Zene pitaju...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Da li mislite da je većina bajki primjerena djeci?
Šta poručuje bajka o Ivici i Marici? Ili recimo o Trnoružici?
Mislim da jesu primerene. Decu ne treba drzati pod staklenim zvonom ali ni izlagati potpunoj, surovoj realnosti. Treba naci sredinu. Smatram da su bajke idealne da se nauci da postoji i lose, da treba biti obazriv,... ali kroz pricu "bilo jednom..." i "desilo se tamo nekome...".
Inace, deca su mnogo logicnija od nas. Nas vreme i iskustvo iskomplikuju, i dovedu do "paranoje".
Kazu da su jedina dva urodjena straha strah od prejakog zvuka/ buke i strah od gubitka tla. Ostali su steceni. Ako je neko dete plasljivije, naravno da treba izbeci takve price. Ali, zato smo tu mi, roditelji, da ih osluskujemo i pratimo.
Moj sin nije bio lud za bajkama. On je najvise uzivao kao bas mali u "Misku" Pogledajte prilog 326867, a posle u "Groznom Gasi" Pogledajte prilog 326868. Voleo je i basne. Posle enciklopedije. Omiljena mi je nasa, srpska bajka "Cudotvorni mac" (Bas- Celik)Pogledajte prilog 326866
Mene nikada nisu plasili vampiri, duhovi,... I kao mala sam se bojala onoga sto je realno, kao i sada, npr. "Dzek Trbosek" ili "Kad jaganci utihnu". Jedino je film "Sveto mesto" Pogledajte prilog 326869 iako nerealan, ostavio negativan utisak jer sam spavala u d. sobi i probudila se bas kada je bila jeziva scena (imala sam mozda 5-6 god.), pa me i dan danas plase crkve.
Al recimo Ivica i Marica.
Nije li surovo plašiti dijete idejom da otac i majka (ajd, maćeha u finijoj verziji) vode dijete u šumu da bi tamo bilo ostavljeno i ubijeno.
Je l to ok za dijete? Zašto mu pričati nešto takvo?
Mislim da jeste. Jer postoje ljudi oko nas koji se smeskaju, fini su, "cico-maco-kuco",... a nisu dobronamerni. Deci se takve stvari mogu docarati samo kroz upecatljivu, jarku, mozda i prenaglaseniju situaciju.
Da li u ljubavi tj,vezi uvek gore prolzi onaj kome je vise stalo ? :think:
Mislim da u vezama (m-z, prijateljskim, dete-roditelj,...) u kojima ima ljubavi nema mesta vaganju.
Kako znati kome je vise stalo? Opet cu uzeti za primer sebe. Drugarica me je definisala kao "hladnu kucku" jer nisam u stanju da izustim pozitivne emocije. Do nedavno ni rodjenoj mami nisam mogla da kazem da je volim. Jedino pred detetom nemam stega. Ali, to ne znaci da mi je manje stalo. I radim na tome, da se otvorim i ispljunem emocije.
Jedino je evidentno kada nekome uopste nije stalo. Sto kroz postupke sto po subjektivnom osecaju.
 
Dabome... Nije nas narod benast... narod cuti, posmatra, analizira i izvlaci zakljucke koji bivaju pretoceni u umotvorine i prenoseni s kolena na koleno, kroz vreme i prostor... Npr. kao ono kad Lala snimi komsinicinog svalera koji napusta lice mesta: "Vid' njega, 'ebe, a ne mora.", time se ukazuje na to da vecina muskaraca u okviru neke zajednice zna ko odrzava tudje zene, a nemaju validne podatke o tome ko odrzava njihove zene i koliko im je stalo. :D
 
Ne. Ovo je sasvim dovoljno.


Ne. Mislim da je poslednja igrica koju sam igrala pre 15 godina super mario i mortal kombat :lol:

Kada sam isla u gimnaziju, omiljena zabava su mi bile brzinske igrice, na refleks.
Neki tip sa medicine mi je dao JAZAS-ovu igricu, idu virusi, bakterije i spermatozoidi, ti imas kondome i lovis svu bagru.
Kako odmice igrica tako se sve brze bagra izbacuje...u jednom momentu ne mozes da postignes, pa pocnes da lovis samo viruse, zajebes spermatozoide. A onda ti kazu da si trudan i prekinu ti igru:(

Jel radite odredjene radnje samo da bi na nahranile ego? I koje su to radnje?

Verovatno.
Svaka velika ambicija je zapravo negde duboko zakopan osecaj nesigurnosti...tako ja to vidim.

Da li mislite da je većina bajki primjerena djeci?
Šta poručuje bajka o Ivici i Marici? Ili recimo o Trnoružici?

Zavisi od deteta i od pisca.
Neke bajke su prelepe i primerene deci ali su ih pisali pisci za decu a ne kao Andersen, covek koji je sigurno prezirao to sto radi buduci da nije uspeo da prodje kao pisac za odrasle.

Nije svako dete jednako mastovito. Ja sam bila slikovita devojcica dok moja sestra nije, oduvek je vise volela kocke nego lutke:).
Kada je mama citala Pepeljugu pitala sam "kako cipelica nije nestala sa ostalim", nisam bila pametna vec sam se unela u pricu.
Kada takvom detetu procitate Bambija, Devojcicu sa sibicama, Snezanu ili neku slicnu bajku u kojoj majka umire (a to je detetov najveci strah) onda ce ono glavicu napuniti slikama koje nicemu ne sluze i nicemu ga ne uce.

Kada citam bajke nekoj deci, izmisljam delove koji mi se ne dopadaju u knjizi.
Redovno je devojcica oteta od mame koju pronalazi, zla vestica je zapravo zacarana otrovnim brsljenom, mala sirena je shvatila princ nije za nju jer se zaljubila u svog komsiju sirenca i tako...mogla bih sama da pisem bajke koliko sam ih izmislila...najvise mi prijaju britanske i ruske, po mom misljenju to su najlepse bajke sveta pune fantazije koja nije tipicno ljubavna - sirotica i bogati princ.
Prelepe su bajke Oskara Vajlda, tuzne i jako poucne...lepe su narodne price, volim zmajeve, vitezove, male patuljke koji se kriju u visokoj travi i mogu se videti kako pretrcavaju put u sumrak, volim ljubavne price u kojoj se ljubavnici traze kao ona o devojci koja je tokom dana ptica a tokom noci zena...cini mi se da deca bez izuzetka zele da im nesto razbukta mastu...a ne da ih istraumira jer boze moj, ljudi umiru. Da, ljudi umiru ali vazno je kako ljudi zive...i sa cim u glavi deca legnu nocu da spavaju...i sta sanjaju.

Da li u ljubavi tj,vezi uvek gore prolzi onaj kome je vise stalo ? :think:

Ne mora da znaci.
Koliko je kome stalo se cesto okrene i promeni.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top