čisti taoistički fundamentalizam, po mom mišljenju, kao leteći zmaj, nadilazi svaki zen:
Ako netko njeguje čvrste stavove i uvjerenja, mnogo si umišlja na svoje vlastito ponašanje, ostavlja svijet iza sebe i odmakne se od jednostavnog naroda, uživa u bombastičnim diskusijama i gleda na druge s prezirom prema dole, tada to svjedoči o njegovoj aroganciji. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni, koji se povlače u brda i daleke doline – muškarci, koji kritiziraju svijet i strmoglave se s patničkim licima u dubine voda. Drži li netko predavanje o ljudskosti, ispravnosti, lojalnosti i povjerljivosti, ako nastupa s poštovanjem, skromno i popustljivo, to pokazuje da je kultivirao svoju osobu. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni, koji svijetu hoće donijeti mir – muškarci koji poučavaju i upućuju, koji traže znanje doma i u tuđini. Kad netko priča o velikoj zasluzi i osnovi velike slave, o tome kako se slijedi ritual za vladara i podanika, kako se popravlja nadređenog i podređenog, onda to samo pokazuje da mu je stalo do vladanja. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni na dvoru – muškarci koji hoće poštovati svog kneza, potpomagati njegovu državu i posvetiti se zadaći prisvajanja drugih država. Kad se netko povuče u močvare i tresetište, živi u samotnoj divljini i preda se ribarenju i ljenčarenju, onda sve to samo pokazuje da njeguje nedjelovanje. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni, koji žive na rijekama i jezerima – muškarci koji biježe od svijeta i žele uživati u neradu. Kad netko dašće i regulira svoje disanje, udahne i izdahne, staro (qi) istisne, svježe usiše, korača kao medvjed, pruža se kao ptica, tada to samo pokazuje da taj nastoji dugo živjeti. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni, koji kanaliziraju životnu energiju i iskreću mišiće i zglobove – muškarci koji njeguju tjelesni lik, da bi oponašali Pra-predka Peng-a i pokušavali dostići njegovu visoku starost.
Da samo jednom (čovjeku) uspije biti uzvišen, bez da njeguje neko duboko učvršćeno uvjerenje, kultivirati svoju osobu, a ne upirati se na ljudskost i ispravnost, vladati, a ne stjecati zaslugu i slavu, živjeti spokojno, a ne povući se na rijeke i jezera i dugo živjeti, bez kanaliziranja energije i izokretanja, sve bi zaboravio, a ipak bi sve posjedovao. njegova unutarnja tišina bila bi neograničena, a ipak bi ga za petom slijedilo izobilje izvanrednih svojstva. To je put neba i zemlje i vrlina mudrog.
čuang tse 15