kako bi ti uredio državu, i čime bi zamenio kapitalizam? Samo mi nemoj prosuti one nerealne priče o tome kao radnici treba da preuzmu fabrike, da se samoorganizuju i da se uveke direktna demokratija, a koje su pobijene u svakom iole ozbiljnijem udžbeniku pravno-političke teorije.


Lično nemam drugi sistem razrađen, možda ću ga jednom i imati, u svakom slučaju sadržavao bi jednu jaku socijalnu komponentu jer sistemu fali malo ljudskosti, liči na aždaju koja proždire malog čoveka i ne dozvoljava mu da se razvije van unapred datog predodređenja da je on ništa drugo do radna snaga i potrošna roba. Ako ti se sviđa stanje ovakvo kakvo je, u redu, al ti to ne daje za pravo da ga predstavljaš kao najbolji mogući.



Ko si ti da je tebi bilo šta dokazujem? I drugo - gde sam ja to naveo da mentalitet jednog naroda (koji jeste duhovna komponenta) proizilazi iz njegove krvi? I treće - evo pogledaj, i uzmi za primer Rome. Hoćeš reći da oni ne poseduju odredjeni mentalitet, koji je više nego očigledan? A Kinezi svoj radoholičarski mentalitet vuku od konfučijanske filozofije, i ne samo radoholičarski mentalitet - nego i gotovo religiozno poštovanje roditelja, i još svašta nešto. Vidiš kako ne znaš. :) A to da smo se mi Srbi mešali sa svim i svakim kroz istoriju, iako istina, nije opravdanje za tvoje pobijanje mentaliteta kao pojave. Uostalom, ja ne govorim o nemanjićkim Srbima, nego o Srbima medju kojim i ti i ja živimo, a čiji su pra-pra-pra-preci taj proces mešanja odavno prošli.

Ako već uzimaš kao jedan od nosećih stubova cele svoje argumentacije priču o mentalitetu, onda si dužan i da je dokažeš a ne da je uzimaš kao aksiom.
Nisi ti naveo, ja sam raščlanio celu stvar i ti si to ignorisao.
ako je duhovna komponenta, onda je nedokazivo, ostaje pretpostavka, ne možeš ga uzimati kao argument.
Ako nije duhovna komponenta već nekakva predefinisana odrednica naroda u drugom smislu, onda pokaži prstom gde to piše i šta mene određuje kao neradnika a Kineza kao radnika.
Tvoji paušalni zaključci koji proizilaze iz subjektivno obojene empirije nisu relevantni. Znam Kineza neradnika, znam Roma intelektualca. I šta sad?


Loša unutrašnja politika postoji, ali je tvoj problem što negiraš udeo pojedinca u svemu tome (jer hoćeš hleba bez motike, jer si lenj). Drugo, politika je onakva kakvom je diktiraju velike sile. Ti misliš da predsednik i premijer i raznorazni ministri ne bi neprekidno radili u službi naroda (radi povećanja popularnosti i opstanka na vlasti) da mogu i da su im ruke odrešene? Moraš prvo da shvatiš ulogu Evropske Unije u čitavoj priči, iste one EU koja se trese i raspada a u čije nas naručje ti isti političari, pritisnuti nalogom velikih sila, ubacuju. Drugo, za ekonomsku krizu nisu krivi srpski političari. Ona je rezultat mnogo većih ekonomskih potresa.

Meni pričaš kako negiram udeo pojedinca i onda na sva usta insistiraš na prevelikom uticaju velikih sila i nemogućnosti pojedinaca da to promene.
U redu je cela ta priča o velikim silama, ali beskičmenjaštvo srpskih političara i njihova alavost za parama ne može time da se opravda.
 
Lično nemam drugi sistem razrađen, možda ću ga jednom i imati, u svakom slučaju sadržavao bi jednu jaku socijalnu komponentu jer sistemu fali malo ljudskosti, liči na aždaju koja proždire malog čoveka i ne dozvoljava mu da se razvije van unapred datog predodređenja da je on ništa drugo do radna snaga i potrošna roba. Ako ti se sviđa stanje ovakvo kakvo je, u redu, al ti to ne daje za pravo da ga predstavljaš kao najbolji mogući.

Tvoj problem je što isuviše idealistički posmatraš ljudsku rasu u globalu. Ja se, inače, zalažem za još uvek nepostojeći, potpuni laissez-faire. Nisam ja rekao da je kapitalizam najbolji, nego najmanje loš i najprilagodjeniji onome što ljudi jesu. Duboko verujem u antropološki pesimizam, i apsolutno sam siguran da bi ljudska priroda umešala prste i u najbolju moguću političku ideologiju, zato što ljudi nisu, niti će ikad biti jednaki. Postoje sposobniji, koji bi se prirodnim poretkom nametnuli - a ko je sposoban taj verovatno ceni sebe, a ako ceni sebe - gledaće da napravi razliku izmedju samog sebe i onog ko je intelektualno inferioran. I kako bi se to čovek razvio van datog predodredjenja? Definiši mi to, taj proces razvijanja.

Ako već uzimaš kao jedan od nosećih stubova cele svoje argumentacije priču o mentalitetu, onda si dužan i da je dokažeš a ne da je uzimaš kao aksiom.
Nisi ti naveo, ja sam raščlanio celu stvar i ti si to ignorisao.
ako je duhovna komponenta, onda je nedokazivo, ostaje pretpostavka, ne možeš ga uzimati kao argument.
Ako nije duhovna komponenta već nekakva predefinisana odrednica naroda u drugom smislu, onda pokaži prstom gde to piše i šta mene određuje kao neradnika a Kineza kao radnika.
Tvoji paušalni zaključci koji proizilaze iz subjektivno obojene empirije nisu relevantni. Znam Kineza neradnika, znam Roma intelektualca. I šta sad?

To što je nešto duhovna ili ma koja druga komponenta, ne znači da se odnosi na apsolutno svakog pojedinca u okvirima jednog naroda, nego na ogromnu većinu. Čekaj, kako je moguće da si prevideo moja zapažanja o Novaku Djokoviću kao simbolu uspeha sa kojim se mnogi identifikuju, a onda postavljaš raspravu na nezdrave osnove - uzimajući naivno da ja mentalitet shvatam kao nekakav duhovno-sudbinski apsolutizam koji kao začarani prsten drži u svom okviru čitav narod i odredjuje apsolutno svakog pripadnika istog? Ne, i baš zato ti možeš upoznati Kineza neradnika, Roma intelektualca i sl. Romi su nomadski narod, izuzetno muzikalan, veoma veseo i čergarski, lutalački. Ajde to ospori. To što si ti pronašao Roma intelektualca ne govori ništa, i ne negira preovladjujuće stanje svesti u datoj grupaciji. I nisam ja taj koji je isključiv, postoje mnogi koji su tako definisali narode. Kad se samo setim kako je u svojoj Besedi o omladinskom pesimizmu Vladika Nikolaj Velimirović definisao Indijce - kao slab narod, nikakav, čiji je mentalitet uništila preovladjujuća religija i koji bi jedna četa od 50.000 hrišćanskih ratnika mogla poraziti. I šta, misliš da je on to govorio tako, ne misleći da ima izuzetaka? Na stranu to šta neki misle o Nikolaju, bio je izuzetan naučnik (dvostruki doktor nauka), mislilac i filozof. A vidiš, i on se služio takvim odrednicama kakvim se ja služim. Nego je problem što si ti rigidan u svom mišljenju (da ne upotrebim neku težu reč), i tražiš crno-bela objašnjenja. Mora da ti se crta očigledno, a to ne nameravam. A konstrukciju "duhovna komponenta" sam upotrebio u nedostatku bolje u tom trenutku. Znaš na šta sam mislio. :)

Meni pričaš kako negiram udeo pojedinca i onda na sva usta insistiraš na prevelikom uticaju velikih sila i nemogućnosti pojedinaca da to promene.
U redu je cela ta priča o velikim silama, ali beskičmenjaštvo srpskih političara i njihova alavost za parama ne može time da se opravda.

Ti negiraš udeo pojedinca da na ličnom planu nešto krupno promeni, stavljajući ga u poziciju ovce kojoj je sistem za sve kriv i koju sistem mora da hrani zlatnom kašikom. Shvati - nismo svi isti. Nismo svi isto sposobni, i samim tim - ne zaslužujemo svi isto. Ti si recimo student, pretpostavljam, a neki tvoj vršnjak uči za vodoinstalatera. I treba tako da bude, jer je gradacija te vrste neophodna za opstanak jedne države. A srpski političari su kao i svi drugi - koji postoje u okvirima malih, navodno "suverenih" država - slušaju šta im gazda i sponzori kažu, kako im ne bi uveli sankcije - isti onaj gazda i isti oni sponzori koji su tu ekonomsku krizu i proizveli. A interesantno je da osudjuješ generalizacije, a sam ih uvodiš u raspravu, definišući sve srpske političare kao alave i beskičmenjake. :) A evo, ja ću ti reći da je svaki srpski političar, od aktuelnih - neuporedivo manje alav od jednog Mila Djukanovića i Milorada Dodika, recimo.
 
Poslednja izmena:
Ja se slažem da postoji razlika između ljudi kao ljudi, ali ako je već tako treba ih maksimalno iznivelisati, odnosno marginalizovati hijerarhiju sistema. Opet, nisam za komunizam jer smatram da je svojina osnovno pravo.
Razumem ja šta ti pričaš o mentalitetu ali se ne slažem sa tim prosto jer ne uziimaš druge faktore u obzir koji mogu prouzrokovati jednu pojavu, već je pripisuješ prirodi naroda koja je suštinski sporna stvar.
Definišem sve srpske političare koji su bili na vlasti u proteklih 12 godina kao političare i beskičmenjake, što i jesu. A naravno je da uvek možeš naći gore, kao Đukanovića, ali to ne menja činjenicu da se mi nismo nešto usrećili s ovima, ni sa njihovim dobrim namerama, a još manje stručnošću.
 
sreca u nesreci? kako to moze biti sreca? zena koja bi zadrzala to dete je izopacena, po meni...

a brate silovatelju je teret na dusi ona u sebi nosi zivot koj ce da dize u njegovom odsustvu. ne vidim zasto bi nastavila da gaji mrznju po okoncanju cina, pa jos i prema detetu, valjda joj je u interesu da se ta trauma prevazidje za koju je najlogicniji nacin da situaciju preokrene u svoju korist i eto zavoli odgoji neduzno celjade.

Ja se ne slažem s ovim. Živo biće ne treba da bude po svaku cenu. Proračunavanje na tom polju je itekako potrebno.
Nisu svi sposobni da budu roditelji, a zato što je dopušteno svima da budu roditelji imamo gomile glupih nesposobnih ljudi koji služe samo da se vrsta održi. Petnaestogodišnjakinja zatrudni, rodi i šta onda? dete vaspitava dete. Ne zna ni sama gde bije, ona treba da vodi računa o drugom ljudskom biću. Dalje, finansijski momenat, ako je siromašna, a obično jeste, osuđuje i sebe i dete na taj život sklapanja kraja s krajem, nemogućnosti da mu priušti neke osnovne stvari, otac tog deteta je obično ili isto dete ili još gore, neki matori jarac koji će brzo da nestane iz njenog života, ko će to izdržavati, ona neće moći da napreduje u školovanju...Da ne pričamo o njenoj sposobnosti da bude majka i da izvede to dete na pravi put jednom. To je samo jedan primer u gomili, a ima sto varijacija na temu.
Najbolje bi bilo da se ljudima ugrađuju nekakve stvari u telo koje bi im onemogućavale da imaju decu dok ne prođu nekakav test sposobnosti za život.

ja bih reko da je ta sfera upravo najbolja za razvoj zivotnih sposobnosti bas zato sto ne mozemo smatrati da postoje iskljucivo ispravni uslovi za roditeljstvo jer se nikoji od roditelja nije skolovao i obucavao u svrhu odgoja, jesu neki su manje neki vise talentovani al to valda svi generalno skupa usput improvizuju i sami rastu sazrevaju kroz sam proces.

i to proracunavanje mislim da je zabadava. manja steta kad saradjujes sa prirodom kako ona nametne ,ti se kao deo nje prilagodis ,ides tokom okolnosti ,sto manje kontrolises, ovako treniras fleksibilnost i okretnost, kad je vec zivot svakog dana novi film daj makar da se to rodi da vidi svetlost dana, a zivot kako ga provuce nista nije garant kako ce mu se skroji prica, kao nikome od nas.

pa nisu ni ti glupi i zatucani proizvod greske konkretno roditelja sto ga vaspitava, vise poveci poduzi splet okolnosti. kolko ih je samih na svetu, pa i deda rodjeni je bio, za koje se ispostavi pa i da nisu bas sami. eto i tu nezeljenu decu nadje se ko da usvoji, pomazu i sa strane rodbina prijatelji, ne znam meni je to sve okej i to natezanje i navrat nanos kontam da je podjednako stresno dal si bruzuj il siroma.

a to dal ce karijera da naperduje nazaduje pa i treba da trpi spram deteta. ne znam stos ide kao preduslov kvalitetnijeg zivota da si materijalno stambeno zdravstveno obezbedjen, trazis siguricu u najnesigurnijim stvarima, i dok u to kao ulazes emocionalno se udaljavas, naposletku to pukne ode pod stecaj delis stan kola auto i decu, ma pakao
 
a brate silovatelju je teret na dusi ona u sebi nosi zivot koj ce da dize u njegovom odsustvu. ne vidim zasto bi nastavila da gaji mrznju po okoncanju cina, pa jos i prema detetu, valjda joj je u interesu da se ta trauma prevazidje za koju je najlogicniji nacin da situaciju preokrene u svoju korist i eto zavoli odgoji neduzno celjade.

Ja ne mogu da verujem da ti stvarno ovako razmisljas.. pa ja bih pre postupila kao ona devojka iz ''I spit on your grave'' nego sto bih gajila dete tog bolesnika... fuuuj.
 
Ja ne mogu da verujem da ti stvarno ovako razmisljas.. pa ja bih pre postupila kao ona devojka iz ''I spit on your grave'' nego sto bih gajila dete tog bolesnika... fuuuj.

I meni je ovo racionalnije. Ipak je to dete proizvod nasilnog seksualnog akta - procesa u kom je ta devojka ponižena, maltretirana i šta sve ne. Jednostavno problem je u tome što bi je, u slučaju i da rodi dete - ono sigurno podsećalo na taj dogadjaj i sve vezano za njega. Da ne pominjem veoma moguću situaciju gde dete odrasta, i počinje da liči na svog oca.

Drugo, može se javiti i pitanje roditeljskog favoritizma, na najgori mogući način. Ako dotična devojka (žrtva silovanja) sutra oformi porodicu i dobije još neko dete, u njoj se iz raznoraznih razloga, kroz neku nesvesnu komparaciju okolnosti u kojima su oba deteta začeta - može javiti pritajeno, a kasnije sve ispoljenije gnušanje prema svom detetu - plodu silovanja, što bi se negativno odrazilo i na dete. A najgora varijanta bi bila kad bi samo dete priupitalo majku šta se dešava sa njegovim ocem - a kako bi bivalo starije, i taj scenario bi bio sve realniji. Postavljalo bi logična pitanja: ko je on, gde su se upoznali itd itd. Da li bi bilo ko imao snage da mu kaže istinu? A čak i da mu kaže istinu, kako bi to dete živelo sa saznanjem da je plod jednog tako odurnog čina, da je napravljeno kroz prisilu i da je produkt bola i patnje svoje majke? Budimo iskreni.
 
I meni je ovo racionalnije. Ipak je to dete proizvod nasilnog seksualnog akta - procesa u kom je ta devojka ponižena, maltretirana i šta sve ne. Jednostavno problem je u tome što bi je, u slučaju i da rodi dete - ono sigurno podsećalo na taj dogadjaj i sve vezano za njega. Da ne pominjem veoma moguću situaciju gde dete odrasta, i počinje da liči na svog oca.

Drugo, može se javiti i pitanje roditeljskog favoritizma, na najgori mogući način. Ako dotična devojka (žrtva silovanja) sutra oformi porodicu i dobije još neko dete, u njoj se iz raznoraznih razloga, kroz neku nesvesnu komparaciju okolnosti u kojima su oba deteta začeta - može javiti pritajeno, a kasnije sve ispoljenije gnušanje prema svom detetu - plodu silovanja, što bi se negativno odrazilo i na dete. A najgora varijanta bi bila kad bi samo dete priupitalo majku šta se dešava sa njegovim ocem - a kako bi bivalo starije, i taj scenario bi bio sve realniji. Postavljalo bi logična pitanja: ko je on, gde su se upoznali itd itd. Da li bi bilo ko imao snage da mu kaže istinu? A čak i da mu kaže istinu, kako bi to dete živelo sa saznanjem da je plod jednog tako odurnog čina, da je napravljeno kroz prisilu i da je produkt bola i patnje svoje majke? Budimo iskreni.

Upravo! Nemam sta da dodam...
 
I meni je ovo racionalnije. Ipak je to dete proizvod nasilnog seksualnog akta - procesa u kom je ta devojka ponižena, maltretirana i šta sve ne. Jednostavno problem je u tome što bi je, u slučaju i da rodi dete - ono sigurno podsećalo na taj dogadjaj i sve vezano za njega. Da ne pominjem veoma moguću situaciju gde dete odrasta, i počinje da liči na svog oca.

Drugo, može se javiti i pitanje roditeljskog favoritizma, na najgori mogući način. Ako dotična devojka (žrtva silovanja) sutra oformi porodicu i dobije još neko dete, u njoj se iz raznoraznih razloga, kroz neku nesvesnu komparaciju okolnosti u kojima su oba deteta začeta - može javiti pritajeno, a kasnije sve ispoljenije gnušanje prema svom detetu - plodu silovanja, što bi se negativno odrazilo i na dete. A najgora varijanta bi bila kad bi samo dete priupitalo majku šta se dešava sa njegovim ocem - a kako bi bivalo starije, i taj scenario bi bio sve realniji. Postavljalo bi logična pitanja: ko je on, gde su se upoznali itd itd. Da li bi bilo ko imao snage da mu kaže istinu? A čak i da mu kaže istinu, kako bi to dete živelo sa saznanjem da je plod jednog tako odurnog čina, da je napravljeno kroz prisilu i da je produkt bola i patnje svoje majke? Budimo iskreni.


I zelis da mi kazes da ne postoji sansa da ona to dete voli kao i svao drugi i da ga ceni, jer ja zaista mislim da je apsolutno nebitno kako je dete nastalo.

Drugo, kako bi zivelo sa tim saznanje. Pa normalno, nece majku manje voleti zbog toga, samo ce prezirati oca. Ako mu je otac bio silovatelj, nema dokaza, nikakve vrste, da ce dete biti isto takvo.

E sad, ne mogu da zamislim razlog zasto bi silovana zena zadrzala dete nastalo na taj nacin. Prosto ne vidim podsticaj i razlog za to. Ako to nije nesto sto je htela. Jedino ako misli da je abortus greh ili ako je stvarno toliko dobra i smatra da je to ipak njeno.
 
I zelis da mi kazes da ne postoji sansa da ona to dete voli kao i svao drugi i da ga ceni, jer ja zaista mislim da je apsolutno nebitno kako je dete nastalo.

Naravno da ne postoji šansa osim ako nije uživala u silovanju. U njegovim očima će uvek videti silovatelja i strahovati da se taj nagon pojavi i kod njega. Ne znam da li si čuo za reč 'genetika'.
 
da pomerimo starost, da nije nerodjeno dete, poodraslo . . ..
eto da je mirnodopski brak, nizom godina muz pocne da pije, da je tuce siluje ona ce da ga izbaci/pobegne i decu ostavi/likvidise, jer ona su od njega pravljena gade joj se na oko i treba spreciti mogucnost da postanu kao on pakosni bezobrazni nasilnik.
volela bih cuti zasto je ova situacija drugacija u odnosu na gorepolemisanu ?
 
da pomerimo starost, da nije nerodjeno dete, poodraslo . . ..
eto da je mirnodopski brak, nizom godina muz pocne da pije, da je tuce siluje ona ce da ga izbaci/pobegne i decu ostavi/likvidise, jer ona su od njega pravljena gade joj se na oko i treba spreciti mogucnost da postanu kao on pakosni bezobrazni nasilnik.

Poredjenje je apsolutno promašeno, jer je ta žena svesno ušla u brak sa tim čovekom i stvarala porodicu. Ona nije mogla da zna sa sigurnošću kakav će taj čovek kasnije ispasti - a čak i da je pretpostavljala, ili čak znala znala, ta deca su stvorena konsenzualnim odnosom, plus u braku, dok je svojom voljom spavala sa svojim mužem.

volela bih cuti zasto je ova situacija drugacija u odnosu na gorepolemisanu ?

Pa čekaj, je l' tebi isto kad neko zaskoči ženu, odvede je u žbun, siluje je i napravi joj dete i kad žena sa nekim svesno stupi u brak, ima bračne odnose, dobije dete i kasnije joj muž postane alkoholičar i nasilnik? :/ Valjda vidiš očigledne razlike?

Ili ko što rekoše ovi gore troluješ, pa se praviš blesava? :lol:
 
Zapravo, meni se cini da je bas valjano poredjenje, ako se gleda na genetiku tj.

Meni izgleda kao da je jedina razlika u ta dva slucaja to sto u slucaju silovanja ona prvo mrzi dete, a posle zavoli. A u slucaju odraslog deteta onda ga voli pa potom zamrzi. Sad, sta je lakse, zamrzeti ili zavoleti, to vec zavisi.

Naravno da ne postoji šansa osim ako nije uživala u silovanju. U njegovim očima će uvek videti silovatelja i strahovati da se taj nagon pojavi i kod njega. Ne znam da li si čuo za reč 'genetika'.

Mislim da bi zena mrzela to stvorenje u njenom stomaku onih 9 meseci zato sto bi to smatrala kao nekim "darom" od silovatelja, ali to bi proslo.
Zna se valjda koliko je jaca ljubav majke prema detetu nego 'ebeni prezir prema nekome ko ju je silovao.
Ti bi kao u ocima bebe mogao videti silovatelja ili sta vec? Plus sto s' vremenom mnoge zene zaborave na to silovanje. A i mislim da bi pre zena mrzela muskarce nego dete.
A i ustalom ako bi i osecala neku mrznju ona bi vremenom nestala. a ako bi mrznja i dalje bila tu onda je zena jednostavno pukla.


Ali da se razume, ja nisam za to da zena zadrzi dete.
 
Poslednja izmena:
Mislim da bi zena mrzela to stvorenje u njenom stomaku onih 9 meseci zato sto bi to smatrala kao nekim "darom" od silovatelja, ali to bi proslo.
Zna se valjda koliko je jaca ljubav majke prema detetu nego 'ebeni prezir prema nekome ko ju je silovao.
Ti bi kao u ocima bebe mogao videti silovatelja ili sta vec? Plus sto s' vremenom mnoge zene zaborave na to silovanje. A i mislim da bi pre zena mrzela muskarce nego dete.
A i ustalom ako bi i osecala neku mrznju ona bi vremenom nestala. a ako bi mrznja i dalje bila tu onda je zena jednostavno pukla.

haha zar ti stvarno misliš da neko može da mrzi nešto 9 meseci pa posle da voli :lol: ? Au Fani, 'bem ti racionalnost
Genetski materijal oca postoji i u detetu i naravno da bi ona primetila te osobine koje ne pripisuje svojim što logično idu ocu. Žene mrze decu upravo zbog toga što ih podsećaju na muškarce kojih se plaše :lol: Nemoj reći da su žene racionalne, jer pogotovo u tim situacijama nisu.
 
haha zar ti stvarno misliš da neko može da mrzi nešto 9 meseci pa posle da voli :lol: ? Au Fani, 'bem ti racionalnost
Genetski materijal oca postoji i u detetu i naravno da bi ona primetila te osobine koje ne pripisuje svojim što logično idu ocu. Žene mrze decu upravo zbog toga što ih podsećaju na muškarce kojih se plaše :lol: Nemoj reći da su žene racionalne, jer pogotovo u tim situacijama nisu.

Da, mislim. :) Isto kao sto moze nesto tako lako se da zamrzi, moze i da se zavoli. Ne vidim sta je tu nemoguce. Postoje neprijateljstva koja su trajala godinama, a zavrsavala se u minuti.
Ona bi primetila te osobine? Ne znam na kakve osobine mislis osim na sklonost ka silovanju, a ne vidim kako zena to moze primetiti kod bebe ili deteta. Mozda tek kasnije.
Ja bas mislim da je suprotno, zene daju sve od sebe da deca ne postanu ono sto su njihovi ocevi. Barem ono sto sam vidjao do sada mi ukazuje na to.
 
Poslednja izmena:

Back
Top