Cisto iz radoznalosti, pitanje za Soneta i Vladstera - kad ste zadnji put bili u Srbiji, radili, ili bili na odmoru, ne znam koliko ste imali prilike da osetite situaciju kakva je zadnjih nekoliko godina?
@ideawoman
Ovo o cemu ovi ljudi pricaju, pre svega misle na sam mentalitet ljudi koji, prirodno, utice i na sistem (drustveni, drzavni, ekonomski, ama bas svaki moguci) kakav se neguje ovde. Imigranti, ma odakle dolazili, moraju da se asimiluju ovde do odredjene mere, inace ne mogu da funkcionisu. Mala digresija - meni je fascinantno kako imigranti iz pretezno muslimanskih zemalja odjednom ovde nadju nacina da "prilagode" svoju veru, hocu reci, ne vidim po 10-20 dzamija u gradu, kao po nekim evropskim gradovima. Sto ide u prilog ovoj prici o prilagodjavanju. Nisam dugo ovde, ali ono sto mi je odmah jasno, ogromna razlika u nacinu razmisljanja, kako provode slobodno vreme, kako se druze, drustvene konvencije, u odnosu na Evropljane, a tek u odnosu na Balkan (pricamo o rodjenim Kanadjanima). I odmah mi je poprilicno jasno da ovde neka prijateljstva napraviti necu, sva koja su mi ikad bila potrebna, nazalost, morao sam da ostavim u Srbiji. I kao sto Sone rece, totalno je drugacije ici negde u inostranstvo raditi nekoliko meseci, pa cak i godina, nego ziveti negde trajno. Sve je vrlo individualno, i niko ovde ne pokusava i ne moze da vas odgovori ili nagovori na neku odluku, svacija prica je drugacija i niko osim vas ne moze da vam pomogne.
Imao sam sasvim pristojnu platu u Srbiji, ali supruga nije (i pored fakultetskog obrazovanja), primorana je bila da radi sve i svasta (kao sto smo sad oboje ovde, bar u pocetku), a u porodici (i mojoj i njenoj) jednostavno previse ljudi kojima treba pomoci. Zivot bez kredita, bez ulaska u minus (veeelika retkost u Srbiji), kao podstanari i bilo je knap. O detetu ne mozes ni da razmisljas, ne zelim nikoga da od rodjenja osudim na siromastvo, da objasnjavam zasto nove patike moraju da cekaju par meseci, zasto nece ici na ekskurziju ove godine... E zato smo se odselili, iako i dalje mastam da mi deca idu u nase skole, da cemo se vratiti jednom, ali sve manje verujem u to.
Glavni problem je sto nas narod ima totalnu utopiju u glavi kad se pomene Kanada. I onda se razocaraju kad dodju ovde. Osim mozda ljudi, sve je prilicno kako sam ocekivao. Pare nigde ne rastu na drvecu, moraju da se zarade, a ovde je kapitalizam u svom najcistijem obliku. CInjenica je da je mnogo lakse ovde dobiti kredit, i to dosta imigranata odmah uradi, cim se dodje do nekog ozbiljnijeg posla, ali ta kamencuga za vratom, da je nosim narednih 10-20-30 godina, mi stvarno ne treba.