Žene kao prijatelji

Već sam rekla da imam malo prijatelja, baš iz razloga što ih je vreme u prilikama ili
neprilikama, izdvojilo kao prave. Nekad ih je bilo više, ustvari ja sam mislila da ih imam
mnogo, situacije su mi otvorile oči...bila sam mnogo puta nesretna zbog toga..ali sam
vremenom to prihvatila kao nešto normalno....ljudi su takvi kakvi su, oni koji nikad
nisu promenili svoj stav..ni u jednoj situaciji su PRAVI.

Tačno je da svi sami biramo svoje prijatelje, ali mnogi znaju da budu dvolični, koristoljubivi, pakosni, zli.....kad to shvatimo, naravno da gledamo da ih se rešimo na najbrži mogući
način...bar je kod mene tako...ako me ujede za srce...šta imamo dalje da pričamo. To
je kraj. Ili jesmo ili nismo.
 
Da, pa to su neki testovi. Naravno da je ružno nazivati životne situacije testovima, pošto test podrazumeva nešto namerno urađeno radi proveravanja, ali događaji testiraju prijatelje. Zato i pitam na šta se svode ta prijateljstva, pošto neretko ispadne da u najtežim i najlepšim situacijama dobijemo više od onih koji nam nisu bliski.

reci cu ti neshto, danas se prijateljstva svode uglavnom na goli interes... ljudi se druze zbog love, posla, chak i zbog sitnijih usluga su u stanju da jako dugo odrzavaju prividna prijateljstva... nemam nishta protiv, samo ne zelim da mi se neko takav prodaje kao prijatelj... neka mi bude kako ti vec reche drug, poznanik, ali ne treba da se zovemo prijateljima ako to nismo... i zaista ni sama nemam problem sa tako nechim, da sa odredjenom osobom pijem kafu jer mi je samo ok, da se sa nekom drugom nadjem samo da bi mi zavrshila neshto, ili da ih zovem samo kada mi trebaju, zato se ne bunim kada mene neko od njih zove iz ovih istih razloga, jer jasno je da jedni drugima trebamo... sve je dobro dok se ne lazemo i tako mozemo sto godina...;)
 
Da, to nisu prijatelji. Sad razmišljam zašto sam formulisala kao žene prijatelji, na tren sam zaboravila ali evo zašto. Mi smo sklonije intimnim pričama, nego muškarci. Kada pogledam njihova prijateljstva, deluju mi iskrenije i zdravije koncipirana. Oni retko pričaju o emocijama, problemima. Čini mi se da su baš racionalni i traže pomoć kada im teba od onog od koga mogu da očekuju. To je pametno. Nemaju potrebu za analizom događaja, sa ortakom. Barem tako mislim. Ne kažem da nisu tračare, pošto znam da jesu i gore od žena. Ali ne pričaju intimne stvari. Mi jedan drugoj svašta možemo da ispričamo i ako je neko toliko blizak, zar je moguće da bude gluv za potrebe? Zar je potebno da prijateljica traži pomoć od rijateljice koja je poznaje u dušu, maltene? Znam da ne mogu svi ljudi da čutaju tuđe znakove, pokrete tela, neizrečene reči i sl., ali zar sme prijateljica koja vas baš poznaje, da bude ravnodušna kada vam je porebna njena pomoć, makar u posmatranju. Zato pitam šta je žensko prijateljstvo? Saslušaću šta imaš da kažeš, pomaziću te, reći razumem, ali kada odeš, ja zaboravljam šta si kazala. :think: Različiti su pristupi, pa otud i vea razočarenja i očekivanja.
 
Da li žene mogu da budu prijatelji? Iskreni. Koliko su duga vaša prijateljstva sa "najboljim" prijateljicama i na šta se svode? Sinoć mi je jedna osoba napisala nešto u vezi sa ovim, a ja već duže vremena mučim sebe nekim pitanjima koja se tiču prijateljstva, pa me zanima šta je za vas prijatelj. Hajde toliko za početak, pa ako bude šanse, videćemo kako će se razgovor odvijati.

najbolji odgovor na ovo pitanje mozes da das sama sebi...
kakav i koliki prijatelj sama umes da budes.....pa proceni..

ja uglavnom imar razlicita iskustva sa razlicitim zenama....ali bih crkla bez zenskog prijatelja....to je sigurno....jednostavno mi muskarci ne mogu zameniti prijateljice
 
naravno da nije potrebno da trazish pomoc od nekog ko te poznaje u dushu, taj neko oseca da ti je potreban i ako mu je stalo do tebe ponudice ti sam pomoc, makar se ona ogledala samo u tome da te pazljivo saslusha i pokusha da posavetuje... nakon toga ce se i dalje interesovati kako si, zvace te, pitace te...
o treca, pa zar ja moram da objashnjavam ovako neshto, shta ti je tebi?:P
aj razvedri se malo, postajesh mi chudna s ovom temom...;)
 
Mozda sam malo i dosadna, ali lijepo mi je sa vama.Muz mi je na terenu, radi. Juce je dosao jedan njegov prijatelj do mene da me upita trebam li novaca ili kakvu uslugu.Rekao mi je da mogu da racunam na njega u svakom pogledu.Ranije sam za njega mislila da je sarlatan,ali u mnogo situacija se pokazao kao prijatelj.Malo sam skrenula sa teme.
 
Poslednja izmena:
Mozda sam malo i dosadna, ali lijepo mi je sa vama.Muz mi je na terenu, radi. Juce je dosao jedan njegov prijatelj do mene da me upita trebam li novaca ili kakvu uslugu.Rekao mi je da mogu da racunam na njega u svakom pogledu.Ranije sam za njega mislila da je sarlatan,ali u mnogo situacija se pokazao kao prijatelj.Malo sam skrenula sa teme.

što dosadna? :p
 
e dlagana ja sam ta koja je zaduzena za skretnice al gotivim ovu trecu pa necu da se zezam na njenoj temi... a ni hvala mi nije rekla shto ovako dugo drzah pravac... i to mi je prijatelj...:lol::P

treca, razgovaraj sa njom, kazi joj shta ti je sve zasmetalo, ako je uvidela svoje greshke i kaje se zbog istih, pokushaj da joj ih oprostish, a ona ce ti nakon toga pokazati dal ti je bila prijatelj il ne... sa ovom u berlinu sam bila posvadjana dve godine i to je iza nas jer me sve shto je nakon toga radila, pokushavala, kao i ono shto nije radila uverilo da mi zaista jeste dobar prijatelj...
sad odoh u krevet, nocka...;)
 
ma znam. samo proveravam neke svoje stavove i misli. ponekad sam prestroga, kako mi i drugi kažu, pa mislim da možda ja ne očekujem previše od drugih, ali ne. nažalost, moram da prihvatim da sam se zavaravala sa nekim i sad bih najrađe to iz korena sasekla, pošto boli. Ali ta osoba mi baš i ne dozvoljava. Muči me to, već dosta dugo, pa se preispitujem. :)

Nekad je bolje saseći u korenu nego mučiti i sebe a i tog nekog, ako osećaš da to
nije to, i da jednostavno trošiš vreme na nekog ko to ne zaslužuje i već te je razočarao,
ne vidim tu ništa strašno. A da boli, boli, i to mnoooooogooooooooooooo! Ali prođe,
ostane gorčine, neke tuge i sete, onda bar kod mene je znalo da izazove i suze,
pri samoj pomisli koliko sam sebe uložila, ne nije to finansijsko ulaganje mada je i
toga bilo....već više onako daš dušu na dlanu a oni te rastrgnu ko gladni vukovi:eek:
Kad to kažem, mislim na sopstvenu dušu, dešavalo mi se da sam mislila, kako je
to eto neću umeti da preživim i oporavim se, ali život ide dalje. Opet sam negde ista,
verujem ljudima, i nekad ih previše blizu pustim, ali sam ipak opreznija, i ti koje pustim
moraju dugo da se dokazuju, da bi se nazvali mojim prijateljima. Drugo su poznanici,
oni budu i prođu, u vremeni kao uostalom i mi njima.
 
e dlagana ja sam ta koja je zaduzena za skretnice al gotivim ovu trecu pa necu da se zezam na njenoj temi... a ni hvala mi nije rekla shto ovako dugo drzah pravac... i to mi je prijatelj...:lol::P

treca, razgovaraj sa njom, kazi joj shta ti je sve zasmetalo, ako je uvidela svoje greshke i kaje se zbog istih, pokushaj da joj ih oprostish, a ona ce ti nakon toga pokazati dal ti je bila prijatelj il ne... sa ovom u berlinu sam bila posvadjana dve godine i to je iza nas jer me sve shto je nakon toga radila, pokushavala, kao i ono shto nije radila uverilo da mi zaista jeste dobar prijatelj...
sad odoh u krevet, nocka...;)

hvala, hvala! :p pa naravno, da mi nije tebe...

laku noć i lepo spavaj. :D
 
Poslednja izmena:
Mi smo sklonije intimnim pričama, nego muškarci. Kada pogledam njihova prijateljstva, deluju mi iskrenije i zdravije koncipirana. Oni retko pričaju o emocijama, problemima. Čini mi se da su baš racionalni i traže pomoć kada im teba od onog od koga mogu da očekuju. To je pametno. Nemaju potrebu za analizom događaja, sa ortakom.
Ne znam zasto je zdraviji koncept to da ne analiziraju detaljno emocije i probleme. Meni to nekada mnogo znaci i ne smatram minuslom takvu vrstu odnosa, naprotiv!:D
Mi jedan drugoj svašta možemo da ispričamo i ako je neko toliko blizak, zar je moguće da bude gluv za potrebe? Zar je potebno da prijateljica traži pomoć od rijateljice koja je poznaje u dušu, maltene? Znam da ne mogu svi ljudi da čutaju tuđe znakove, pokrete tela, neizrečene reči i sl., ali zar sme prijateljica koja vas baš poznaje, da bude ravnodušna kada vam je porebna njena pomoć, makar u posmatranju. Zato pitam šta je žensko prijateljstvo? Saslušaću šta imaš da kažeš, pomaziću te, reći razumem, ali kada odeš, ja zaboravljam šta si kazala. :think: Različiti su pristupi, pa otud i vea razočarenja i očekivanja.
Ma koliko da te neko voli i poznaje to ne znaci da moze uvek da procita izmedju redova sta te boli i da pomaze. Treba traziti pomoc od bliskih i dragih osoba, treba im se obratiti, objasniti problem. Nekada te prijateljica cita kao otvorenu knjigu, a nekada ta ista ne prepoznaje signale jer je okupirana necim drugim, jer i sama ima probleme ili je mozda zaljubljena, zbog necega euforicna.

Na osnovu ovoga sto pises izgleda da ti je sveze neko lose iskustvo pa si pod utiskom. Nismo savrseni i treba ponesto oprostiti i sebi i drugome. Imam, tj imala sam u svojoj blizini osobu koja je bila pozrtvovan, ali prezahtevan prijatelj (jedna od onih osoba sa filozofijom da ako smo prave prijateljice onda se podrazumeva da.... (ukljucujuci i citanje misli, sad si me bas podsetila). Od kada nismo u kontaktu strasno cenim ljude koji ne opterecuju, koji su pravi na neki diskretan nacin bez potrebe da im se stalno dokazuje da smo PRAVI prijatelji.

PS Nema to veze sa polom.
 
Nekad je bolje saseći u korenu nego mučiti i sebe a i tog nekog, ako osećaš da to
nije to, i da jednostavno trošiš vreme na nekog ko to ne zaslužuje i već te je razočarao,
ne vidim tu ništa strašno. A da boli, boli, i to mnoooooogooooooooooooo! Ali prođe,
ostane gorčine, neke tuge i sete, onda bar kod mene je znalo da izazove i suze,
pri samoj pomisli koliko sam sebe uložila, ne nije to finansijsko ulaganje mada je i
toga bilo....već više onako daš dušu na dlanu a oni te rastrgnu ko gladni vukovi:eek:
Kad to kažem, mislim na sopstvenu dušu, dešavalo mi se da sam mislila, kako je
to eto neću umeti da preživim i oporavim se, ali život ide dalje. Opet sam negde ista,
verujem ljudima, i nekad ih previše blizu pustim, ali sam ipak opreznija, i ti koje pustim
moraju dugo da se dokazuju, da bi se nazvali mojim prijateljima. Drugo su poznanici,
oni budu i prođu, u vremeni kao uostalom i mi njima.

pa jeste. ma, prijateljstva su pipava stvar. lako je preseći kada nekoga poznaješ kratko, ali kada se ljudi promene do tačke poluprepoznavanja a znate se ihahaj, onda je jako teško saseći, ako obe strane ne osećaju potrebu da seku. sećanja, dobre stvari koje su nekada bile, pa i dobre stvari iz sadašnjosti, pa se onda setiš lošeg, pa se dogodi opet loše.... uh.
 
pa jeste. ma, prijateljstva su pipava stvar. lako je preseći kada nekoga poznaješ kratko, ali kada se ljudi promene do tačke poluprepoznavanja a znate se ihahaj, onda je jako teško saseći, ako obe strane ne osećaju potrebu da seku. sećanja, dobre stvari koje su nekada bile, pa i dobre stvari iz sadašnjosti, pa se onda setiš lošeg, pa se dogodi opet loše.... uh.

Jesu pipava, ali ako se u više prilika pokaže da nisu prava, zašto bi krpila nešto što
se okrpiti ne može. Probala sam recimo to o čemu ovde govoriš, nije išlo iz prostog
razloga, što je suviše bolelo, ili sam ja preosetljiva na te stvari. Kako da oprostiš
nešto, što te toliko povredi da plačeš, ko da ti je neko umro...e pa ne mogu. Vidi ja
znam i dan danas, kad se setim nekih ljudi da pustim suzu, bude mi teško, ali to
ne znači, da isto to i oni rade. Da rade već bi to pokazali na neki način...ali da ja sama
krpim i održavam nešto zbog nekih lepih vremena, ne ide.

Ljudi su "kvaljiva roba" čast onima koje ništa nije promenilo, i samo takve mogu da
poštujem. A takvih je stvarno jako malo. Poznata je stvar da svako ko može da
izbroji na prstima jedne ruke koliko ima prijatelja, je srećan čovek...nisam u to verovala,
dugo, mislila sam da su to gluposti, klela sam se u svoje "mnogobrojne prijatelje"..ali
na žalosti ili na sreću.....pokazalo se da su ti neki od mene, pametniji, iskusniji, valjda
ih je život izbrusio.
 
Harmony: Ko traži dokaze pravog prijateljstva nije prijatelj, već gušitelj. Mi ovde pričamo o situacijama kada je normalno da ti prijatelj uskoči ma kako.
Naravno da pol nema veze sa tim, ali sam objasnila moje viđenje razlike. Njihovo, muško, smatram zdravim zbog jasnog stava - nema intimiziranja, dakle, nema razočaravanja. Naša potreba za pričom komplikuje stvari. Otuda mi se i nametnulo pitanje iskrenosti. Ako pričaš i očekuješ priču, zar nije normalno da te to i zanima, pa da učestvuješ, pomažeš koliko možeš i kada možeš. Ne mislim na neke ekstremne, smaračke situacije. Moj problem je samo meni bio podsticaj, ali ne tražim odgovor na moju situaciju. NIsam bitna ja. Zanima me taj fenomen intimiziranja koji ne vodi ničemu, najčešće. Zar ne bi bilo bolje, evo da dam primer, da idemo na sport i pričamo o nebitnim stvarima, nego da kafenišemo i ispitujemo o stvarima vezanim za porodicu, ljubavi, osećanja. Mislim, ako već nećemo da ulazimo u život aktivno. Ja barem tako radim. Ne pitam nešto što smatram intimnim, ako ne osećam bliskost. To mi je iskrenije, mada mnogi to tumače kao loše ponašanje. :)
 

Back
Top