Žene kao prijatelji

Njihovo, muško, smatram zdravim zbog jasnog stava - nema intimiziranja, dakle, nema razočaravanja.
Uvek kada se otvorimo rizikujemo da budemo povredjeni, ali ne vidim ni da taj zivot u ljusturi koji mnogi muskarci praktikuju ima neke prednosti. Cena bilo kakvog vezivanja je rizik da budemo povredjeni, ali mislim da vredi.
Zanima me taj fenomen intimiziranja koji ne vodi ničemu, najčešće.
A sta je onda prijateljstvo? To sto imam s kim da odem na utakmicu i na koncert? Da i to, ali i da popricamo o svemu sto nam je vazno. Meni upravo to i pravi razliku izmedju poznanika i prijatelja. Mogu sa bilo kim da ispijam kafe, ali ne mogu svakome da kazem sta me muci.
Ne pitam nešto što smatram intimnim, ako ne osećam bliskost. To mi je iskrenije, mada mnogi to tumače kao loše ponašanje. :)
To je kulturno ponasanje i ne treba da te brine ako to neko smatra losim. Ne mozemo sa svima da razvijemo toliku bliskost, a i ne treba ;)
 
Da li žene mogu da budu prijatelji? Iskreni. Koliko su duga vaša prijateljstva sa "najboljim" prijateljicama i na šta se svode? Sinoć mi je jedna osoba napisala nešto u vezi sa ovim, a ja već duže vremena mučim sebe nekim pitanjima koja se tiču prijateljstva, pa me zanima šta je za vas prijatelj. Hajde toliko za početak, pa ako bude šanse, videćemo kako će se razgovor odvijati.

prijateljstva među ženama su moguća i lepa
imam prijateljicu (kuma mi je) sa kojom se aktivno družim od početka srednje škole, znači sedele smo zajedno u klupi, izlazile, išle jedna kod druge kući....i u toku studija smo održale takav, blizak odnos iako smo studirale u različitim gradovima
danas živimo u različitim gradovima,svaki dan ili svaki drugi šaljemo poruke jedna drugoj, kad odem kod mojih, čim stignem, javim joj se da se dogovorimo kad da se vidimo, da izađemo, dolazila je i ona kod mene
ona je moje rame za plakanje i ja njeno. Nikad se nije razočarala u mene ni ja u nju. nikad se nije "zapanjila" mojim stavovima, tj smatrala budalom ili sl, uvek me je razumela, poznavala moj ukus isto i ja nju
takvo prijateljstvo mi znači puno
 
prijateljstvo je odluka da sustinski prihvatas jedno ljudsko bice, i da ga volis.
gnusam se testova, preispitivanja, svadja, i slicnih ljigavosti
sto puta su mi ljudi pomogli, a nikad pomoc nisam ocekivala..valjda se zato nikad nisam razocarala.
i mrzim kad od mene neko nesto ocekuje.ako mi dodje, dusu cu dati.
ako nemam vremena, nema ni kafe dva meseca.
 
ma neka smo zivi i zdravi i poneki telefonski poziv pa ova
ako nemam vremena, nema ni kafe dva meseca.
ne mora da bude ni pola godine.

prijateljstvo je kao biljka koja i daje i pruza....potrebno je dve/dvoje/dvojica ....

i malo prepisivanja iz leksikona "prijateljstvo je zlatna zica pokidat' se moze lako sastaviti se opet daje ali cvor ostaje ! "
 
Njihovo, muško, smatram zdravim zbog jasnog stava - nema intimiziranja, dakle, nema razočaravanja. Naša potreba za pričom komplikuje stvari. Otuda mi se i nametnulo pitanje iskrenosti.
U pravu si ovo za muskarce,zaista je tako.
Ali to moze biti osim prednosti i velika mana.
Sva prijateljstva koja su mi takva,kao ta opisana muska,bez nekog intimiziranja,neke povrsne i opste teme,ja i ne smatram PRAVIM.
To su poznantsva,drugarstva...
Pravi prijatelj...pa imam 3 takve zenske osobe.Jedna se bas izdvaja,to je najbolja drugarica,znam je od malih nogu.
Za mene je prijatelj neko ko je uvek tu da te razume i podrzi,ne mora da mi pomogne,samo da je tu,to nije savrsena osoba,to je covek kao i svi drugi,zna da pogresi.
 
Dobro, neka prijateljstva mogu nastati i u zlu, ali je bitnije ono kako se testiraju, a to je i u dobru i u zlu. Mislim da je jedan od najvećih stresova, odmah uz smrt bliske osobe razvod, gubitak posla, i razočaranje u prijatelja, onog koga smo smatrali najboljim. Zar ne?
Ranije sam delila ljude, sa kojima nisam u sredstvu naravno, na prijatelje, drugove i poznanike. Sad sam stopila prijatelje i drugove u jedno i svela na ono pređašnje značenje drugova - ljudi sa kojima vam je lepo, viđate se s vremena na vreme, znate im porodice, ali nemate neku naročito blisku priču, tipa ne zovem posle 22 i od 14 do 17 nikako. Ne zato što su mi kazali da ne zovem, već mislim da nije lepo. Nisamo bliski, pa da ne vodimo računa o opštim pravilima o neuznemiravanju.
Sad ispade da je vrhunac bliskosti zvati u 16h. :lol:

Nebuloza..u ovakvim teskim situacijama bi ti se nasao i komsija ili neko ko te povrsno poznaje..na sitnicama se provali ko ti je prijatelj..u dobru..ne u zlu.
 
Nebuloza...u ovakvim teskim situacijama bi ti se nasao i komsija ili neko ko te povrsno poznaje..na sitnicama se provali ko ti je prijatelj..u dobru..ne u zlu.

Slazem se.
Ljudi koji ti odjednom priskoce u pomoc,najcesce im je namera da se nasladjuju tvojim bolom.
Prijatelji su oni koji su pored tebe kad ti ide dobro,mogu to da podnesu i da se raduju tebi i tvojim uspesima,a onda su tu i kad je lose.
 
vidi se Treca iz aviona da nemas ni jednu iskrenu prijateljicu i da si u nedoumici da li si "citava" ili ne...

pobogu kakav je to covek / zena ako nema JEDNOG (ako ne i vise) pravog PRIJATELJA / CU ?

Jedna moja profesorka iz srednje skole nam je jednom rekla da covek moze u zivotu da ima samo 2 ili 3 dobra prijatelja i da se najjaca prijateljstva stavraju do 20-e godine otprilike. Mi to tada nismo mozda ni razumeli, ali ja licno sad kapiram da je znema bila u pravu. Ne moze covek da ima gomilu pravih i iskrenh prijatelja, a ovo za godine valjda je mislila da smo do tih godina jos uvek dovoljno neiskvareni i da ako se do tada neko sa nekim dovoljno zblizi da je to to.
A vidim da su mnogi ovde i pomenuli da su im najbolje prijateljice iz srednej skole ili detinjstva, bas kao i moje.
 
Ili je pravo ili je tipa gajis guju u nedrima.
Pravo je kad nema rivalstva i kad ste kao jedna, kad se poveravate ali to nikada ne stize ni do koga drugog. Kada se pomazete, kada ste tu jedna za drugu i u dobru i zlu, kada razumete njenu a i ona vasu razlicitost. Kada se smejete zajedno, kada placete zajedno.
Kad mozete i kada ste zajedno cutite a da to bude ispunjena tisina.
To je ono pravo i srecna je svaka koja ima pravu prijateljicu ja ih imam 3 (dve iz detinjstva i jednu za cudo komsinicu) ali moram se pohvaliti i sa muskim prijateljima. I oni su dobri ortaci, bas dobri :super:
 
Hvala vam na odgovorima. Mislim da je normalno da se čovek preispituje u svakom odnosu. Najlakše je reći ja sam bezgrešan, a ta osoba greši i ogrešila se o mene. Treba praštati sebi i drugima, kako reče Harmony, ali treba i paziti šta se dešava i koliko puta, pa menjati stvari ako su neizdržive. Ne nužno prekidati odnos. Kako se kaže: neka baci kamen onaj koji je bezgrešan.
Nisam, naravno, mislila da su sve žene loše prijateljice. Valjda sam jasna bila zašto sam se odlučila na tu polnu razliku. I izgleda da nema odgovora na pitanje, zašto je potrebno pričati o sebi, ako ne mislimo da budemo baš bliski. I šta kome znači biti blizak?
Valjda je tajna dobrog prijateljstva, što smo zaključili čini mi se, da obe strane jednako shvataju taj pojam i jednako očekuju od druge osobe. Pa ma šta to bilo. Da li smo samo društvo za kupovinu, odlaske kod frizera ili ćemo se baš uključivati u živote? Pretpostavljam da se kaže da se najbolji drugovi nalaze u detinjstvu zato što to onda podrazumeva dugogodišnje poznanstvo i samim tim bolje poznavanje, pa ako ste ostali u kontaktu, mora značiti da se volite. To jeste istina. Imam prijateljice iz srednje i jako ih volim. Ali mislim da nije nemoguće ostvariti pravo prijateljstvo i kasnije. Možda je teže zbog životnih prilika. Imamo svi više briga u glavi i manje vremena za druženje, pa se i upoznajemo površnije. Ali nije isključeno da se sasvim dobro upoznamo i tada sa nekim.
Kada se bolje razmisli, najbolji prijatelj nije onaj koji će vas saslušati i trpeti hirove, ma koliko ga poznavali, već to može biti i neko ko je tu samo neko kratko vreme, ako se iskreno raduje sa vama i pomaže kada treba, ako vam je prijatno sa tom osobom, ne treba stalno nešto da dokazujete. To sve, naravno, podrazumeva da ste i sami takvi prema toj osobi. (Ovo samo da sprečim one komentare, ne treba samo da očekuješ, već i da pružiš. Mislim da se podrazumeva. Mada možda i ne. Slično vidim da se radi i sa termino testiranja, koji smo objasnili zašto je upotrebljen, ali opet se uvrteo u odgovore. Jasno mi je zašto. Ružna reč, ali mislim da je jasna misao bila. Nesrećno izabrana reč, možda.) I tako. :)
 
Poslednja izmena:
Da li žene mogu da budu prijatelji? Iskreni. Koliko su duga vaša prijateljstva sa "najboljim" prijateljicama i na šta se svode? Sinoć mi je jedna osoba napisala nešto u vezi sa ovim, a ja već duže vremena mučim sebe nekim pitanjima koja se tiču prijateljstva, pa me zanima šta je za vas prijatelj. Hajde toliko za početak, pa ako bude šanse, videćemo kako će se razgovor odvijati.

Mogu samo da govorim u svoje ime. Smatram da sam dobar prijatelj svojim prijateljicama i imam nekoliko dobrih prijateljica. I dugogodišnjih ( 20-25 godina) i tek par godina. Sa svima njima mogu da pričam o svojoj intimi i uvek računam na njihovu podršku i razumevanje bez obzira da li se viđamo često ili retko.
Sa dugogodišnjim prijateljicama sam imala uspona i padova u prijateljstvu, tj. bilo je perioda zatišja, ali smo uvek znale da mislimo jedna na drugu i da nikave razmirice ne mogu da pomute naše prijateljstvo.
Uostalom, najviše se svađamo sa najvoljenijima. Bar je u mom slučaju tako.
Za mene je prijatelj onaj kome mogu da kažem sve što mislim i ne moram da razmišljam kako će biti protumačeno jer se odlično poznajemo i kapiramo.
Ja imam običaj da kažem da sam najbolja sa ljudima sa kojima sam na ".ebem ti mater" :D
 
Da li žene mogu da budu prijatelji? Iskreni. Koliko su duga vaša prijateljstva sa "najboljim" prijateljicama i na šta se svode? Sinoć mi je jedna osoba napisala nešto u vezi sa ovim, a ja već duže vremena mučim sebe nekim pitanjima koja se tiču prijateljstva, pa me zanima šta je za vas prijatelj. Hajde toliko za početak, pa ako bude šanse, videćemo kako će se razgovor odvijati.


Ja imam isključivo ženske prijatelje .... muškarci mogu da mi budu drugari (ali taj odnos je znatno površniji) .... Neke prijateljice su mi još iz osnovne i srednje škole .....

Nisam baš osoba koja pušta u svoj život svakog ... ali jednom kad se vežem to je za dugo .... i jako sam veran prijatelj.

Od svojih prijatelja očekujem iskren i dubok odnos .... razumevanje ... toleranciju ..... pomoć kad zatreba.

A da li žene mogu da budu iskreni prijatelji? - ja mislim da mogu ... u zavisnosti od toga koliko cene osobu sa kojom se druže.
 
neko vece smo se skupile nas 5 posle mnogo mnogo vremena. i odjednom me je sve to podsetilo na sve sto smo prosle zajedno za proteklih skoro 30 godina, iako se nismo videle dugo, iako su nas zivoti odveli na sto strana - ali sve to dobro i sve to lose zajedno prozivljeno bas bas daje snagu i poverenje u prijateljstvo
 
Da li žene mogu da budu prijatelji? Iskreni. Koliko su duga vaša prijateljstva sa "najboljim" prijateljicama i na šta se svode? Sinoć mi je jedna osoba napisala nešto u vezi sa ovim, a ja već duže vremena mučim sebe nekim pitanjima koja se tiču prijateljstva, pa me zanima šta je za vas prijatelj. Hajde toliko za početak, pa ako bude šanse, videćemo kako će se razgovor odvijati.

Zene ce se uvek takmiciti medju sobom, makar malcice, ali onog momenta kada imaju razlicite tacke gde ciljaju i gde se dokazuju, postaju iskrene i prave prijateljice.
Znam jer imam takvu jednu. Imam i odredjen broj drugarica, ali su one takmicarke
 
Nebuloza..u ovakvim teskim situacijama bi ti se nasao i komsija ili neko ko te povrsno poznaje..na sitnicama se provali ko ti je prijatelj..u dobru..ne u zlu.


jeste , baš onomad kad me ostavio dečko i kad sam plakala ko idiot , našo se neko ko me površno poznaje ,tamo neki komšija , i mi se tako lepo ispričasmo - došlo mi jevtinije nego da sam platila psihića! :lol:

i govoriš nešto što ne stoji - a pritom ne mislim na tvoj stav da se prijatelji više poznaju u dobru (u redu je da tako misliš), nego na ono "nebuloza" !

ja , iskreno , ne razumem muška prijateljstva , eno ima tema na m. ,nisu se nešto pretrgli ni da pišu o tome .. ja lično u ovim nekim ženskim ipak osećam neku ljubomoru ,al to su ona neka koja više i nisu baš neka prijateljstva ,i u kojima mnogo toga već odavno škripi ..čim nekom ide bolje nego ovom drugom , tu se posle nekog vremena dovodi u pitanje samo prijateljstvo ,jer svi bi da se druže s nekim manje više ravnopravnim ljudima..
 
E sad je sestra pokrenula jednu stvar. Kada nekom prijatelju bolje ide nego drugom. Zar je prijatelj neko kome smeta ako ti je bolje ili ako ti je gore? Meni nikada nije smetao uspeh prijatelja niti me raduje ili smeta, u smislu da mislim da mi nisu dorasli, ako su neuspesniji. Ipak, često se misli da je onaj manje uspešan, po nekim merilima, ljubomoran i da zato pucaju ta prijateljstva. Može biti i da toga ima, ali mislim da je u velikoj meri zastupljen i slučaj kada onaj uspešniji prijatelj nekako hrani sopstvenu sujetu time što mu je prijatelj manje uspešan. To se oseća i to može biti kamen spoticanja, a ne ljubomora. To može i stvoriti neku ljubomoru, koja nije postojala. To hranjenje ega neuspehom prijatelja je česta stvar kod ljudi, primećujem. Mada, da li su nam prijatelji oni koji nas tako posmatraju? Mislim da u pravom prijateljstvu ne može biti takvih osećaja, niti hranjenja ega niti ljubomore. I pravi prijatelj neće svog prijatelja ceniti po materijalnom, poslovnom, ljubavnom i kakvom još uspehu ili neuspehu. Zar ne? Dakle, biramo sebi slične kada su poznanici u pitanju, ali prijatelje valjda biramo prema drugim sličnostima - više ličnim, karakternim ili kako bi već trebalo da se nazovu.
 
Prijatelj i jeste onaj koji je sa tobom i kad je dobro i kad je lose. Takmicenje mozda jeste cesto prisutno ali mora biti svedeno na periferiju odnosa. Mislim da pravo prijatejstvo pocinje onda kad nekog prihvatis kao da si ga dobio rodjenjem
 
Da li žene mogu da budu prijatelji? Iskreni. Koliko su duga vaša prijateljstva sa "najboljim" prijateljicama i na šta se svode? Sinoć mi je jedna osoba napisala nešto u vezi sa ovim, a ja već duže vremena mučim sebe nekim pitanjima koja se tiču prijateljstva, pa me zanima šta je za vas prijatelj. Hajde toliko za početak, pa ako bude šanse, videćemo kako će se razgovor odvijati.
Imala sam prijatelja koji se pretvorio u krvopiju. Nju sam uvek smatrala jedinim prijateljem, nešto kao sestra, jedina osoba koja je uvek imala vremena za bitne stvari i koja bi mi se uvek javila, ma koliko vremena prošlo između..... i uvek se ponašala kao da smo ono što jesmo - prijatelji koji se znaju 100 godina...
I prelazila sam preko mnogo toga da bih održala to prijateljstvo dok se, onako nadoCki rečeno, čaša nije prelila..... posle toga ne verujem da ću ikada imati takvog, niti sličnog prijatelja, jer su ljudi užasno površni i sstrogo orijentisani sebi. Čak sam i ja takva, ali bar umem da se pretvaram. To pretvaranje, možda pomalo neiskreno, mnogo znači ovoj drugoj osobi, i treba malo kontrolisati onaj užasni poriv da svoju ličnost izbacimo kao najbitniju na planeti, jer takvo ponašanje užasno davi i mislim da počinjem pomalo da izbegavam ljude zbog toga. Tim pre što sam počela i sama tako da se ponašam, jer ne znam kako da se izborim s tim.
 
E sad je sestra pokrenula jednu stvar. Kada nekom prijatelju bolje ide nego drugom. Zar je prijatelj neko kome smeta ako ti je bolje ili ako ti je gore? Meni nikada nije smetao uspeh prijatelja niti me raduje ili smeta, u smislu da mislim da mi nisu dorasli, ako su neuspesniji. Ipak, često se misli da je onaj manje uspešan, po nekim merilima, ljubomoran i da zato pucaju ta prijateljstva. Može biti i da toga ima, ali mislim da je u velikoj meri zastupljen i slučaj kada onaj uspešniji prijatelj nekako hrani sopstvenu sujetu time što mu je prijatelj manje uspešan. To se oseća i to može biti kamen spoticanja, a ne ljubomora. To može i stvoriti neku ljubomoru, koja nije postojala. To hranjenje ega neuspehom prijatelja je česta stvar kod ljudi, primećujem. Mada, da li su nam prijatelji oni koji nas tako posmatraju? Mislim da u pravom prijateljstvu ne može biti takvih osećaja, niti hranjenja ega niti ljubomore. I pravi prijatelj neće svog prijatelja ceniti po materijalnom, poslovnom, ljubavnom i kakvom još uspehu ili neuspehu. Zar ne? Dakle, biramo sebi slične kada su poznanici u pitanju, ali prijatelje valjda biramo prema drugim sličnostima - više ličnim, karakternim ili kako bi već trebalo da se nazovu.

Jeste , tako ih biramo ,ali i te karakterne sličnosti nam nisu sve i zauvek iste ,i kroz vreme se više izraze te neke određene za koje jedan ukapira da mu smetaju kod ovog drugog...
e , a to se dešava obično paralelno s nekim "spoljnjim" dešavanjima - ovo što ti kažeš "poslovni , ljubavni itd uspesi" , i onda ispadne da je zbog tih konkrenih stvari i-ili da je ljubomora razlog (da li se nekad nekom desilo da "klone duhom" ,a da pritom ne uyebe nešto od tog "poslovnog i ljubavnog " u svom životu )

E, ja volim da pričam o tom "klonuću duhom" kad je prijateljstvo u pitanju ,jer mislim da te tad prijatelji sigurno ostavljaju na cedilu ,zato što si postao loš - (i "vera" kaže da je očajanje greh(ja nisam vernik,inače)) u smislu koji je teško objasniti uobičajenim vrlinama i manama ... to je valjda dualizam ljudske prirode , i sve je trošno ,pa i ljubav i prijateljstvo ..i ne možeš nikad da očekuješ od drugih nešto što možda više ne zaslužuješ ..

(Sad ovde ostaje još da se kaže(samo da bi se zaokružila misao) nešto o tome na koji sve način čovek može da bude "loš",al to je već viša filozofija :))
 
Poslednja izmena:

Back
Top