Slažem se sa većinom napisanog i u drugom tekstu, to mi je takođe poznato, ali se ne slažem sa nekim delovima koje ću ovde pomenuti (i još ponekim, npr. da je Hristos umro 31 AD, što nije tačno, jer je umro 29 AD, zatim da će zemlja biti pusta tokom 1000 godina vezanosti satane što je netačno, jer će biti obnovljena, u rajskom stanju i naseljena (biće pusta uoči tog obnavljanja, ali ni tada potpuno pusta, jer Gospod kaže u proroštvu da neće potpuno opusteti) i još pokoji detalj, ali o tome neću ovde detaljnije pisati, jer ne tiče se direktno ovog pitanja o praznicima premda jeste povezano).
Autor teksta ovde kaže:
„Nazalost Bozji narod onog vremena nije shvatio duhovne POUKE ovog praznika:
Oni su akcenat stavili na obicaj.
Njima je bilo vaznije da svoje kuce ociste kako ne bi ostala neka mrvica od kvasnog hleba za vreme svetkovine ovog praznika.
Znali su da u kuci nesme biti ništa od kvasca.
Oni su cistili kucu mesto da shvate da tako treba isto da ociste svoj zivot od greha.
Međutim njihov zivot je duboko ogrezao u u greh svake vrste.
Trebalo je isto tako da pociste i svoje zivote od svake mrve bezakonja, kao sto su to radili sa svojim kucama.
Tako zaslepljeni, od greha, nisu mogli da prepoznaju ono sto im je Bog govorio kroz ove praznike i spasitelja na koga su svi ovi obredi ukazivali i oni su ga odbacili.“
Slažem se i sa time, narod je akcenat stavio na običaje, a nije shvatao duhovne pouke praznika. Međutim, to ne znači da i običaj ne treba da ostane da se praktikuje već samo to da to ne treba da bude samo običaj bez svog duhovnog značenja koje je još važnije, premda je i ovo važno, kao što pomenuh Gospodnje reči: „
ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati“. Dakle, običaje treba držati s tim da razumemo njihov smisao i pri tom sa Novim Zavetom u nečemu dolazi i do promene običaja. Pošto se u Novom Zavetu ukida krvna žrtva zato se više za Pashu ne jede zaklano jagnje kao do tada već samo hleb i vino kako je Gospod ustanovio da činimo u spomen Njegovih stradanja dok On ne dođe. Prema tome, hleb i vino koristimo kad god se pričešćujemo, ali i na sam dan Pashe 14. nisana. Obrazloženje autora ovog teksta koji je postavio Glasnik da mi ne treba više da slavimo Pashu, jer je to samo sena onoga što će doći, tj. Hrista ne stoji, jer baš zato što je sena trebalo je to do Hristovog dolaska držati, ali i nastaviti držati iako je Hristos došao. Zašto? Prvo zato što mi još uvek nismo spaseni dok ne pređemo u onaj svet, tj. u Carstvo Nebesko i zato mi i dalje obeležavamo Pashu, koja nije samo obeležavanje prelaska Izraela iz Egipta u obećanu zemlju nego i prelaska Novog Izraela, dakle Novozavetnog Izraela, odnosno svih Hrišćana iz duhovnog Egipta (greha, đavola i smrti) u „obećanu zemlju“, tj. Carstvo Nebesko dok koračaju u ovozemaljskom životu, ali i slika buduće Pashe, koja će se uskoro dogoditi, tj. konačnog oslobođenja Izraela:
"Zato ću Vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju koju ne poznaste, ni vi, ni oci vaši i onde ćete služiti drugim bogovima dan i noć dokle vam ne učinim milost.
Zato, evo, idu dani, govori Gospod kad se neće više govoriti: Tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske, nego: Tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje severne, i iz svih zemalja u koje ih beše razagnao! Jer ću ih opet dovesti u zemlju njihovu koju sam dao ocima njihovim." (Jeremija 16,13-15)
Ima i drugih stihova koji govore o tome.
Prema tome, Pasha je samo delimično ispunjena, ona se i sada ispunjava u životu svakog pojedinog Hrišćanina, a ispuniće se potpuno uskoro kad svi Hrišćani rasejani po celom svetu uđu u hiljadugodišnje carstvo Hristovo. Tek tada će se Pasha (kao i Praznik beskvasnih hlebova i Praznik prvina) prestati obeležavati, jer će prelazak (pasha i znači, izlazak, prelazak) u Obećanu zemlju biti završen i neće biti kvasca greha (sa kojim se još borimo dok smo u ovom svetu) i sve prvine biće prinete (svi spaseni biće vaskrsli). Prema tome, Prvi dolazak Hristov je samo izmenio način na koji se ti praznici slave, a nije ih ukinuo, tek Drugi dolazak Hristov će da ih ukine. Prema tome, možemo govoriti samo o ukidanju i to delimičnom običaja vezanih za Pashu zbog upućivanja na Hrista koji je došao i ukinuo krvnu žrtvu, a ne o ukidanju praznika Pashe (kao i Praznika beskvasnih hlebova i Praznika prvina). Slično je i sa Pedesetnicama. Autor teksta sam pravilno kaže da postoji rani i pozni dažd, da je pozni dažd u poslednja vremena. Tek kad se desi i završi pozni dažd tada prestaje i slavljenje Pedesetnice, dakle i to o Drugom dolasku Hristovom. I kao što između prvog i drugog dolaska Hristovog postoje pashe, tj. prolasci svakog pojedinog Hrišćanina koji prelazi iz ovozemaljskog u večni život posle smrti, tako postoji i Pedesetnica za svakog Hrišćanina, tj. krštenje Duhom, rođenje odozgo za svakog Hrišćanina, kao i obnavljanje Duhom nakon pada u greh i pokajanja: „Ne gasite Duha“, „Razgorevajte Duha koji je u vama“, kaže apostol Pavle.
Što se tiče Praznika truba, Jom Kipura i Sukota (Praznik senica) sam autor pravilno kaže da su to praznici čije ispunjenje tek predstoji o Drugom dolasku Hristovom tako da je tu jasno da oni sigurno treba da se slave. Ali, treba da se slave i oni koje prethodno pomenuh, jer iako su oni za razliku od ova 3 delimično ispunjeni, ipak samo delimično, ali ne potpuno, tako da i oni treba da se slave sve do Drugog dolaska Hristovog. Međutim, za razliku od Praznika truba, Jom Kipura i ostalih pomenutih praznika, Praznik senica (Sukot) jedini će da se slavi i posle Drugog dolaska Hristovog, tj. slaviće se tokom celog hiljadugodišnjeg carstva Hristovog, tj. tokom celog 7. hiljadugodišta, što nije slučajno, jer i sam Sukot se slavi 7 dana i njime se obeležava potpuni odmor od svih borbi sa grehom i svakim zlom i nevoljom, a 7. hiljadugodište i jeste odmaranje od 6000 godina greha i palog stanja i zato je pored Sukota i sedmični Šabat, tj. 7. dan u sedmici simbol tog 7. hiljadugodišta (za 6 dana Bog je stvorio svet, a 7. dan je odmarao, u skladu sa tim i 4. zapovest Božija o 7. danu odmora, a s obzirom da je 1000 godina pred Gospodom kao 1 dan i 1 dan kao 1000 godina imamo i tu paralelu – 6 (7) dana odnosno 6 (7) hiljada godina). Evo biblijskih stihova koji govore o tome da će se Sukot slaviti i tokom hiljadugodišnjeg carstva:
„16 I ko god ostane od svih naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni caru Gospodu nad vojskama i da
praznuje praznik senica.
17 I ako koje od plemena zemaljskih ne bi došlo u Jerusalim da se pokloni caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;
18 I ako se pleme misirsko ne bi podiglo i došlo, na koje ne daždi, biće isto zlo kojim će Gospod udariti narode koji ne bi dolazili da
praznuju praznik senica.
19 Takav će biti greh Misircima i greh svim narodima koji ne bi dolazili da
praznuju praznik senica.“ Zah. 14:16-19
Pored Sukota, u hiljadugodišnjem Carstvu slaviće se i sedmični Šabat (7. Dan, dan odmora), kao i Mladina, tj. Praznik Novog meseca:
„23 I
od mladine do mladine, i
od subote do subote dolaziće svako telo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.“ Isa. 66:23
O tome govore i drugi biblijski stihovi.