Život pisan srcem

sunset11-1.jpg
 
"Žena je kao knjiga, koja se, bila dobra ili loša, mora najpre svideti naslovnom stranom. Ako ta stranica nije zanimljiva, neće pobuditi želju za čitanjem, a ta je želja upravo tolika koliko je zanimanje što ga naslov podstiče. Naslovna strana kod žene ide odozgo do dole, baš kao kod knjige; pa tako i njene noge; koje zanimaju sve muskarce kojima su ukusi slični mojima, imaju istu privlačnost kao i oprema knjige. Medjutim, većina ljubitelja ili premalo ili nikako ne pazi na ženske noge, baš kao što većina čitalaca ne mari za izdavača knjige. Stoga žene s pravom posvećuju toliku brigu licu, odeći i držanju, jer samo time mogu u onima koje priroda nije pri porodu obdarila slepoćom potaknuti radoznalost i želju da ih pročitaju. Ali kao što ljudi koji su pročitali mnogo knjiga požele na kraju nove, pa bile i loše, tako se i muškarac koji je upoznao mnogo krasnih žena na kraju zaželi ružnih, samo neka su nove."
 
Nekada davno, u sam iskon jednog od mnogobrojnih svetova, behu dva bespolna bića: Ono i Ono.
Samog pojma vremena još nije bilo. Bilo je samo postojanje, i njegova suprotnost, ne-postojanje.
Da, bilo je tako jednostavno.
U jednom trenutku, u jednom biću rodi se prva misao.
Ono se približi drugom biću i, budući da reči još nisu postojale, kao ni usta koja bi ih izgovorila, prenese svoju misao na neki neuhvatljiv, i njemu nepoznat način.
Misao je glasila: "Hajde da se pretvaramo da imamo usta."
Drugo biće prihvati ovu ideju, te se bića stadoše pretvarati da imaju usta. Kroz to njihovo pretvaranje, nastalo je vreme.
Posle nekog vremena, prvo biće oseti neki nemir u sebi. Pretvaranje mu više nije bilo dovoljno. Zato se Ono opet približi drugom biću, i ovog puta glasno izreče svoju misao:
"Hajde da se pretvaramo da imamo i jezike. Onda ćeš ti otvoriti svoja usta, a ja ću na njih priljubiti svoja i probati ih jezikom."
"U redu", reče Ono.
I bića se stadoše pretvarati. Ono je otvorilo usta, a drugo Ono mu je prišlo i liznulo mu jezikom usne. Bića tad spojiše usne. I onda se počeše pretapati, biće u biće. Jedno je ulazilo u drugo, jedno se s drugim mešalo i jedno u drugom gubilo.
Tako je nastao prvi poljubac, u vreme kada još nije bilo ni ljubavi, ni objekta kome bi ljubav bila upućena.
Zato i danas postoji poljubac bez ljubavi, ali nema ljubavi bez poljupca.

.................................................. .................................................. ...............

I evo nas danas tu gde jesmo. Apokalipsa nam je bliža i razumljivija od Postanja. U nasleđe smo dobili poljubac, jedan od retkih preživelih simbola. Poljubac koji je sveprisutan, svemoguć.
Jer: bez njega nema iskazivanja ljubavi. Bez njega nema vođenja ljubavi. Bez njega nema ni laži, ni prevare, ni izdaje, ni licemerstva. Tamo gde prestaju reči, počinje poljubac.
Poljubac za laku noć.
Poljubac za dobro jutro.
Poljubac kojim biste nekom zatvorili usne, jer ne možete više da podnesete da slušate gluposti.
Poljubac kojim biste nekog zaveli.
Kojim biste nekom skinuli mrvicu sa usta.
Kojim biste došli do novca.
Kojim biste iskazali prezir i, napokon, mržnju.
Poljubac kojim biste nekog pozdravili.
Oprostili se.
I ponovo pozdravili.
I, na kraju, poljubac koji bi vam zapao kao domaći zadatak, neka vrsta kazne koja vas je snašla od Urednika, jedine stvari na svetu moćnije od poljupca.
Urednik bi vam, prijatno i nenametljivo, predložio da napišete nešto o poljupcu, a vi biste (o vaše naivnosti!) to brzopleto prihvatili, misleći kako ne postoji ništa jednostavnije na svetu.
Posle dugog lupanja glave (o sto), došli ste do samo jedne smislene rečenice:
Poljubac je nešto moćno.
U koje god svrhe da je namenjen.
Umete li da se ljubite?:cmok:
 
Da li je previše tražiti par sati ćutanja, nekoliko desetina kilograma nežnosti, tonu poljubaca i dvesta grama laži koje učiniće me centrom svega onoga u šta veruješ i čemu se klanjaš...
Večeras kad legneš... okreni se prema mesecu i dopusti mu da ti se svetlost ugnezdi u krilu... osetićeš mene... Moju kožu koja pod tvojim dlanom diše... Moje pore koje se pod tvojom toplinom otvaraju... Moju dušu koja otškrinutih kapija, željno čeka tvoj ulazak...
Da li da ti se radujem kao ženi koja mi je vratila osmeh, a ukrala dušu... Da li da te obaspem poljupcima kao ružinim laticama, slaveći radost koju mi donosiš duši kao poklon neprocenjive vrednosti... Ili da te odbacim kao lopova koji je provalio glavna vrata i krade deo po deo moje duše...željne pripadanja... Tebi...
Večeras, kad legneš, zagrli me snom i pretvori u želju koju ćeš cele noći ispunjavati... Iznova i iznova... Nebrojano puta... A kada probudiš se ujutru, pričaćeš mi o čudnom snu koji ti je ostavio osmeh na licu i strast u srcu...
 
Suvise si mudar kad govoris sa mnom.
A ja gledam oblake kako plove i nestaju iza planina,
i u njima prepoznajem svoje nepovratne misli.
Iz njih ponekad kaplju suze,ali u kratkim casovima,
kada se oblaci razidju ja izmedju njih ugledam malo
cistog neba,s tvojim licem na dnu,
jer samo tada nista me ne sprecava
da te vidim onakvog kakav si...
 
Zavodjenje je umetnost i senzualno uzivanje.
Da bi ova igra bila savrsena i uspesna, potrebno je animirati sto vise cula.
Od svih tehnika zavodjenja samo ukusno pripremljen obrok moze da pokrije sva cula.

Slavni grcko-rimski anatom Klaudije Galen i licni lekar rimskog cara Marka Aurelija proucavao je cula i hranu.
Evropljanke su dugo zlatom placale njegove afrodizijacke recepte pokusavajuci da otkriju tajnu zavodjenja.
Danas, 19 vekova nakon Galenovog postojanja,sustina njegove teorije svela se na jednostavnu izreku:

Put do muskarcevog srca, vodi preko njegovog stomaka..


Rezanci za dvoje


Sastojci:

200 grama rezanaca (sa jajima, ili pirincanih)
200 grama racica
Povrce po zelji:
2 crvene paprike
2 cena belog luka
1 veci praziluk
1 sargarepa
1 solja graska (moze i zamrznut)
100 grama brokolija
100 grama boranije
2 kasike ulja
1 kasika prepecenog susama
2 kasike meda
2 kasike soja sosa
Đumbir, so, biber

Priprema:

Obarite rezance prema uputstvu na pakovanju. Laganim, providnim rezancima od pirinca potrebno je
samo da ih prelijete kipucom vodom, i ostavite nekoliko minuta da nabubre.
Zagrejte kasiku ulja u tiganju, najbolje u voku, i 30 sekundi proprzite beli luk sa đumbirom.
Dodajte racice, przite dok ne porumene, i zatim ovu mesavinu izvadite iz tiganja i odlozite u pokrivenu posudu.
Preostalo ulje zagrejte u voku, i dodajte povrce iseceno na rezance,
ili komade po zelji. Przite nekoliko minuta, dok povrce malo ne omeksa, ali tako da ostane hrskavo.
Prelijte povrce u voku soja sosom i medom, dodajte prethodno proprzene racice i ocedjene rezance.
Sve zajedno przite minut-dva, pospite susamom i odmah posluzite...


i da..vino belo hladno...
 
Mislia sam,da sam stena nesalomiva.
Izdrzala sam nalete olujnih vetrova,
plamen uzarenog sunca,
hladne jesenje kise,
led me okivao
a ja sam ponosno stajala.
Mislila sam,da sam stena nesalomiva.
A onda si se pojavio Ti ,
i razbio me u parcice....

i nije mi zao..
Kako bi drugacije znala sta je ljubav...



upitnikdz7.gif
 
Dodjes mi u san i poremetis stvrnost iz korena.Saseces osecaj moci koji sam dugo gradila u sebi,
pocupas sav korov pazljivo sejan u cilju da postane neistrebljiv,
neunistiv i toliko rasiren,da nikada ni jedan cvet vise izrasti ne moze.
Kao kakav inat,ukotvis mi se u podsverst koja nadjaca svest u rem fazi i onda me vodis u tvoj svet.
Sasvim nezno mi stezes ruku i zaslepis me svojim vodjstvom
u moje najdublje strahove koji ostavljaju tako divan osecaj pripadanja dok se oci ne otvotre.
Pretvoris me u robinju,utegnes mi ramena,nevidljivim strunama upletenim u tvoje sake koje su mi najveca potreba.
I ne prestajes da se smeskas ubedjujuci me da je taj smesak refleksija radosti zbog mene tvoje.
Uzimas svaku kap slabosti iscedjenu iz mojih pora i uporno mi zavlacis
najlepse fantazije u dusu,fantazije koje ce zauvek ostati upisane..
 
Колико је само пута над тобом и тебе ради изгрејало сунце на небу и приклонило се западу,
и колико пута сјајни месец пловљаше више твоје главе, док чудесна слика безбројних звезда тебе ради украшаваше свод небески;
и како се често, сваке године с пролећа и лета, земља пред твојим задивљеним очима одеваше у разнолико зеленило растиња,
у цветно шаренило, као што се и дрвеће прекриваше укусним плодовима што им се ни броја не зна!
Колико је само различитих, безбројних живих бића свакаквих врста видело и види око твоје -
створења обдарених од Творца најразличитијим, чудесним особинама!
Јеси ли покушао да у мислима продреш у тај величанствени поредак васељене,
установљен руком Саздатеља њеног,
поредак који те на очигледан начин, премда без речи, учи реду и у твоме властитом животу . . .
СветиЈованКронштатски

notps8.jpg
 
Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali bliži.

M.Selimovic
 
Zivot je san - ucini ga stvarnim
Dobili smo priliku da sanjamo.No, da li shvatamo cemu nam sluzi san.

Ne da bismo celi zivot proveli gledajuci u nebo i mastali o hodanju po oblacima,
vec da bismo pokusali da dohvatimo svoje snove i hodali s njima po zemlji.
Ima li smisla cekati?Ako nikad ne pocnemo ostvarivati svoje snove,
prokockali smo jos jednu priliku koju smo dobili.

 

Back
Top