Život pisan srcem

Da li jos uvek, nekad,
kad pomislis da stvarnost
u zaborav sve slutnje zavije,
zivne u tebi iskra
kroz magicnu nestalnost
i obasja lutanja nasa
i susret koji jos ceka

tamo negde sred guzve
na uglu pored Slavije..?


Da li jos uvek snivas
i snima bojis sve dane
dok sivi dani teku,
razlivaju se i nose..?
I da l' jos u uglu usana
iste osmehe skrivas
i isto, nehajno, rukom
otklanjas pramenje kose..?

Da li ti misli jos nose
iste nijanse poleta
ili ih sad sece kosava
k'o topli dah zimskim rezom..?

Da li jos uvek pricas
plamenim krilima ponet..?
Da l' jos onako zurno
uvece koracas Knezom..?

Da li jos uvek pusis?
Citas li iste knjige?
Da li jos uvek volis
da slusas Baha i Lista..?

Da li jos uvek vesto
u sebi promaje gusis,
da li jos vedro grabis
i ne hajes za brige..?

Da li si jos uvek isti?

Ti uvek imas mesta
u meni i mojim danima
i zato ne pitaj cemu,
ne pitaj da li mi treba...
Kroz tvoje reci i sapate,
kroz susret koji ne presta,
sa tobom i ja setam
pod svodom naseg neba...

Ne misli da l' i nad mene
poneki oblak se klanja...
Ne brini da l' ce me mozda
tvoja prica zaboleti...
Dok mi pises o svemu
uklanjas sva rastojanja,
i zato, samo mi pisi,


i ne pitaj da li cu voleti...

Dragana Konstantinović
https://hi-in.facebook.com/10.10.kl..._8NkULw0vsMojlA1zz291ov71VNr_HzQ&__tn__=EHH-R
 
86633255_2830668767002672_1128863743514509312_n.jpg
 
Jedino sam Tebi mogao pjesmom do srca
I jasno sagledati drugu obalu
Jedino sam s Tobom mogao u večernje slike
Varkom ulaziti bez suvišnih riječi
Jedino zbog Tebe morao sam se odreći
Svojih godina i pjesama
Kad sam u svađi sa svijetom
Na Tvom tijelu najljepšu baladu stvarao
Od Tvoja dva oka u koja se sunce zaglavilo
Od Tvojih ruku
Kao da me cvijeće na livadama zvalo
Jedino sam Tebi mogao
Svoj život u naručje položiti
Jer svi su me drugi varali i malo mi dali
Jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti
A da me ne zaboli moja nemoguća duša
Navikla na raskršća i ceste
Jedino tebi
i uvijek će rijeke
U tom pravcu kretati žurno
Kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi
Neće to biti ni tako teško
Kod tebe će sunce biti i pjesma
Jedino ću Tebi i poslije smrti
Svoju zvijezdu dovoditi
Da ti lice ne potamni od svega


Jer tebi sam jedino znao
Do srca pjesmom doći
I pomalo zaustaviti život
Da te tako grubo ne zaboli tišina
Iza moga lica
Iza moga tijela.


Zeljko Krznaric
 
"Nijedna me nije imala kao što me ona ima. Nijedna nije dobila od mene ono što ja mislim da je najbolje što imam. Moju ludost.
Sve su tražile ljubav, pažnju, 101 dokaz moje pripadnosti njima, ali nijedna me nije osvojila da joj dam sebe u potpunosti. Kad malo bolje razmislim, tu ludost nisu ni htele. Plašila ih je ta moja otvorenost.
Ona i ja se nikad nismo smuvali, mi smo se jednostavno prepoznali. Nju život nije mazio, nije ni sa mnom bio baš nešto naročito nežan. Ona je imala strah od ljubavi, ima ga i sad, znam to, ali ja ću se bojati umesto nje. Bojaću se da je ne izgubim jer jedva je nađoh takvu kakva je. Taj kalup po kojem je ona pravljena, više ne postoji. Takvu sam je naručio kod Boga, jeste da je kasnila malo ta isporuka, ali kažu ljudi da nikad nije kasno za lepe želje. A da li je želim? Želim je kao da je tuđa! Da li ću se i dalje boriti za nju? Pa, ako bih odustao od nje, odustao bih i od sebe, od svih maštanja i snova, a svi znate šta je čovek bez svega toga. Ništa.

Njoj sam dao svoju ludost, a ona će se potruditi da nikad ne postanem normalan. Znam da hoće jer ona sa normalnima i ne želi, poludela bi od dosade sa takvima.
Svi su ludi na svoj način, samo sam ja lud na njen način.."

Igor Čobanović

:fdlan:
 
U stvari nisam nikada razumio zašto se muškarci i žene toliko razlikuju. Takođe, nisam nikada razumio zašto muškarci imaju češću potrebu za seksom od žena?!
Na primjer: Jedne večeri, prošle sedmice, bio sam sa ženom uveče u krevetu. Strast je počela da se rasplamsava... kad je ona odjednom rekla: „Ne mogu danas, nisam raspoložena... željela bih da me samo malo držiš u naručju.“ Zabezeknuo sam se i rekao:
“Šta je sad to?” I posle toga je rekla: „Ti jednostavno ne razumiješ, moje osjećajne potrebe, koje imam kao žena, samo tražiš zadovoljenje tvojih fizičkih potreba.“ Na moj glupi pogled je odgovorila: „Zar me ne možeš voljeti takvu kakva sam, a ne zbog toga šta radimo u krevetu?“ Shvatio sam da te večeri neće biti ničega, okrenuo se na stranu i zaspao.
:(


Sledeći dan sam pozvao na posao i rekao da ću da uzmem taj dan odmor i da ću vrijeme provesti sa svojom ženom. Prvo sam je odveo na ručak, a poslije toga u veliki tržni centar sa velikim odeljenjem za žensku garderobu.
;)


Isprobala je nekoliko veoma skupih kompleta ali pošto nije mogla da se odluči koji bi uzela, rekao sam joj da ću joj kupiti sva tri. Htjela je i cipele, koji bi joj se uskladile sa kompletima i rekao sam joj da ću joj uzeti za svaki komplet po jedan par i odgovarajuće tašne uz njih. Posle toga smo otišli na odjeljenje sa nakitom, gde sam odabrao dijamantske minđuše za nju. Ne mogu da vam objasnim koliko je bila uzbuđena.
:jupi
Pomislio sam da me malo testira, kada je poželjela znojnice za tenis, iako nikada u životu nije držala reket u rukama. Rekao sam joj: „Naravno draga.“ Toliko je bila uzbuđena zbog svega, da je pocrvenela u licu od radosti.

Nasmijana je na kraju rekla: „Mislim da bi to bilo sve. Idemo na blagajnu.“ Jedva sam se suzdržao da ne puknem od smijeha kada sam joj rekao: „Ne mogu danas, nisam raspoložen.“

Lice joj je preblijedilo, donja vilica joj se spustila do koljena: 'ŠTA?!?'

Na to sam joj rekao: „Samo sam htio da držiš sve te stavri u naručju neko vreme... Ti jednostavno ne razumiješ moje finansijske probleme koje imam kao muškarac, samo tražiš zadovoljenje svojih ženskih potreba. Zar me ne možeš da me voliš takvog kakav sam, a ne samo zbog stvari koje ti kupujem?“
:cool


Očigledno ni večeras neće biti ničega ,a mozda i sledecih dana ako se ovako odnosimo s postovanjem..:kpozdrav:
muskarac-zena-par.jpg

N.A
 

-Reci kako me volis.
-Hocu.
-Reci.
-Volim te na suncu. I volim te u senci. Volim te u sesiru. I volim te u zaketu. Kad vetar duva napolju. I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena. I kada spavas. I kad radis povijena. Volim te kad jaje lepo mutis. Volim te cak i kad kasiku ispustis. I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice. I od pocetka. I kad kosu svoju cesljem lepo delis.


I u opasnosti. I kad se veselis. Na moru. U gorama. U kaljacama. Bosu. Danas. Juce. I sutra. I danju i nocu. I u prolece kad dolaze nam laste.
-A leti kako me volis?
-Kao srz leta, zna se.


-A da li me volis u jesenje dane.
-Cak i onda kad gubis kisobrane.

-A kada se zimi posrebre prozori.

- Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.
- Konstantin Galcinjski
 

Vreme sadasnje i vreme proslo
Su oba možda prisutna u vremenu budućem,
A vreme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vreme večno prisutno
čitavo vreme je neiskupivo.
Što je moglo da bude jeste apstrakcija
I ostaje stalno mogućnost
Samo u svetu špekulacije.
Što je moglo da bude i što je bilo
Pokazuje jedan kraj, koji je uvek prisutan.
Koraci odjekuju u sećanju
Niz hodnik koji nismo birali
Ka vratima koja nikad ne otvarasmo
U ružičnjak. Moje reči odjekuju
Tako, u tvojoj duši.

T.Eliot
 
tumblr_pmz107v0Ei1v6886f_540[1].jpg

Od svih čula DODIR se razvija prvi.

I za ljude i za životinje DODIR je od životne važnosti jer pruža sigurnost, toplinu, zadovoljstvo, užitak i vraća životnu snagu.

DODIR nam kazuje da nismo sami.

DODIR znači vezu – odnos sa onim što je izvan nas, s tlom pod nogama našim.

Naše celokupno spoznavanje stvarnosti temelji se na DODIRU.

Lišavanje DODIRA s drugima je kazna – najgora od svih.

(massage-beleške, iz čađave sveske)

 
https://s19.****************/images/200307/doij5zxo.jpg
I taj oteti poljubac je
u smirenoj devojci
razdražio ženu.
Od sluđene njegove
vreline
celo je njeno proleće
odjedared sazrelo
u leto,a leto,
predosećajući jesen,
tražilo je da živi,
da živi.
Ljubim ga,ljubim ga,
ali ne Njega,
ne,
nego taj Oteti Poljubac
ljubim,
i vratiću ga,
i uzeću ga,
jer je moj,
jer je deo same

- nesreće moje.

Isidora Sekulic
 

Back
Top