Da, da egzistira u virtuelnom, ali je pitanje prirode tog virtuelnog
Šta ako je to postmortem virtuelno druge prirode, tj metafizičko (neograničeno), i nema veze sa megabajtima
Lako je objasniti život, pod uslovom ako se ispravno odgovori na pitanje ŠTA JE ŽIVOT?
Definicija života koju su biolozi sročili, najpribližnije glasi, da je život proces koji teče u obliku organizacije kretanja i rada energije. Tome se još dodaje i metabolizam, tj. izmena energije i materije u organiznu i sposobnost njegove reprodukcije. Što znači da po oovoj definiciji život traje dok proces organizovanog kretanja i rada, izmena energije i materije i razmnožavanje traje. A da smrt nastupa kad sve to prestane.
Ovo je potpuno pogrešna definicija i objašnjenje života, jer ono osnovno što život čini životom je SVESNOST, bez koje ne može ni da nastane, niti da se odvija bilo kakav proces organizovanog kretanja i rada materije, niti da se vrši izmena energihe i materije i još plus razmnožavanje.
Pa se onda pitanje života posle smrti i raspada tela svodi isključivo na pitanje da li se posle smrti i raspada organizma svesnost prekida i zauvek nestaje, ili ta svesnost teče i dalje? Odnosno, ceo problem se svodi na pitanje ŠTA JE SVESNOST. Šire pitanje glasi kako je svesnost uopšte moguća, ko ili šta je taj ko raspolaže sposobnošću da bude svestan i koje uslove on mora da ispuni da bi mogao da dovede sebe u stanje svesnosti?
Jer kada je reči o čovekovom strahovanju od neizvesnosti šta se dešava sa čovekom kada se njegoovo telo raspadne, to nije toliko strah od gubitka tela, već gubitka svesnosti. Eno gore i onaj bogataš Tomas Bigelou, ne nudi nagradu od pola miliona dolara onome ko dokaže da se život nastavlja i posle smrti, već da se SVESNOST nastavlja i posle smrti.
A šta je Svest i koji uslovi treba da se ispune da bi bilo svesnosti, o tome sam u ovoj temi u nekoliko mojih zadnjih postova dosat rekao, a napred je i moj video u kojem je to objašnjeno detaljnije, da se dalje u vezi toga ne ponavljam.
Uglavnom, sve se svodi na to da telo kao organizacija kretanja i rada energije, kao i njegova čula. mozak, nervni sistem, metabolizam i razmožavanje, nusu život, već da je život SVEST, Ova činjenica iz temelja menja naša poimanje života, koje se do sada, po definiciji života koju su dali bilozi, svodilo na to da visoka organizacija energije i materije, sa svojim čulima, mozgom i nervnim sistemom, uzrokuje SVEST i da bez toga Svesti ne može da bude.
A sada, kad shvatimo da je SVEST ono suštinsko što život čini životom, lako dolazimo do zaključka da stvari stoje potpuno obrnoto, a to je da telo, mozak. čula i nervni sistem nisu uzroci SVESTI, već da je Svest uzrok tela, tj. da bez visoke inteligencije i golemog znanja, i svesnosti, ljudski organizam, njegova čula, mozak i nervnio sistem, nikada ne bi mogli da nastanu.
I da, prema tome, Svest mora da ostane da postoji i kad se organizam raspadne, kao što je postojala i pre organizma.
Sve ovo postaje još jasnije kada se shvati da su osnovni faktori Svesti njenih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, bez kojih nikakve inteligebcije i nikakve svesnosti ne može da bude. I da sa tih sedam sposobnosti ne raspolažže niti i jedan organizam, ni neživi, ni živi sa svojim mozgom, nervnim sistemom i čulima, već ENERGIJA koja živi organizam, njegova čula, mozak i nervni sistem od sebe same i gradi i kasnije ga ruši. Koja je postojala i pre organizma i koja ostaje da postoji, zajedno sa svojih sedam sposobnosti i sa svojom svesnošći i kasnije kada se organizam sruši. Koja ostaje da postoji i celi Univerzum kad se sruši, jer i celi Univerzum je uzrokovala Svest, a ne da je Univerzum uzrokovao Svest. Jer celi univerzum se sastoji od 7 fizičkih i psihičkih radnji, čiji vršilac je Svest. Koja kad prestane da da ih vrši, ceo Univerzum i život u njemu se ruši, a ona, Svest i posle toga ostaje da postoji i dalje, sposobna, da uz pomoć svojih 7 sposobnosti, kasnije, kad se malo odmori, ponovo od sebe same sagradi isti takav Univerzum i život u njemu.