Život knjiga i njihovih tvoraca

Ritual koji je u isto vreme raskošan, pobožan i razvratan, upražnjavala je Maja Angelo, autor "I Know Why The Caged Bird Sings", a podrazumevao je da zaposleni iz hotela u kojem je odsedala, moraju da uklone sve sliek i satove sa zidova njene sobe. Maja bi uzela bocu šerija, karte, Bibliju i rečnik sinonima i pisala tačno po dvanaest stranica svog dela.
:confused:Šeri,karte i Biblija?!Mene zbunjuje...
 
Čarls Dikensu nesumnjivo je pomogla dnevna rutina da napiše 15 romana. Radni sto uvek mu je bio pomno aranžiran: na njemu se uvek nalazila mala vaza sa svežim cvećem, veliki nož za otvaranje pisma, broš u obliku pozlaćenog lista na kojem sedi zec i dve bronzane figurice žaba koje vitlaju mačevima u dvoboju.
 
Poslednja izmena:
Agata Kristi jedna od najpopularnijih pisaca kriminalističkih romana nije uopšte imala pisaći sto već je svoja dela stvarala gde god je stigla. "Mramorni stolić u spavaćoj sobi bio je dobro mesto za pisanje, kao i kuhinjski sto između obroka", izjavila je Kristi

- - - - - - - - - -

Autor "Doručka kod Tifanija" Truman Kapote, pisao je u krevetu uz kafu i cigarete. Ali samo su tri opuška istovremeno mogli biti u pepeljari, a ostale je stavljao u džep. Kompulzivno je razne brojeve sabirao u glavi pa tako nije birao telefonski broj ili hotelsku sobu ukoliko je te brojeve smatrao nesrećnim.
 
Engleska književnica, Virginia Woolf (1882. - 1941.), u glavi je čula glasove koji su pripadali glavnim likovima njenih romana. Kada bi je uhvatilo pisanje, pisala bi po ceo dan, a posle toga padala u depresiju.

- - - - - - - - - -

Vladimir Vladimirovič Nabokov (1899. - 1977.) pisao je na indeks karticama, u čarapama i to stojeći. Pisanje na karticama omogućavalo mu je da ih naknadno presloži kako želi, a njegov roman Ada napisan je na više od 2 000 kartica.
Posle avionske nesreće u kojoj je povredio leđa, stojeći je pisao i slavni Ernest Miller Hemingway (1899. - 1961.). Pisao je uvek u zoru i u tišini. Pojedini izvori tvrde da je pisao posle noći u kojoj je mnogo pio. Drugi tvrde da nikada nije pisao pijan. Ono što je sigurno jeste da je umor od pisanja uvijek lečio odlaskom u ribolov.
 
Stephen Edwin King (1947.) na stolu, pre početka pisanja, obvezno ima čašu vode ili šoljicu čaja. Kada popije vitaminsku pilulu i pusti svoju omiljenu muziku, počne da piše. Uvek piše sedeći na istoj stolici, a svi papiri uredno su raspoređeni na istom mestu.

- - - - - - - - - -

Margaret Atwood (1939.) piše rukom i to tako da nacrta nešto kao porodično stablo sačinjeno od likova, a onda upoređuje njihove horoskope. Ona smatra da karakter lika mora osobinama da odgovara svom horoskopskom znaku.
 
Droga je bila medij preko koga su se otkrivale dubine ljudske psihe i sam Gi de Mopasan vrlo tačno opisuje delovanje kome je i sam bio izložen.
U priči " Orla" ,opisuje usret glavnog junaka sa onostranim, koje se nalazi unutar njega samog, otkriva se preko horor fantastične priče o egzotičnom biću koje kao duh dolazi iz dalekog Brazila i nastanjuje se u junakovoj kući, a zapravo unutar njegove duše.
Ustvari, cela storija je vrsta metafore o dubinama koje postoje u čoveku i koje su intelektualci i umetnici zapadne civilizacije počeli da otkrivaju preko droge, koja jeste stizala iz udaljenih egzotičnih krajeva; njeno delovanje na širenje dometa ljudske psihe tamo je već vekovima bilo poznato.
 
Junot Diaz (1968.), američki pisac dominikanskih korena, u ključnim trenutcima za radnju romana, piše zatvarajući se u kupatilo i sedeći na rubu kade.

- - - - - - - - - -

Dan Brown (1964.) je takođe veoma disciplinovan. On piše sedam dana u nedelji, držeći na stolu peščani sat. Kad pesak iscuri, Dan radi vežbe istezanja i razgibavanja. Nacrt za Da Vincijev kod napisao je u prostoriji u kojoj se pere veš. Sedeo na stoličici i pisao na dasci za peglanje.
 
Ajmo nagradno pitanje...Znamo li još jednog velikog pisca koji je u mladosti bio golman !?
Da,postoji podatak da je Alber Kami bio golman juniorske ekipe Rasinga.Na taj podatak ukazao je Predsednik UEFA Mišel Platini,obeležavajući stogodišnjicu rodjenja velikog pisca ,najmladjeg dobitnika(posle Kiplinga) Nobelove nagrade za književnost!:)
 
Karl Marks - čitave je dane provodio u londonskoj biblioteci, od devet sati ujutro do sedam navečer kad se ustanova zatvarala.

- - - - - - - - - -

Pesnik W.H. Auden odbijao je da radi uveče.
- "Samo svetski Hitleri rade noću, nijedan pošten umetnik" - rekao je. Takođe, svoju mentalnu energiju dobijao je iz amfetamina.

- - - - - - - - - -

. Pisac Viktor Igo jeo je svako jutro po dva sirova jaja i kupao se u ledenoj vodi. Takođe, svakodnevno je posećivao berberina.
 
Truman Capote je uvek pisao ležeći na svom kauču. 'Ne mogu da mislim ako nisam u ležećem položaju u krevetu ili na kauču s cigaretom ili kafom u ruci', rekao je genijalni pisac u jednom intervjuu 1957. godine. 'Tokom poslepodneva prelazim s kafe na čaj, a zatim na martini', dodao je Capote koji je svoje romane pisao rukom.
 
Jedan od najstudioznije razvijenih likova i jedini lik koji se ne pojavljuje samo u jednom presudnom trenutku sudbine u romanu Ive Andrića, Na Drini Ćuprija je Lotika. Ivi Andriću je inspiracija za istoimenu junakinju bila Jevrejka Lotika Cilermajer, najstarija od tri sestre Cilermajer koje su se krajem XIX veka doselile iz Krakova u tadašnju austrougarsku provinciju Bosnu i Hercegovinu. Lotika je uspešno vodila čuveni višegradski hotel, Calerov hotel, koji je brzo dobio naziv Lotikin hotel, u kojem se i Ivo Andrić sprijateljio sa svojom budućom junakinjom.
ff0ad960f40342ea4a6526b7bde15bdc_L.jpg
 
Interesantno mi je što su pisci koje volim imali pse ili druge životinje, a oni drugi mačke sa kojima imam problem i na slici. :)
Једном давно Михаел ми је рекао да мачке увек добро процене људе. Мачка се никад не би спријатељила с неким ко није у стању да је заволи.:lol:
Амос Оз, Мој Михаел
 
Једном давно Михаел ми је рекао да мачке увек добро процене људе. Мачка се никад не би спријатељила с неким ко није у стању да је заволи.:lol:
Амос Оз, Мој Михаел

U mom slučaju citat vredi: ne podnosim uslovljavanja ma koje vrste.
 
Kako beše ono sa grehom i kamenom?

Emil Sioran, Mirče Elijade i Ežen Jonesko, tri velikana, imaju nekoliko dodirnih tačaka:
Rumuniju, Francusku, prijateljstvo i totalitarizam.

Siorana je tridesetih godina XX veka poneo talas nacionalizma pa je pokazivao velike
simpatije prema Gvozdenoj gardi, rumunskoj desničarskoj organizaciji, a tokom studija
u Berlinu postale su mu bliske i ideje nacističkog režima. Hitlera je smatrao jedinim
političarem vrednim divljenja, Noć dugih noževa je prokomentarisao kao opravdanu jer,
kako je rekao, čovečanstvo neće ništa izgubiti smrću nekoliko imbecila, a sebe je jednom
prilikom opisao kao „hitleristu“. Ništa manje simpatije nije pokazivao ni prema italijanskom
fašizmu. Doduše, nikada nije bio aktivan u okviru Gvozdene garde i otvoreno se protivio
njihovim nasilnim aktima.

Elijade je takođe prigrlio ideje Gvozdene garde i to ne samo kao simpatizer, već i kao član
njene partije Sve za otadžbinu. Bio je veoma aktivan u desničarskoj štampi, bavio se
propagandom, a čak ga smatraju jednim od glavnih ideologa Gvozdene garde.

Jonesko je bio alergičan na totalitarizam svih boja i oblika. Glavni uzrok tome bio je njegov
nasilni, autoritarni otac koji je bio odani službenik državne bezbednosti u svim režimima. Po
izbijanju II svetskog rata, Jonesko je pokušao da se domogne Francuske ali nije mogao da
dobije pasoš. Nakon nekoliko neuspelih pokušaja, uz malu pomoć prijatelja, ostvario je svoj
cilj. Domogao se francuske teritorije, najpre Marselja, a potom se zaposlio kao ataše za
kulturu u kraljevskom poslanstvu Rumunije u Višiju (sic!).

Sioran se kasnije odrekao mladalačih grehova i više puta izrazio žaljenje što su ga ponele
emocije.

Elijade je do kraja života ostao član partije Sve za otadžbinu, nikada se nije odrekao inkriminisanih
radnji i ideja. Pred kraj života često su mu prebacivali zbog mladalačkog angažovanja u korist fašizma,
što je negativno uticalo na njegovo zdravlje i na kraju rezultiralo smrću.

Jonesko je napisao Nosoroga – studiju masovne histerije izazvanu prijemčivim totalitarističkim idejama.

Jonesko je 1938. dobio državnu stipendiju za doktorske studije na Sorboni. Tu je upoznao Siorana i
Elijadea koji su mu postali doživotni prijatelji.

Ono na šta je bio alergičan, a u šta su njegovi najbolji prijatelji bili do guše umešani, Jonesko im je
(javno) oprostio mnogo godina nakon II svetskog rata.
 
Poslednja izmena:

Back
Top