Zivot i dosada

Dionys

Iskusan
Poruka
5.109
Dakle, negdje smo rekli, a mozda i nismo, da nase osjecanje zadovoljstva ili nezadovoljstva, potice od kolektivnog rasudjivanja. Opet pozivam Nicea u pomoc koij je ovo razjasnio negdje u prvoj knjizi Zore, cisto da me ne bi odmah zasuli razni povrsni komentari.

Dakle, ako neko drustvo snazno osudjuje ili afirmise neki opsti sud, pravilo ili nacelo, onda ce i oni koji zive u tom drustvu osjecati radost, ako se drze tog nacela, ili ce osjecati strah ili odvratnost ako se neko ne drzi tog nacela ili ako "krsi pravila". Pogadjate, radi se o obicajima, necemu sto je opsteprihvaceno, a ne samo djelimicno. Ako je djelimicno prihvaceno, neobavezno, onda se to naziva "moralom" i obicno se drzi u nekoj knjizi u koju se zaviri tu i tamo, bez obaveze. Moral se takodje moze osjecati kao neko dosadno nametanje.

Jos kao djeca, dok smo zavisni od odraslih ljudi, drustva, posjedujemo zato najjaca osjecanja, cesto i ne znajuci, ili bas zato sto ne znamo zbog cega je neko pravilo ustanovljeno.
U sustini, obicaji su uspostavljeni da bi se u najvaznijim stvarima postigla neka opsta postojanost i brzina u postizanju najvaznijih ciljeva.

U drustvima u kojima se rado "krse pravila", a to je slucaj u demokratijama, kad na vlast zasjednu ljudi koji zbog slabosti duse nisu u stanju da afirmisu nikakav princip, niti da donesu kakav kolektivni sud, ljudi postaju hladni, bezosjecajni i kroz drustvo siri se dosada koja je jedna vrsta bezivotnosti. To je epoha nihilizma, kad oni koje su, bioloski, stvorile i oblikovale vise klase drustva, u nekoj dalekoj proslosti, u svojoj nemoci preuzimaju drustvo. Oni tad pustaju i zakone i obicaje da izgube na vaznosti, a drustveni zivot preokupiraju nevazni sadrzaji za koje se ne trazi niti nudi nikakva opsta pokuda ili pohvala. Ljudi dolaze na vlast zato sto obecavaju, a ako ne ispune, nikom nista, jer je zavladala neodgovornost.

Ako posmatramo sive ljude koji idu kao roboti na svoj posao i njihovo masinsko kretanje, onda shvatamo da je iz njih istjeran sav zivot i osjecanja.
Oni pokusavaju pomocu opijata ili nastranosti da sebi daju "kick", odnosno da se makar sutnu u dupe, i tako prodrmaju strahom, kako bi osjetili da postoje.
Kod njih je "krsenje pravila" onaj neki ostatak osjecanja zivota koji je u proslosti bio daleko zastupljeniji. Oni izazivaju drustvo da vide hoce li se iko pobuniti, kao mala djeca kad misle da su zapostavljena.

Jedno snazno "Da, ja sam za to!" ne poznaju, jer bi morali imati i snazno "Ja nisam za to!" iz kojeg bi onda morala proisteci sankcija za krsenje pravila.
A oni ne zele pravila, nego nihilizam u rasudjivanju: radije prigrliti nistavilo. A ono sto ih jos uvijek prodrmava ujedno i slabi, pa i ostecuje. Svi opijati ostavljaju ostecenja na dusi (nervnom sistemu) i tijelu. Mozak i jetra su izgradjeni od masnoca i alkohol ih prilicno dobro razgradjuje, a ne mogu se regenerisati.
Isto tako hrana koja izaziva efekat kratkotrajnog okrepljenja ima kao posledicu uljenjivanje ili otupljivanje nervnog sistema.
I seksualni odnosi vremenom postaju dosadni ako nemaju nekakav cilj i rezultat, a to je ono osjecanje afirmisanja koje nas cini srecnim. Onda ostaje zal za protracenim vremenom i depresija zbog gubitka, ne samo vremena, nego i sudova o nama koje ce ljudi koji su nam nesto znacili morati da promijene, te cemo kod njih pasti u sivu zonu sumraka, odnosno oni ce prolaziti pored nas kao da nas ne vide, kao da smo mrtvi.

Kad se desi demokratija, onda je drustvo u raspadu. Ono se hladi, okamenjuje i sprema za smrt. Nastupilo je staracko doba drustva (kulture).
Demokratije bi se desavale cesce da u proslosti nije bilo mladih naroda koji bi stare narode zgazili prije nego sto bi zasli u bezosjecajno staracko mrtvilo.
Kao sto su Germani, Kelti i ostali mladi narodi ometali Rimljane da potonu u demokratiju nakon 200. godine pne. A tad im je bilo vrijeme da pocnu da se hlade.
Trenutno je demokratija do te mjere zastupljena da izgleda neiskorjenjiva. U okolini ne postoje nikakvi narodi na vidiku koji su razvili neke jake obicaje, tako da se ostarjela Evropa i Amerika odlucuju na njen izvoz izvan svojih granica.

I ko zna da li ce na planeti ostati bilo kakvo svjedocanstvo zivota onakvog kakav je nekad bio. Moze biti da ce avanture Toma Sojera jednog dana buditi sumnje u postojanje teroristickih organizacija.
 
Poslednja izmena:
Od malen sam slabo osecao dosadu.Uvek sam mogao da ispunim vreme i kada sam napolju sa drugarima i kada sam u kuci posle ucenja,crtao sam razne portrete.Grafitnom olovkom i to veoma uspesno.Vec odavno nisam uradio ni jedan,jer moram da nosim naocare,a one smetaju za takvu vrstu posla.
 
A crtao si zato sto ti je neko rekao da je to dobro i zato sto si od njega ocekivao podrsku koja te cinila radosnim.
Poslije ako se ispostavilo da je to samo bila predrasuda ili je ta osoba otisla od tebe, trebao si tu vjestinu radi robotanja.
 
Wow!
Bilo je zadovoljstvo pročitati tvoj tekst , čak naglas, @Dionys!
Oseća se da smo uljuljkani u tu demokratiju kao budno stanje najbliže ''bez svesti'' nakon ne tako savršene lobotomije čim postoji nekolicina kojoj tu i bez velikog poznavanja istorije sveta i naroda nešto uveliko miriše na raspadanje.
Zašto se konstantno šalje neka poruka o robotizaciji ljudi i robotizaciji rada... ako ne jer kod ljudi i dalje postoji makar i mali procenat mogućnosti tj. sumnja da će se neki trgnuti i iščupati iz ''sistema'' ma koliko dobri roboVi dugo bili?
 
Wow!
Bilo je zadovoljstvo pročitati tvoj tekst , čak naglas, @Dionys!
Oseća se da smo uljuljkani u tu demokratiju kao budno stanje najbliže ''bez svesti'' nakon ne tako savršene lobotomije čim postoji nekolicina kojoj tu i bez velikog poznavanja istorije sveta i naroda nešto uveliko miriše na raspadanje.
Zašto se konstantno šalje neka poruka o robotizaciji ljudi i robotizaciji rada... ako ne jer kod ljudi i dalje postoji makar i mali procenat mogućnosti tj. sumnja da će se neki trgnuti i iščupati iz ''sistema'' ma koliko dobri roboVi dugo bili?
Da li je broj dovoljno velik za uspostavljanje novog sistema (bez navodnika), kojem ce rad biti mozda radije nesto mrsko? Jer "sreca je u sjenkama maca", pa mozda i stvaranje novih vrijednosti i zivota?
 
Da li je broj dovoljno velik za uspostavljanje novog sistema (bez navodnika), kojem ce rad biti mozda radije nesto mrsko? Jer "sreca je u sjenkama maca", pa mozda i stvaranje novih vrijednosti i zivota?
Nisam sigurna jer se taj broj konstantno menja.
Neki odlaze, neki dolaze.
Odlazeći, naravno, ne bi sebi dopustili da se vrate na staro, ali ih životni vek izda,
a dolazeći... sporadično, rekla bih, bez naznaka da bi to postalo neko omasovljenje, ali nije isključeno.
Rad...
U svakom razvijenom jeziku postoje bar ta dva termina za rad, vrlo različita, hvala g. profesoru Dejanu Mihailoviću koji nam je u nedavnom javnom pojavljivanju to predočio.
Jedan je dretvanje da se zaradi za puko preživljavanje, a drugi je lični, stvaralački rad.
Imamo li i mi, ovde, Srbi, Hrvati, Bosanci i Crnogorci i svi ostali termine koji će rad ''dretvanje'' i rad ''stvaralački lični rad'' podeliti u različite koševe?
 
Za renesansu da uhvati korijena je bilo potrebno 300 ljudi, u raznim narodima, ali vjerovatno na visokim pozicijama, ili povezani sa uticajnim ljudima.
Sad ne samo da vise takve pozicije ne postoje, nego odgovorno tvrdim da je dretvanje uzelo toliko maha, da ne dozvoljava nikome stvaralacki rad, ili tacnije kulturno stvaralastvo. Mi smo vec danas outcasti, kao sto su to nekad morali biti indijski filozofi. Nazovimo se kasno rodjenim...
U zivotu nisam sreo covjeka koji je bio zainteresovan za renesansu na ovaj nacin. Ili je u tom pokretu vidio neku modnu reviju, ili oni koji su se bavili klasicnom filologijom nisu vjerovali u renesansu. Dakle, renesansa je sistem kulturnog stvaralastva koji mu nudi najbolje uslove.
 
Pa, ne znam, ovo prvo što ste napisali je praktično pamflet nekog novog i ne tako optimistično očekivanog doba, ali samo da razrešim dilemu koju sam sama zapržila!
Srpski jezik i te kako razlikuje rad koji je ''u znoju lica svoga ješćeš hleb'', i dat si da stvaraš.
Koliko smo star, zreo i stabilan jezik pokazuje to da te dve reči igraju žmurke i menjaju se kako god, ali...
Rad je suprotstavljen delu.
Neki čovek radi ceo život i nema nikakvo delo, samo je plaćao svojim radom sebi preživljavanje,
a neko je bio go i bos, ali je iza sebe ostavio delo!
Delo je ono što svaki čovek treba da ostavi iza sebe.
Rad... ok, treba raditi, ali kad je život ceo potrošen na rad... pa gde je ono pravo (pravcato, da ne bude zabune) što se od njega očekuje?
 
A zbog cega "svaki covjek treba"? Da nije to malo previse zahtjevno? Ne mirise li na moralno nametanje dosade? Da li je ikad ijedan narod mogao da bude sastavljen sasvim od kulturnih stvaralaca? To o znoju lica svoga je iz biblije. Tu knjizicu se moze neobavezno prelistati tu i tamo, kad nam je dosadno.
Tek oni koji su stvorili visak vrijednosti i sebi time kupili dokolicu, odnosno slobodno vrijeme, na neki duzi period, tek oni imaju slobodu da misle o necemu novom. Ovi ostali moraju da misle prema nastavnom planu i programu. Tek kad odes u invalidsku penziju, kao Nietzsche, i ako si imao srecu da provedes mladost u studiranju klasicne filologije, te ako si imao pristojan odgoj i potices iz dobre porodice (gdje ti je bitno sta bi o tebi mislili tvoji preci, iako oko tebe vise niko o tebi ne misli), tek onda i u takvim uslovima mozes danas stvoriti nesto novo, a da to nije puko dretvanje. Vidis kako se sad suzio krug kulturnih stvaralaca. Stvarati najbolje opste vrijednosti za jedno novo drustvo najboljih mogu samo najnajbolji. Jer ovi drugi nemaju snage da se odrze na povrsini.
 
Stvarati najbolje opste vrijednosti za jedno novo drustvo najboljih mogu samo najnajbolji.
Nažalost, najbolji su sami sebi dovoljni i srećni u ma kojem sistemu i vremenu. Oni tačno znaju gde da odu kad više nema nade da i dalje svoju nadu žive potpuno.
Oni otpadaju odmah kao ljudi koji će menjati svet, ali ispravite me ako smatrate za zgodno.
Ako najbolji ne misle, jasno nam je.
U nekom trenutku je točak promene preuzeo mediokritet (što nije nužno pežorativ), i on gura preko svojih granica da nešto postigne, da li zbog sebe samog ili ipak prema nekoj višoj ideji, ne znamo.
 
Do sad je mediokritet u istoriji kulturâ uvijek bio fatalan, a u prvom redu za najboljê.
Mogla si do sada zakljuciti da je uslov opstanka i zivljenja svakog covjeka u opstem rasudjivanju drustva.
Demokratija je sistem robota, mediokriteta. Ovi najbolji bivaju prvi izolovani u drustvu, i prvi nestaju, jer se ne izlazi u susret njihovim pobudama. Najboljima nedostaju njihovi uslovi opstanka, zato i postaju kulturno stvaralacki. Nije kulturno stvaralastvo stvar po sebi, nego borba za opstanak najboljih. Platon je bio potomak poslednjih atinskih kraljeva, i kao takav je pripadao najboljima, a ne zato sto je napisao izvrsne knjige... Kad se pojave izvrsni autori, znak je duboke egzistencijalne krize...
Mediokriteti se razmnozavaju po principu slucajnog uzorka, ili sto bi rekao Nietzsche "slucajno se sretnu dvije zivotinje" i time mediokritet potraje malko duze, nosen inercijom bioloskog nastanka, ali na kraju i on nestaje, jer ne moze samog sebe da podnese, osjeca se bukvalno kao zivotinja, tako da na kraju kompletno drustvo, ili civilizacija, izumre. Dakle, mediokritet nema nekakav skriveni cilj koji bi njegovom postojanju dao smisao, nego je u sva vremena (i u stara) njegov smisao bio visa klasa, da sluzi.
 
Ljudi ne shvataju da je Nikola Tesla (inace potomak zagrebackog zupana Budisavljevica) po svom porijeklu bio najbolji, ali je stvarao da pridobije lojalnost zena, sto je vec u njegovo doba bila nemoguca misija. To se jasno vidi iz intervjua "zasto se Tesla nikad nije zenio". I on je uprkos djelu propao. I tako redom mnogi drugi koje sad mediokriteti zovu "namcorima".
 
Tesla je stvarao da pridobije lojalnost zena, Nietzsche-a je privlacilo znanje a zreo demokrata zna da ne moze imati nista od toga. Ima demokrata puno toga drugog, cesto je dovoljno samo otkucati na testaturi ali nista ga to ne ispunjava. To sto ima mu samo ubija zdravu zelju. On zato vise ne zeli nista jer ovo sto bi zelio ne moze dobiti zbog slozenih sistemskih okolnosti a ovo sto ima mu je isprazno i dosadno. Zna kakav ce mu biti zivot do kraja, nema nikakvih iznenadjenja. Takvo matoro drustvo nema razloga za zivot, jedino dobro sto moze da se desi je da umre pre vremena i da nastane neko drugo drustvo koje ce imati prave probleme i prave zelje, pa sve iz pocetka.
 
E sad tome dodaj da kultura na planeti tone zato sto narodi na njenim najvisim nivoima propadaju. - Ovo je vjerovatno posledica religijskog monopola nad obicajima.
Znaci, svaki narod koji naslijedi kulturu u propadanju zeli manje i moze manje od prethodnog. Pa i vidi manje, zna manje, iako ima mozda sve knjige od svojih prethodnika, ali ne cita, i mozak mu ne radi. Recimo, nije dovoljno procitati, jer ako ne primijenis u praksi, sve ce pasti u zaborav, tako da obrazovani covjek nije primjer kulturnog covjeka.

Tako da se moze vec polako reci da ce oni koji naslijede Evropu biti jedna vrsta poluljudi, u poredjenju sa onima od prije nekoliko milenijuma. A i obrazovanje ce vremenom propasti, jer nece imati ko da ga finansira. Obrazovasnje je iskljucivo demokratska pojava.
 
Ljudi ne shvataju da je Nikola Tesla (inace potomak zagrebackog zupana Budisavljevica) po svom porijeklu bio najbolji, ali je stvarao da pridobije lojalnost zena, sto je vec u njegovo doba bila nemoguca misija. To se jasno vidi iz intervjua "zasto se Tesla nikad nije zenio". I on je uprkos djelu propao. I tako redom mnogi drugi koje sad mediokriteti zovu "namcorima".


Da li znas da je mogao da ostane u Becu sa ostalim promasenim likovima i da zivi onako kako bi ti ziveo, prazno, a da radi za velike pare....
 
Svako zna da je Tesla imao srodnu dusu u svojoj majci i s njom prisan prijateljski odnos, sto je prosjecnim ljudima nesto neshvatljivo, jer im je najvisi cilj da nastanu na nekoj studentskoj zurci.

Inace, mislim da ta medju zenama rijetka osobina, da budu prijatelji, najbolje sanse ima da se razvije u plemenitim porodicama.
 
Majka nije prijatelj, vec majka. Prijatelj je druga kategorija odnosa.
Inace, zene su bolji prijatelji nego muskarci, narocito muskarcima.
Majka svom sinu je najbolja kada ga pusti da zivi svoj zivot....
 
U cemu je razlika izmedju psa lutalice i "pustenog" sina?

Prijateljstvo je jako rijetko kod zena!

Nietzsche je taj tip zene upoznao u Kozimi Vagner. Ona je bila sposobna i u knjigama da prepozna mudrosti tamo gdje ih ima. Arhetip te zene je Arijanda, dok je moderna zena iskljucivo Jadna. Dakle, ponovo aristokratsko porijeklo. I citav jedan pokret, renesansa, radio je na osposobljavanju zena da prepoznaju kvalitetnu literaturu. To je jedini nacin da se razvijaju po vertikali. A danas su svi protiv aristokratije koju su tada optuzivali da je "pokrala" isto kao sto bogate optuzuju danas. Sve zahvaljujuci hriscanstvu i Isusu koji je kupio slucajne prolaznike u svoj pokret.

Tako danasnje "majke" kupe slucajne prolaznike sa kojima "stvaraju" "porodice". Odvratno!

Cak im ni internet ne sluzi nicemu, da pronadju srodnu dusu. Studentska zurka im je vrh...
 
Poslednja izmena:
Kada bi sve majke imale kapaciteta da svoje sinove vezu za sebe kao cicak, ne bi bilo nataliteta.
Upravo tad bi i bio natalitet, jer bi se stvarali krugovi zena koje bi svojoj djeci preporucivale djecu svojih prijatelja, a ne slucajne prolaznike lutalice.

Natalitet zavisi od slicnog razmisljanja i osjecanja, a to je drugo ime za prijateljstvo.
 
Poslednja izmena:
Ovo pitanje spada u top 10 najglupljih.

Jesu li tebe sklepali na studentskoj zurci?

Ili je bio neki podrum, skloniste od bombardovanja?

Ako ti se ne stvara nista, mozes da vladas svijetom, danas je unistavanje glavni poriv za vladanje.

Jako si dosadan.
 
Ne, nego povracam kad vidim invalide kao sto si ti koje je is .... slucajna prolaznica.

Trebate da se stidite Tesle, jer, kao sto rece Frojd, najupecatljiviji znak gluposti je nedostatak stida.

Na ovoj temi imate dovoljno materijala da umrete od stida, a po pravilu bi trebalo da izujete cipele, prije nego sto kliknete na link.

Doci ovde pa se ismijavati genijima. To je nesto slicno kao kad copor pasa lutalica napadne Teslu.
 

Back
Top