ZEN PRIČE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Prica o Sokratu

Išao Sokrat sa nekim prijateljem ulicom i pozdravio jednoga koga su sreli.
-"Nije otpozdravio", rekao je prijatelj uvređeno.
Sokrat se nasmejao i rekao:

-"Meni ne smeta što sam pristojniji od njega!"
 
76984799751334766645.jpeg

Its zen wisdom no doubt...
 
Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao sa njima.
Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih.
Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla.
Prošle su godine i orao je ostareo.
Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vetru.
Stari orao zapanjeno je gledao uvis. "Šta je to? pitao je.
To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. "
On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."
I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.
 
ВЕТАР И СУНЦЕ

Једном су се Сунце и свирепи Северац препирали ко је од њих јачи. Дуго су се тако препирали и најзад одлучили да испробају своју снагу на путнику, који је у то време јахао великим друмом.
„Пази“, рекао је Северац, „кад се сручим на њега, одмах ћу му скинути огртач!“
Чим је то изговорио,одмах поче дувати из све снаге. Али, што је више дувао Северац, то се јаче путник увијао у свој огртач: он је проклињао невреме, али ипак, јахао је све даље и даље. Северац се љутио, беснео, бацао на јадног путника и снег и кишу. Проклињући Северца, путник је обукао свој огртач и чврсто затегнуо појас. Онда се и сам Северац уверио да не може скинути огртач са путника. Сунце, видећи немоћ свог противника, насмешило се, извирило иза облака, огрејало и осушио земљу и јадног полусмрзнутог путника.
Осетивши топлоту Сунчевих зракова, путник је сам скинуо свој огртач, умотао га и привезао за седло.
„Видиш“, рекло је онда Сунце свирепом Северцу, „милошћу и добротом може се много више урадити него љутином.“
 
Svađa

Bila jednom dva monaha, koji su punih četrdeset godina živeli u istom manastiru a da se nijednom nisu posvađali.
Jednog dana prvi monah rekao je drugome:
- Ne misliš li da bi trebali bar jednom da se posvađamo?
Ovaj drugi je uzvratio:
- Zašto da ne . Oko čega ćemo se svađati?
- Mogli bismo oko ovog hleba - predloži prvi.
- U redu, svađajmo se oko hleba. Kako se to radi?
- Ovako - rekao je prvi monah - Ovaj hleb je sada moj, sta ćes sad?
- Zadrži ga - rekao je drugi monah.
 
Jednom prilikom je Vivekananda upitao svog učitelja Ramakrišnu:
"Jesi li video Boga?"
Ramakrišna je odgovorio:
"Vidim ga kao što vidim tebe, samo mnogo jasnije!"
 
Revolucionari insistiraju na menjanju sveta zbog nesvesnosti i njihovi sledbenici su sledbenici samo zato što nisu svesni.
Promena okolnosti te ubeđuje da se nešto promenilo i u tebi samom. To mišljenje je daleko od istine. Revolucionar menja uslove življenja,
dok “evolucionar” menja sebe samog.Kad osvestiš život u sebi, život oko tebe se stoprocentno menja. Ali, ako kreneš od okolnosti, sve u tebi ostaje isto. Svejedno je da li si psihološka mašina u povoljnim ili nepovoljnim okolnostima, ali dokle god si mašina, ti insistiraš na okolnostima i logično, na njihovoj promeni zato što su ti, kad si mašina, važne samo okolnosti; i to po mogućnosti povoljne. Neugodno je osmotriti sebe, ali bez obzira na sve, bolje je (simbolično) umreti u samospoznaji nego (bukvalno) na barikadama.Revolucionar je čovek koji nije svestan da je kratkovid. Njemu su svi pejsaži utonuli u maglu, i umesto da popravi vid, on želi da pomeri pejsaže na pristojnu udaljenost. Ako shvati u čemu je problem, ostaviće revoluciju po strani i otpočeti evoluciju. To je hrabrost: suočiti se sa uzrokom, ne sa posledicom kratkovidosti.
Hrabrost je čin i potvrda inteligencije. Rešavati problem onim što stvara problem je glupost, a ne inteligencija ili hrabrost. Hrabrost je istovremeno i uzrok i posledica samoposmatranja. Ako posmatranja nema, onda se oslanjamo na “bolje sutra” i smatramo sebe herojima.

Učitelj Sah
 
Dok je Bopdep bio mlad, išao u školu i učio sanskrit, bio je najgori učenik. Ništa mu nije polazilo za rukom. Njegovi roditelji su ga nemilosrdno grdili, a njegovi učitelj ga mlatili na mrtvo ime, ali ništa nije donelo nikakvog dobra. Na kraju su njegovi učitelji odustali i izbacili ga iz škole. Bopdeb je bio tako glup da ni njegovi roditelji nisu hteli da ga zadrže. I tako je jadni Bopdeb, koji se osećao bedno, otišao od kuće i uputio se u najbliže selo.

Tu se molio i meditirao ispod jednog drveta blizu jezerceta. Jednog dana, video je kako seljanke nose prazne vrčeve na jezerce da ih tu napune vodom. Nekoliko dana je Bopdeb posmatrao kako seoske žene ostavljaju vrčeve, kad ih napune, na kamene stepenike kraj jezera, da bi se okupale i plivale u jezercetu. Pošto bi se osvežile, vraćale su se u selo sa punim vrčevima.

Jednog dana, kad nikog nije bilo na jezeru, Bopdeb je prišao mestu gde su žene obično stajale i zapazio nešto značajno. Video je da se kamen gde žene ostavljaju vrčeve izlizao. To mesto nije bilo iste visine kao ostatak stepenika. Bopdeb reče sebi: “Ako se čak i kamen izliže zato što žene tu stalno ostavljaju vrčeve, šta onda nije u redu sa mojim mozgom?” To mu je dalo poruku istrajnost. Rekao je: “Istrajnost će uvek postići cilj”.

Počeo je da se moli i meditira i nakon što je ozbiljno meditirao nekoliko dana, počeo je da ponovo čita svoje stare knjige sanskritske gramatike. Ranije je bio najgori učenik sanskrita, ali sada je bio u stanju da zapamti ono što bi pročitao. Nastavio je da uči i na kraju, zahvaljujući svojoj istrajnosti, na kraju postao jedan od najvećih stručnjaka za sanskrit, posebno za gramatiku.

Šri Činmoj
 
*
. *
wilder-drache.jpg
*​
čisti taoistički fundamentalizam, po mom mišljenju, kao leteći zmaj, nadilazi svaki zen:

Ako netko njeguje čvrste stavove i uvjerenja, mnogo si umišlja na svoje vlastito ponašanje, ostavlja svijet iza sebe i odmakne se od jednostavnog naroda, uživa u bombastičnim diskusijama i gleda na druge s prezirom prema dole, tada to svjedoči o njegovoj aroganciji. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni, koji se povlače u brda i daleke doline – muškarci, koji kritiziraju svijet i strmoglave se s patničkim licima u dubine voda. Drži li netko predavanje o ljudskosti, ispravnosti, lojalnosti i povjerljivosti, ako nastupa s poštovanjem, skromno i popustljivo, to pokazuje da je kultivirao svoju osobu. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni, koji svijetu hoće donijeti mir – muškarci koji poučavaju i upućuju, koji traže znanje doma i u tuđini. Kad netko priča o velikoj zasluzi i osnovi velike slave, o tome kako se slijedi ritual za vladara i podanika, kako se popravlja nadređenog i podređenog, onda to samo pokazuje da mu je stalo do vladanja. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni na dvoru – muškarci koji hoće poštovati svog kneza, potpomagati njegovu državu i posvetiti se zadaći prisvajanja drugih država. Kad se netko povuče u močvare i tresetište, živi u samotnoj divljini i preda se ribarenju i ljenčarenju, onda sve to samo pokazuje da njeguje nedjelovanje. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni, koji žive na rijekama i jezerima – muškarci koji biježe od svijeta i žele uživati u neradu. Kad netko dašće i regulira svoje disanje, udahne i izdahne, staro (qi) istisne, svježe usiše, korača kao medvjed, pruža se kao ptica, tada to samo pokazuje da taj nastoji dugo živjeti. Ali upravo takvo ponašanje odobravaju oni učeni, koji kanaliziraju životnu energiju i iskreću mišiće i zglobove – muškarci koji njeguju tjelesni lik, da bi oponašali Pra-predka Peng-a i pokušavali dostići njegovu visoku starost.
Da samo jednom (čovjeku) uspije biti uzvišen, bez da njeguje neko duboko učvršćeno uvjerenje, kultivirati svoju osobu, a ne upirati se na ljudskost i ispravnost, vladati, a ne stjecati zaslugu i slavu, živjeti spokojno, a ne povući se na rijeke i jezera i dugo živjeti, bez kanaliziranja energije i izokretanja, sve bi zaboravio, a ipak bi sve posjedovao. njegova unutarnja tišina bila bi neograničena, a ipak bi ga za petom slijedilo izobilje izvanrednih svojstva. To je put neba i zemlje i vrlina mudrog.
čuang tse 15
 
Vladar She je toliko voleo zmajeve da je naredio da mu svuda po kući naslikaju i uklešu zmajeve.
Kada je pravi zmaj na nebu čuo za to, sleteo je na zemlju i proturio svoju glavu kroz vrata njegove kuće,
a rep kroz jedan od prozora. Videvši ga, vladar She se toliko uplašio da je skoro poludeo i pobegao je glavom bez obzira.

Ovo nam kazuje kako She nije stvarno voleo zmajeve. Njemu se samo dopadalo sve što nalikuje zmajevima.


Šen Zi
 
Živeo jednom u Bengalu u Indiji jedan pobožan čovek. U njegovu je kuću svakog dana dolazio jedan poznavalac sanskrita i naglas čitao po nekoliko dirljivih duhovnih pouka iz Gite, Upanišada i Veda. Domaćin je posvećeno slušao ta predavanja.
Ta porodica je imala jednu pticu koji su nazvali Krišna. Držali su je u kavezu u sobi u kojoj su se održavala ta predavanja, pa ih je i ona slušala.

Jednog dana, ptica se obrati svom gospodaru i reče: „Da li bi mi mogao reći kakve koristi imaš od ovih duhovnih predavanja?“
Gospodar odgovori: „Krišna, ti izgleda ne shvataš da će me ta duhovna predavanja osloboditi, osloboditi me od ropstva!“
Ptica reče: „Slušao si ta predavanja poslednjih nekoliko godina, ali ja ne vidim nikakvu promenu na tebi. Da li bi upitao svog učitelja šta će zapravo biti sa tobom?“
Narednog dana domaćin reče svom učitelju: „Guru, već deset godina slušam tvoja duhovna predavanja. Da li je istina da ću postići izbavljenje i slobodu?“
Učitelj je ćutao. Počešao se po glavi, zadubio se u pitanje, ali nije našao odgovor. Ćutao je čitav sat a potom otišao.
Domaćin je bio zaprepašćen. Njegov guru nije mogao da odgovori na pitanje koje je postavila ptica, ali je ptica našla odgovor.
Od tog dana, ptica je prestala da jede. Prestala je da peva. Potpuno se ućutala. Domaćin i članovi porodice stavljali su svakog dana hranu u kavez, ali je ptica ne bi ni dotakla.
Jednog dana, domaćin pogleda pticu, pa pošto u njoj nije video nikakav znak života, nežno je izvadi iz kaveza. Tužna srca on položi Krišnu na pod. U tren oka, ptica se vinu u beskrajnu slobodu neba!
Ptica je održala lekciju. Njen gospodar i njegov guru su naučili: tišina oslobađa.

Sri Cinmoj iz zbirke pripovedaka "Vrt duše"
 
da, indijci se vole sami izgladnjeti. na sličan način je sidartha h. hesse-a izborio pristanak roditelja za odlazak. ako ne pristanete, ne mičem se s mjesta, dok se ne prevrnem. no to nije odavanje časti roditeljima, nego etiketi. da je bio bistar, drzak i sebičan kao ja, jednostavno bi otišao.

ovo s pticom mi je malo pametnije. ali za to nije trebalo 10 godina duhovnih pouka iz gite, upanišada i veda.
tu fintu pozna bezbroj malih životinjica, od kada postoje.

epreview-de-150-88-186XYG1464IJ9FPSC5.png
ja svaki dan treniram mrtvu bubu, moju omiljenu joga vježbu.



 
Poslednja izmena:
Prava mudrost ne zavisi od standarda življenja...Ko uspe da nadvlada telesne porive-taj nije normalan.
Ne znači da čovek ne može biti mudar,već da je problem shvatiti koja je suluda misao mudrost...:lol:
Lucidnost kojom je Ajnštajn shvatio relativnost prostora (kretanja-vremena)i materije kao njegovog
poremećaja,te iste misli Spinoze o istinama su na tim pomerljivim granicama saznajnog horizonta...
Ali,valja shvatiti da Zen budizam greši-atomske bombe nisu u nama-stvarnost itekako postoji,a ona
je ta relativna i suluda...:mrgreen:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top