ZEN PRIČE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
...vodilje Zen_a


I. - ma koliko bica bila bezbojna , molim se da sva budu spasena

II. - ma koliko strasti bile neiscrpne, molim se da sve budu iskorijenjene

III - ma koliko Darma bila umjerljivo rasclanjena , molim da u cjelosti bude izucena

IV - ma koliko vrhovno bio uzvisen Budin Put , molim se da u cjelosti bude postignut
 
Sretnu se na livadi evropljanin i istočnjak.
Obojica se zadive cveću i kažu:
Evropljanin: "Ubraću ovo cveće i odneti ga,
da mi nekoliko dana krasi sobu".
Istočnjak: "Ja ću ga samo pomirisati i
doći ponovo kad poželim da uživam u njemu".
 
Sretnu se na livadi evropljanin i istočnjak.
Obojica se zadive cveću i kažu:
Evropljanin: "Ubraću ovo cveće i odneti ga,
da mi nekoliko dana krasi sobu".
Istočnjak: "Ja ću ga samo pomirisati i
doći ponovo kad poželim da uživam u njemu".

Дивно. По мом мишљењу, прави зен ове приче је схватити судбину цвета и подједнаку небитност европљанског и источњачког начина по њу. Обојица су у праву, а свежину приче доноси свест о другачијој перспективи. За Европљане је то источњачка, а за Источњаке европљанска. Европљанин схвата да ако га не убере он, убраће га неко други, док источњак схвата да је исто тако као што он оставља цвет да замирише и неком другом, неко тај цвет оставио и њему. Међутим, по судбину цвета, оба начина су небитна. Судбина цвета је да увене чим се деси опрашивање, а да својим лепим бојама привуче једино инсекте који ће опрашивању помоћи, а на једнак начин ће увенути био убран или не. Његова лепота постоји само у очима оних који је препознају, а сам по себи није биће, већ само један, потрошан, део биљке која наставља свој живот и са њим и без њега и која ће га сама одбацити уколико га нико не убере. Цвет на биљци је симбол пролазности и у њему инстинктивно препознајемо своју најлепшу младост, која исто тако увене ма шта радили са њом, а сам живот, само другачији и мање блистав у својој лепоти, постоји и пре ње и након ње.
 
Poslednja izmena:
Дивно. По мом мишљењу, прави зен ове приче је схватити судбину цвета и подједнаку небитност европљанског и источњачког начина по њу. Обојица су у праву, а свежину приче доноси свест о другачијој перспективи. За Европљане је то источњачка, а за Источњаке европљанска. Европљанин схвата да ако га не убере он, убраће га неко други, док источњак схвата да је исто тако као што он оставља цвет да замирише и неком другом, неко тај цвет оставио и њему. Међутим, по судбину цвета, оба начина су небитна. Судбина цвета је да увене чим се деси опрашивање, а да својим лепим бојама привуче једино инсекте који ће опрашивању помоћи, а на једнак начин ће увенути био убран или не. Његова лепота постоји само у очима оних који је препознају, а сам по себи није биће, већ само један, потрошан, део биљке која наставља свој живот и са њим и без њега и која ће га сама одбацити уколико га нико не убере. Цвет на биљци је симбол пролазности и у њему инстинктивно препознајемо своју најлепшу младост, која исто тако увене ма шта радили са њом, а сам живот, само другачији и мање блистав у својој лепоти, постоји и пре ње и након ње.

зар није прича о мирису?
 
зар није прича о мирису?

Јесте, ако желите то да буде. Лепота оваквих прича је немају јединствен смисао, нити морају имати исти смисао за свакога. Мени се ово виђење отворило јер сам пре неколико недеља имао прилику да видим како јоргован у вази вене скоро истом брзином као и јоргован на грани, једино са том разликом што је у вази мирисао само укућанима, а на грани можда свакоме, можда некоме, а можда и никоме.
 
Јесте, ако желите то да буде. Лепота оваквих прича је немају јединствен смисао, нити морају имати исти смисао за свакога. Мени се ово виђење отворило јер сам пре неколико недеља имао прилику да видим како јоргован у вази вене скоро истом брзином као и јоргован на грани, једино са том разликом што је у вази мирисао само укућанима, а на грани можда свакоме, можда некоме, а можда и никоме.

у свакој од тих прича је живот.
и оно око њега...
 
Дивно. По мом мишљењу, прави зен ове приче је схватити судбину цвета и подједнаку небитност европљанског и источњачког начина по њу. Обојица су у праву, а свежину приче доноси свест о другачијој перспективи. За Европљане је то источњачка, а за Источњаке европљанска. Европљанин схвата да ако га не убере он, убраће га неко други, док источњак схвата да је исто тако као што он оставља цвет да замирише и неком другом, неко тај цвет оставио и њему. Међутим, по судбину цвета, оба начина су небитна. Судбина цвета је да увене чим се деси опрашивање, а да својим лепим бојама привуче једино инсекте који ће опрашивању помоћи, а на једнак начин ће увенути био убран или не. Његова лепота постоји само у очима оних који је препознају, а сам по себи није биће, већ само један, потрошан, део биљке која наставља свој живот и са њим и без њега и која ће га сама одбацити уколико га нико не убере. Цвет на биљци је симбол пролазности и у њему инстинктивно препознајемо своју најлепшу младост, која исто тако увене ма шта радили са њом, а сам живот, само другачији и мање блистав у својој лепоти, постоји и пре ње и након ње.

Bas tako...
 
Био неки лопов. Једне ноћи, ушуња се он у кућу неког сиромашног човека. Али власник га ухвати те га упита:
- Шта ти овде тражиш?
Лопов одговори:
- Тражим богатство.
На то ће власник:
- Ах, несрећниче, па ја га тражим дању и не налазим, а ти мислиш по ноћи да га нађеш!
 
У ствара времена у Јапану су се користили фењери од бамбуса и папира у којима су гореле свеће.
Једном слепом човеку на крају посете пријатељу, овај понуди фењер да га понесе са собом јер је била ноћ.
"Не треба ми фењер", рече му. "Била тама или светло - мени је свеједно."
"Знам да ти фењер није потребан да би пронашао пут", одговори му пријатељ, "али ако га немаш, неко би могао да налети на тебе. Зато га мораш узети."
Слепи човек крену са фењером и пре но што је одмакао, неко се са њим судари. "Пази куда идеш", узвикну он непознатом. "Зар не видиш овај фењер?"
"Свећа ти је догорела, брате", одговори непознати.
 
...zen price mozda moze dozivljavati samo neko ko je pokusao uci u svijet te varijante Budizma...tesko je komunicirati sa komentarima Zen-majstora izrazenih u ovim kratkim poslanicama a citam nekakva toboz- poistovjecenja...razumjeti je jedno a biti nekome mudro ili simpaticno je drugo...

P.S.
???
 
U jednom japanskom selu pojavila se jeres. Ljudi, koji su posedovali dosta svinja su poceli da ubijaju druge ljude, samo zato sto je nisu prihvatili njihovu jeres obozavanja meseca. Jedan mladic, posto mu je pobijena porodica u jednom hramu u kom je nastradalo oko 5 hiljada ljudi, nevinih, ni krivih ni duznih, otisao je kod jednog zen ucitelja da pita ima li kraja tom zlu, posto je to zlo pocelo da se siri na ceo svet. Mladic ga je pitao:
- Ucitelju, sta da radim? Sta da radi covecanstvo? Zabrinut sam.
- Mir se moze stvoriti samo mirom, a oni misle da ce zlom resiti probleme. ZBog zla njim treba uzvratiti zlom.
 
Dakle, sveštenik poziva na ZLO. Ne razumem...

Zar nisu nasi svestenici blagosiljali nase "ratnike" pred odlazak u zauzimanje ..nekog sela...recimo...
Zar muslimanska religija u praksi ne poziva na sveti rat Dzihad?
Zar nije i katolicka crkva inicirala "krstaske ratove"?
Zar pojedini nasi popovi nisu uhvaceni u kradjama, pedofiliji, trgovini zenama (Al gle cuda prijave nikad ne stigose dalje od sumnje da se ne ugrozi autoritet crkve)...?
U udzbeniku psihologije koji sam ja koristila u gimnaziji pisalo je da je najbolja religija Budizam, jer jedina ne nipodastava ostale religije i nema elemenata nasilja...
 
Zar nisu nasi svestenici blagosiljali nase "ratnike" pred odlazak u zauzimanje ..nekog sela...recimo...
Zar muslimanska religija u praksi ne poziva na sveti rat Dzihad?
Zar nije i katolicka crkva inicirala "krstaske ratove"?
Zar pojedini nasi popovi nisu uhvaceni u kradjama, pedofiliji, trgovini zenama (Al gle cuda prijave nikad ne stigose dalje od sumnje da se ne ugrozi autoritet crkve)...?
U udzbeniku psihologije koji sam ja koristila u gimnaziji pisalo je da je najbolja religija Budizam, jer jedina ne nipodastava ostale religije i nema elemenata nasilja...

Ovo je je tema o Zen budizmu, a ni u jednoj religiji sem islama nemas pozive na rat. To sto oni sada tumace Djihad, kao neku unutrasnju borbu ostavimo macku o rep, to nema veze sa zivotom, nego sa politickom korektnoscu i udvoristvom. Izvini, draga si mi, ali ipak, na ovoj temi ne bih volela da se pise o drugim religijama, nego da se pisu pouke Zen budizma.
Ucitelj je ostavio prostora tom momku da razmisli o nasilju i nije mu rekao: "Stavi bombu oko sebe i idi u autobus pun jevrejske dece i raznesi ga, ceka te Nirvana."
 
Dobro i zlo

Kada se ucitelj zena Bankei povlačio iz svojih meditacija, iz celog je Japana pristizalo mnoštvo učenika koji su želeli prisustvovati predavanjima. Za vreme jednog takvog okupljanja nekog učenika uhvatiše u krađi. Događaj odmah bi prijavljen Bankeiju, uz zahtev da prestupnik bude oteran. Bankei se na celu stvar uopšte ne obazre.
Nešto kasnije, isti učenik bi ponovo zatečen na delu, no Bankei ni ovog puta na događaj ne obrati ni najmanju pozornost. Takvo držanje rasrdi ostale učenike koji podneše pismenu molbu u kojoj zahtevaju da se lopov udalji, izjavljujući kako će u protivnom svi do jednog otići.
Kad Bankei pročita molbu, sve ih pozove pred sebe.
„Vi ste razborita braća“ reče im. „Vi znate šta je dobro, a šta nije. Vi možete otići i učiti bilo gde drugde, ako vam se tako sviđa, ali naš jadni brat ne zna još uvek razlikovati dobro od zla. Ko će ga u tome poučiti, ako ja to ne učinim? Zadržaću ga ovde pa makar svi vi, koliko vas god ima, otišli i napustili moje poduke.“
Reka suza oblije na te reči učenika koji je krao. Svaka želja za krađom u njemu se raspline.

p.s. Zen učitelji nikada ne uče zlu niti nasilju.
 
Dobro i zlo

p.s. Zen učitelji nikada ne uče zlu niti nasilju.

Zen ucitelj ne uci ni dobru kao sto ne uci ni zlu. Intuicija koja stoji iza zen filozofije je "sa one strane dobra i zla" kako bi rekao NIce.
Mislis da je svaka individua koja postuje relativni moral drzave u kojoj je (i samim tim je "dobra") otelotvorenje zen ucitelja ?
Zen filozofija je misticizam koji se poziva na intuiciju a ne na razum koji vodi do intuicije, tako da svako moze da tumaci zen price kako hoce. Umesto toga evo misli filozofa Emil Siorana

У "Дамапада", да би се досегло ослобођење, препоручује се раскидање двоструког ланца Добра и Зла. Да бисмо могли прихватити како je и само Добро једна запрека, за то смо исувише духовно ретардирани. Што значи да нећемо бити ослобођени.
citat iz dela..."O nezgodi biti rodjen"
 
Oziman,


Upravo tako.

Šta misliš o priči koju je postavila Moderna Pevačica?
Ja nisam mogla da je nađem na netu ... i deluje mi vrlo čudno. :)

Koliko znam tu tematiku zen price su sakupljene u dva dela. U 101 zen prica i u "Kapija bez vratnica" pri cemu je najstariji i sustinski zen u ovom poslednjem delu. Ne secam se da sam tu pricu nasao tamo ali bez obzira na to ona ima vrednost i u pravom je zen duhu. Ucitelja ne interesuje ni dobro ni zlo niti svetovne stvari . Podseca me na ono iz Novog zaveta.

A drugome reče: Hajde za mnom! A on reče: Gospode, dopusti mi da prvo odem da sahranim oca svojega.
A Isus mu reče: Ostavi neka mrtvi sahranjuju svoje mrtvace; a ti hajde sa mnom te objavljuj Carstvo Božije.

Resenje price je u onom izuzetnom aforizmu Emila Siorana. Videti dobro kao prepreku... tesko..nepojmljivo ali istinito.
 
не пожели ништа туђе, рече неко сличан бодидарми.
окренути други образ не подразумева мазохизам, самоодбрана је нагон..
 
Ovo je je tema o Zen budizmu, a ni u jednoj religiji sem islama nemas pozive na rat. To sto oni sada tumace Djihad, kao neku unutrasnju borbu ostavimo macku o rep, to nema veze sa zivotom, nego sa politickom korektnoscu i udvoristvom. Izvini, draga si mi, ali ipak, na ovoj temi ne bih volela da se pise o drugim religijama, nego da se pisu pouke Zen budizma.
Ucitelj je ostavio prostora tom momku da razmisli o nasilju i nije mu rekao: "Stavi bombu oko sebe i idi u autobus pun jevrejske dece i raznesi ga, ceka te Nirvana."

Nema ni u islamu poziva na rat, ali je tuzna istina da se u svakoj religiji nadje po neko ko je u nekim vremenima proizvoljno tumaci..
Smislicu Zen pricu veceras ili sutra, sad sam umorna, bila sam na trcanju...Na zalost, nekad je sila jedini nacin da dobro pobedi jer se protiv zlog moras boriti njegovim oruzjem...I Sveti Djordje je macem ubio sedmoglavu azdaju jer nije imao drugog izbora...
Evo da ne bude da bas skrecem sa teme glavni junaci romana UNA MOME KAPORA su se tajno vidjali u Zen sob i to je uticalo na to da im ljubav bude jaka....:rumenko:
 
...ako dolazis po vjeru, odbaci sve svoje zudnje . Ne misli o dobru o zlu, vec pogledaj u ovom casu kako izgleda tvoje prvobitno lice, koje si imao prije rodjenja."
- VI . Patrijarh rece
( Huj - Neng )
... SAGLEDAVANJE SVOJE PRIRODE."
( Huj-Neng )

* -smatra se najznacajnijom izrekom Zen_a *
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top