ZEN PRIČE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
:cool:

Narav

Jedan učenik zena dođe Benkei, žaleći se: učitelju imam neobuzdanu narav. Kako da je izlečim? To je nešto vrlo čudno, odgovori Benkei. Pokaži mi da vidim šta to imaš. Ne mogu sada da ti pokažem, odgovori ovaj. Kada možeš da mi pokažeš, upita Benkei. Pojavljuje se neočekivano, odgovori učenik. Onda, zakljuci Benkei, mora biti da to nije tvoja prava priroda. Da jeste, mogao bi mi je pokazati bilo kada. Kad si se rodio, nisi je imao, i tvoji roditelji ti je nisu dali. Razmisli o tome.

:D
 
Камени ум
Кинески учитељ зена Хоген је живео сам у једном малом храму у унутрашњости. Једнога дана дођоше четири путујућа монаха и замолише га да упали ватру у његовом дворишту да би се угрејали.
Док су то радили, Хоген их чу како расправљају о субјективности и објективности. Он им се придружи, и рече: "Ево овог великог камена. По вашем мишљењу, да ли је он у вашем уму или ван њега?"
Један од монаха одговори: "Са будистичке тачке гледишта, све је објективизација у мом уму."
"Мора да ти је глава врло тешка", примети Хоген, "ако у њој свуда носаш овакав камен." :lol:
 
Moj predlog je da ovo bude prva priča.. tek da naslutimo šta bi to zen mogao biti...:D

Zen svakog trena

Učenici zena su sa svojim učiteljima najmanje deset godina pre no što se usude da podučavaju druge. Nanina poseti Teno koji je, prošavši svoje učenje, postao učitelj. Zadesi se da taj dan bude kišovit, pa Teno obu klompe i ponese kišobran. Pošto ga je pozdravio, Nanin primeti: pretpostavljam da si svoje klompe ostavio u predvorju. Hteo bih da znam da li ti kišobran stoji levo ili desno od klompi. Teno, zbunjen, nemade brz odgovor. Shvatio je da nije sposoban da svakog trena uz sebe ima zen. Posta Naninov učenik, učivši još šest godina da bi dosegao prisustvo zena u svakom trenu.

Ovu pricu ne mozemo bukvalno tretirati na nacin da je cilj postici punu paznju o opazajima poput cipela i kisobrana u sadasnjosti. To cak i da je moguce, bilo bi svesno spustanje na nivo zivotinje jer je UM ono , koje nam za razliku od zivotinja daje uvid u daleku proslost i uvid u perspektivu buducnosti. Um je ono sto coveka cini covekom a kada bi neko odbacio UM da bi bio svestan samo onoga u sadasnjosti bez prisustva UMA i pojmova koji mu daju svest ...on bi bio nesto poput mesecara, zivotinje ili Zombija.... telo koje deluje a ne razmislja.

Takodje sto se tice zivota u sadasnjosti, tako nesto nije moguce. Tacno je da je cilj postici sadasnjost ali "sadasnjost" integralnog nedeljivog trajanja . Ono sto je poznatije kao Bergsonova intuicija trajanja ili Sopenhaurova transcendentna volja.
Ono sto vecina zove "sadasnjost" jeste zapravo proslost.
A ovih par recenica koje sam izneo na drugom mestu to ce i pokazati:

Da li ikada opazamo sadasnjost?
Da li smo ikada opazili sadasnjost ?

U jednoj sekundi filma koji gledamo, smenile su se 24 slike od kojih je svaka bila u sadasnjosti i postala proslost , medjutim mi nismo svesni te jedne slike u sadasnjosti vec smo svesni svih 24 slika od kojih su 23 secanje a dvadeset cetvrta bi trebalo da bude sadasnja , kada se i ona ne bi sastojala od triliona svetlosnih treperenja , medjusobno izdeljenih intervalom vremena, pri cemu je u sadanjosti samo jedan jedini trilioniti treptaj svetlosti.
Da li mi onda u svemu tome imamo posla sa sadasnjoscu ?
Ne. Ma sta radili ne mozemo opaziti sadasnjost vec imamo posla samo sa svojim secanjem, svojom memorijom. Sadasnjost je neshvatljivi PROGRES proslosti u buducnost i tako nesto se ne moze opaziti.
Postavlja se pitanje kako smo onda dosli do tog pojma?

Do pojma "sadasnjost" dosli smo pogresnom apstrakcijom, iz pogresnog tretiranja trajanja na nacin prostora, pri cemu smo za sadasnjost uzeli jednu tacku sa linije. Linija nije trajanje. Jukstapozicija u prostoru nije sukcesija u vremenu. Tacka uzeta sa linije nije sadasnjost. Pa sta je onda sadasnjost?

Sadasnjost je nesto transcendentno. Vecnost sadrzana u nedeljivoj intuiciji trajanja. Medjusbno prozmanje svega ne na nacin pozicioniranja u prostoru vec na nacin medjusobne fuzije. Transcendencija... celokupnost....to je sadasnjost.

Imati ZEN u svakom trenu, znaci biti svestan iluzorne prirode opazajnog sveta oko nas. Biti svestan korelativnosti subjekta i objekta, mozemo filozofski reci, i da opazaj koji je stvorio nas mozak, i koji se sastoji u opazaju nekog drveta ispred nas , recimo, ne postoji kao takav sam po sebi, vec jedino za nasu svest a izvan svesti on se utapa u transcendentnu sustinu stvari po sebi. Dodirnuti tu sustinu i biti je svestan svakog trena. Ne zaboraviti nikada da su opazaji oko nas upravo to ..SLIKE.. i da je njihova sustina po sebi nesto drugacije, i da to drugacije trebamo prvo, ako ne potpuno dostici, bar naslutiti, a onda nikada ne dopustiti sebi da zaboravimo na iluzornu prirodu opazajnog sveta.

Na kraju da upotrebimo Platonovu analogiju na ovaj zen koan.
platocave.jpg

Cilj je spoznati da senke na zidu pecine nisu prava realnost a zatim okrenuti glavu i "videti" sunce... da posle toga nikada ne dozvolimo sebi da sunce zaboravimo.
Biti svestan sunca iza nas svakog trena... znaci imati Zen u svakom trenu.
 
Poslednja izmena:
Камени ум

Кинески учитељ зена Хоген је живео сам у једном малом храму у унутрашњости. Једнога дана дођоше четири путујућа монаха и замолише га да упали ватру у његовом дворишту да би се угрејали.
Док су то радили, Хоген их чу како расправљају о субјективности и објективности. Он им се придружи, и рече: "Ево овог великог камена. По вашем мишљењу, да ли је он у вашем уму или ван њега?"
Један од монаха одговори: "Са будистичке тачке гледишта, све је објективизација у мом уму."
"Мора да ти је глава врло тешка", примети Хоген, "ако у њој свуда носаш овакав камен."

:D
 
Izvini... imam utisak da te slabo razumem...:confused:
Ko je rekao da je to cilj? Misliš da je lako opaziti sve kišobrane i cipele? Aj probaj.
Kako ti razumeš ovu priču?

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9672839&postcount=697

:) Ma nije lako..cak je i nemoguce ali to nije ni cilj. Nije cilj postati mesecar ili odbaciti um da bi zadrzali razum.
Mada jasno je da si zbunjena jer se uopste u filozofiji oduvek mesaju znacenja pojmova UM I RAZUM.

Ali pustiomo takve reci. Sustina je jasna. Podela na pojavu i stvar po sebi. Cilj je shvatiti iluzornu prirodu pojave (ono sto vecina zove "realnost") i pribliziti se sustinskoj realnosti stvari po sebi.
To uopste nije teko tesko postici niti razumeti kako izgleda. To su najneposrednije cinjenice svesti a srecni smo sto imamo filozofiju koja nam je na ista ukazala i takva neprocenjiva znanja pruzila nam na tanjiru.

Mislio sam ranije da je tvoj potpis samo sala :) ali vidim da si ti stvarno budista.
Ne znam da li si citala Barklijevo delo Rasprava o osnovnim principima ljudskog saznanja" ali ako nisi pogledaj moj prvi blog Korelativnost subjekta i objekta.
http://forum.krstarica.com/blog.php?b=4886
Videces kakva znanja ima filozofija a ciji zakljucci jesu potpuno isto kao zakljucci pre svega Budizma ali na neuporedivo mocniji nacin.
Sam Sopenhauer nije bio naravno budista niti nesto drugo, vec je filozof je nesto mnogo vise od tih monaha. Monasi imaju intuiciju ...filzofi znanje ...koje dovodi do intuicije.
Budizam bez filozofije.. je samo skup egzoticnih prica.
 
Vratnice raja
Vojnik po imenu Nobušige dođe kod Hakuina i zapita ga: postoje li zaista raj i pakao? Ko si ti?, upita Hakuin. Ja sam samuraj, odgovori ratnik. Ti, vojnik!, uzviknu Hakuin. Koji bi to vladar tebe hteo za čuvara? Lice ti je kao u prosjaka. Nobušige se toliko razbesne da poče da vadi svoj mač, Hakuin nastavi: pa ti imaš mač! Oružje ti je verovatno previše tupo da bi mi odseklo glavu. Kada Nobušige izvuče mač, Hakuin primeti: ovde se otvaraju vratnice pakla! Na ove reči samuraj, shvativši učiteljevu pouku, vrati svoj mač u korice i pokloni se. Ovde se otvaraju vratnice raja, reče Hakuin.


Da doprinesem...:bye:
 
@ oziman
Hvala na komplimentu. Mao mi je rano za Šopenhauera.. nisam se još razbudila...
al čini mi se da naslućujem kako je došlo do nesporazuma...
Biti svestan u svakom trenutku/ sabrane pažnje i davati objektima trajnu suštinu, biti vezan za njih i sl. nije isto...
Kišobran je samo kišobran. Klompe su klompe. Sada i ovde su sa leve ili desne strane.
Sledećeg trenutka nisu.
To što ništa na ovom svetu nema trajnu suštinu, ne znači da ne postoji ovde i sada.
Menja se.. ali postoji.. i nekim ga imenom nazivamo sporazumevanja radi...
recimo - klompe...
Što bi bile bitne ili nebitne? Moje ili tvoje? Želimo da budu naše ili ne želimo? Neko ima lepše?
Neko nas je nekada gađao klompom pa će nam se možda javiti neki strah ili odbojnost pri pogledu na njih? :mrgreen:
Ili ih uošte ne opazimo. Koliko stvari u toku dana uradimo mahinalno/nesvesno?
Na taj način funkcioniše neizvežban um...
Učitelj ne traži od učenika da klompe i kišobran vuče za sobom svuda.
Samo proverava koliko je prisutan/sabran.
 
Biću dosadan ali ću opet da vam skrenem pažnju da Zen ne može da se tumači. Dokaz tome su koani.
Koan u zen budizmu predstavlja zagonetku ili paradoks, kojim se želi pokazati neadekvatnost logičkog mišljenja. Poznati primeri koana su: "Kakav je zvuk pljeska jedne ruke?" ili "Kakvo je bilo tvoje lice pre tvog rođenja?".
Pogledajte poređenje koje je napravio Suzuki sa dve pesme. Suzuki najpre navodi haiku japanskog pesnika Bashoa iz sedamnaestog veka:

Kad pažljivo zagledam
Vidim rascvetalu nazunu
Kraj živice

a potom i pesmu Tennysona:

Cvete s napuklog zida,
Uzbrah te iz pukotine; -
Držim te, evo, s korenom, celog, u ruci

Cvetiću - kad bih samo shvatio
Šta si, tako s korenom, i sve u svemu,
Znao bih šta je Bog, a šta čovek.

U svojoj analizi Suzuki navodi razlike: dok je Tennyson ubrao cvet i razgleda ga, Basho nije ubrao cvet, on ga samo razgleda. Tennyson analizira cvet, Basho je neaktivan. Tennyson je odvojen od cveta, prirode i Boga, Basho nije samo posmatrač, nego je i sam cvet postao svestan sebe. Tennyson nema Zen, ali ima sebe (nesretnog i zbunjenog; koji ne zna šta je Bog), Basho nema ništa, ni sebe ni znanje, ali ima Zen.:cool:
 
Kineskog učitelja zena Sozana upita jedan učenik: "Koja je najvrednija stvar na svetu?"
Učitelj odgovori: "Glava mrtve mačke."
"Zašto je glava mrtve mačke najvrednija stvar na svetu?", pitaše učenik.
Sozan odgovori: "Jer joj niko ne može odrediti cenu."
 

Što si izabrao priče...:( ja ih uopšte ne razumem.. ni jednu jedinu...

A kako se tebi čine sada posle toliko vremena?
Da li neku od njih razumeš bolje.. vidiš drugačije...

pa place mi se,recimo,sto si me pogresno razumio... :wink: A zbunjena sam,sto ne kapiram ovu pricicu kao Banzan,ili vec kako se zvase...On odmah shvatio i prosvijetlio se...a ja nista... :?
Ovo je moj odgovor na prvu priču...:lol:
 
Antonius
Biću dosadan ali ću opet da vam skrenem pažnju da Zen ne može da se tumači. Dokaz tome su koani.Koan u zen budizmu predstavlja zagonetku ili paradoks, kojim se želi pokazati neadekvatnost logičkog mišljenja.

Jesi dosadan. :) Salim se.
Niko ovde ni ne pretenduje da zen koane tumaci logicki.
Nisu silogizmi nacin na koji mozemo shvatiti neku zen pricu vec potvrda istitnitosti nekog tumacenja jedino na sta se moze oslanjati jeste ono isto na sta se oslanja i Zen koan, a to su nas sopstveni duh i cinjenice nase svesti. Sve upucuje OD pojavnog sveta KA unutrasnjosti covekovog duha.

Kojica
Što si izabrao priče... ja ih uopšte ne razumem.. ni jednu jedinu...
A kako se tebi čine sada posle toliko vremena?
Da li neku od njih razumeš bolje.. vidiš drugačije...

Bez pomoci filozofije i njenih znanja mozete ti i Truman cekati jos sto godina necete postici napredak :)

SVE JE NAJBOLJE
Kad je jednom setao pijacom,Banzan zacu razgovor izmedju kasapina i njegove musterije.
"Daj mi najbolji komad mesa koji imas",rece musterija.
"Sve je u mojoj radnji najbolje",odgovori kasapin."Ne moze se ovde naci ni jedan komad mesa koji nije najbolji."
Uz ove reci Banzan se prosvetli.

Ovo je ukazivanje na prostotu supstancije ili na oblast izvan principium individuatonis ili izvan formi opazanja inelekta.. znaci prostora i kauzaliteta.
Kada napustimo oblast pojave, zadiremo u transcendentnu oblast stvari po sebi ...u oblast trajanja ili u oblast transcendentne volje, a tu prestaju forme opazanja razuma koje se ticu odnosa u prostoru ili poredjenja tipa : ovo je vece ili manje , ovo je bolje ili losije. Ono sto je nedeljivo..a trajajanje, volja ..osnova svega je nedeljiva, ne moze se porediti. Sve na ovom svetu , ako ga posmatramo PO SEBI jeste najbolje. "Ogledalo celog univerzuma ... Monada po Lajbnicu. Ili stepen objektivacije volje po Sopenhaueru, napregnutost trajanja po Bergsonu. "Jedno je sve." kako bi rekli istocnjaci..
Nadam se da ste sada ostvarili napredak ? :)

Ako niste, upucujem konacno na ovaj unos na mom blogu koja se moze primeniti kao objasnjenje upravo ovog Zen koana kojeg sam ovde izneo.
http://forum.krstarica.com/blog.php?b=6693
Narocito obratite paznju na ovaj zakljucak:
Ako intuicija trajanja po Bergsonu ili Volja po Sopenhaueru, nisu niti mnozina niti jednost onda za njih ne vaze ni smene uzroka ni posledice, jer ono sto nema delova ne moze imati ni ono sto prethodi kao uzrok ni deo koji nastupa kao posledica.
Ovim smo dodirnuli inteligibilnu slobodu.

Ili ako izvan pojave nema delova, onda je sve u mesarovoj radnji isto... i to ono najuzivsenije... transcendentno sopstvo... Platonovo unutrasnje Sunce.
 
Poslednja izmena:
@ oziman

Svaka čast na stavu. :D :lol:

I meni je palo na pamet da je u pitanju ta priča o ''sve je jedno''
al ipak.. jeste sve jedno, ali nije svejedno....:lol:
jer da je tako, mesar bi mogao i kamen kupcu da ponudi uz objašnjenje da je to isto što i meso i da je jednako dobar...
dakle.. sve je jedno u smislu da sve pripada istoj celini, ali svejedno nije...

hvala ti na trudu.. ali napredak se ne postiže tako što ti neko sapošti ''ovo je crno ili belo''...:D
 
AKO VOLIS,VOLI JAVNO

Dvadeset svestenika i jedna svestenica,koju su zvali Eshun,vezbalo je meditaciju sa nekim zen uciteljem.
Eshun je bila veoma lepa iako joj je glava bila obrijana i haljina prosta.Nekoliko svestenika se tajno zaljubilo u nju.Jedan od njih joj je napisao ljubavno pismo,trazeci da se tajno sastanu.
Eshun nije odgovorila.Sledeceg dana ucitelj je odrzao predavanje grupi i,kada je ono bilo zavrseno,Eshun ustade.Obracajuci se onome koji joj je pisao,rece:"Ako me zaista toliko volis,dodji i zagrli me sada."

Stavila bih akcenat na ljubavno pismo u kome se traži tajni sastanak.
Ljubav je da se pokaže, daje, a ne da se krije.
Ljubav nije sramota.
???

POUKA POSLEDNJEG

U stara vremena u Japanu su se koristili fenjeri od bambusa i papira u kojima su gorele svece.
Jednom slepom coveku na kraju posete svom prijatelju,ovaj ponudi fenjer da ga ponese sa sobom jer je bila noc.
"Ne treba mi fenjer",rece mu."Bila tama ili svetlo-meni je svejedno."
"Znam da ti fenjer nije potreban da bi pronasao put",odgovori mu prijatelj,"ali ako ga nemas,neko bi mogao da naleti na tebe.Zato ga moras uzeti."
Slepi covek krenu sa fenjerom i pre no sto je i odmakao,neko se sa njim sudari."Pazi kuda ides!",uzviknu on nepoznatom."Zar ne vidis ovaj fenjer?"
"Sveca ti je dogorela,brate",odgovori nepoznati.

- Put je uvek dvosmeran.
- To što je nama "svejedno" (bili slepi, ili videli, odnosno tama ili svetlo), jeste ono kako subjektivno doživljavamo stvari oko sebe. Stvari postoje i izvan granica naših opažaja.
A biti zen (svaki tren) znači videti i iz ugla svakog drugog bića?

Samo pokušavam ... :roll:
 
Poslednja izmena:
Stavila bih akcenat na ljubavno pismo u kome se traži tajni sastanak.
Ljubav je da se pokaže, daje, a ne da se krije.
Ljubav nije sramota.
???
Nije sramota voleti. Nije sramota ni ne biti monah/monahinja. Ko što ti reče na početku ove teme, prosvetljenje je moguće i ako nisi monah/monahinja.
Monah ima pravo tri puta da stupi u red. Nema potrebe da zavarava ni sebe ni druge da je prihvatio nešto što ne može da prihvati.
U Budizmu ne da nije akcenat na tome da se pridržavaš nekih pravila samo zato što ti je neko rekao da tako treba, nego je to i kontraproduktivno.
Potrebno je razumevanje i prihvatanje.

I još nešto je u ovoj priči jako bitno...
''Ako me zaista voliš''
Neverica? :think:
- Put je uvek dvosmeran.
- To što je nama "svejedno" (bili slepi, ili videli, odnosno tama ili svetlo), jeste ono kako subjektivno doživljavamo stvari oko sebe. Stvari postoje i izvan granica naših opažaja.
A biti zen (svaki tren) znači biti videti i iz ugla svakog drugog bića?

Samo pokušavam ... :roll:
:klap:

Ova priča mi liči na moj razgovor sa Ozimanom...:lol:
Može ti neko dati sveću u ruke, al džaba...
Svako sam mora da upali svoje svetlo.

''Onaj ko vidi vidi i onoga ko vidi i onoga ko ne vidi.
Onaj ko ne vidi ne vidi ni onog ko vidi ni onog ko ne vidi.''
 
Ja sam se pre oko 20 godina inenzivno bavio proučavanjem zen koana, nakon nekog vremena počeo sam da ih odlično razumem, ali to razumevanje kod mene izaziva samo osmeh; kao da bih čuo dobar vic. Međutim ne mogu da vam objasnim suštinu priče, jer one se ne mogu objasniti. Uglavnom stekao sam utisak da je to pokušaj objašnjenja Boga, kojeg ja smatram velikim šaljivdžijom. Taj šaljivdžija je zaljubljen u svoju lutkarsku predstavu koju je sam kreirao, a mi smo lutke.
Evo jedan primer mog razumevanja zena:
Jedan koan kaže Buda je tri kile lana.
Ja sam izračunao da to nije tačno, Buda je 2 kg i 750 gr lana tačno.:hahaha::rotf:
 
Svadja..

Bila jednom dva monaha, koji su punih cetrdeset godina ziveli u istom manastiru a da se nijednom nisu posvadjali. Jednog dana prvi monah rekao je drugome:
- Ne mislis li da bi trebali bar jednom da se posvadjamo?
Ovaj drugi je uzvratio:
- Zasto da ne. Oko cega cemo se svadjati?
- Mogli bismo oko ovog hleba - predlozi prvi.
- U redu, svadjajmo se oko hleba. Kako se to radi?
- Ovako - rekao je prvi monah - Ovaj hleb je sada moj, sta ces sad?
- Zadrzi ga - rekao je drugi monah.
 
Svadja..

Bila jednom dva monaha, koji su punih cetrdeset godina ziveli u istom manastiru a da se nijednom nisu posvadjali. Jednog dana prvi monah rekao je drugome:
- Ne mislis li da bi trebali bar jednom da se posvadjamo?
Ovaj drugi je uzvratio:
- Zasto da ne. Oko cega cemo se svadjati?
- Mogli bismo oko ovog hleba - predlozi prvi.
- U redu, svadjajmo se oko hleba. Kako se to radi?
- Ovako - rekao je prvi monah - Ovaj hleb je sada moj, sta ces sad?
- Zadrzi ga - rekao je drugi monah.

Nije ovde samo reč o tome da je za svađu potrebno dvoje.
(Jedan od monaha zna kako se otpočinje svađa ... drugi ne. Da li su obojica mudri?)
Rekla bih: mudrac ne nagomilava za sebe.
*
"Rađati a ne posedovati,
delati a ne prisvajati." (Lao Ce)
 
Ljudi, mislim da se suviše otišlo u smeru Eisai-a...
Dogen kao da je zaboravljen...
Istovremeno, nekako kao da je Soto zadržao onu pravu aromu "vraćanja na korene" ili "pravu prirodu Darme", kako ko voli...
Sedeti, sedeti, sedeti...Bez koana, bez sutri...
Ili kodom klasičnog Budizma - odbaciti i prajnu (pojmovni upliv, teorija...) i shilu (etika) , a zadržati isključivo samadhi (vežbu usmeravanja pažnje, meditaciju)...
Ali, da ne idem van teme, evo malo "Živog Zena" ili "Žive Darme", jedna kratka Zen priča velikog biku-a, Geri Snajdera:

In the high seat, before-dawn dark
Polished hubs gleam
And the shiny diesel stack
Warms and flutters
Up the Tyler road grade
to the logging on Poorman creek
Thirty miles of dust.

There is no other life...

Gary Snyder, 1948.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top