


Jako sam tuzna . Moja Beta je danas otisla iz naseg zivota ali ce zauvek ostati u nasim srcima i secanju. Bila je bolesna, operisana, oporavljala se, pa se pogorsalo, opet se malo popravilo , a juce je bilo strasno kakve je bolove trpela, dobila je i temperaturu 41,2, veterinar, inekcije, noc je bila nocna mora , danas ultra zvuk i dijagnoza :metastaze na bubrezima , slezini i pankreasu . Nisam mogla da dozvolim da se i dalje muci i pati ona to nije zasluzila, toliko mi je lepih trenutaka priustila . Morala sam doneti valjda najtezu odluku u zivotu , da dobije inekciju za opustanje-spavanje i sve dok nije utonula u san drzala sam je za ruku i mazila, pricala joj, tesila je . Kada je utonula u prvi san , vet. me je zamolio da izadjem i onda je dobila jos jednu inekciju u venu i zaspala zauvek.Bilo je strasno, tuzno , ali me malo tesi sto sam je postedela uzasnih bolova.Sada pociva u mojoj basti, medju cvecem koje nikada nije dirala ,ni unistavala. Hvala sto ste me saslusali, jako mi je tesko.
U znak secanja na Betu, ako neko zeli moze da pogleda na
www.indigo.org.rainbowbridge
nesto vrlo emotivno o kucnim ljubimcima i vlasnicima.Ima sa engleskim ili nemackim propratnim tekstom , a sustina je da postoji most-duga koji spaja nebo i zemlju, i kada kucni ljubimac ode tamo , tu je poljana sa zelenom travom, ima hrane, veselo se igraju, svi su zdravi, ali stalno nekoga iscekuju.Kada dodje vreme za njihovog vlasnika oni nacule usi, njuskaju i ocima traze ko dolazi, pa istrce iz grupe radosni sto se srecu, i onda zagrljeni , srecno ,zajedno predju preko mosta od duge, i nikada vise nece biti razdvojeni.