ZEN PRIČE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.


Sumnja


Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov.
Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov. Ukratko, svi njegovi gestovi i sve što je radio
govorili su da je on kriv za krađu.
Kasnije, kada je otišao u polje da kopa, pronašao je svoju sekiru. Kada je posle toga video komšijinog sina, ni njegovi pokreti,
ni izraz lica, nisu podsećali na lopova.

Lie Zi
 
dobre su te zen price ja cu onda jednu po sjecanju...
uglavnom...radilo se o dvojici budistickih monaha, propovjedaca...jedan je radio sve po pe esu - ustajao je rano, zadnji rucak u toku dana mu je bio prije 11 sati, izbjegavao je ''necistu'' hranu, nikada nije spavao preko dana, nije pio vino ... dok je drugi ustajao kad mu se ustajalo, jeo je kad je bio gladan, jeo je ono sto mu prija, pio je i vino ... i taj drugi, gotivan cova :mrgreen: je jednog dana pozvao ovoga ustogljenog kod sebe kuci, kao gosta i posluzio ga vinom i hranom... i ovaj njemu kaze, ja sam zavrsio sa hranom jos jutros a vino ne pijem ... i ovaj ce njemu, kao ko god ne jede kad mu se jede i ko ne pije vino i ko ne spava preko dana taj nije covjek ... ovaj gost se malo ljutnu, pa kako ti meni mozes reci da nisam covjek kad ja sve postujem, a ti ne...ovaj ce njemu pa ko to sve ne radi nije covjek on je svetac (u originalu je buda umjesto svetac, al ovo da nam bude blize :mrgreen: )
 
imao bi jednu istinitu:

ovo je skulptura buddhe
lahorebuddha.jpg
iz pakistanskog grada lahore.
buddha je mnogo postio i izgladnjivao se, što je znak da nešto bitnog o životu nije razumio, ali da je imao snažnu želju postati nešto boljeg, nego što je bio.
podsjeća me malo na kršćanske mazohiste. taj, dakle, koji je toliko griješio protiv svoje prirode, umro je, ne tako rijetka ironija sudbine, od trovanja hranom.
smileymania.at_10392.gif
 
Poslednja izmena:
“Duša je Gospodar, telo je kočija, razum ili intelekt je kočijaš, a um je dizgine”.
Telu je potrebna duša, duši je potrebno telo.
Telu je potrebna duša da bi ostvarilo najvišu i najdublju Istinu;
duši je potrebno telo da bi ispoljila najvišu i najdublju Istinu.


Kata Upanisada
 
Nasir Udin i učenjak

Nasir Udin je bio veoma pobožan kralj. Nije hteo da uzima novac iz državne blagajne za svoje lične potrebe. Da bi zaradio dodatni novac, prepisivao je Koran sopstvenom rukom, a onda prodavao te knjige. Pravio je i neke druge stvari za prodaju, pa je tako zarađivao za lične troškove.
Jednog dana jedan veliki učenjak dođe u njegovu palatu da ga poseti. Nasir Udin je upravo prepisivao Koran, pa ga je učenjak neko vreme posmatrao. U jednom trenutku kralj prestade da piše i poče da razgovara sa svojim gostom. Učenjak mu reče: „Vaše Veličanstvo, nažalost, pogrešili ste u reči koju prepisujete“.
Nasir Udin zaokruži tu reč koju je učenjak hteo da ispravi. Onda je izbrisa, pa napisa reč koju je učenjak predložio. Učenjak je bio zadovoljan što ga je kralj poslušao. Ali, kad je učenjak otišao iz palate, kralj je izbrisao tu reč i zamenio je rečju koju je prvobitno bio napisao.
Njegovi gardisti ga upitaše: „Zašto to činite? Ako je prvobitna reč bila tačna, zašto ste je izbrisali?“
Kralj odgovori: „Iako sam ja možda kralj, on je učen i zna mnogo više od mene u toj oblasti. Na nesreću, u ovom slučaju se prevario. Ali, da sam mu rekao da nije u pravu, njegov ponos bi bio povređen. Napisao sam netačnu reč da ga ne bih postideo. Ali, ja neću da ostavim netačnu reč na tom mestu. Kad bih to učinio, onaj ko kupi ovu knjigu imao bi netačnu verziju.
Nema smisla vređati ljude, čak i ako smo mi sami u pravu. Meni uopšte nije teško da postanem ponizan, posebno kad se tiče knjiškog znanja. Da me je savetovao o vladanju mojim kraljvestvom, mislite li da bih ga slušao? Vladanje kraljevstvom je druga priča. Ali uvek je dobro ukazati poštovanje znanju drugih u njihovoj oblasti.“
Šri Činmoj..iz zbirke pripovedaka Vrt duse
 
Nasir Udin i učenjak

Nasir Udin je bio veoma pobožan kralj. Nije hteo da uzima novac iz državne blagajne za svoje lične potrebe. Da bi zaradio dodatni novac, prepisivao je Koran sopstvenom rukom, a onda prodavao te knjige. Pravio je i neke druge stvari za prodaju, pa je tako zarađivao za lične troškove.
Jednog dana jedan veliki učenjak dođe u njegovu palatu da ga poseti. Nasir Udin je upravo prepisivao Koran, pa ga je učenjak neko vreme posmatrao. U jednom trenutku kralj prestade da piše i poče da razgovara sa svojim gostom. Učenjak mu reče: „Vaše Veličanstvo, nažalost, pogrešili ste u reči koju prepisujete“.
Nasir Udin zaokruži tu reč koju je učenjak hteo da ispravi. Onda je izbrisa, pa napisa reč koju je učenjak predložio. Učenjak je bio zadovoljan što ga je kralj poslušao. Ali, kad je učenjak otišao iz palate, kralj je izbrisao tu reč i zamenio je rečju koju je prvobitno bio napisao.
Njegovi gardisti ga upitaše: „Zašto to činite? Ako je prvobitna reč bila tačna, zašto ste je izbrisali?“
Kralj odgovori: „Iako sam ja možda kralj, on je učen i zna mnogo više od mene u toj oblasti. Na nesreću, u ovom slučaju se prevario. Ali, da sam mu rekao da nije u pravu, njegov ponos bi bio povređen. Napisao sam netačnu reč da ga ne bih postideo. Ali, ja neću da ostavim netačnu reč na tom mestu. Kad bih to učinio, onaj ko kupi ovu knjigu imao bi netačnu verziju.
Nema smisla vređati ljude, čak i ako smo mi sami u pravu. Meni uopšte nije teško da postanem ponizan, posebno kad se tiče knjiškog znanja. Da me je savetovao o vladanju mojim kraljvestvom, mislite li da bih ga slušao? Vladanje kraljevstvom je druga priča. Ali uvek je dobro ukazati poštovanje znanju drugih u njihovoj oblasti.“
Šri Činmoj..iz zbirke pripovedaka Vrt duse

ето зашто чинмој није буда.
не вређати ни оног ко вређа је исправно...
не указати на грешку је неисправно.
 
Jedan bogataš se hvalio grčkom filozofu, Aristipu iz Kirene, svojim raskošnim bogatstvom,
pa ga tako dovuče i u prostoriju sa raskošnim mozaikom u podu prostorije.

Slušajući samohvalu filozof Aristip, u jednom trenutku, pljunu hvalisavcu pravo u lice, uz izvinjavajuće objašnjenje svog postupka:

“Sve je zaista tako prekrasno,lepo i cisto, da ne znam gde bih drugo pljunuo.”
 
Sufi-priča:

Jedan slepac lutao je besciljno šumom. Iznenada posrnu nad nečim što je ležalo na zemlji.
Pipajući po zemlji, slepac otkri, da je to nešto bio čovek koji je tamo čučao.
Taj čovek je bio hrom, i nije mogao hodati.
Tu obojica započeše razgovor žaleći se jedan drugom na svoje sudbine.
“Tumaram ovom šumom otkad znam za sebe i nikako ne mogu da nađem izlaz, jer sam slep.” – reče slepi covek.
Hromi se je isto žalio:”Ležim ovde na zemlji otkad znam za sebe i ne mogu naći izlaz iz šume, jer ne mogu da ustanem.”
I u toj njihovoj priči, hromi iznenada povika:”Shvatio sam!!! Popni me na svoja leđa, a ja ću ti govoriti u kom pravcu da ideš.
I tako ćemo zajedno izaći iz šume.”


Prema priči starog pripovedača, slep čovek simbolizuje Racionalnost, a hromi Intuiciju.
A i to da izlaz iz mračne šume možemo pronaći samo ako nam uspe da spojimo ove dve stvari.
 
Poslednja izmena:
Jedan stari sufu prodavao je sve i svasta da bi zaradio za zivot. Ostavljao je utisak priglupog coveka, jer su mu ljudi cesto placali laznim novcem,
ili su mu govorili da su vec platili, iako to nije bila istina, ali on je uvek verovao ljudima na rec.
Kada mu je kucnuo sudnji cas, pogledao je ka nebu i rekao: "Gospode, toliko sam laznih para primio od ljudi, ali ih nikada nisam osudio zbog toga;
ogranicio sam se na misao da ne znaju sta cine. I ja sam moneta bez vrednosti, zato, molim te, nemoj me osudjivati"
Tada je zacuo glas: "Kako je moguce osuditi nekog ko nije osudjivao druge?"

Lako je naci nekog ko dela s ljubavlju;
teze je pronaci onog ko misli s ljubavlju

Antoni de Melo – Damari
 
judejsko maštanje o bogu koji kažnjava i nagrađuje, grčevita mazohistička "dobrota" iz straha i koristoljublja:
smiley_emoticons_blog-messias.gif
jebate, kak sam dobar - ali (!) isplatit će se.
a ove druge, zločeste, će poslat k vragu ili na neki drugi način osigurati neugodnosti.
 
Jedan stari sufu prodavao je sve i svasta da bi zaradio za zivot. Ostavljao je utisak priglupog coveka, jer su mu ljudi cesto placali laznim novcem,
ili su mu govorili da su vec platili, iako to nije bila istina, ali on je uvek verovao ljudima na rec.
Kada mu je kucnuo sudnji cas, pogledao je ka nebu i rekao: "Gospode, toliko sam laznih para primio od ljudi, ali ih nikada nisam osudio zbog toga;
ogranicio sam se na misao da ne znaju sta cine. I ja sam moneta bez vrednosti, zato, molim te, nemoj me osudjivati"
Tada je zacuo glas: "Kako je moguce osuditi nekog ko nije osudjivao druge?"

Lako je naci nekog ko dela s ljubavlju;
teze je pronaci onog ko misli s ljubavlju

Antoni de Melo – Damari

ако сматраш да је белетристика тема зен прича...
 
coviax1
u 04.05.2011. 18:36 (24 pregleda)

-Emilijano,druže stari...Kad pre si ovde...Meni jednu s manje vode i kašičicom šečera! Nisam znao da si ranoranilac...
-Nisam...Prespavao sam ovde...
-Toliko si se dobio...?
-Ma ne...izbegao sam onaj depresivni deo puta odavde do stana...I meni jednu bez šečera...
 
nije bas Zen ali..


Dva su se mala prijatelja klizala
na zaleđenom jezeru.
Bio je oblačan i hladan dan.
Led je iznenada popustio i
jedan od njih je propao u vodu.
Voda nije bila duboka, ali led se počeo stezati
Drugi dečak je otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga.
Svom je snagom razbijao led, i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode.
Kad su stigli vatrogasci začuđeno su pitali:
Kako si uspeo samo kamenom i
svojim slabim rukama razbiti toliki led?
Dečak nije znao odgovoriti.

Jedan starac polako reče:
Ja znam kako je uspeo!

Nije bilo nikoga da mu kaže da je to nemoguće.

Bruno Ferrero
 
Cicero je zapisao:

1 - Siromah Radi,
2 - Bogat Iskorištava prvoga,
3 - Vojnik Brani obojicu,
4 - Porezni platiša Plaća za svu trojicu,
5 - Lutalica Odmara se za četvoricu,
6 - Pijanac Pije za petoricu,
7 - Bankar Potkrada svih šest,
8 - Odvetnik Zavađa svu sedmoricu,
9 - Lečnik Ubije svih osam,
10- Pogrebnik Pokopa svih devet,
11- Političar Živi na račun svih deset.
 
Mlad si koliko i tvoja vera, star koliko i tvoja sumnja;
mlad koliko i tvoje samopouzdanje, star koliko i tvoj strah;
mlad si koliko i tvoja nada, star koliko i tvoj očaj.

Džo Viler
 
зен приче наводе. не одређују.
живци су растегљиви само до пуцања.
младост није снага, старост није слабост.
 
Učenik, u svome poštovanju prema Učitelju, gledao je na njega kao na inkarnaciju Boga.
“Recite mi, o Učitelju”, rekao je on, “zašto ste došli na ovaj svet?”
“Da naučim budale poput tebe da ne traće vreme obožavajući Učitelje.”
 
Učitelj je tvrdio da svet koji većina ljudi vidi nije svet Stvarnosti, već svet koji stvara njihova glava.
Kad je jedan naucnik (intelektualac) došao da to ospori, Učitelj je postavio dva štapića na pod, u obliku slova T i upitao: “Šta vidite ovde?”
“Slovo T”, odgovori naucnik.
“Baš kako sam i mislio”, reče Učitelj. “Slovo T ne postoji; to je simbol u vašoj glavi. Ovde imate samo dve odlomljene grančice.”
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top