Život pisan srcem

Jedna jedina suza mi se sliva niz obraz i ja je brisem pre nego sto mi stigne do brade. Pa tiho kazem sebi: " Ne pocinji...da se nisi usudila sada da pocnes. "
b5a592329a75b9e5f2ee44d1c306b00e.gif
 
Najmudriji odgovor na konacna pitanja.Rec koja ukazuje na otvorena vrata i siroke horizonte.
Svasta moze da se desi.A ja verujem da svome zivotu mogu dati novo znacenje.
Da sam apsolutno sigurna u sve, provela bih zivot u patnji, bojeci se smrti.
Ali, posto je uvek sve moguce, cuda su uvek negde u blizini i nikada nece prestati da se dogadaju.
Verujem da covekova sloboda moze da se definise jednom jedinom recju koja,
poput sicusnog podupiraca omogucava vratima postojanja da ostanu otvorena.
Ta rec je: Mozda.

R. Fulgam
 
Oduvek sam pisala kada sam za to imala potrebu ,
ili mi je samo dolazilo.Onako.
I pisala sam. I onda je sve prestalo.Nestalo, ili samo stalo.
Ne mogu da napisem ni rec. Ne onako kako zelim.
Ne onako kako osecam.I zato cutim.I nisam tu.
I sada ne znam da li mogu da ista napisem
i pustim iz sebe ovo sto je u meni..
Kazu da srce moze da nam neko slomi samo ako mu to dozvolimo.
Sudbina,ili jednostavno zivot.Ne znam.

- - - - - - - - - -

 
Rečenica: „Vreme koje je prošlo bilo je bolje“ ne znači da se ranije događalo manje zla, nego da srećom ljudi to zaboravljaju. Naravno, takva rečenica nema opštu vrednost; za mene je, na primer, karakteristično to što se odlično sećam nemilih događaja, tako da bih skoro mogao reći: „Vreme koje je proslo bilo je gore“, kada mi sadašnjost ne bi izgledala tako strašna kao prošlost.
Ernesto Sabato, Tunel
 
“Reklo bi se da život svakog odraslog čoveka određuju dve ljubavne priče.
Prva priča o našem traganju za seksualnom ljubavlju dobro je poznata i u velikoj meri skicirana njena mapa.
Druga priča o našem traganju za ljubavlju sveta u većoj je meri tajna i sramna priča.
A ipak, ova druga ljubavna priča nije manje uzbudljiva nego prva.”


Alen de Boton - Statusna zebnja

 
Kuba, zemlja građanskih ratova i rasturenih domova. Majami, američki grad iz kojeg jedna mlada Kubanka počinje potragu za svojom majkom, kojoj ni ime ne zna. Jedini trag je davni spomen, majčina poruka sa Nerudinim stihovima – sve dok jednog dana ne stigne zagonetni paket sa još zagonetnijim pismima. U njima je sadržana priča o ljubavi između te tajanstvene žene i mladog revolucionara Čea.Koračajući po tragu prošlosti, junakinja upoznaje svoju majku, Kubu šezdesetih i mit dvadesetog veka – Če Gevaru – sagledanog kroz oči zaljubljene žene
..........................................................................................................................

Moja ljubav CE ..Ana Menendez

Kad sam poslednji put videla Ernesta,bio je obucen kao neki drugi covek.Stajao je pored stare indijske smokve na Trgu.Drzao se vrlo uspravno;gledao je u daljinu malo uzdignute glave.Licio je na nekog nadmenog trgovca iz proslih vremena.Pored njega su prolazili ljudi,ali ga niko nije video.Ja sam ga prepoznala po lepo izvajanoj punoj donjoj usni,po izbocenom celu.Ne mozes prevariti ljubavnicu;ona je zapamtila svaku tvoju crtu,svaki skriveni deo tvoga tela.Covek ne moze od ljubavnice da sakrije nista vise nego od sebe samoga.

Okrenuo se prema meni,i ja sam mu polako prisla.Osetila sam poznati miris koze ispod njegove bele kosulje.Uzeo mi je ruku i prineo je obrazu.Tako smo se ponovo oprostili,glas mu se gubio u buci na trgu,preslab glas za coveka kakav je postao.Dah mu je bio vreo i isprekidan.Kad mi je rekao da se vise necemo videti,samo sam klimnula glavom.Rekla sam mu Zbogom,i prepustila ga zemlji,sirokim ravnicama,nebeskom svodu koji cemo i dalje deliti.Nema nicega konacnog u rastanku ljubavnika.

Medjutim,smrt je razlicita.Odlazak Bogu.Tisina.Jedna drugacija konacnost.
 

Back
Top